Samoubojstvo

Zašto?

Mnogi su razlozi zbog kojih neka mlada osoba može pomišljati na samoubojstvo. Neki od tih mogu biti:

• Nesređeni obiteljski odnosi, zlostavljanje, nasilje u kući

• Neuspjeh u školi

• Neuspjeh u komunikaciji s vršnjacima, osoba se osjeća izolirano, neprihvaćeno, odbačeno

• Preseljenje - gubitak svega poznatog i privikavanje na nepoznato

• Gubitak bliske osobe zbog smrti ili razvoda

• Samoubojstvo prijatelja ili rođaka

• Trudnoća

• Veliko razočaranje ili poniženje

• Visoka očekivanja roditelja koja stvaraju veliki pritisak ("Moram biti najbolji, ako nisam, ja sam razočaranje za moje roditelje i bolje da me nema")

Prekid ljubavne veze

Zloupotreba droga ili alkohola

 

Kako prepoznati?

Niti jedan od ovih znakova nije siguran pokazatelj da će osoba počiniti samoubojstvo! Što je više tih znakova i što su oni intenzivniji, više je razloga za brigu. Posebno je važno obratiti pažnju na one znakove koji predstavljaju promjenu od onoga što je uobičajeno za tu osobu.

• Vidljive promjene u ponašanju

• Povlačenje od prijatelja i druženja

• Problemi sa spavanjem i sa jelom

• Gubitak interesa za aktivnosti, školu i igru

• Gubitak interesa za vlastiti tjelesni izgled i higijenu

• Osoba se ne šali više ili se stalno smije i šali

• Osoba govori kako je "loša", "svima samo smeta", "uskoro će riješiti sve svoje probleme", "ništa više i nije važno", i slično

• Osoba poklanja svoje stvari, dovodi u red svoje stvari

• Posjećuje ili zove drage ljude više nego inače

• Ne mari za školu, zamjetno je popustila u školi

• Slabo je koncentrirana, izgleda kao da ne sluša i ne sudjeluje

• Piše ili čita o smrti i umiranju

• Izgubila je interes za neke drage predmete ili aktivnosti

• Postoje prethodni pokušaji samoubojstva

 

Šta učiniti? Kako pomoći?

Ako vam netko kaže da se želi ubiti, tu izjavu UVIJEK treba ozbiljno shvatiti. Ako primijetite neke od gore navedenih znakova, ili samo "osjećate" da nešto nije u redu, princip je uvijek isti: RAZGOVARAJTE, RAZGOVARAJTE, RAZGOVARAJTE! Kako?

Slušajte.
Pustite osobi da priča o tome koliko je očajna, ljuta, tužna. Slušajte kako se osjeća. Bez obzira koliko negativno osoba zvučala, već sama činjenica da to dijeli s vama je pozitivna. Ventiliranje emocija - "pražnjenje" - će već samo po sebi donijeti bar malo olakšanja.

Ne dijelite savjete.
Ne pokušavajte razvedriti osobu, ukazati joj na pozitivne aspekte situacije ili problema, ili pronalaziti jednostavna rješenja. Ne izgovarajte parole - "Moraš se trgnuti", "Biti će bolje", "Nemoj plakati", "Razmišljaj pozitivno", "U svakom zlu neko dobro", "Kako je tek ljudima u kolicima, u bolnicama, bolesnima..." - jer će se osoba zatvoriti i neće više htjeti s vama razgovarati. Pokažite joj da je dobro učinila što vam se obratila tako što ćete biti strpljivi, smireni, topli, nježni, suosjećajni, i tako što nećete procjenjivati i osuđivati - bez obzira koliko vas ono što čujete plaši ili iznenađuje ili šokira. Pokažite svoje i prihvatite emocije druge osobe.

Ne držite lekcije o životu.
Ne raspravljajte o tome je li samoubojstvo pogrešan izbor ili nije, ima li osoba pravo što se tako osjeća ili nema i sl. Nemojte držati predavanje o tome koliko je život vrijedan. NIKADA ne izazivajte i ne provocirajte.

Pitajte.
Pitajte osobu je li razmišljala o samoubojstvu. Time joj ne namećete ideju, nego joj pokazujete da možete razgovarati i o tome, da je ozbiljno shvaćate i da vam je stalo. Ako osoba odgovori pozitivno, pitajte dalje. Važno je saznati: je li razmišljala o tome kako će to učiniti (IMA LI PLAN?); ima li sve što joj je potrebno da to učini (IMA LI SREDSTVO?); je li razmišljala kada će to učiniti (JE LI ODABRALA VRIJEME?). Većina će odgovoriti negativno na ova pitanja, što znači da ideja nije razrađena, i to je umirujuće. Ako postoji plan, sredstvo i vrijeme - situacija zahtijeva hitnu intervenciju.

