Sve do sredine devedesetih japanski gigant elektronske industrije – Sony nije razmišljao o plasiranju sopstvene igračke konzole na tržište, iako je još sredinom osamdesetih postalo potpuno jasno da one imaju sjajnu budućnost. Umesto toga, kompanija je pravila samo pojedine delove hardvera za Segu i Nintendo, recimo zvučni čip za SNES ili CD-ROM uređaj za jednu seriju Segine konzole Sega Mega CD. Priča o PlayStationu počinje pojavom CD-a kao medijuma i prvih konzola koje ga koriste. Još 1991. Sega objavljuje već pomenuti Mega CD sa kojim od starta postiže zapažen uspeh, a otprilike u isto vreme startuje i PC Engine CD koji je za razliku od njega bio samostalna konzola. U trku je zbog toga odlučio da se uključi i tada najveći igrač – Nintendo, koji je želeo da napravi nadogradnju za svoj SNES, nalik na ono što je uradila Sega sa Mega Drive 2 sistemom.
Kada je japanski gigant Sony krajem 1994. predstavio svoju prvu igračku konzolu pod imenom PlayStation, verovatno ni vodeći ljudi ove kompanije nisu očekivali neverovatnu histeriju koja je zavladala u narednim godinama. PSX je do nogu potukao tada neprikosnoveni Nintendo i Segu čiji Saturn i Nintendo 64 jednostavno nisu mogli da mu pariraju. Bez obzira na veliki uspeh, Sony je još 1998. najavio novu generaciju sistema koja je jednostavno krštena kao PlayStation 2.
Posle deset godina od početka prodaje, Sony je sredinom prošlog meseca objavio prestanak isporuke PSP konzola u Evropi. Isporuke za Japan, Latinsku i Severnu Ameriku prestale su još u januaru, odnosno junu. Ova Sonijeva odluka dobar je povod da se podsetimo istorije ovog zanimljivog hendhelda.
U decembru 2004. godine, Sony je japanskoj javnosti predstavio svoju prvu prenosnu konzolu Playstation Portable sa ciljem da ona sa svojim naprednim hardverom omogući igranje naprednih igara koje će podsećati na one koje su PS1 i PS2 mogli da ponude stotinama miliona igrača. Posle premijera u Severnoj Americi (mart 2005) i Evropi (septembar 2005), PSP je krenuo u osvajanje tržišta uspevajući da da u prvim godinama ugrabi mnoštvo ekskluzivnih igara od svih velikih svetskih studija, doživi čak četiri značajne modifikacije hardvera (3 bazična modela PSP-1000, PSP-2000 Slim, PSP-3000, PSP Go koji nije imao UMD čitač i jeftini PSP-E1000 koji nije imao WiFi modul).
Sa PlayStationom i PlayStationom 2, Sony je postigao nezamisliv uspeh. Oba sistema ostvarila su totalnu dominaciju, potukavši do nogu konkurente iz Sege, Nintenda pa i samog Microsofta, čija su ulaganja u Xbox bila neuporedivo veća. U periodu od sredine devedesetih pa do sredine prve decenije 21.veka, prodato je preko 200,000,000 ove serije konzola pa su očekivanja za sledeću generaciju PlayStationa bila zaista enormno velika. U međuvremenu, Microsoft i Nintendo su u potpunosti promenili svoje strategije.
PlayStation 3 je imao veliki uticaj na rad i poslovanje korporacije Sony koja je posle neverovatnih uspeha sa PS1 i PS2 konzolom morala da prebrodi ne samo mnogobrojne probleme u svetu elektronike (skup konzolni hardver, pad prodaje televizora, problemi pravljenja online servisa za raznorazne usluge) već i jakom konkurencijom koja ih je pritisnula sa prvog na čak treće mesto u svetu kućnih video igara. Tokom prve polovine života PS3 konzole Sony je bio u defanzivnom modu poslovanja, sa najskupljim hardverom na tržištu, multiplatform igrama koje su se mučile da se prilagode egzotičnoj CELL arhitekturi, online servisom koji je kaskao za konkurencijom i čak problemima da se brzo na tržište izbace kvalitetne ekskluzivne igre. Svi ti problemi su na svu sreću bili značajno ublaženi posle 2010. godine kada je PS3 postao ne samo cenovno povoljan, već i dom odličnih igara od kojih su mnoge uspele da obeleže sedmu generaciju kućnih video konzola.