Rekordi u punjenju mog ziro racuna stari  .....

Baš mi je drago da si zadovoljan turističkom žetvom.

Hokejaši su došli dobre volje,pa su prošli ko bosi po trnju.Ta vaša dobra volja je odavno poznata.
           Kad nas je dobar provod,a kod vas je dobar sprovod.

@Dile Djile...heheheh dobro si to rimovao...!! Samo nije to bas tako...

Unatoč političkom riziku i traumatičnim ratnim zbivanjima iz bliske prošlosti, Srbija je postala prvi izbor većine hrvatskih poduzetnika koji kreću u regionalnu ekspanziju. U posljednjih 15 godina hrvatske kompanije uložile su 281,6 milijuna eura u Srbiju, a od 98 milijuna eura prekograničnih investicija u prvih devet mjeseci 2006. čak 93 posto (91,3 milijuna eura) realizirano je u Srbiji




Kako to da je baš Srbija postala najpoželjnija inozemna meta hrvatskih investitora? Jedan od glavnih razloga je povoljna investicijska klima u Srbiji, a na to se nadovezuju komparativne prednosti koje posjeduju hrvatski investitori: nepostojanje jezične barijere, komplementarnost hrvatskog i srpskog gospodarstva koja datira iz bivše države, održavanje poslovnih veza iz prošlosti...

Sve navedeno, uz ekonomsku superiornost Hrvatske nad Srbijom, rezultiralo je velikim pohodom hrvatskih poduzetnika prema Srbiji. Usprkos činjenici da pretežiti dio hrvatskih inozemnih investicija završava u Srbiji, Hrvatska je tek na 11. mjestu među stranim ulagačima u Srbiju. Najveći investitori, s više od milijardu dolara ulaganja u 2006. su Norveška, Njemačka i Grčka, a od regionalnih igrača ispred Hrvatske je Slovenija, s 450 milijuna eura.

Agrokor probio led

Prva skromna ulaganja u Srbiju zabilježena su 1998, a prve ozbiljnije akvizicije ostvario je Agrokor 2003. preuzimanjem proizvođača smrznute hrane Frikom i tvornice ulja Dijamant. Nakon nekoliko akvizicija, Agrokor je realizirao i prvu 'greenfield' investiciju – otvaranje hipermarketa Idea. Snažan prodor na srpsko tržište ostvarila je našička Nexe grupa kupujući udjele u nekolicini kompanija iz građevinske industrije, među kojima se ističe tvornica keramike Toza Marković i kamenolom Jelen. Prije nego što je postao lovina i Rajićev Dukat (tadašnja Lura) pojavio se kao lovac u Srbiji, preuzevši tvornicu sladoleda Somboled.



Prema podacima srpske Agencije za privatizaciju, hrvatskim poduzetnicima je prodano šest kompanija iz Srbije. Među njima je i sporna privatizacija Tvornice papira iz Beograda koju je kupio PAN Papir, ali bi transakcija zbog neispunjavanja obveza iz ugovora mogla biti poništena. Posljednju veću akviziciju realizirala je turistička agencija Adriatica.net kupnjom srpske turističke agencije Jolly travel.

Osim strateškim investitorima, Srbija je u posljednje vrijeme sve zanimljivija i hrvatskim financijskim investitorima, koji priliku vide u ulaganjima na Beogradskoj burzi. Dok je hrvatsko tržište kapitala već prilično precijenjeno, srpsko dioničko tržište na početku je razvoja i dugoročno pruža dobre potencijale rasta. Među institucionalnim investitorima koji su usmjerili svoje portfelje na dionice srpskih kompanija ističe se otvoreni investicijski fond ZB Aktiv koji raspolaže s kapitalom većim od milijardu kuna.

