Poučne pričice :: Biblioteka ~ Library

Toolbar

Pravilnik foruma

Burek marketing

Najčešća pitanja

Posetite Burek Prodavnicu

Zatvori

BUREK marketing

Burek :: Forumi :: > Drustvene teme > Knjizevnost ~ Umetnost ~ Kultura > Biblioteka ~ Library

Tema: Poučne pričice (Moderatori: Anea, vojvođanka)

Trenutno vreme je: 18. Avg 2025, 12:47:21

Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 0 gostiju pregledaju ovu temu.

Ovo je forum u kome se postavljaju tekstovi i pesme nasih omiljenih pisaca.
Pre nego sto postavite neki sadrzaj obavezno proverite da li postoji tema sa tim piscem.

Stranice:

1 ... 34 35

37 38 ... 67

Tema: Poučne pričice (Pročitano 352171 puta)

vojvođanka

Poruka #350

12. Nov 2010, 10:03:54

Moderator

Legenda foruma

Sve ima svoje...

Zodijak
Pol
Poruke	44533
Zastava

	Windows XP
	Chrome 6.0.472.53
	Nokia

Zagonetka

Možeš me potražiti u šumi kraj potoka.

Skrivena sam u magli koja u praskozorja prekriva usnule obale.

Tada sam ono što jesam. Niko me ne vidi. Svako me može čuti. Niko me ne može naći.

Ja zapravo ne postojim. Možda bih htela da budem zrak svetlosti u tami, eho večnosti u prolaznom svetu. Nisam sumnjiva, ali sumnjam da će me neko otkriti.

Kada spokojni san savlada dete, čuvam njegovu mirnoću, jer duh praznine vazda vreba svoj plen. Moje je da ga obuzdam i pokažem mu njegovo pravo lice.

Ja nemam lice, ali imam izraz.

Ne mogu da se pokrenem, ali pokrećem druge.

U stvarnosti ne postojim, ali me prizivaju da bi stvarnost zavarali.

Ponekad, u pričama kraj tople peći, budim dremljive slušaoce zanesene lepotom izraza.

Nikad me niko nije video, ali me naslućuju.

Nikad me niko neće naći, ali me i dalje traže.

Sudbina mi je odredila samoću. Prihvatam je kao razumno dete neispunjene želje.

Većina ljudi misli da mi je ime Tuga. Ne opirem se jer gomila uvek greši. Moje ime ću saopštiti samo Tebi i onom ko uspe da se uspne na vrh grebena sa kojeg se vide more i pustinja.

Tragaoci plove, ili lutaju. Jedni se uljuljkuju znanjem. Drugima je znanje poljuljano. Za sve mene krive.

Čekam da se probude oni što znaju i oni što misle da ne znaju, a znaju.

Tamo gde se more i pustinja spajaju prepoznaćeš večnu obalu. Ja sam tanka lelujava linija koja se stalno pomera.

Sada je trenutak da Ti otkrijem svoje ime.

Ali pre toga, još samo ovo da Ti kažem: “Ja sam ona što nestaje i postaje”.

Zovu me Mašta.

IP sačuvana

Ni jedan čovek nije ostrvo, sam po sebi celina; svaki je čovek deo Kontinenta, deo zemlje; ako Grudvu zemlje odnese more Evrope je manje, kao da je odnelo neki Rt, kao da je odnelo posed tvojih prijatelja ili tvoj; smrt ma kog čoveka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen Čovečanstvom.
I stoga nikad ne pitaj za kim zvono zvoni; ono zvoni za tobom...

Zatvori

vojvođanka

Poruka #351

16. Nov 2010, 22:58:54

Moderator

Legenda foruma

Sve ima svoje...

Zodijak
Pol
Poruke	44533
Zastava

	Windows XP
	Chrome 6.0.472.53
	Nokia

Bio jednom jedan trgovac koji je imao četiri žene.

Volio je najviše svoju Cetvrtu zenu. Obožavao ju je, darivao skupocjenim darovima i postupao s njom delikatno. Brinuo se o njoj najviše i davao joj samo ono najbolje.

