Хехе

Lemmings Series

Iako ovo ostvarenje nije napravilo revoluciju u svom žanru, zauvek će ostati upamćeno kao najzabavnija i najdopadljivija logička igra ikada napravljena. Suština igre je prebaciti simpatične leminge s početka na kraj mape, gde se nalazi prolaz do njihove kuće. Problem je što se na putu nalazi veliki broj prepreka koje se moraju preći, a otežavajuća okolnost je to što su vaši mezimci (leminzi) izuzetno osetljivi. I najmanji pad može imati kobne posledice, a da biste završili misiju, uvek je potreban određen broj spasenih leminga. Oni će vam svojski pomagati u nezahvalnom poduhvatu kopanjem prolaza, građenjem platformi i ostalim korisnim radnjama koje, naravno, zadaje igrač.

Originalni Lemmingsi (amiga.supergamez.hu/GamesH-R/lemmings.zip, 1,32 MB) pojavili su se daleke 1991. godine, ali su do današnjeg dana ostali u sećanju svih ljudi koji su ih igrali. Nedugo zatim usledio je nastavak po imenu Oh No – More Lemmings (amiga.supergamez.hu/GamesH-R/ohnolemmings.zip, 0,58 MB) koji je doneo unapređenu grafiku i stotinak novih nivoa. Psygnosis je uveo pravilo da za svaku Novu godinu izađe novogodišnji Lemmings specijal pa su tako i nastali Holiday Lemmings. Prvi pravi nastavak pojavio se 1993. godine.

Lemmings 2: The Tribes (amiga.supergamez.hu/GamesH-R/lemmings2.zip, 2,27 MB) krasi novi vizuelni identitet, a to se pre svega odnosi na nivoe koji su inventivniji i šareniji. Takođe, leminzi su dobili nove sposobnosti pa je njihova konačna brojka iznosila oko šezdeset.

Lemmings 3: All The New World Of Lemmings (amiga.supergamez.hu/GamesH-R/Lemmings3_AGA.zip, 2,5 MB) je između ostalog doneo donekle modifikovano izvođenje igre. Leminzi su dosta krupniji i detaljniji, ali nekih većih poboljšanja nema (sem podrške za AGA čipset). Tu se otprilike i završila era Lemmingsa na „Prijateljici”. Za PC platformu objavljeno je još nekoliko nastavaka od kojih su najpopularniji 3D Lemmings i Lemmings The Revolution.

Kuriozitet: onima koji vole muziku Đorđa Balaševića biće zanimljiv podatak do kojeg je naša redakcija došla „iz prve ruke” – „panonski mornar” se nekada svakodnevno nadmetao sa svojim ukućanima oko postizanja što boljih rezultata u Lemmingsima.

Konstantin MILUTINOVIĆ

izvor> sk

X-Com 1 - UFO - Enemy Unknown

Where do I start with this jewel? It is suffice to say that this game is still being bought on CD-ROM versions all over the world, and has lost little of its popularity since the day it was published.

UFO Enemy Unknown, or perhaps better known by the name of X-Com 1 is a strategy game where your job is to stop the alien invasion and threat to earth. You start off by building a base somewhere on the globe. You are initially given 3 crafts, 2 for intercepting airborn UFOs, and one with crew for getting rid of ground alien troops and survivors of shot-down UFOs. The base is also equipped with research, manufacture, radar, defense etc. facilities.

Each month you get fundings from every continent. The amount of money you get depends on how well you have controlled the alien threat on a certain continent. As the game progresses, you research new weapons, either from recovered aliens and their artefacts, or just normal earth weapons. The ground combat is turn-based, but nonetheless very dynamic and interesting.

I could go on talking about the game's features and possibilities but its just easier to download it and see for yourself. I can safely guarantee you that you will not regret it. It is one of my favorite, if not THE favorite, DOS game ever! This is the CD-ROM version that should be run from windows. It goes together with a patch that fixes graphic problems on Windows XP and some other system platforms. Download and enjoy!

Извор: Abandonia

X-Com 2 - Terror From The Deep

Here comes the sequel to the enormously popular UFO Enemy Unknown, or X-Com1 which has been on the top of our most popular game list since the day it was made available on the site. Terror From the Deep has earned most of the popularity thanks to its older brother. However, although it being a very good game, I feel that the producers should have done more for the sequel.

Frist of all, in my oppinion, the graphics and atmosphere were better in the first part. Secondly, gameplay and all other aspects of the game have basically remained the same – except this time your battles take place beneath the water surface. There are also some terror missions that take place in cities but they are a minority.

