"Zabranili" su oni samoubistvo zbog toga sto od mrtvog covjeka ne mogu imati nikakve koristi. Korist je njih vodila tu, kao i u svemu.

"Zabranili" su oni samoubistvo zbog toga sto su i sami shvatili kako njihov "nauk" upravo i vodi ka samoubistvu, pa onda, pokusavajuci to ispraviti, upravo i zabranjuju samoubistvo.

Covjek koji se nalazi u nekakvoj teskoj situaciji, pa u takvom trenutku pomisli na ljepotu "poslije zivota"... - a o kojoj oni govore!

Covjek koji se nalazi u nekakvoj "bezizlaznoj" situaciji, pa u takvom trenutku pomisli o "ljepoti u smrti"... - a na koju oni upucuju!

Covjek se nalazi u nekakvoj "katastrofalnoj situaciji", pa u takvom trenutku pomisli o "ljepoti van zivota"... - na koju oni upucuju!

Itd.

U bilo kom smislu upucivati na "ljepote poslije zivota", "ljepote u smrti", "ljepote van zivota", u bilo kom smislu upirati prstom van zivota znaci biti zao i ne posjedovati nikakvu drugu osobinu sem zla!

Zivio covjek! Sada! I ovdje!

Samoubistvo je teski grijeh protiv ljubavi, pa prema tome snazno opterecuje dusu samoubice. 

Sto se tice eutanazije nista tu nije cisto. Eutanazija moze proteci kako treba, ali poslje se u potomstvu moze pojaviti snazna zelja za prekidom zivota nicim izazvana. Time mogu da se pojave problemi.

Ako se neko zrtvuje samoubistvom da spasi neku drugu osobu, on gine za ljubav i tim ne cini grijeh. Primjera za to ima napretek u Bibliji sto je vec ranije spominjano. Medjutim ako taj ko se ubije, svojim samoubistvom ubije jos nekog da bi spasio trecu osobu on opet cini grijeh jer usebi gusi plemenita osjecanja prema covjeku koga ubija.

Teska tema.       

Kao shto je jedan moj drug rekao nedavno: "Za samoubistvo se dobija 3 godine"   

  dobra fora

U Italy se sluzi misa za onog ko je izvrsio samoubistvo,mada je pre kao i kod nas to bilo zabranjeno

Davno sam citao jednu knjigu, pa ce mi se oprostiti ako pogresim. Mislim da se zove "Da odbacis zivot", a autor bjese Ervin Ringl.

Tada je on bio predsjednik Svjetskog udruzenja suicidologa.

U toj knjizi njegova osnovna nit vodilja bjese da, kao najbolja odbrana od suicidnosti jeste, upravo ne misljenje o istoj, ne zaokupljenost njome, ne razmisljanje o njoj itd.

A onda, nevjerovatno, kompletna knjiga, da se tako izrazim, vrvi od navodenja da se misli, razmislja, promislja, itd. o istoj.

Kada sam procitao knjigu, imao sam utisak kako je autor pozelio da svo covjecanstvo postane potencijalni samoubojica, a on bi tako, od predsjednika Svjetskog udruzenja suicidologa prerastao u - predsjednik Svijeta!

 

@Magic Master
Koristis rec ljubav koju nisi u stanju da obrazlozis pa je samim tim ceo post bezvredan.
"Sto se tice eutanazije nista tu nije cisto. Eutanazija moze proteci kako treba, ali poslje se u potomstvu moze pojaviti snazna zelja za prekidom zivota nicim izazvana. Time mogu da se pojave problemi."
Hoces da kazes da se zelja prenosi napotomstvo nekom nejasnom i misticnom silom?

Caruros

Najbolje je da ja tebi preporucim literaturu uz koju bi ti shvatio o cemu ja govorim. Kada bi ja tebi preko ovih postova objasnjavao sta je ljubav a sta dusa ti to sigurno ne bi shvatio. Uostalom odgovori bi izgledali skuceno, iziskivali bi stalno nova pitanja a mnogo toga ni ja ne znam.