Poduzmite mjere sigurnosti.
Uklonite potencijalna sredstva, ostanite uz osobu dok ne pozovete pomoć (ne ostavljajte je samu!) i razgovarajte.

Uključite još nekoga.
Nemojte obećati da ćete čuvati tajnu. Profesionalna pomoć je nužna kada se radi o nečem tako ozbiljnom kao što je samoubojstvo. Iznenaditi ćete se, ali većina osoba koje razmišljaju o samoubojstvu prihvati pomoć bez većih problema ili nagovaranja. Pored toga, uključivanje profesionalaca i drugih odraslih osoba skida dio velikog tereta odgovornosti koji možda, u tom trenutku, sami nosite. Ne možete sami pomoći. Ono što možete je pomoći da osoba dobije stručnu pomoć što prije.

Savetovalište

Kako prepoznati potencijalnog samoubojicu?

Iz prakse se može zaključiti da su na posljednjem mjestu razloga loše materijalne prilike i tjelesne bolesti, rekao je psihijatar V. Gruden.

Nakon niza samoubojstava tinejdžera koji se dogodio u Hrvatskoj, u emisiji Radio referendum Plavog radija, Davor Rendulić je razgovarao s psihijatrom Vladimirom Grudenom o problematici maloljetničkih samoubojstava.

Može li se prepoznati 'pripremanje na samoubojstvo'?

- Jako je teško prepoznati djecu i tinejdžere koji su skloni suicidu, jer oni su u godinama kad vole eksperimentirati i iskušavati svoje granice. Ipak, alarmantno je ako je netko previše miran, tih i povučen, umjesto da višak energije izbacuje putem sporta, hobija ili izlazaka.

Adrenalin je sastavni dio našeg organizma, ali ako ga ne izbacujemo nekakvim aktivnostima, on se gomila i agresija se pretvori u autoagresiju – objasnio je Vladimir Gruden, dodavši kako za samoubojstvo ne postoji jedan razlog ili čimbenik, već njih desetak, sto - rekao je psihijatar Gruden.

Zbog čega se djeca odlučuju na samoubojstvo?

- To je jedna zagonetka i velik problem psihijatara. Iz prakse se može zaključiti da su na posljednjem mjestu 'razloga' loše materijalne prilike i tjelesne bolesti. Nešto se u čovjeku dogodi, nešto pukne. Dođe do doživljaja besciljnosti života, bezizlaznosti. Suicid se najviše događa kod osoba s dijagnozom depresije i shizofrenije. Stoga suicid ili njegov pokušaj kod mladih osoba može biti i prvi simptom neke teže psihičke bolesti.

Psihijatar Gruden otkrio je da postoji i tzv. 'posuđeno samoubojstvo', koje je također rezultat autoagresije, želje za stradavanjem i patnjom.

To je izazivanje, svađom, agresivnošću, koje ima cilj nekoga izazvati da ubije nas.

- Dakle, samoubojstvo može biti prvi simptom da nešto nije u redu. A kod tinejdžera simptomi poput: noćnog mokrenja, nesanice, tuge, straha od školskog neuspjeha, mogu biti prolazni, ali i simptomi dubljeg problema. To se nikad ne može točno utvrditi. Oni eksperimentiraju sa svime, od droge, seksa… Moraju probati sve, vidjeti za što su sposobni i koliko su jaki, pa čak i samoubojstvo može biti jedan eksperiment – objašnjava Gruden.

Jedan suicid izaziva drugi?

- Da, čak i ova emisija može izazvati suicid, ali to ne znači da ne smijemo pričati o tim stvarima, dapače. Međutim, bitno je kako razgovaramo o tim stvarima i kako ih mediji prezentiraju.

O tome treba razgovarati i pisati edukacijski, a ne senzacionalistički. Ne pričajmo o detaljima samoubojstva, oproštajnim pismima i njegovom sadržaju. Jer, na kraju krajeva, opisivanje detalja znak je i naše agresivnosti. Ljude treba educirati, a ne im raspaliti maštu – smatra psihijatar Gruden.

Što roditelji mogu učiniti?

Ključ bilo kojeg zdravog odnosa, pa tako i onog roditelja s djecom je komunikacija. A problem je čitavog društva što se roditeljima ne da ili nemaju vremena biti s djecom.

