Ajde zajebite Kosovo i spinovanje sa Siptarima na svakoj jebenoj temi.

Znamo svi dobro sta je dole bilo.

Pa znamo svi, ali izgleda da nekima treba ponoviti s vremena na vreme. 

Ko ima zivaca i strpljenja neka se objasnjava. Bar pet tema ima KIM.

moracu malo vise ajvara da pojedem danas...

Ne zaboravi i pilule.

kamo srece

Naravno da hoće


Suština priče je da teroristi nisu emigranti,već druga,treća generacija,ljudi iz geta,ostrakovani od tog društva u koje su došli,izolovani od realnog sveta...

E sad imaš grad od,koliko ti reče 12 miliona ljudi i imaš milion i po potencijalnih napadača,napadača koji ne napadaju institucije,vojsku,državne zgrade,oni napadaju neki nebitni koncert i ubijaju sto ljudi...da li stvarno neko misli da bi se ovo izbeglo i sve da nema nijednog ovogodišnjeg emigranta?!

Dakle najmanji je problem taj emigrant,bitna je politika koja vodi do toga...ili ih primaš i inkorporiraš u društvo I SNOSIŠ POSLEDICE,ili zauzimaš ekstremno desnu poziciju i deportuješ ih bez izuzetka,oni uporno rade ovo prvo,neka ih tu pa će nešto biti,biće to da će Ahmed da se rodi,poraste i opaše se prslukom jer nema on šta drugo da radi osim da crkne u getu...Ahmed će sa 5 svojih drugova lako da kupi eksploziv,pušku,pištolj i raznese pola grada,nema te službe koja će to da zaustavi IKAD...i neko se uporno pita pa kako?!

Imaš ogromnu teritoriju EU na kojoj se ne kontrolišu granice,imaš 10 hiljada boraca ISIS,imaš hiljade ljudi u getima koje ni na koji način ne kontrolišeš,imaš uredjenu državu u kojoj se garantuje sloboda veroispovesti u kojoj ni na koji način ne kontrolišeš religijske vodje,verske objekte...drugim rečima crtaš metu samom sebi...igraš partiju šaha po pravilima,dok njihovi pioni preskaču pet polja...partija je u startu izgubljena...

Priča o nesposobnim službama i emigrantima je marginalna,nebitna,oni moraju da znaju šta hoće na bliskom istoku i to moraju da shvate odmah...odmah marginalizovati Arabiju i Katar,odmah pogurati Iran na sve načine,ne zaustavljati Rusiju,odmah dati nezavisnost Kurdistanu,odmah udariti Tursku po ušima da se složi sa svim ili je neće biti...problem se rešava tamo...bolje za njih da to shvate što pre...zbog njih samih

A mi...mi ćemo da gledamo i da žalimo ili se sladimo...mi nismo ugroženi,mi nismo na udaru,MI smo se prvi borili sa tim,prvi bili u redu,prvi podneli žrtve i na sve to dobili bombe i rečeno nam je '99 to nisu teroristi to su borci za slobodu,pobunjenici,romantični visoki ratnici(Holbruk i Medlin o Tačiju),mi činimo genocid,mi etnički čistimo nejake...ok,toliko od nas,sad ih puštamo,mi smo demokratska država,civilizovana i ne radimo više ništa jer smo zauzeti spremanjem kokica,uživamo u mirnom vikendu,dok neki drugi vuku svoje prijatelje po ulici,tražeči pomoć,a pomoći nema,baš kao što smo mi vukli svoje prijatelje,očeve,majke,sestre,braću,na ulicama Aleksinca,Surdulice,Niša,a pomoći nema niotkuda...karma je kurva jebi ga....otvorene granice,nikad žica,nikad ograda...dok neko ne ukapira...

pa zapravo ne rade ono prvo nego nest trece. ne uspevaju da ih inkorporiraju u drustvo i stvaraju geta

moram ponovo http://www.imdb.com/title/tt0113247/

Gomila tih izbeglica vec ima rodjake na zapadu koji su otisli na vreme sto bi se reklo.

Evropa poznaje princip "family member" pri putovanju i validnosti licnih dokunenata. Znaci da sirijski drzavljanin moze da izvadi na svoj pasos dokument koji se vezuje za francuskog drzavljanina i koji olaksava boravak na zapadu i ne zahteva posedovanje vize.

Sve je to vezano. Odavno.
Pa ih sad ti pakuj u kaveze i deportuj.

