Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
Trenutno vreme je: 16. Avg 2025, 19:13:51
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 0 gostiju pregledaju ovu temu.

Ovo je forum u kome se postavljaju tekstovi i pesme nasih omiljenih pisaca.
Pre nego sto postavite neki sadrzaj obavezno proverite da li postoji tema sa tim piscem.

Idi dole
Stranice:
1 ... 44 45 47 48 ... 67
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Poučne pričice  (Pročitano 351959 puta)
Moderator
Legenda foruma


Sve ima svoje...

Zodijak Libra
Pol Žena
Poruke 44533
Zastava Vojvodina
OS
Windows 7
Browser
Mozilla Firefox 4.0.1
mob
Nokia 
Živi svoj san

Ovo je tvoj život. Stoga radi ono što voliš i radi to često.

Ako nešto ne voliš, promijeni to. Ako ne voliš svoj posao, daj otkaz.

Ako nemaš dovoljno vremena, prestani gledati TV.

Ako tražiš ljubav svog života, zastani; ona će te sačekati kad počneš raditi stvari koje voliš.

Prestani pretjerano analizirati stvari, jer je život jednostavan.

Sve su emocije lijepe. Kada jedeš, cijeni svaki posljednji zalogaj.

Otvori svoj um, ruke i srce prema novim stvarima i ljudima jer ono što nas sve ujedinjuje jesu razlike među nama.

Zapitaj sljedeću osobu koju upoznaš koja je njena velika strast i podijeli s njom svoj san.

Putuj kad god možeš. Znaj da kad se izgubiš pomažeš samom sebi da pronađeš pravog sebe.

Neke šanse se pojave samo jednom, zato ih uhvati objeručke.

Svrha života je u ljudima koje upoznajemo i u stvarima koje s njima stvaramo – zato izađi iz svoje ljušture i počni stvarati.

Život je kratak. Zato živi svoj san i bez ustručavanja pokaži drugima svoje strasti.
IP sačuvana
social share
Ni jedan čovek nije ostrvo, sam po sebi celina; svaki je čovek deo Kontinenta, deo zemlje; ako Grudvu zemlje odnese more Evrope je manje, kao da je odnelo neki Rt, kao da je odnelo posed tvojih prijatelja ili tvoj; smrt ma kog čoveka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen Čovečanstvom.
I stoga nikad ne pitaj za kim zvono zvoni; ono zvoni za tobom...

Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Legenda foruma


Sve ima svoje...

Zodijak Libra
Pol Žena
Poruke 44533
Zastava Vojvodina
OS
Windows 7
Browser
Mozilla Firefox 5.0
mob
Nokia 
Ti

Ti. Da, ti. Ovo tebi pišem.

Znam da ovo čitaš. I želim da znaš da ovo pišem samo zbog tebe. Niko drugi neće razumjeti. Niko drugi ne zna. Oni misle da je ovo za njih. Ali nije. Pišem ovo za tebe.

Želim da znaš da je život…težak. Svaki dan može biti mučan. Može biti mučno ustati ujutro. Izvući samu sebe iz kreveta. Montirati na sebe taj osmijeh. Ali želim da znaš da je upravo smijeh ono što me ponekad pokreće. Trebaš znati da si ti, čak i u lošim periodima, izuzetna. Jesi.

Trebala bi biti srećna. Ti si prelijepa.

Znam da vrijeme možda nije savršeno. Možda ćeš morati okrenuti leđa vjetru i osjetiti kako te hladnoća pecka po nosu. Međutim, znaj da ti to bar možeš osjetiti. Barem možeš uživati u toplim zracima sunca na svom licu. Ili u hladnom januarskom vjetru koji te ujeda za obraze. Znaš li šta to znači?

Da si živa!

Ne brini. Sve će biti u redu.
IP sačuvana
social share
Ni jedan čovek nije ostrvo, sam po sebi celina; svaki je čovek deo Kontinenta, deo zemlje; ako Grudvu zemlje odnese more Evrope je manje, kao da je odnelo neki Rt, kao da je odnelo posed tvojih prijatelja ili tvoj; smrt ma kog čoveka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen Čovečanstvom.
I stoga nikad ne pitaj za kim zvono zvoni; ono zvoni za tobom...

Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Legenda foruma


Sve ima svoje...

Zodijak Libra
Pol Žena
Poruke 44533
Zastava Vojvodina
OS
Windows 7
Browser
Mozilla Firefox 5.0
mob
Nokia 
Odolite izazovu da kritikujete

Kada osuđujemo, ili kritikujemo nekoga, to ne govori ništa o toj osobi, već o nama i o našoj potrebi da budemo kritični.
Ukoliko ste u nekom društvu i slušate tipične kritike na račun drugih, a zatim kad stignete kući i razmislite koliko uistinu dobrog sve te kritike čine da bi svijet učinile ljepšim, shvatićete isto što i ja: Nula! Ništa! Ne doprinose nimalo. Ali to nije sve. Biti kritičan ne samo da ništa ne rješava, već doprinosi bijesu i sumnji. Uostalom, niko od nas ne voli kada ga kritikuju. Mi se često ili branimo ili povlačimo kada nas kritikuju. Osoba koja osjeća da je napadnuta vjerovatno će uraditi jednu od ovih stvari: ili će se povući u strahu, ili će postiđena napasti ili pobjesniti. Koliko često vam se dešavalo da ste nekoga kritikovali, a da vam je ta osoba odgovorila: “Baš ti hvala što si istakao moje mane. Zaista to cijenim.”?
Kritikovanje, poput psovanja, zapravo nije ništa drugo nego loša navika. To je nešto što smo navikli da radimo, poznato nam je to osjećanje. Daje nam utisak da nešto radimo i otvara temu za razgovor.
Ako samo za trenutak obratite pažnju na to kako se zaista osjećate odmah pošto ste izrekli kritiku, primjetićete da ste pomalo posramljeni, skoro kao da ste vi taj kome je kritika upućena. Razlog što je ovo istina sastoji se u tome da u trenutku u kojem kritikujemo dajemo ustvari izjavu i svijetu i sebi: “Imam potrebu da budem i kritičan.” To nije nešto što sa ponosom priznajemo.
Rješenje je da ulovite sebe u trenutku kada se kritički ponašate. Stoga obratite pažnju na to koliko često kritikujete i koliko se loše zbog toga osjećate.

Ričard Karlson
IP sačuvana
social share
Ni jedan čovek nije ostrvo, sam po sebi celina; svaki je čovek deo Kontinenta, deo zemlje; ako Grudvu zemlje odnese more Evrope je manje, kao da je odnelo neki Rt, kao da je odnelo posed tvojih prijatelja ili tvoj; smrt ma kog čoveka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen Čovečanstvom.
I stoga nikad ne pitaj za kim zvono zvoni; ono zvoni za tobom...

Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Legenda foruma


Sve ima svoje...

Zodijak Libra
Pol Žena
Poruke 44533
Zastava Vojvodina
OS
Windows XP
Browser
MSIE8.0
mob
Nokia 
A gdje ti je osmijeh? - Savremena priča za ozbiljne ljude

Visoko negdje u planinama nalazilo se jedno udaljeno gluvo selo. Gluvo, ne zato što su stanovnici tog sela bili zaista gluvi, već zato što su bili gluvi za ostatak svijeta.

Ljudi u tom selu živjeli su kao jedinstvena porodica. Mladi su poštovali starije, muževi su cijenili supruge.

U njihovom govoru nisu postojale riječi kao: uvreda, vlasništvo, mržnja, tuga, sujeta, bol, pohlepa, zavist, licemjerje…zato što u njihovim životima nije postojalo ništa što bi se moglo nazvati tim riječima. Stanovnici tog sela rađali su se sa osmijehom, i od prvog do posljednjeg dana njihovih života, sa usana im nije silazio taj široki osmijeh.

Muževi su im bili muževni, a žene – ženstvene. Djeca su pomagala odraslima u domaćinstvu, igrali se i zabavljali, verali se visoko po drveću, brali gorke plodove, plivali u planinskom potoku. Odrasli su ih učili jeziku ptica, životinja i biljaka, tako da su djeca naučila jako mnogo od njih. I skoro svi zakoni prirode bili su im poznati.