- Sjećam se, u Lici je postojao običaj, zvao se 'sat gledanja djeteta'. Tijekom tog sata majka dijete nije dojila, presvlačila, ništa… samo ga je promatrala. To znači zbližavanje, susret, i suprotno je od separacije. To je komunikacija na dubljem nivou. Treba s djetetom pričati, igrati se, bilo što… jednostavno biti s njim.

Voditelj emisije Davor Rendulić, slušateljima je predložio da uvedu 'dan bez televizije' za što je čuo od svojih prijatelja. To je dan kad se s djecom druži, priča, odlazi u prirodu… bilo što.

Što djeca poručuju suicidom?

- To je jednostavno, poručili su: Ovaj život nema smisao. Svi to vidimo. Ljudi trče, trče, a ne znaju kamo. Djeca to osjećaju. Roditelji nemaju smisla ni cilja, kao ni kompletno društvo. Djeca nam viču: Dajte nam cilj! – izjavio je Gruden.

Mogu li subkulture, glazba utjecati na odluku o samoubojstvu?

- Mogu, itekako. Ipak roditelji griješe što tome pridaju veliku pažnju. Ako se uplašimo i počnemo raditi strku oko toga, djeca tome pridaju veće značenje. Ako to prebacimo na šalu i odnosimo se prema tome kao prema fazi, prolaznoj epizodi, onda je i oni takvom doživljavaju. Život je igra – to trebamo u djecu usaditi – smatra psihijatar.

Ipak, doktor naglašava da nikada, nikada ne postoji samo jedan uzrok, prema tome glazba može biti samo okidač, nikada uzrok samo za sebe. Za svaku takvu pojavu potrebno je puno čimbenika.

Sezonska samoubojstva

Na suicid utječe i vrijeme, okoliš, naime mi smo dio prirode. Proljeće je često simbol buđenja, u prirodi se svašta događa, a to sigurno utječe i na naš vegetativni sustav. On je jako blizak osjećajima, te ako u organizmu, u nama postoji nekakav kvar, on se pojača, kulminira.

Postoje i vikend-depresije – one nas podsjećaju na djetinjstvo, mladost, obitelj – na ono što sada nemamo, a kad smo imali 'o kako nam je lijepo bilo'. To može 'preliti čašu' i ohrabriti na samoubojstvo.

Suicidalni pojas

Pojas u kojem su samoubojstva češća pojava nego drugdje naziva se 'suicidalni pojas', a obuhvaća Skandinavske, baltičke zemlje, Rusiju pa se spušta do Slovenije i Mađarske, a obuhvaća i teritorij Hrvatske: Međimurje, Zagorje, Slavoniju.

- Da, samoubojstva su češća u zemljama gdje je viši standard i veći 'dril'. Tamo nema onog 'trbuhom za kruhom', s materijalne strane ljudi sve imaju i zapravo se dosađuju. Neki tada mozak zaposle brigama i problemima. Drugi razlog zašto je u takvim zemljama viša stopa samoubojstva je taj što su to zemlje veće kulture. Biti kulturan, zapravo znači potiskivati osjećaje – smatra psihijatar Gruden.

Što možemo učiniti?

- Jako je važno imati ispušne ventile. Otići u teretanu, voziti bicikl, urlati, pričati, skakati, bilo što. Negativnu energiju treba izbacivati. Prazniti se od emocionalne i tjelesne energije.

Ono što roditelji trebaju znati: Iako se čini da vam djeca prkose i ne slušaju vas. Ona vas itekako slušaju, osjećaju i oponašaju. Stoga je bitno ne biti negativan, već biti pozitivan, otvoren i kvalitetan, jer nekome ste uzor – poručuje Vladimir Gruden.

Izvor: javno.com

samoubistvo.........ne jos,ne valja,treba ti jak razlog za to

hocemo odmah i sve

o mrtvima sve najbolje...

Psihijatrijski poremećaji su najčešći uzroci suicida, u gotovo 90% slučajeva. Od toga, depresivni poremećaj je uzrok suicida u 60 do 80% slučajeva. Zloupotreba psihoaktivnih supstanci i alkohola, naročito kod mladih je drugi po učestalosti uzročnik suicida, od 5 do 15%, dok su psihotični poremećaji treći uzrok suicida u oko 10% slučajeva, a zatim slede demencija i delirijum.

Tugovanje i dugotrajne socijalne teškoće (npr. nezaposlenost), uzročnici su suicidalnog ponašanja.

Socijalna izolacija - samački život, nedostatak poverenja i topline, takođe mogu biti faktor za suicidalno ponašanje.