Srpski kapital još ne prelazi granicu

Unatoč otvorenosti prema hrvatskim investitorima, u Srbiji se sve češće postavlja pitanje reciprociteta. Dok hrvatski poduzetnici ubrzano osvajaju srpsko tržište, srpski poduzetnici nisu još načinili ni prvi korak u proboju na hrvatsko tržište. Savjetnik za strana ulaganja Milan Kovačević smatra da neravnoteža ulaganja Hrvatske i Srbije ne leži u zakonskim preprekama, već u političkoj rezerviranosti srbijanskih ulagača. Osim političke barijere, prepreka su i gospodarski činitelji. Hrvatska je, uz Sloveniju, ekonomski lider u regiji i prirodno je da slovenski i naši poduzetnici prednjače u regionalnoj ekspanziji.

Prvi srpski tajkun koji bi mogao probiti barijeru prema Hrvatskoj je Miroslav Mišković, vlasnik Delta holdinga i jedini poslovni čovjek iz bivše države koji se nalazi na Forbsevoj listi globalnih milijardera. Nedavno je objavljeno da je Mišković pred zaključenjem ugovora o kupnji jedne manje prerađivačke tvrtke iz mesne industrije u Hrvatskoj, ali još se ne zna o kojoj kompaniji je riječ niti kada će transakcija biti realizirana.

U prilog tvrdnji da bi Mišković mogao biti prvi veći srpski investitor u Hrvatsku govori i jačanje poslovne suradnje njegovog Delta holdinga i Todorićevog Agrokora. Zasada je dogovorena zajednička investicija Agrokora i Delte u gradnju tvornice kave u Staroj Pazovi, a daleko su otišli i pregovori o povezivanju trgovačkih lanaca Konzuma i Delta M. Osim želje za širenjem svojeg trgovačkog carstva i u Hrvatsku (bilo s Konzumom bilo samostalno), Mišković je iskazao interes za investiranje u prehrambenoj industriji i poljoprivredi.

Izvor: T portal.hr

Prema podacima Hrvatske narodne banke za prva tri kvartala prošle godine, Srbija i Crna Gora će u 2006. godini ponovo biti na vrhu liste država po izravnim stranim ulaganjima koja dolaze iz Hrvatske. U Srbiji je, naime, najviše izravnih ulaganja iz Hrvatske bilo u 2003. i 2005. godini, s tim da je - izuzimajući ipak "posebnu" Švicarsku - rekorder 2004. godine opet bila tada još zajednička Državna zajednica Srbija i Crna Gora. Od 1993. godine u te je države uloženo 281,6 milijuna eura. Dakle, otprilike jednaka svota koju je dobio Luka Rajić od francuskog Lactalisa. Podaci Narodne banke Srbije, koji se temelje na izvješćima banaka i vode se po državama iz kojih sredstva dolaze, govore da se Hrvatska sa 117,3 milijuna investiranih dolara nalazi na jedanaestom mjestu. Listu ulagača predvodi Norveška sa 1,5 milijardi dolara koji se odnose na ulaganje Telenora u komunikacije, slijede Njemačka i Grčka sa 1,3 milijarde. Slovenija je šesta sa 450 milijuna dolara. Padom Slobodana Miloševića prije šest godina vrata Srbije i Crne Gore definitivno su se otvorila svim stranim ulagačima. Premda su se investitori u prvo vrijeme suočavali s mnogim problemima, još jednom se pokazalo da ekonomija može pobijediti traumatična ratna iskustva koja su opterećivala odnose Hrvatske i Srbije. Najprije stidljivo sa 800.000 tisuća eura 1998. godine cifre su polako rasle, da bi u prva tri kvartala ove godine bilo uloženo 91,3 milijuna eura. Za usporedbu, druga država na listi u spomenutom razdoblju je Bosna i Hercegovina sa 51,5 milijuna eura, dok je treća Švicarska sa 23,5 milijuna.