On je volio i svoju Trecu zenu jako puno. Bio je vrlo ponosan na nju i često ju je pokazivao prijateljima. No, jadni trgovac bio je često u strahu da će ga ova ostaviti i pobjeći s drugim muškarcem.

On je naravno volio i svoju Drugu zenu. Ona je bila vrlo obazriva i strpljiva te je trgovac imao u nju veliko povjerenje. Kad god bi trgovac naišao na neki problem, trčao bi drugoj ženi i ona bi mu pomagala da prevaziđe velike probleme.

I na kraju Prva trgovceva zena.

Ona je jedan vrlo odan partner, koji pomaže oko posla, sticanja bogatstva te u održavanju cijelog imanja.
Bilo kako bilo, trgovac i nije baš puno volio svoju Prvu ženu, ali ona je njega jako voljela. On jedva da ju je primjećivao.

Jednog dana trgovac se razboli. S vremenom je saznao da se vrijeme približilo i da će umrijeti. Pomislio je na svoj bogati život te reče: “Imam sada Cetiri žene, ali kada umrem biću sam, vrlo sam!”

Onda upita Cetvrtu Zenu:

“Volio sam te najviše, kupovao ti haljine najljepše. Obasuo te pažnjom. Sada kada umirem hoćeš li poći sa mnom i praviti mi društvo?”

“Nikako!” odgovori četvrta žena i iziđe bez ijedne riječi. Odgovor se zabio kao mač u trgovčevo srce.

Onda trgovac upita Trecu Zenu:

“Volio sam te čitavog života. Sada kada umirem hoćeš li poći sa mnom i praviti mi društvo?”

“Ne!” odgovori treća žena. “Život na zemlji je suviše dobar, preudaću se nakon tvoje smrti.”
Trgovčevo se srce smrzlo od hladnoće odgovora.

Tada upita Dugu zenu:

“Uvijek sam išao tebi kad sam trebao pomoć. Evo tražim još jednom tvoju pomoć.
Sada kada umirem hoćeš li poći sa mnom i praviti mi društvo?”

“Žao mi je, ovaj put ne mogu ti pomoći!” odgovori Druga žena.
“Najviše što mogu je pokopati te.” Odgovor ga je pokosio poput munje.

Tada se začu glas:

“Ja idem s tobom, kud god da pođeš.”

Trgovac se okrenu i ugleda svoju Prvu Zenu. Bila je tako mršava i sasušena kao da je izgladnjela.
Zahvalno i žalosno trgovac odgovori:

“Trebao sam se o tebi bolje brinuti dok sam još mogao!”

Svi mi imamo Cetiri žene u svom životu…

Cetvrta zena je nase telo – Bez obzira koliko ga njegovali i posvećivali mu pažnju,
napušta nas kad umiremo.

Treca zena je nasa pozuda, status i bogatstvo – Kada umremo, sve ide drugima.

Druga zena je porodica i nasi prijatelji– Bez obzira koliko nam bili blizu za života,
ne mogu poći s nama u grob.

Prva zena je nesto sto ne mozes videti a to je tvoja dusa - Često je potisnuta i ne vidi se od materijalnog bogatstva koje nas okružuje. No, jedino ona nas uvijek prati. Možda ne bi bilo loše da se njome pozabavimo sada umjesto da kukamo na smrtnoj postelji.

IP sačuvana

Zatvori

vojvođanka

Poruka #352

23. Nov 2010, 23:20:14

Moderator

Legenda foruma

Sve ima svoje...