Somatske bolesti koje izazivaju patnju, teške hronične bolesti mogu biti uzrok suicidalnog ponašanja.

to samo besan covek moze ja sam par puta razmisljao o tome ali sto je sf rekao (negde u prvim postovima) Poceo sam da razmisljam!

Jer cemu to ima lepih i ruznih momenata u zivotu ali u takvim trenucima treba razmisljati i paziti da se ne izgubite...

Samoubojstvo

Ako se u ovom trenutku osjećaš suicidalno,

molim te zaustavi se dovoljno dugo da ovo pročitaš. Trajati će samo 5 minuta. Ne želim te odgovoriti od toga da se osjećaš loše. Nisam terapeut niti neki drugi profesionalac koji se bavi mentalnim zdravljem - ja sam samo osoba koja zna što znači osjećati bol.

Ja ne znam tko si, ni zašto čitaš ovaj tekst. Samo znam da u ovom trenutku ovo čitaš, a to je dobro. Mogu pretpostaviti da si ovdje jer imaš problema i razmišljaš o tome da prekineš svoj život. Da je to moguće, voljela bih biti u ovom trenutku uz tebe, sjesti kraj tebe i razgovarati s tobom licem u lice. Budući da to nije moguće, morat ćemo se zadovoljiti s ovim što imamo.

Poznavala sam puno ljudi koji su se željeli ubiti, tako da imam neku ideju o tome kako se osjećaš. Znam da nisi u stanju čitati cijelu knjigu, pa ću skratiti ono što želim reći. Dok smo zajedno slijedećih 5 minuta imam pet jednostavnih, praktičnih stvari koje želim s tobom podijeliti. Neću raspravljati s tobom o tome trebaš li se ubiti. Ali pretpostavljam da se, ako razmišljaš o tome, osjećaš prilično loše.

Još uvijek čitaš, što je vrlo dobro. Zamolila bih te da ostaneš sa mnom do kraja ove stranice. Nadam se da to znači da si barem mrvicu nesigurna, negdje duboko u sebi, oko toga hoćeš li ili ne prekinuti svoj život. Ljudi se često tako osjećaju u trenucima najvećeg očaja. Biti nesiguran oko toga da li umrijeti ili ne, potpuno je normalno i u redu. Činjenica da si još uvijek živa u ovom trenutku znači da si još uvijek malo nesigurna. To znači da iako želiš umrijeti, istovremeno jedan dio tebe želi živjeti. Uhvatimo se za to i pokušajmo izdržati još nekoliko minuta.

Počni tako da razmisliš o slijedećoj izjavi:

"Samoubojstvo nije izbor; događa se kada je bol veća od naše snage da se s njom nosimo."

To je sve. Ti nisi loša osoba, luda, slaba ili osoba s manom, zbog toga što se osjećaš suicidalno. To čak ni ne znači da zaista želiš umrijeti - to samo znači da osjećaš više boli nego što si u stanju trenutno podnijeti. Ako počnem gomilati teret na tvoja ramena, u jedom ćeš trenutku klonuti ako dodam dovoljno tereta... bez obzira koliko jako želiš ostati na nogama. (Zbog toga je beskorisno kad ti netko kaže "Razvedri se!" - naravno da bi to učinila da možeš.)

Ne prihvaćaj ako ti netko kaže "To nije dovoljan razlog za samoubojstvo". Postoji više vrsta boli koje ljude navode na samoubojstvo. Da li je neka bol izdržljiva ili ne razlikuje se od osobe do osobe. Ono što nekome može biti podnošljivo, ne mora biti i tebi. Točka u kojoj bol postaje neizdrživa ovisi o tome koliko imaš snage da se s njom nosiš. Pojedinci se jako razlikuju po svojim kapacitetima za nošenje s boli.

Kada bol postane veća od kapaciteta osobe za nošenje s njom javljaju se suicidalni osjećaji. Samoubojstvo nije niti pogrešno niti ispravno; ono nije karakterni nedostatak; moralno je neutralno. Ono je jednostavno neravnoteža između osjećaja boli i kapaciteta za suočavanje s njom.

Možeš preživjeti suicidalne osjećaje ako učiniš jednu od dviju stvari: 1. Pronađeš način da smanjiš osjećaj boli, ili 2. Pronađeš način da povećaš svoje kapacitete za suočavanje. I jedno i drugo je moguće.

A sada ti želim reći 5 stvari o kojima želim da razmisliš.