Ekonomija i politika

Zašto Hrvati tako rado ulažu u politički ipak još vrlo nestabilno područje? Osim što s međunarodnom zajednicom nije riješen status Kosova, dva mjeseca nakon parlamentarnih izbora u Srbiji političke partije nisu uspjele postići dogovor i formirati novu vladu. Prema riječima profesora Luke Brkića, stručnjaka za međunarodne ekonomske odnose sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, ulazak hrvatskih tvrtki na srpsko tržište prirodan je slijed događanja. "Što se tiče razvoja gospodarskih odnosa Hrvatske i Srbije, može se reći da je ekonomski interes napravio svoje, ali ne bez suglasnosti politike. Primjerice, prvi posjeti išli su preko Hrvatske gospodarske komore čiji je predsjednik, između ostalog, i politička osoba", kaže Brkić i napominje kako se ne radi o specičnosti ovog područja. Na istom principu nastala je Europska ekonomska zajednica (EEZ) čiji su osnivači, između ostalih, bili i veliki protivnici u Drugom svjetskom ratu, Francuska i Njemačka. Po modelu "funkcionalne integracije" te su zemlje krenule od najmanjeg stupnja zajedničkog tržišta i na kraju došle do Europske unije. "Pogrešno bi bilo reći da će se ova druga CEFTA, kao najniži integracijski okvir, kasnije pretvoriti u nekakav viši oblik političkog udruživanja", dodaje Brkić. Prema njegovim riječima, koncept CEFTA-e nema nadnacionalni karakter i elemenata za političke integracije, što je posebno važno upravo u političkom kontekstu. "Često se mogu čuti otpori koji idu u tom smjeru iako za njih nema osnova budući da i Ustav Republike Hrvatske takvu vrstu integracija ne dopušta. Hrvatska u CEFTA-i mora sudjelovati bez ikakvih strahova i u što većoj mjeri treba iskoristiti ukidanje carinskih pristojbi za industrijske proizvode", objašnjava Brkić. S druge strane, hrvatsko gospodarstvo najjače je u regiji, tako da bi po ekonomskoj logici trebalo imati lidersku ulogu i lakše na području CEFTA-e realizirati potencijal nego što bi to uspjela u EU. "Pritom treba biti oprezan i imati u vidu da bi potpuna okrenutost regiji mogla biti dvosjekli mač, jer bi dugoročna strategija trebala biti što sveobuhvatnija. Ako želimo biti razvojni, trebamo biti što je moguće jači, ali nikako se ne smije zaboraviti važnost EU i standarda koji vrijede na tom tržištu", napominje Luka Brkić. Iako Srbija otvoreno dočekuje strane investitore, ipak se pokreće pitanje reciprociteta.
Srpski stručnjaci kažu da je dolazak investitora iz Hrvatske i Slovenije važan za srpsku ekonomiju kojoj treba svježi kapital. Osim toga, njihovo sudjelovanje pozitivan je signal potencijalnim investitorima iz EU da je smanjen rizik ulaganja. "Istina je da je Hrvatska bogatija od Srbije, imaju više kapitala i razvijeniju ekonomiju, pa je logičnije da ulažu kod nas", izjavio je konzultant za strana ulaganja Milan Kovačević i dodao da ako Srbija želi investirati u Hrvatsku i druge zemlje treba popraviti ukupnu ekonomiju. Prema njegovim tvrdnjama, disproporcija ulaganja Hrvatske i Srbije ne leži u zakonskim preprekama već u "političkoj rezerviranosti srpskih privrednika" koji bi trebali vidjeti svoju šansu u ulaganjima u turizam, telekomunikacije i trgovinu. Slavonija i Vojvodina mogle bi razviti dobru privrednu suradnju kroz zajednička ulaganja, a bilo bi vrlo važno kad bi trgovinski lanci iz Srbije kupili neke u Hrvatskoj. "Možda bi Telekomu Srbije bilo bolje da je kupio dio telekoma u drugim državama, pa i u Hrvatskoj, umjesto što je to učinio u Republici Srpskoj i Crnoj Gori, što je politički motivirano", smatra Kovačević.