Zodijak
Pol
Poruke	44533
Zastava

	Windows XP
	Chrome 6.0.472.53
	Nokia

Biser nastaje u ranjenim školjkama. Bol, koji ih razdire, pretvaraju one u dragulj" (Richard Shanon, u Müller, 86). I u mojim ranama rastu biseri. No oni mogu nastati samo onda kad se pomirim sa svojim ranama. Kad stišćem zube da bih grčevito zatvorio svoje rane, ne može u njima ništa rasti. Kad dotaknem svoju ranu, to me često zaboli. Tada osjetim svoju nemoć da je se riješim. Ona će ostati u meni, sve ako i zaraste. No ako prihvatim tu svoju ranu, tada se ona može pretvoriti u izvor života i ljubavi. Ondje gdje sam ranjen, ondje sam i živ, tamo sam sebe osjećam, tamo osjetim i drugoga. Mogu pustiti i druge da uđu u moju ranu, tamo je moguć susret i dodir koji može i drugoga izliječiti. Samo onaj liječnik može nekoga izliječiti koji je i sam ranjen, rekli su stari Grci. Tamo gdje sam jak ne može u mene prodrijeti netko drugi. Ondje gdje sam slomljen, tamo može Bog u mene prodrijeti, a mogu unići i ljudi. Tu se susrećem sa svojim pravim ja, sa slikom koju je Bog o meni stvorio.
Često živimo u iluziji da sve naše rane mogu zacijeliti. I Bog nam služi za to da bismo izliječili svoje rane. Izlječenjem smatramo da se rane zatvore i da ih više ne osjećamo. Dok se ne pretvore u brazgotinu, kružimo oko svojih rana i uvlačimo se sve dublje u njih. Bogu predbacujemo što je dozvolio tu ranu. Tek kad smo spremni pomiriti se sa svojom ranom, može ona za nas postati ulazom u našu nutrinu, u zdravi i svijetli prostor, u kojemu sam Bog u nama prebiva. Rana nas prisiljava da potražimo lijek u svojoj nutrini a ne u izvanjskoj marljivosti i jakosti.
Anselm Grün

_________________

IP sačuvana

Zatvori

vojvođanka

Poruka #353

23. Nov 2010, 23:23:11

Moderator

Legenda foruma

Sve ima svoje...

Zodijak
Pol
Poruke	44533
Zastava

	Windows XP
	Chrome 6.0.472.53
	Nokia

Budi u sadasnjosti:
kada želiš da budeš srećan i uspješan, fokusiraj se na ono što se dešava baš SADA.
Koristi svoju svrhu da se ponašaš u skladu sa onim što je važno SADA.

Uci iz proslosti:
kada želiš da učiniš Sadašnjost boljom od prošlosti, posmatraj šta ti se desilo u prošlosti;
izvuci pouku iz toga i uradi stvar drugačije u Sadašnjosti.

Planiraj buducnost:
kada želiš da ti budućnost bude bolja od Sadašnjosti, zamisli kako bi fenomenalno budućnost mogla da izgleda.
Napravi planove koji ti pomažu da je ostvariš i počni da ispunjavaš planove u SADAšnjosti.

Spenser Džonson

IP sačuvana

Zatvori

vojvođanka

Poruka #354

23. Nov 2010, 23:24:27

Moderator

Legenda foruma

Sve ima svoje...

Zodijak
Pol
Poruke	44533
Zastava

	Windows XP
	Chrome 6.0.472.53
	Nokia

Koliko sam vrijedan

Sve ima vrijednost, a prečesto je ona zasnovana na tome koliko netko zarađuje, kakvu odjeću nosi, kakav automobil vozi, kamo ide za praznike, čak i na koji način zarađuje za život. Mjeri li nas Bog tako? Trebamo li mi tako mjeriti sebe i ostale?

Prošle noći mi je progovorio crtić. Izvalio sam se u fotelju, gurnuo kazetu u video, smjestio se ugodno u okruženje lagane zabave. I onda me je pogodilo. Ova buba ima smisla! Dajte da objasnim...
Jeste li ikad gledali Antz? To je priča o mravu radilici zvanom Z-4195, malom buljookom žgolji od mrava, kojeg odgovarajuće interpretira Woody Allen. Z nije poput ostalih mrava.