I stari i mladi, živjeli su u harmoniji sa Prirodom. Naveče bi se svi okupili oko vatre i slali svoje osmijehe zvijezdama. Svako bi izabrao svoju zvijezdu na nebu i pričao sa njom. Od zvijezda su naučili o zakonima Svemira i o životima u drugim svjetovima. I tako je to bilo kod njih od kad su znali za sebe.

Jednog dana u selu se pojavi neki strani čovjek i reče:
- Ja sam učitelj.

Svi se ljudi obradovaše pridošlici. I nemalo zatim, povjeriše mu svoju djecu sa nadom da će im djeca naučiti važnije zakone od onih koje su do tada naučili od Prirode i Svemira.

Učitelj je započeo sa svojim učenjem. No kako je vrijeme teklo, svi su počeli primjećivati kako su se djeca počela polako mijenjati, kao da su bila zamijenjena sa nekom drugom djecom. Postala su u početku razdražljiva, a nakon toga se među njima pojavila i zloba, sve su se češće svađala međusobno i uzimala stvari jedni od drugih. Naučili su se ismijavanju, lažnim i lukavim osmijesima. Sa njihovih lica kao da su bili izbrisani prijašnji osmijesi, na koje su svi u selu bili navikli.

Ljudi nisu znali da li je to dobro, jer sama riječ ‘loše’ nije ni postojala kod njih. Imali su povjerenja u učitelja i iskreno su vjerovali da su to nova znanja i umijeća koja im je učitelj donio iz drugog dijela svijeta.

Prošlo je nekoliko godina. Djeca su narasla, a život u tom dalekom, planinskom selu, sasvim se promijenio. Ljudi su zauzeli zemlju, ogradili je i nazvali je svojim vlasništvom. Postali su nepovjerljivi i predostrožni jedni prema drugima. Zaboravili su za jezik ptica, životinja i biljaka. Svako od njih izgubio je svoju zvijezdu na nebu.

Pored toga u njihovim domovima su se pojavili televizori, kompjuteri, mobilni telefoni, iznikle auto-garaže. Ljudi su izgubili svoje široke osmijehe, ali su zato zadobili cinične kikote.

A učitelj, koji još uvijek nije naučio da se smije, posmatrao je sve to sa ponosom i pomislio: U zabacenom planinskom selu najzad sam uspio da prikljucim ove divljake modernoj civilizaciji.

Šalva Amonašvili

IP sačuvana
social share
Ni jedan čovek nije ostrvo, sam po sebi celina; svaki je čovek deo Kontinenta, deo zemlje; ako Grudvu zemlje odnese more Evrope je manje, kao da je odnelo neki Rt, kao da je odnelo posed tvojih prijatelja ili tvoj; smrt ma kog čoveka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen Čovečanstvom.
I stoga nikad ne pitaj za kim zvono zvoni; ono zvoni za tobom...

Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Legenda foruma


Sve ima svoje...

Zodijak Libra
Pol Žena
Poruke 44533
Zastava Vojvodina
OS
Windows XP
Browser
MSIE8.0
mob
Nokia 
Psihokibernetika

Naši propusti, greške, padovi, pa čak i poniženja, neophodni su koraci u procesu učenja! Međutim, oni su samo sredstva za postizanje cilja, a ne cilj sam po sebi. Kada ispune svoju svrhu trebalo bi ih zaboraviti. Ako se svjesno držimo greške ili svjesno osjećamo krivicu zbog greške i zbog toga sebe potcjenjujemo, tada, nehotice, sama greška ili promašaj postaju cilj koji se svjesno zadržava u našoj imaginaciji i sjećanju. Najnesrećniji od svih smrtnika jeste onaj koji stalno u mislima proživljava prošlost, stalno se kritikujući zbog minulih grešaka i stalno se kažnjavajući zbog minulih grijeha.

Sva osjećanja niže vrijednosti pojavljuju se iz jednog jedinog razloga: o sebi prosuđujemo i sebe mjerimo ne prema našim normama i vrijednostima, već prema normama i vrijednostima nekog drugog.