Više greenfield investicija

Drugi stručnjaci upozoravaju da su nužne greenfield investicije koje bi u Srbiju privukle dodatnih dvije do tri milijarde dolara ulaganja, što bi trebao olakšati promijenjeni Zakon o stranim ulaganjima i najavljena privatizacija gradskog građevinskog zemljišta. "Dvije glavne prepreke za greenfield investicije su birokracija i korupcija koju ona nosi, odnosno nepredvidivost u ponašanju države i nemogućnost stjecanja prava vlasništva na zemljištu. Kada ti problemi budu otklonjeni, imat ćemo mnogo više greenfield investicija. U prošloj godini na njih je otišlo oko 700 milijuna eura izravnih investicija. U ovoj godini će to biti još više", nedavno je rekao srpski ministar za ekonomske odnose Milan Parivodić. Nije više pitanje godine, nego mjeseca, a možda i tjedna kad će neka jača srpska tvrtka kupiti hrvatsku ili se upustiti u drugi oblik ulaganja. Među pionirima investiranja htio je biti Bogoljub Karić, ali je zbog kriminalno-političkih događaja u koje bio umiješan pobjegao iz Srbije. Tvrtka Galeb iz Šapca bila je pred preuzimanjem zagrebačkog Pluta. Razgovori su došli do zaključenja ugovora, ali je tada u priču "uletio" riječki MGK-Pack. Ulaganje je najavljivao i Željko Mitrović, vlasnik televizije Pink, koji je želio kupiti Novu TV, ali ni od toga nije bilo ništa. Velike planove ima informatička tvrtka Com Trade koja želi izgraditi poslovni centar u Zagrebu vrijedan 10 milijuna eura. Najdalje bi, međutim, mogao otići Miroslav Mišković, odnedavno vrlo bliski poslovni partner Ivice Todorića. Delta želi u Hrvatskoj kupiti "manju mesnu industriju" za što mu novčani iznos sasvim sigurno neće predstavljati problem. Uostalom, kako je rekao jedan radnik kamenoloma u Jelen Dolu u Srbiji nakon što ga je kupila Nexe grupa: "Svejedno je tko plaća ako je plaća dobra".

Strani ulagači u Srbiju (podaci Narodne banke Srbije)

1. Norveška - 1,5 mlrd. eura

2. Njemačka - 1,3 milijarde

3. Grčka - 1,3 milijarde

4. Austrija - 996 milijuna

5. Nizozemska - 581 milijun

6. Slovenija - 450 milijuna

7. Francuska - 340 milijuna

8. V. Britanija - 307 milijuna

9. Mađarska - 290 milijuna

10. Luksemburg - 127 mil.

11. Hrvatska - 117 milijuna

12. Italija - 112 milijuna

13. Švicarska - 86 milijuna

14. Bugarska - 65 milijuna

15. Slovačka - 63 milijuna

Najveći ulagači iz Hrvatske

Agrokor je uložio najmanje sto milijuna eura u kupnju uljare Dijamant, tvornice smrznute hrane Frikom i kikindskog Mlina, te otvaranje hipermarketa Idea.

Lura je dokapitalizacijom vrijednom devet milijuna eura preuzela Somboled

Nexe grupa iz Našica uložila je u novobečejski Polet, Fabriku opeka Stražilovo u Srijemskim Karlovcima i kamenolom Jelen Do.

Pan papir kupio je Fabriku papira Beograd.

Od nedavnih akvizicija treba izdvojiti agenciju Adriatica.net koja je kupila srpsku turističku agenciju Jolly travel, te najavu osnivanja investicijskog fonda FIMA-e u Srbiji

Izvor: poslovni.hr

Svaka cast za ovaj tekst...eto nema se vise sta dodati...situacija je takva kakva je!

pu bem ti zivot, i hrvati nas kolonizuju!

Pa sto bolje za narod...bice vise posla...

Kamo srece, ali prva stvar koju su hrvati uradili kada su preuzeli Frikom bilo je da ukinu pomoc koju je fabrika davala deci ciji su ocevi poginuli u ratu.
Pa jes sto bi dobronamerni hrvati davali lovu za decu srbocetnickih agresora.