Najbolje je da procitas knjige Sergeja Nikolajevica Lazareva (jel iko uopste cuo na ovom forumu za njega  ) : "Ljubav", "Ka Bozankom" i "Odgovori" ili neke druge samo da se informises.

Sto se tice eutanazije postoji mnogo primjera u kojima je bilo dovoljno samo porazgovarati sa majkom djeteta i njemu bi odmah bilo bolje.

Ove informacije koje objavljujem su plodovi rada S. N. Lazareva duhovnika, filosofa, naucnika i psihologa koji je svojim radom pomogao izljecenju mnogih pacijenata koj su bolovali i od najtezih bolesti.

Prije nego sto je zapoceo rad na svojim knjiga lijecio je rukama. Svaku negativnu emociju mogao je ukloniti. Medjutim dugim iskustvom shvatio je da bi ovakav metod kao i bilo koji drugi, koji se oslanja na bioenergiju donosio samo kratkotrajne i varljive rezultate. Od tada je ljecenje obavljao iskljucivo razgovorom sa pacijentima. Kada je pacijent shvatio, uporno je radio na sebi i dolazio je do stvarnih rezultata. Tako da zdravlje nije nigdje sem u nama samima, samo se trebamo pravilno orjentisati.

Da se vratim na eutanaziju. Teski bolesnik nad kojim ce se sprovesti eutanazija mora imati zelju da umre. Ta zelja koja je u njemu zapravo je emocija koja odlazi u podsvijest. Posto mi na svoje potomke prenosimo ne samo karakteristicne osbine vezane za materjalno, vec i za duhovno, svakako je da i ova emocija nije izuzetak. Zapravo to je sve podkopano duboko u nasu podsvijest da bi neko mogao reci "pa zasto onda ja to ne osjecam? ".
Covijek je materija, duh i dusa. Na potomke premosimo sve tri stavke, a ne samo jednu. Cesto djeca ispastaju zbog negativnih programa roditelja. Ali oni ne bi ispastali da negativne prigrame ne podrzavaju. Zato je vaspitanje i karakter bitan cinilac razvoja licnosti. Ako bi se djeca okrenula ljubavi i Bogu ( ne religiji i vjerovanju, da ne bude zabune)  ona bi ocistila ne samo sebe, vec i svoje roditelje i buducu djecu; opsirnije pretke i potomke.
Desavalo se cesto da neka pranbaba nacini teski grijeh protiv ljubavi i da zbog toga ispasta citavo potomstvo. Sve dok neko ne bi shvatio o cemu se radi i iskreno se molio Bogu da mu oprosti svaki grijeh koji je izazvao guseci ljubav u svom srcu.
Nikad nije kasno da se promjenimo. 

     


   

Magic Master

Ma, prosto ne mogu doci k sebi da citam ovo sto citam! Da li je moguce da ovako nesto neko moze napisati! Covece, o cemu ti pricas! Jel ovo bajka! Sta je ovo! Ovo je tacno da covjek zakuka! Zajauce!

Kakvi crni duhovnici! I kakvo crno ljecenje! Bioenergija i kratkotrajni rezultati! Pa presao na razgovor! Jao, odakle ti dolazis! Da li je to moguce! Nad ovim se moze samo kukati!

Jao! I kuku! I jao i kuku!

Na racionalno pitanje iz teme, traži se odgovor koji izmiče našim intelektualnim alatima, kojima pokušavamo otključati sandučić misterija od kojih je jedna samoubojstvo.
Znanstveni pristup pronaći će razloge i objašnjenje za za taj autodestruktivni akt.
Religiozni će pristup sve to odbaciti, pozivajući se na dogme.
Religija ne postavlja pitanje: kao vjerovati u nešto što ne možemo provjeriti?
Kako možemo biti sigurni u ispravnost vjerovanja, ako nitko nije provjeravao njezinu vjerodostojnost?
Iz različitih pristupa istom pitanju, neminovno dolazi do razmimoilaženja
što se lijepo vidi iz ovog, ponešto konfuznog razvoja teme.
Dati cjeloviti odgovor na ovakvu zahtjevnu temu, bio bi  "nemogući zadatak".
S toga bi se očitovao tek na nekoliko navoda za koje držim da su na klimavim nogama.