On bi volio nastaviti sa svojim poslom, koji se sastoji u povlačenju komadića šećera po koloniji, ali ne može. Izgubio je želju za poslom. Možda, objašnjava on svom terapeutu, zbog toga što je srednje od 5 milijuna djece. Ali, izgubio je vjeru u svoje mjesto u sustavu. Što, pa ovih dana jedva podiže težinu deset puta veću od svoje!
Z je shvatio neugodnu istinu - on je samo jedan mrav od milijardu ostalih. Kad bi on nestao, bi li se cijela kolonija zaustavila? Bi li itko primijetio?

Priznajem da je ovo budalasto. Nije me trebao uhvatiti egzistencijalni strah. Ali, svidjelo mi se to ili ne, Z me zamislio. Kad se sve zbroji i oduzme, koliko ja vrijedim u svijetu? Jesam li ja, kao što je Marx mislio, sitni zupčanik u ogromnom stroju?

Prijatelj mi je jednom rekao da, kad bi rastavio ljudsko tijelo u sastavne dijelove - vodu, minerale i hranu koje pojedem za doručak - to bi stajalo oko kune, što je otprilike cijena jednog slanca. Ponekad se brinem za mog prijatelja. Ali, u pravu je. Fizički, mi smo bezvrijedni. Čovjek je prašina, kaže psalmist; "naši dani nestaju poput dima".

Malo ljudi bi, naravno, uspoređivalo vrijednost ljudskog života s pecivom s malo soli. Mi emocionalno ulažemo jedni u druge, imamo društvene odgovornosti, idemo na posao, uzdržavamo obitelji, razvijamo poslove, otkrivamo ljubav i uzvraćamo ju. Mi smo više od ekonomije. Mi smo ljudi. To sâmo nas uzdiže iznad mrava.

Ali opet, ni to nije posve istinito. Iz iskustva znamo da ne živimo svi na istom terenu za igru. Novac govori. Zamislite Billa Gatesa. Polovica svijeta preživljava s manje od dolara na dan, a samo nekolicinu je za to briga. Međutim, Bill je vrijedan 60 milijardi dolara i cijeli svijet ga hvali. Ili, uzmite za primjer tijelo Jennifer Lopez, navodno osigurano na milijardu dolara. Sama ta činjenica (istinita ili ne) čini je vrućom metom medija i povećava neutaživu žeđ za njenim slavnim likom. Većina nas jedva može zamisliti kako sjedi na Billovom ogromnom blagu, ali nagonski znamo da su novac i identitet povezani. I ako je to istina, postavlja se još jedno pitanje: Otkuda dolazi naš identitet? Što hrani naš vlastiti osjećaj vrijednosti? Odjeća koju kupujemo? Ili društvo koje nas okružuje? Možda je to posao koji radimo i pohvale koje nam donosi? Osjećam li se bolje kad dobijem povišicu? Želim li se preseliti u bolji dio grada, ili kupiti veći stan? Ako je odgovor na ova pitanja da, onda smo u opasnosti da nas proguta Z-ova jednadžba, u kojoj su ono što radimo i koliko zarađujemo primarni čimbenici koji od nas čine ono što jesmo. A ako je to slučaj, onda možemo, kao i Jean-Paul Sartre, slegnuti ramenima i reći: "Eto nas sviju, jedemo i pijemo da očuvamo vlastiti život i ... nema ničega, apsolutno nikakvog razloga za postojanje."

U tom smislu, nema razlike jesmo li ovisni o radu ili ga preziremo. Pošto u oba slučaja rad određuje naš osjećaj vrijednosti (i gledamo li kao Sartre, budući da živimo u svemiru bez vrijednosti), sve se svodi na isto.