Sure, they added new ships, new weapons, new aliens and new research items, but that is it. It looks more like a remake than a sequel. I expected better graphics and some new gameplay features. Honestly, I completed UFO many times, but I'm not sure wether or not I completed TFtD even once. Still, this shouldn't discourage you from trying it out. If I put this lack of new features aside, its actually a great game, just as UFO was.

Извор: Abandonia

Bog i batina platformskih igara. O njenoj popularnosti svedoči veliki broj ljudi koji i dan-danas sa uživanjem provode vreme uz ovu igru. Priča je kratka, ali jasna. Zli sultan otima prinčevu ljubav, a na vama je da je vratite u njegov zagrljaj. Preskakanje provalija sa šiljcima, veranje po visokim platformama i borba sa sultanovim podanicima čine srž ovog ostvarenja. Elementi koji su igru Prince of Persia (i njenu neoficijelnu besplatnu verziju – 4D Prince of Persia) učinili legendarnom jesu razne vratolomije koje princ mora da uradi kako bi našao put do svoje drage. Mačevanje sa opakim neprijateljima i, naravno, odlična atmosfera koja je igrača terala da završi igru iako je pre toga dvesta puta pao u ambis (sa šiljcima, naravno).

Konstantin MILUTINOVIĆ SK

Nećemo preterati ako kažemo da je početkom osamdesetih godina prošlog veka Pole Position ljubiteljima trkačkih igara jednako značio kao što danas znače Gran Turismo ili Forza Motorsport. Za razliku od drugih proizvođača, kompanija Namco imala je jasnu viziju razvoja, koju je tako dobro pretočila u praksu da su igrači dobili vrhunski trkački naslov.

Pored grafike, koja je za tadašnje uslove izgledala kao da je sa onog sveta (Pole Position smatra se rodonačelnikom fotorealizma kod video igara), igru krase i unikatne komande. Naime, Pole Position dolazio je i u verziji sa sedištem (čitaj: kokpitom), papučicama za gas i kočnicu, odnosno obručem volana i menjačem sa dve brzine. U kombinaciji sa sjajnim gameplayem, sve je ovo doprinelo je tome da se igra gotovo momentalno popne na vrhove rang-listi.




Prvi deo ugledao je svetlost dana septembra 1982. godine (www.romnation.net/srv/roms/57307/mame103, 223 KB). Već smo nagovestili da igru krasi izuzetna grafika, ali ne treba zaboraviti ni činjenicu da je ovo prvi trkački naslov koji donosi mogućnost vožnje po realnoj stazi. Naime, umesto da implementiraju izmišljenu stazu, autori su se potrudili da na ekran prenesu izgled i osobenosti popularnog Fuji Speedwaya. Nalazite se u ulozi vozača F1 pred kojim je Grand Prix vikend. Kvalifikacije traju 90 sekundi, a vaš cilj je da krug kompletirate za maksimalno 73 sekunde. U zavisnosti od postignutog vremena obezbeđujete jednu od osam pozicija na gridu i odmah krećete u trku za naslov najboljeg. S obzirom na to da igra ne vrši gradiranje po pozicijama, cilj vam je da u naznačenom vremenu kompletirate sva četiri kruga, od kojih se trka inače sastoji. Bodovi se zaslužuju pređenim putem, baš kao i postignutim vremenom, odnosno brojem obilaženja.

Suludo je očekivati da je Pole Position simulacija – upravo suprotno, u pitanju je čista arkadna igra. Kontrole su jednostavne, a pažnju treba da usmerite na konkurenciju na stazi (formule se pojavljuju ispred vas kao na beskonačnoj traci), reklamne panoe odmah iza bankina, te vodene površine(!) koje vas znatno usporavaju. Bilo kakav, pa i najmanji dodir sa suparničkim bolidima ili reklamnim panoima (zanimljivo je to da su u pitanju imena stvarnih sponzora) dovodi do upečatljive eksplozije bolida i neminovnog gubitka vremena radi respawnovanja. Verovali ili ne, ovo je koncept koji je igru lansirao u nebesa. Nema izbora bolida, nema budženja performansi, nema izbora vozača. Kako nekad bejaše lako zadovoljiti apetite igrača, ehhh...




Iako je igra harala svetskim fliperanama, Namco je već u oktobru 1983. godine na tržište izašao sa nastavkom. Pole Position II (www.romnation.net/srv/roms/57306/mame103, 142 KB) naizgled ne donosi mnogo toga novog. Opet, prvo učestvujete u kvalifikacijama, da bi vas nakon uspešno obavljenog posla čekali trka i „žongliranje” između reklamnih panoa i bolida koji se nesmanjenom žestinom pojavljuju ispred vas. Primećujemo to da je eksplozija bolida „masnija” nego ranije pošto sem dima i vatre naokolo sada lete i otkinuti delovi, točkovi itd.