Svjetla se gase u Evropi

Zapad mora priznati da je mnogo spominjanu borbu protiv međunarodnog terorizma godinama koristio za ostvarivanje svojih ekonomsko-financijskih interesa. Zapad mora priznati da nije učinio apsolutno ništa da bi spriječio stvaranje globalne opasnosti oličene u tzv. Islamskoj državi, dapače da je ona dobrim dijelom njegov proizvod
slika iz galerije

U noći od petka na subotu, 13. na 14. studenoga godine 2015. svjetla su se počela gasiti u Evropi (nimalo slučajno koristimo frazu šefa britanske diplomacije s početka Prvoga svjetskoga rata). Na sedam lokacija u Parizu, glavnome gradu druge najznačajnije države Evropske unije, napali su teroristi, prema informacijama dostupnima u trenutku pisanja ovoga teksta, pripadnici tzv. Islamske države. Nepotpuna bilanca tih terorističkih napada bez presedana – više od 140 mrtvih i mnoštvo ranjenih. Neposredna posljedica: proglašavanje izvanrednog stanja u Francuskoj, zatvaranje francuskih granica, prekidanje prometa podzemne željeznice i zatvaranje zračne luke francuske metropole, suspendiranje letova iz SAD u Francusku te gotovo tisuću i pol vojnika sa strojnicama na ulicama Pariza. Uz pojačane mjere sigurnosti na belgijsko-francuskoj granici.

Prve reakcije demokratskog Zapada bile su očekivane: zaprepaštenje, osuda i poruka ‘Neće nas oni terorizirati, niti ćemo mi pokleknuti’. Zvuči dobro, još kada bi bilo istinito. Jer, gorka je istina - nasuprot zvučnim frazama - da džihadisti već sada itekako teroriziraju ne samo Francusku, nego širenjem atmosfere straha i nesigurnosti cijelu Evropu, zapravo cijeli svijet. I još nešto: taj je svijet već pokleknuo pred prijetnjom s kojom se nije u stanju nositi, proglašavanjem izvanrednog stanja u Francuskoj, izvođenjem vojske na ulice, prekidanjem vitalnih prometnih veza. Pokleknuo je i prihvaćanjem, a sve u skladu sa zakonima demokracije, jačanja ekstremne ksenofobične desnice kojoj nije na umu ništa drugo, nego dokidanje demokracije pod firmom borbe za njezinu zaštitu (od drugih i drugačijih). Ono što, međutim, taj svijet nije učinio, a sva je prilika da neće ni učiniti, to je prestajanje saniranja simptoma i okretanje prema stvarnim uzrocima međunarodnog terorizma koji je u liku tzv. Islamske države dobio svoju do sada najopasniju varijantu.

Zapad mora priznati da je sam stvorio monstruma koji se sada okreće protiv njega, a zaogrnut plaštem vjerskog fundamentalizma. Zapad mora priznati da je ne samo destabilizirao, nego i rušio, vojnom silom – izravno, ili isporukama oružja i novca domaćim nezadovoljnicima, ali i stranim avanturistima, plaćenicima – režime (istina je: ne demokratske po zapadnim standardima, ali stabilne) što nisu bili po volji nezajažljivim apetitima nadnacionalnih struktura gladnih energenata i željnih gospodarenja njima. Zapad mora priznati da je mnogo spominjanu borbu protiv međunarodnog terorizma godinama koristio za ostvarivanje svojih ekonomsko-financijskih interesa, održavajući tek privid borbe za uspostavljanje demokracije u državama kojima se do tada vladalo čvrstom rukom. I Zapad mora priznati da nije učinio apsolutno ništa da bi spriječio stvaranje globalne opasnosti oličene u tzv. Islamskoj državi, dapače da je ona dobrim dijelom njegov proizvod, jer je neselektivno naoružavao svakoga tko je prihvaćao borbu protiv sirijskog predsjednika Asada, čovjeka koji ljubomorno čuva naftne i plinske izvore u svojoj zemlji od ruku globalnih energentskih tvrtki. Napokon, Zapad mora priznati da i dalje ne čini ništa kako bi prekinuo trgovinu naftom tzv. Islamske države, koja je njezin bitan izvor prihoda, kao ni naoružavanje pobunjenika u Siriji što ih naziva umjerenima, a koji u pravilu – s modernim oružjem – prelaze džihadistima.

Hoće li Zapad sve to priznati? Gotovo je sigurno da neće.

Hoće li Zapad prihvatiti rusko savezništvo, možda čak i vodeću ulogu u borbi protiv međunarodnog terorizma, nakon što su ruski udari na ciljeve ISIL-a u Siriji u malo više do mjesec dana postigli više od onih što ih SAD uz nekoliko saveznika vodi već godinu dana? Hoće li Zapad pritisnuti Tursku koja je u dobroj mjeri odgovorna kako za širenje oružane pobune protiv Asada u Siriji, tako i za višemjesečnu plimu izbjeglica što iz kampova u Turskoj preplavljuje Evropu? Gotovo je sigurno da neće!