Kao kršćani, znamo da ima razloga za postojanje. Bog je odlučio da smo ti i ja njemu od tako velike vrijednosti da je poslao svog jedinog Sina da umre poput zločinca kako bismo mi živjeli. Kako god gledali na to, život Božjeg Sina kao otkup za naše živote čini bogatstvo Billa Gatesa blijedim u usporedbi s tim. To znači da naš osjećaj vlastite vrijednosti više nije određen našim radom, bogatstvom, moći ili statusom, već Bogom samim. Pavao kaže: "Svraćajte misao na ono što je gore, ne na ono što je na zemlji jer ste umrli i vaš je život sakriven s Kristom u Bogu! ... Jer ste svukli staroga čovjeka s njegovim djelima, a obukli novoga koji se uvijek obnavlja za stanje prave spoznaje prema slici svoga Stvoritelja.'' (Kološanima 3,2 - 3,9)

U biti, mi znamo da sve što imamo dolazi od Boga. Više od toga, mi smo Božji. Mi mu pripadamo. "Naša je domovina na nebesima", kaže Pavao Filipljanima. Po Duhu, dodaje u Efežanima, mi smo djeca Božja, i zato smo i Njegovi nasljednici. Ova istina nas spašava od sumnje u sebe i zbunjenosti koja hara modernim svijetom zaluđenim radom. Ne moramo više brinuti kakvu će vrijednost šef istresti na nas. Razmislite dvaput, čak o tom slasnom promaknuću. Kristov odgovor je
da olabavimo stisak oko svih takvih stvari i, suprotno od bogataša koji se spominje u Evanđelju po Luki i koji nije uspio, odustanemo od svega radi identiteta u njemu. Budite na oprezu pred svim vrstama pohlepe - nečija vrijednost ne sastoji se od obilja koje posjeduje.

Olly Grant

IP sačuvana

Zatvori

vojvođanka

Poruka #355

23. Nov 2010, 23:28:10

Moderator

Legenda foruma

Sve ima svoje...