1. Potrebno je da čuješ da ljudi uspijevaju prebroditi ovakve trenutke - čak i oni koji se osjećaju ovako loše kao ti sada. Statistike pokazuju da postoje vrlo dobre šanse da ostaneš živa. Nadam se da ti ova informacija daje određenu nadu.

2. Omogući si određeni odmak. Kaži sama sebi, "Pričekat ću 24 sata prije nego išta poduzmem." Ili jedan tjedan. Zapamti da su osjećaji i akcije dvije različite stvari - samo zbog toga što se osjećaš kao da bi se ubila, ne znači da to moraš zaista učiniti u ovom trenutku. Napravi odmak između suicidalnih osjećaja i suicidalnih postupaka/akcija. Čak i ako je to samo 24 sata. Već si to uspjela 5 minuta, tako što čitaš ovaj tekst. Možeš to i narednih 5 minuta, čitajući i dalje. Nastavi tako i shvati da iako se osjećaš suicidalno, u ovom trenutku ne poduzimaš ništa. Mene to jako ohrabruje, a nadam se i tebe.

3. Ljudi obično razmišljaju o samoubojstvu zbog toga što traže olakšanje od boli koju osjećaju. Zapamti da je olakšanje osjećaj. I da moraš biti živa da bi ga osjetila. Nećeš osjetiti olakšanje koje ti je toliko potrebno ako si mrtva.

4. Neki će ljudi loše reagirati na tvoje suicidalne osjećaje, bilo zbog toga što su prestrašeni, ili zbog toga što su ljuti; oni mogu povećati tvoju bol umjesto da ti pomognu, unatoč svojim namjerama, tako što će reći ili učiniti nešto bez razmišljanja. Moraš razumjeti da se njihove loše reakcije odnose na njihove strahove, a ne na tebe.

Ali postoje i ljudi koji mogu biti uz tebe u ovom užasnom razdoblju, koji te neće prosuđivati, ili s tobom raspravljati, ili te poslati u bolnicu, ili te pokušati odvratiti od toga koliko se loše osjećaš. Oni će se jednostavno brinuti za tebe. Pronađi nekog od njih. Sada. Iskoristi svoja 24 sata, ili tjedan, i reci nekome što ti se događa. U redu je potražiti pomoć. Pokušaj nešto od slijedećeg:

• Nazovi SOS telefon:

• Nazovi psihologa ili psihijatra u privatnoj ili državnoj službi

• Pažljivo izaberi prijatelja ili svećenika, nekoga tko će te vjerojatno saslušati

Nemoj si nagomilavati dodatni teret pokušavajući se sama s time nositi. I sam razgovor s nekim o tome kako si dospjela tu gdje jesi, oslobađa te velikog pritiska, i može predstavljati dodatni izvor snage koji ti je potreban da ponovno stekneš ravnotežu.

5. Suicidalni osjećaji su sami po sebi traumatični. Nakon što popuste potrebno je da se nastaviš brinuti za sebe. Psihoterapija je zaista dobra ideja. Prošlo je 5 minuta i ti si još uvijek sa mnom. Zaista mi je drago.

Budući da si uspjela do sada izdržati, zaslužuješ nagradu. Mislim da bi se trebala nagraditi tako da si daš poklon. Poklon koji ćeš si dati je jedan izvor snage. Zapamti, negdje na početku ove stranice sam rekla da je osnovna ideja u tome da imaš više snage nego izvora boli. Dajmo ti stoga još jedan izvor snage, ili čak dva, ili deset...!, sve dok ih ne bude više nego izvora boli.

Iako ti je ova stranica možda pružila malo olakšanja, najbolji izvor snage u ovom trenutku je druga osoba s kojom ćeš razgovarati. Ako možeš pronaći nekoga tko će te saslušati i kome ćeš reći kako se osjećaš povećati ćeš svoje izvore snage za jedan. Nadam se da prva osoba koju ćeš izabrati neće biti i posljednja. Ima ljudi koji te zaista žele čuti. Vrijeme je da počneš tražiti oko sebe takve ljude.

A sada:

Nazovi nekoga.
Dr Sci Ana Kandare

[b][/b]samoubistvo je losa stvar.za religiozne ljude samoubistvo je cak veci greh i od ubistva.to je bezanje od zivota.to uglavnom cine depresivni ljudi,kada se nadju u nekoj teskoj zivotnoj situaciji.mislim da religija moze dosta pomoci u sprecavanju takvih stvari,jer je to jedna vrsta psiho-terapije.

pa mislim da te ljude ko rade u religijskim institucijama moze da pomazu u samoubistvu...mislim da se ne desava, ako su dobro pripremljeni, ako nisu onda jos vise je gora situacija