1. "OK, tacno je da je zivot dar Bozji, da ga Bog daje i uzima..."

Tu se moramo zapitati: kome je uručen taj dar (život)?
Nama svakako nije, jer nas prije nije postojalo (pa se nema kome pokloniti), jer onomu što ne postoji nemože se ništa ni pokloniti.
Osim toga, valjda je jasno da se dar treba i prihvatiti.
Kako smo ga mogli prihvatiti kad nas nije postojalo?
Nadalje, jednom poklonjeno nikada ne uzimate natrag.
U "Božjem daru", sadržano je obilježje "contradictio in adjecti" koje nikada u nijednom poznatom kodeksu nema niti uporišta niti primjene.

2."Ono zašto je on svetac je jer je spašavao ljude, pa i Srbe pokrštavanjem. Jedini način, nažalost, da se spase bilo je pokrštavanje, no ne prisilno."

Sama pomisao da se određene grupacije "dobrovoljno pokršavaju" ne samo da je apsurdna, već je i monstruozna.
Tko će se dobrovoljno odreći svog vjerskog, kulturnog, obiteljskog i društvenog određenja?

3. "samoubistvo po pitanju svih religija se smatra neoprostivim grijehom".

Točno, pod uvijetom da se dadete voditi slijepcu koji istina-Bog ne vidi, ali ima čvrstu vjeru i jasnu viziju cilja kojem teži.
Samo još trebate povjerovati i ruku pod ruku krenuti uz Božju pomoć putem spasenja

Stavovi o samoubojstvu doživjeli su posljednjih nekoliko desetljećja velike promjene.
Stanovita reteriranja od ranijih rigidnih stavova, zamjećuju se u mnogim religijama.

Konačno je shvaćeno da nitko ne poduzima autodestruktivne akte iz objesti, zabave, ugode ili prkosa "Božjem daru", već da je takav nesretnik, satjeran do zida, i kao odgovor na situaciju u okruženju nepodnošljivih patnji ili događaja, primoran na taj užasan čin, u trenutku kada ne nalazi nikakva izlaza.
Gdje su u takvim trenucima općeg očajanja oni koji se zgražaju nad svršenim činom?
Kada je trebalo nesretniku pomoći, pružiti ruku, utjehu, uliti nadu?
Pita li se uopće netko, koliki je njegov doprinos u sudbonosnoj odluci
jednog samoubojice?
Najlakše je osuđivati.
Nema toga što nismo u stanju osuditi.
Pomoći?
To je već nešto drugo.
Za to se treba pomučiti.
To neka odradi netko drugi.
Ja, baš sada nemam vremena, a ni volje, no zgražati se mogu.

Da dodam:
U Amsterdamu svaki punoljetan građanin može u apoteci kupiti "set za odlazak" koji se sastoji infuzijskog pribora i dvokomponentne solucije od kojih prva uspavljuje a druga zaustavlja rad srca.
Cijena oko 30 EUR-a

Alojzije Stepinac nije hrvatski svetac već blaženik, što je stupanj niže od sveca.
Isti je spašavao i Židove od progona.
Igrom slučaja, spašeni je bio najjači bankar tadašnje NDH.
Za sirotinju, vjerojatno nije bilo vremena.












 

75 % samoubistava se događa u familijama gde je već bilo samoubistva.
Ne verujem da je to kao neki genetski poremećaj, ali u tim familijama to izgleda ostaje kao ... opcija.
Kao da neki misle da je to rešenje za izlazak iz problema.

Lično ne mislim da je ovo laka tema za diskusiju.
Lako bi bilo reći da je to nešto pogrešno, i verovatno jeste za većinu razloga (prekinuta veza između njega i nje, kec u školi, neimanje para...).

Ali, ne bi trebalo donositi sud.
Lako je nama...