Zodijak
Pol
Poruke	44533
Zastava

	Windows XP
	Chrome 6.0.472.53
	Nokia

Dani o kojima necu brinuti

“Do kraja mog života dva me dana nikada više neće brinuti: Prvi dan je juče, sa svim svojim greškama i suzama, lažima i porazima. Juče je prošlo i zauvijek izmaklo mojoj kontroli. Drugi dan je sutra, sa svojim zamkama i prijetnjama, opasnostima i tajnama. Dok sunce opet ne bude izašlo, nemam udjela u sutrašnjem danu, jer nije se još ni rodio.
Uz Božju pomoć, ovaj današnji dan mogu da savladam ako na to koncentrišem sav svoj trud i energiju! Samo ukoliko mu dodam teret ove dvije zastrašujuće vječnosti, juče i sutra, postoji mogućnost da pokleknem pod njihovim opterećenjem. Nikada više! Ovo je moj dan! Moj jedini dan! Samo on postoji! Ostatak mog života teče danas i ja sam riješen da svaki sat ovoga dana provedem na sljedeći način…
Do kraja mog života ovog tako izuzetnog dana, pomozi mi, Gospode…
- da obratim pažnju na mudre savjete Isusove, Konfučijeve i Zaratustrine i da se prema svakome koga sretnem, prijatelju ili neprijatelju, strancu ili članu porodice, ponašam onako kako bih želio da se on prema meni ponaša;
- da vodim računa o svojim riječima i svojoj ćudi, da se čuvam nerazboritih trenutaka u kojima bih da zakeram ili vrijeđam;
- da sve koje susrećem pozdravljam nasmijan, a ne namršten, uz tople riječi ohrabrenja umjesto oholosti ili, još gore, ćutnje;
- da budem saosjećajan i pažljiv prema tugama i borbama drugih, shvatajući da postoje skriveni jadi u svačijem životu, ma koliko uzvišen ili ponizan bio;
- da što prije budem dobar sa svima, imajući uvijek na umu da je život prekratak da bismo ga trošili na osvetoljubivost ili zlobu, da se prebrzo završava da bismo imali vremena da budemo sitničavi ili neljubazni.
- Do kraja mog života ovog tako izuzetnog dana, pomozi mi, Gospode…
- da neprestano podsjećam sebe da ću više klipova kukuruza požnjeti u jesen, što više zrna budem posijao u proljeće;
- da shvatim da me život uvijek nagrađuje pod uslovima koje sam postavljam, i ako nikada ne uradim ili ne isporučim više od onoga za šta sam plaćen, nikada neću ni imati razloga da očekujem nešto preko toga;
- da uvijek dam od sebe više nego što se od mene očekuje, na poslu, u igri ili kod kuće;
- da radim sa poletom i ljubavlju, ma o kakvom zadatku da je riječ, shvatajući da nikada neću moći da spoznam pravu sreću ukoliko je ne budem pronašao i u svom poslu;
- da istrajem u onome što radim, čak i onda kada drugi prestanu da se trude, jer sada znam da me anđeo sreće i ćup zlata čekaju tek na kraju one dodatne milje koja još uvijek leži preda mnom.
Do kraja mog života ovog tako izuzetnog dana, pomozi mi, Gospode…
- da postavim sebi ciljeve koje treba da po stignem do kraja današnjeg dana, jer sada znam da me besciljno lutanje od časa do časa vodi samo jednom odredištu, luci nesreće;
- da shvatim da nijedan put do uspjeha nije previše dug ako napredujem hrabro i bez nepotrebne žurbe, kao i da nijedna počast nije tako udaljena ako se za nju strpljivo i na vrijeme pripremim;
- da nikada ne gubim vjeru u svjetlije sutra, jer znam da će me neko sigurno čuti ako budem na kapiju kucao dovoljno dugo i dovoljno jako;
- da uvijek iznova podsjećam sebe da uspjeh uvijek ima svoju cijenu, i da uvijek moram dobro da odmjerim da li su radost i nagrade koje mi on donosi vrijedni dragocjenog dijela mog života koji moram da uložim da bih ga postigao;
- da se grčevito držim svojih snova i planova za ljepšu budućnost, jer ako ih se odreknem, možda ću i dalje postojati, ali to više neće biti život.
Do kraja moga života ovog tako izuzetnog dana, pomozi mi, Gospode…
- da stremim ispunjenju onog najboljeg u sebi, znajući da nemam nikakvu obavezu da se obogatim ili postanem veoma uspješan, već samo obavezu da dam ono najviše i najbolje od sebe;
- da ne podliježem strahu od neuspjeha, jer ću tada gledati ka ciljevima koje još nisam postigao, a ne dolje, na zamke koje mi stalno prijete;
- da prigrlim zlu kob kao prijatelja od koga ću da naučim znatno više nego od niza stalnih uspjeha i srećne sudbine;
- da se podsjetim da su promašaji, čak i kada mi se dese, samo putokazi prema uspjehu, jer sve što je lažno odvešće me u potragu za istinitim, a svako iskustvo ukazaće mi na neku grešku, koju ću kasnije pažljivo izbjegavati;
- da se radujem onome što imam, ma kako malo to bilo, uvijek se prisjećajući one priče koju sam često slušao, o čovjeku koji je bio nesrećan zato što nije imao cipele, sve dok nije sreo čovjeka koji nije imao noge.
Do kraja mog života ovog tako izuzetnog dana, pomozi mi, Gospode…
- da prihvatim sebe onakvog kakav jesam, ne dozvolivši nikada svojoj savjesti ili osjećanju dužnosti da me primora da živim po kalupu koji su drugi napravili za svoju dobrobit;
- da shvatim da nikada ne smijem sopstvenu vrijednost da mjerim nečijim pohvalama ili ljubavlju, jer moja istinska vrijednost najviše zavisi od toga šta sam prema sebi osjećam i koliko sam uključen u svijet oko sebe;
- da odolim iskušenju da nadmašim tuđa dostignuća, jer ta patetična, pa ipak uobičajena težnja nije ništa više do znak nesigurnosti i slabosti, a ja nikada neću biti svoj ako dopustim drugima da određuju moje standarde;
- da u sve svoje postupke, u radu i igri, neprestano unosim varnice entuzijazma, tako da moje uzbuđenje i revnost pri bilo čemu što radim, savladaju svaku teškoću, koja bi u protivnom usporila moje napredovanje;
- da se uvijek podsjećam da moram da uložim vrijeme i energiju u povećanje sopstvene vrijednosti, jer samo budale stoje zaludne, čekajući da im uspjeh sam dođe, a ja sada znam da jedina šansa da se dođe do vrha leži u tome da se prvo iskopa rupa.
Do kraja mog života, ovog tako izuzetnog dana, molim Te, pomozi mi, Gospode…
- da drugima činim ono što bih želio da oni čine meni, da u svakom času od sebe dajem više nego što se očekuje, da postavim sebi ciljeve i da se držim svojih snova, da tražim dobro u svakom zlu koje me snađe, da sve svoje dužnosti izvršavam s poletom i ljubavlju i da, više od svega, budem svoj.
Pomozi mi, molim te, da postignem ove ciljeve, moj izuzetni prijatelju, da bih mogao da postanem dobar staretinar, da u tvoje ime radim sa obnovljenom snagom i mudrošću, spasavajući druge kao što si ti spasio mene. I, iznad svega, molim te, ostani uz mene cijelog ovog dana… ”