I što će se onda dogoditi? Što se događa s teškim bolesnikom kod kojega liječnici uporno liječe simptome, ne prepoznajući, ili ne želeći prepoznati stvarne uzroke bolesti? Jednostavno: bolesnik umire. Što će se dogoditi s projektom ujedinjene Evrope i borbe protiv međunarodnog terorizma (samo) u režiji Zapada? I opet jednostavno: ujedinjena je Evropa na najboljem putu da između svojih članica izgradi utvrđene granice (ako ih već neće trajno zatvoriti), te da utvrdi vanjske granice, pretvarajući se u ‘tvrđavu Evropu’, a borba protiv međunarodnog terorizma koja će se i dalje ograničavati na suzbijanje terorističkih akata, ali se neće baviti njihovim uzrocima, ostat će u konačnici neuspješna. Što drugim riječima znači da će teroristi jačati, da će područje svojega djelovanja sve više prenositi u Evropu, pa i dalje. Riječju: da će pobijediti.

Ima li na Zapadu državnika koji bi smogao hrabrosti prihvatiti te jednostavne i nepobitne istine? Nema! Ovih dana preminuli, iznimno popularni (zapadno) njemački kancelar Helmut Schmidt prije nekoliko je godina (i to baš u razgovoru s ruskim predsjednikom Putinom) vrlo otvoreno rekao kako današnja Evropa nema državnika od formata. Savršeno točno. ‘Mali’ državnici, zapravo političari-otpravnici poslova nisu više od činovnika kojima nesmetano manipuliraju krupni kapital i financijski centri, da vojno-industrijski kompleks (na kojega je poodavno, ali uzalud, upozorio američki general-predsjednik Dwight Eisenhower) i ne spominjemo.

Tko će, osim projekta ujedinjene Evrope, osim otvorenih granica i demokracije (što će neminovno ustuknuti pred naletom desničara - nacionalista i šovinista) biti najveća žrtva terorizma koji ‘gasi svjetla u Evropi’ (govori se već i o očekivanim napadima u Londonu)? Bit će to upravo oni koji u tisućama i stotinama tisuća bježe pred teroristima, tražeći utočište pred njima na Zapadu koji je te iste teroriste stvorio. U noći nakon napada u Parizu je planuo izbjeglički kamp u francuskom obalnom gradu Calaisu, a prema nepotvrđenim vijestima zapaljen je u znak odmazde. ‘Potvrdu’ za svoju ksenofobnu politiku dobit će svi ‘a la Orban’ čija ‘moda’ podizanja nove ‘željezne zavjese’ u obliku zidova i bodljikavih žica na granicama dobiva sve više pristaša (pa i kod naših susjeda Slovenaca). Bit će to vjetar u jedra svima koji su sumnjičavi, da upotrijebimo najblaži mogući izraz, prema svim ljudima druge nacije, rase, vjere ili uvjerenja. Izbjeglice koje spašavaju gole živote počet će tretirati kao potencijalne teroriste, bit će pooštrena politika davanja azila, ali i postupak prisilnog vraćanja u zemlje iz kojih bježe (pa čak ako ih tamo čeka i nož ISIL-ovih koljača). Evropa će tonuti sve dublje u novi mrak, tješeći se da time spašava svjetlo demokracije. Na žalost, gasit će svjetla što su ih zapalili oni koji su nakon završetka Drugoga svjetskog rata htjeli postaviti temelje jednoj novoj, drugačijoj i boljoj Evropi. Čini se da smo od cilja ostvarivanja takve Evrope dalje nego i u jednome trenutku otkako je osnovana Zajednica za ugljen i čelik, preteča ideje i prakse (koja se pretvara u svoju suprotnost) Evropske unije.

Strah će zavladati Evropom. Nesigurnost će prevladati u svijetu. Različitosti koje su nas mogle obogaćivati, pretvorit će se u nepremostive zapreke u međusobnim odnosima naroda i država. Scenarij sudnjega dana? Ne mora biti, ako se Zapad suoči s istinom o sebi i promašenosti svoje politike. Šanse za to su vrlo male, ali nisu ipak isključene. Nadajmo se barem da nisu. Vjerujmo da će poneko svjetlo u Evropi ostati upaljeno.



http://www.portalnovosti.com/svjetla-se-gase-u-evropi