Želimo li da naše ideje i htijenja budu bogati, raznovrsni i plodonosni, moramo stvoriti naviku da ih osobađamo negativnih uticaja razmišljanja o njima ili sebične brige oko njihovih posljedica.

Čovjek koji sebe smatra gubitnikom pronaći će već neki način da ne uspije, uprkos svim svojim namjerama ili snazi volje, čak i ako mu mogućnosti bukvalno padnu u krilo. Osoba koja sebe smatra žrtvom nepravde, nekim ‘ko mora da pati’ nepogrešivo će pronaći okolnosti kojima će da potvrdi svoje mišljenje.

Onoga trena kada izmijenimo svoj um i prestanemo da prošlosti pridajemo moć, prošlost sa svojim greškama izgubiće moć nad nama.
IP sačuvana
social share
Ni jedan čovek nije ostrvo, sam po sebi celina; svaki je čovek deo Kontinenta, deo zemlje; ako Grudvu zemlje odnese more Evrope je manje, kao da je odnelo neki Rt, kao da je odnelo posed tvojih prijatelja ili tvoj; smrt ma kog čoveka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen Čovečanstvom.
I stoga nikad ne pitaj za kim zvono zvoni; ono zvoni za tobom...

Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Legenda foruma


Sve ima svoje...

Zodijak Libra
Pol Žena
Poruke 44533
Zastava Vojvodina
OS
Windows XP
Browser
MSIE8.0
mob
Nokia 
Sedam

Bila jednom izvan grada jedna kućica, gotovo straćara. Ispred nje se nalazila malena radionica s nekoliko mašina i alata, dvije sobe, kuhinjom i skromno opremljenom kupaonicom pozada…

Ipak, Žoakin se nije žalio. U posljednje dvije godine tesarska radionica “Sedam” postala je poznata u selu i zarađivao je dovoljno novca da ne mora dirati u svoju skromnu ušteđevinu.

Tog jutra, kao i svakog jutra, digao se u pola sedam kako bi gledao izlazak Sunca. Uz sve to nije uspio doći do jezera. Putem, na nekih dvjesto metara od kuće, naišao je na ranjeno i izmučeno tijelo mladića.

Brzo je kleknuo i približio uho mladićevim prsima. .. Slabo, negdje u dubini, jedno se srce borilo da održi ono malo života koje je ostalo u tom prljavom tijelu koje je zaudaralo na krv, blato i alkohol.

Žoakin je otišao potražiti tačke, u koje je utovario mladića. Kad je došao kući, ispružio je tijelo na krevet, izrezao iznošenu odjeću i pomno ga oprao vodom, sapunom i alkoholom. Momak, osim što je bio pijan, bio je divljački izudaran. Imao je posjekline na rukama i leđima, a desna mu je noga bila slomljena.

Tokom iduća dva dana čitav se Žoakinov život vrtio oko zdravlja njegovog zahvalnog gosta: liječio je i previjao njegove rane, podvezao njegovu nogu i hranio mladića pilećom supom. Kad se mladić probudio, Žoakin je bio uz njega gledajući ga pun nježnosti i zabrinutosti.

“Kako si?” upitao je Žoakin.

“Dobro.. . Mislim”, odgovorio je mladić gledajući svoje čisto i izliječeno tijelo. “Ko me izliječio?”

“Ja.”

“Zašto?”

“Zato što si bio ozlijeđen.”

“Samo zato?”

“Ne, i zato što trebam pomoćnika.”

I obojica su se od srca nasmijala.

Dobro uhranjen, naspavan i trijezan, Manuel, kako se mladić zvao, odmah je povratio snagu. Žoakin ga je pokušavao naučiti poslu, a Manuel je pokušavao izbjegavati posao koliko god je mogao. Žoakin je neprestano pokušavao utuviti u tu glavu iskvarenu razuzdanim životom prednosti dobrog posla, dobra imena i časna života. Uvijek se činilo da Manuel shvata, ali dva sata ili dva dana nakon toga opet bi zaspao ili bi zaboravio obaviti zadatak koji mu je Žoakin povjerio.