Og Magdino – Povratak staretinara

IP sačuvana

Zatvori

vojvođanka

Poruka #356

01. Dec 2010, 23:00:28

Moderator

Legenda foruma

Sve ima svoje...

Zodijak
Pol
Poruke	44533
Zastava

	Windows XP
	Chrome 7.0.517.44
	Nokia

Pustite čašu

Profesor započe čas tako što uze u ruku čašu punu vode. Podiže je u vis tako da svi mogu da je vide i upita:
- Šta mislite, koliko je teška ova čaša?
- 50 gr,…100 gr, … 125 gr… – nagađali su studenti.
- Istina je ustvari da ni ja sam ne znam. I dok je ne izvagamo, ne možemo biti sigurni. – rekao je profesor. Ali ja sam htio da vas pitam nešto drugo. Šta će se desiti ako držim ovako podignutu čašu, recimo, nekoliko minuta?
- Ništa! – odgovoriše studenti.
- Dobro. A šta će se desiti ako držim ovako podignutu čašu cijeli jedan sat? – ponovo zapita profesor.
- Počeće da vas boli ruka – brzo odgovori jedan student.
- Tačno. A sada, šta će se desiti ako je držim ovako cijeli jedan dan?
- Ruka će početi da vas jako boli, a od takvog napora moguće je da će vam se ukočiti mišići, pa čak i da će vam se ruka paralizovati. I vrlo je vjerovatno da ćete osjetiti potrebu da hitno odete kod ljekara.
- Vrlo dobro. – nastavio je smireno profesor. – A dok se sve to dešava, šta mislite da li se je promijenila težina čaše?
- Ne! – odgovoriše svi u glas.
- Pa šta je onda uzrok boli u ruci i grčenju mišića?!

Studenti se nađoše zbunjeni, situacija im je već ličila na zagonetku i svi zdušno počeše da traže odgovor.
- Šta ja treba da uradim, da bih se oslobodio bola i tereta u ovoj situaciji? – nastavi profesor.
- Pustite čašu! – čuo se odjednom odgovor iz amfiteatra.
- Daaaa, to je to. To je odgovor. Pustite čašu! – poskočio je profesor. – To isto se dešava i sa vašim problemima u životu i sa vašim teškim mislima. Misliti o njima nekoliko minuta je normalna stvar, i u tome nema ništa neispravno ili pogrešno. Ali ako ih zadržavate u vašem umu neko duže vrijeme, osjetićete BOL. A ako to radite jako dugo, previše dugo – osjetićete se paralizovano, tj. nećete biti u stanju da radite bilo šta drugo. Vrlo je važno je da razmišljate o određenim događajima ili doživljajima u vašim životima i da izvodite zaključke iz njih, no još je važnije znati kako osloboditi um od tih problema na kraju svakog dana…da ih “pustite da padnu” prije nego što utonete u san. Tako ćete sebi uštediti veliki stres i napor i svako jutro ćete se buditi svježi, vedri i odmorni. Osjećaćete se ispunjeni novom snagom i lakoćom da prevazilazite sve životne izazove, bez obzira u kakvoj se situaciji našli.