Ipak, najveća novina jeste mogućnost odabira staze po kojoj ćete voziti. Fuji Speedwayu dodate su još tri staze, među kojima je i čuvena Suzuka.



Nakon čevorogodišnjeg zatišja, decembra 1987. godine konačno se pojavio treći deo – Final Lap (www.romnation.net/srv/download/rom/56092, 1,28 MB). Duga pauza nije donela samo promenu imena igre već i revidiranu grafiku, odnosno potpuno izmenjen sistem upravljanja. Kada je grafika u pitanju, ne treba očekivati čuda – zadržan je princip prikaza samo osnovnog, ali primećujemo digitalizovane formule (pojavljuju se Vilijams i Meklaren), tribine pune navijača, a tu je i efekat varničenja formula koje vas obilaze (tako specifičan za bolide iz osamdesetih godina). Takođe, pri vrhu ekrana nalaze se retrovizori.

Upravljanje je doživelo veliku transformaciju, pa je bolid znatno teže zauzdati na stazi (vozi se Suzuka). Nagle promene pravca izazivaju sumanuto klizanje i potrebno je mnogo vežbe da bi se ovladalo konjima ispod haube. Ako ništa drugo, dodir sa protivničkim formulama više ne izaziva eksploziju već „samo” okretanje na stazi. Nažalost, igra je zbog implementiranog sistema izgubila originalni duh i prepoznatljivi pickup&play sistem igranja.

Najvažniju novinu ostavili smo za kraj. Final Lap zapravo je multiplayer igra i dozvoljava linkovanje „kabineta”. Po fliperanama su često mogli da se vide primerci sa dva spojena kokpita koji su omogućavali instant uživanje u dubl maniru. Maksimalno je podržano osam igrača (četiri dupla kokpita).




Iako se Final Lap 2 (www.romnation.net/srv/roms/56087/mame103, 1,95 MB) pojavio tek avgusta 1990. godine, igrači nisu bili zapljusnuti talasom novina. Grafika je dorađena, poboljšanje se donekle oseća i na sistemu upravljanja, ali esencija prethodnika preovlađuje. Najveća novina jeste mogućnost izbora staze (ukupno ih je četiri – Monako, Italija, Japan i SAD), međutim primećujemo i to da je ovoga puta sve prošlo bez licenciranih trkališta. Naravno, i dalje je podržano linkovanje kabineta, što rezultuje podrškom za igranje do osam ljudskih igrača istovremeno.




Final Lap 3 (www.romnation.net/srv/roms/56088, 2,34 MB), koji se pojavio 1992. godine, ne donosi mnogo toga novog. Na meniju se ponovo nalazi izbor između četiri staze, koje (naizgled) nisu licencirane. Tu su Engleska, Španija, San Marino i Francuska. Logično, multiplayer podrška nije izostala.




Poslednja igra u serijalu (bar kada su arkadni aparati u pitanju) Final Lap R (www.romnation.net/srv/roms/56089/mame103, 5,05 MB) pojavila se 1993. godine. S tehničke strane, ovo je ubedljivo najkvalitetniji nastavak. Grafika je izuzetno detaljna i lepa, a autorima se pohvale moraju uputiti i na dočarani osećaj brzine. Treba napomenuti to da je igra urađena pod FIA licencom, te da je za njeno nastajanje posebno zaslužan tim Vilijams. I ovoga puta igračima su na raspolaganje date četiri staze – Nemačka, Mađarska, Brazil i Belgija, a pojavljuju se i četiri F1 bolida – Vilijams, Ferari, Beneton i Meklaren.


preuzetosa sa: http://www.sk.rs/2010/09/sitt01.html

Колико сам само волео ову игру!

Više mi se sviđa sa ovom grafikom... ))

Vjerovatno samo zato sto si imao tu verziju. Meni je MD2 najbolja varijanata, takodje jer sam imao kertridz. 

Doom (ili DOOM) je računalna igra iz 1993. godine koju je napravila tvrtka id Software.

Ta oznaka predstavlja žanr igre iz prvog lica (first-person shooter). Naširoko je prepoznato u ovoj igri korištenje 3D grafike, te igranje igre u multiplayer-u preko mreže (tzv. networked multiplayer gaming) na PC platformi. Isto tako postojala je podrška za igrače da stvore različito okruženje u igri (WAD).