Prošli su mjeseci i Manuel se potpuno opravio. Žoakin je dodijelio Manuelu glavnu sobu, udio u poslu i pravo da se prvi kupa u zamjenu za mladićevo obećanje da će se posvetiti radu.

Jedne noći, dok je Žoakin spavao, Manuel je odlučio da je šest mjeseci apstinencije bilo dosta i pomislio da mu jedna čašica pića u selu neće naškoditi. Za slučaj da se Žoakin noću probudi, zaključao je vrata iznutra i izašao kroz prozor ostavivši upaljenu svijeću da izgleda kao da je ondje. Nakon prve čaše došla je druga, a nakon nje treća, pa četvrta i još mnoge druge…

Pjevao je sa svojim drugovima u pijanstvu kad su ispred vrata bara prošli vatrogasci uz zvuk sirene. Manuel nije povezivao taj događaj s onim što se zbivalo dok idućeg jutra nije teturajući došao kući i ugledao okupljenu gomilu na ulici…

Samo pokoji zid, neke mašine i alati spasili su se od požara. Sve drugo uništila je vatra. Od Žoakina su našli samo četiri-pet nagorjelih kostiju, koje su pokopali na groblju ispod ploče na koju je Manuel isklesao sljedeći epitaf:

“Učiniću to, Žoakine, učiniću to!”

Uz mnogo truda Manuel je ponovno sagradio tesarsku radionicu. Bio je lijen, ali sposoban, i ono što je naučio od Žoakina bilo je dovoljno da spasi posao. Uvijek je imao osjećaj da ga Žoakin odnekud posmatra i sokoli. Manuel bi ga se sjetio pri svakom bitnom događaju: na vjenčanju, pri rođenju prvoga djeteta, kupovini prvog auta…

Petsto kilometara odande Žoakin, živ i zdrav, pitao se je li bilo ispravno lagati, varati i zapaliti onu tako lijepu kuću samo zato da spasi mladića. Odgovorio je sam sebi da jest i nasmijao se pri samoj pomisli kako je seoska policija zamijenila svinjske kosti s ljudskima…

Njegova nova tesarska radionica bila je malo skromnija od prijašnje, ali već je bila poznata u selu. Zvala se “Osam”.

Horhe Bukaj
IP sačuvana
social share
Ni jedan čovek nije ostrvo, sam po sebi celina; svaki je čovek deo Kontinenta, deo zemlje; ako Grudvu zemlje odnese more Evrope je manje, kao da je odnelo neki Rt, kao da je odnelo posed tvojih prijatelja ili tvoj; smrt ma kog čoveka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen Čovečanstvom.
I stoga nikad ne pitaj za kim zvono zvoni; ono zvoni za tobom...

Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Legenda foruma


Sve ima svoje...

Zodijak Libra
Pol Žena
Poruke 44533
Zastava Vojvodina
OS
Windows 7
Browser
Mozilla Firefox 5.0
mob
Nokia 
Prica o obadu

Tokom predsjedničkog mandata Abrahama Linkolna jedan je službenik u njegovom kabinetu neprestano pronalazio načine remećenja predsjednikovih nastojanja. Ako bi Linkoln bio za jedno rješenje, mogli ste se kladiti da će se taj tip zalagati za ono suprotno.

Budući da je to trajalo već izvjesno vrijeme, jedan je Linkolnov prijatelj upitao predsjednika zašto ne smijeni tog službenika i umjesto njega ne postavi nekoga s kim će bolje sarađivati.

Umjesto odgovora, Linkoln je prijatelju ispričao sljedeću priču o obadu:

“Jednog sam dana šetao seoskim putem i ugledao jednog poljoprivrednika, orača. U plug je upregnuo konja i orao.

Kad sam mu se približio, ugledao sam na konjskom bedru velikog obada. Htio sam ga otjerati, jer je obad očito radio svoj posao – ujedao je.

Ali orač mi reče da to ne činim.

Zašto? – upitao sam iznenađeno.

Prijatelju, taj je obad jedino što još pokreće ovu staru ragu, odvratio mi je.”
IP sačuvana
social share
Ni jedan čovek nije ostrvo, sam po sebi celina; svaki je čovek deo Kontinenta, deo zemlje; ako Grudvu zemlje odnese more Evrope je manje, kao da je odnelo neki Rt, kao da je odnelo posed tvojih prijatelja ili tvoj; smrt ma kog čoveka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen Čovečanstvom.
I stoga nikad ne pitaj za kim zvono zvoni; ono zvoni za tobom...

Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Legenda foruma


Sve ima svoje...

Zodijak Libra
Pol Žena
Poruke 44533
Zastava Vojvodina
OS
Windows 7
Browser
Mozilla Firefox 5.0
mob
Nokia 
Правда и кривда

У једног краља била два сина; један бјеше лукав и неправедан, а други добар и праведан. Пошто им отац умре, рече неправедни праведноме:- Хајде од мене, нећемо више заједно живљети, и ево ти триста ћекина и један коњ, то ти је дио од свега што нам је од оца остало, више ти нема ништа. Он узме триста ћекина и коња, па пође говорећи: - Хвала Богу, колико ме допаде од цијела краљевства! Послије неколико времена сретоше се ова два брата у путу јашући оба на коњима. Праведни назва неправедноме: - Помози ти Бог, брате! А онај му одговори: - Јаох ти Бог дао! Шта вазда Бога спомињеш? Сад је боља кривда неголи правда. - Хајде да се окладимо да није боља кривда него правда. И тако се окладише у стотину златнијех ћекина, и рекоше кога најпре срету да им о томе суди. Идући мало напријед, сретоше на коњу ђавола, који се бјеше претворио у калуђера, па га запиташе да им каже али је боља правда али кривда. Ђаво рече: - Кривда! И тако добри изгуби стотину ћекина. Али се опет окладе у другу стотину, пак и у трећу, и по осуди ђавола који се различно претварао и пред њих излазио, изгуби добри све три стотине ћекина, пак потом и коња. Онда рече: - Хвала Богу, већ немам ћекина, али имам своје очи, окладићу се још једном у њих. Тако се оклади и у своје очи да је боља правда неголи кривда. Тада његов брат, и не тражећи другога суда, извади нож па му извади оба ока и рече му: - Сад нека ти помаже правда кад си без очи. Он жалостан захвали Бога и рече: - Ја немам очи за правду Бога, него те молим, брате мој, да ми дадеш воде у какав суд да квасим уста и да умивам ране, и да ме изведеш и оставиш под јелом више извора. Брат га послуша и даде му у суду воде, и изведе га и остави под јелом више врела. Онђе он јадан стојећи чу у неко доба ноћи ђе дођоше виле на извор, и купајући се поче једна другима говорити: - Знате ли, друге, да се огубала у краља ђевојка? Краљ је сазвао све љекаре, али је нико не може излијечити. Али да зна пак да сад узме воде иза нас и да се њоме окупље, у дан и ноћ остала би здрава, и тако и да је ко глух, слијеп, хром, исцијело би се од ове воде. Утом запјеваше кокоти, и виле пођоше. Онда невољник испод јеле добате на ногама и рукама до воде, пак најприје умије очи и одмах прогледа; потом захвати у суд воде и пође хитро у онога краља што му бјеше шћер губава, пак рече: - Дошао сам да излијечим краљеву шћер, ако ме пусти, у дан и ноћ биће здрава. Кад краљ разумије, пусти га у камару ка ђевоци, а он нареди те је окупљу оном водом. Кад прође дан и ноћ, ђевојка остаде чиста и здрава од губе. Краљ се веома обрадује, и даде му пола краљевства и шћер за жену, и тако он постане краљев зет и први до краља. То се одмах разгласи по свему ономе краљевству, те дође у уши и брату његову, који говораше да је боља кривда него правда. Он помисли да је онај нашао под јелом срећу, па пође и сам да је тражи: најпре узе у суд воде, отиде под јелу, пак извади своје очи. Кад би у неко доба ноћи, дођоше виле да се купљу, и стадоше говорити како се излијечила краљева шћи. - Ваљда нас је - рекоше - неко слушао кад смо говориле да би се овом водом иза нас излијечила. Може бити да нас и сад ко слуша, пођимо виђети. Кад оне пођоше и под јелу дођоше, нађоше онога који бјеше дошао тражити срећу и говораше да је боља кривда од правде, те га счепаше за четврти па га растргоше. И тако му, проклетику, поможе кривда!
IP sačuvana
social share
Ni jedan čovek nije ostrvo, sam po sebi celina; svaki je čovek deo Kontinenta, deo zemlje; ako Grudvu zemlje odnese more Evrope je manje, kao da je odnelo neki Rt, kao da je odnelo posed tvojih prijatelja ili tvoj; smrt ma kog čoveka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen Čovečanstvom.
I stoga nikad ne pitaj za kim zvono zvoni; ono zvoni za tobom...

Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Jet set burekdzija


Zodijak Leo
Pol
Poruke 7732
Zastava
OS
Windows 7
Browser
Mozilla Firefox 5.0
Bio jednom jedan samostan u kojem je vladala stroga disciplina. Poštivajući zavjet šutnje nikome nije bilo dozvoljeno da govori. Ali, postojala je jedna iznimka. Svakih deset godina redovnicima je bilo dozvoljeno da progovore u dvije riječi. Nakon što je proveo prvih deset godina u samostanu, jedan redovnik je došao do predstojnika samostana. "Prošlo je deset godina," kaže predstojnik samostana. "Koje dvije riječi želiš izreći?"
"Krevet... tvrd..." reče redovnik.
"Razumijem," odgovori predstojnik samostana.
Deset godina kasnije, redovnik se vratio predstojniku samostana. "Prošlo je još deset godina," reče predstojnik samostana. "Koje dvije riječi želiš izreći?"
"Hrana... neukusna..." reče redovnik.
"Razumijem," odgovori predstojnik samostana.
Još je deset godina prošlo i redovnik se ponovno susreo s predstojnikom samostana koji ga upita: "Koje dvije riječi želiš izreći nakon ovih deset godina?"
"Ja... odustajem!" reče redovnik.
"Pa, razumijem i zašto," odgovori predstojnik samostana. "Sve što si god radio je bilo samo prigovaranje."
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Jet set burekdzija


Zodijak Leo
Pol
Poruke 7732
Zastava
OS
Windows 7
Browser
Mozilla Firefox 5.0
...Jednog dana, jedan slepi covek sedeo je na stepenicima
jedne zgrade,
sa sesirom blizu svojih stopala i jednim natpisom na kome
je pisalo:
"Slep sam, molim vas pruzite mi pomoc."

Jedan slucajni prolaznik, igrom prilika strucnjak za
reklamu, koji je
tuda prolazio, zaustavio se zapazajuci da je u sesiru
bilo prisutno samo nekoliko metalnih novcica.

Savio se da bi mu pruzio novac, zatim, i bez pitanja za
dozvolu,uzeo je karton, okrenuo ga ispisavsi novi natpis.
U toku popodneva slucajni prolaznik se vratio do slepog
coveka zapazajuci da je njegov sesir ovom prilikom bio pun novcica
i novcanica.

Slepi prosjak prepoznavajuci ga po koraku uputio mu je
pitanje da nije bio on taj koji je nesto napisao na kartonu i
sta je to mogao napisati.
Nasta ce prolaznik odgovoriti:

"Nisam napisao neistinu – samo napisah tvoju poruku na
drugaciji nacin", nasmesi se i izgubi u guzvi.

I tako slepi covek nije saznao da je natpis jednostavno
glasio:

"Danas je prolece … a ja ga ne mogu videti".

Promeni strategiju kada se oko tebe sve naopako krece
i videces da ce se pre ili kasnije okrenuti na bolje....
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
1 ... 44 45 47 48 ... 67
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Trenutno vreme je: 16. Avg 2025, 19:13:51
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Nova godina Beograd :: nova godina restorani :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Sudski tumač Novi Beograd

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.095 sec za 15 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.