Ova igra je bila stvorena kao besplatni softver koji se može distribuirati (freeware), te se procijenjuje da ju je u roku od dvije godine skinulo sa Interneta 10 milijuna ljudi što joj je donijelo veliku popularnost, pogotovo u načinu igranja. Doom igra ubrzo je postala uzor mnogim drugim igrama iz prvog lica, koje su bile izrađene sredinom 1990. godine. Takve igre su bile poznate i kao tzv. Doom klonovi. Grafika ove igre te mnogo nasilja učinili su ovu igru predmetom rasprava koji sežu izvan svijeta igara. Navodno da je Doom igra bila ocijenjena kao igra svih vremena.

Doom sada nije bila samo igra, već i privilegija te su ubrzo uslijedili mnogobrojni nastavci kao što su Doom II: Hell on Earth (1994.), te brojne ekspanzije koje uključuju The Ultimate Doom (1995.), Masters Levels for Doom II (1995.) i Final Doom (1996.). Originalno puštene u prodaju za PC/DOS, ove igre su kasnije prebačene na ostale platforme koje uključuju i jedanaest igračih konzola. Serijal koji su uslijedili nakon orginalnog Doom-a su izgubili ugled jer je tehnologija Doom engine-a bila nadmašena u devedesetim godinama. No unatoč tome Doom fanovi su i dalje stvarali nove WAD-ove, speedruning, te su modificirali izvorne kodove koji su bili objavljeni 1997. godine. Igra je ponovno postala popularna 2004. godine nakon izlaska Doom 3. Ta igra je redizajnirana originalna igra u kojoj se koristila moderna tehnologija izrade. Doom 3 igra je usko povezana i sa filmom koji je izašao 2005. godine a naziva se Doom.


Sadržaj igre

Doom ima znanstvenu fantastiku/horor kao temu, te jednostavnu fabulu. Sadržaj igre je samo dan u priručniku koji se dobije s igrom, a unutar igre igrač dobiva kratke poruke prikazane između razina igre.

Igrač započinje igru kao neimenovani svemirski marinac (Doom fanovi ga nazivaju Doomguy), jedan od najjačih i najiskušenijih u bitci koji je bio deportiran na Mars zbog napada na višeg oficira koji mu je naredio da pobije nenaoružane civile. Zbog toga je glavni lik u igri prisiljen raditi za Union Areospace korporaciju (UAC), vojno-industrijski konglomerat koji provodi tajne eksperimente s teleportacijom između dva mjeseca Marsa (Fobos i Deimos). Iznenada, nešto krene po zlu te stvorenja iz pakla (Hell) dolaze iz teleportacijskih vrata. Obrana baze nije izdržala invaziju, te se sada u njoj nalaze demoni; svo osoblje je ubijeno i pretvoreno u zombije. Istovremeno mjesec Deimos isščezne potpuno. UAC tim sa Marsa je poslan na mjesec Phobos da analizira nesreću, ali se ubrzo gube radio kontakti sa svima osim sa glavnim likom igre čiji je jedini zadatak pobijeći živ.

Kako bi prešao igru igrač se mora boriti kroz tri epizode od kojih svaka sadržava devet razina. Knee-Deep in the Dead je prva epizoda, te ujedno i jedina u shareware verziji, a smiještena je u visoko tehnološkoj vojnoj bazi na Fobosu. Završava bitkom s Barrons of Hell bićima, te kasnije ulaskom u teleporter koji vodi na Deimos mjesecu. Tamo igrać biva nadjačan od strane različitih stvorenja i vidljivo mrtav. U sljedećoj epizodi Shores of Hell igrač putuje kroz Deimos i njegova postrojenja, čija područja su ispunjena gadnom arhitekturom. Nakon susreta sa Cyberdemon-om, istina o iščeznulom mjesecu dolazi na vidjelo. Mjesec pluta iznad pakla (Hell). Igrač se spušta na površinu, te u poslijednjoj epizodi Inferno započinje pravu avanturu. Nakon uništenja poslijednjeg šefa (boss) Spider Mastermind-a, tajna vrata se otvaraju za heroja koji se dokazao prečvrstim za sadržaj pakla. Ta vrata vode Zemlji. Ekspanzija Ultimate Doom donosi četvrtu epizodu Thy Flesh Consumed u kojoj se Marinac vraća na Zemlju. Drugim riječima, ona opisuje njegove avanture između prve tri tradicionalne epizode Doom-a i Doom-a II.


Izvor: wikipedia