I zato upamtite: Pustite čašu na kraju svakog radnog dana

IP sačuvana

Zatvori

vojvođanka

Poruka #357

01. Dec 2010, 23:03:26

Moderator

Legenda foruma

Sve ima svoje...

Zodijak
Pol
Poruke	44533
Zastava

	Windows XP
	Chrome 7.0.517.44
	Nokia

Priča o zakasneloj zaprezi

Bio jednom jedan mladić koji je sa svojim ocem obrađivao mali komad zemlje. Nekoliko puta godišnje natovarili bi povrćem stara zaprežna kola koja je vukao vo i otišli bi u najbliži grad prodavati svoje proizvode. Osim prezimena i tog komadića zemlje, otac i sin nisu imali ništa zajedničko. Starac je vjerovao u princip: polako, ali sigurno; a mladić je većinom bio u žurbi: vrijeme je novac.
Jedno jutro, ranom zorom, upregli su vola u zaprežna kola i započeli dugo putovanje. Sin je razmišljao da, ako bi išli brže i to cijeli dan i noć, stigli bi na tržnicu rano sljedećeg jutra. Zato je štapom tjerao vola da bi životinja išla brže.

”Polako, sine”, reče mu otac, ”i duže ćeš živjeti!”
”Ali ako stignemo na tržnicu prije svih imaćemo bolju priliku da prodajemo povrće po višim cijenama”, bunio se sin.
Otac na to ništa nije rekao. Samo je nabio šešir na oči i zaspao na tvrdom sjedištu zaprežnih kola. Mladića je sve to jako iritiralo i nije se s tim slagao pa je nastavio tjerati vola da ide brže. Njegova tvrdoglava narav odbijala je bilo kakve promjene. Pa čak i da razmisli o tome.
Četiri sata i četiri milje kasnije, idući tim drumom, došli su do male kuće. Otac se probudio, nasmiješio i rekao: ”Ovo je kuća tvoga strica. Zaustavimo se i pozdravimo ga.”
”Ali, već smo izgubili jedan sat”, žalio se sin.
”Onda još nekoliko minuta neće ništa značiti. Moj brat i ja živimo tako blizu, a vidimo se tako rijetko”, odgovori mirno otac.
Mladić je bio nemiran i puhao je ljutito dok su dvojica staraca pričala i smijala se skoro cijeli sat. Kad su ponovo krenuli otac je bio na redu da preuzme upravljanje kolima. Kako su se približavali raskršću puta otac je usmjerio vola u desno.
”Lijevo je kraći put”, reče sin.
”Znam”, odgovori starac, ”ali ovaj put je mnogo ljepši!”
”Zar nemaš nimalo poštovanja prema vremenu?”, upita mladić nestrpljivo.
”O, poštujem ga ja, mnogo! Zato ga i volim iskoristiti da gledam ljepotu i uživam svaki trenutak u potpunosti.”
Krivudavi put vodio ih je kroz divne poljane pune divnog cvijeća i to uz živahnu rječicu. Mladić nije ništa od toga zapazio jer se grizao u sebi zaokupljen tjeskobom. Nije zapazio čak ni to kako je zalazak sunca toga dana bio posebno lijep. Sumrak ih je dočekao u nečemu što je izgledalo kao veliki vrt prepun raznoraznih boja. Starac je zaustavio kola sa strane, udisao i uživao u mirisima, slušao žubor potočića.
”Prespavajmo ovdje”, prošaptao je.
”Ovo je zadnji put da idem s tobom” oštro reče sin. ”Tebe više zanima gledanje zalaska sunca i mirisanje cvijeća nego da zaradiš novac!”
”To je najljepše što si rekao nakon dugo vremena”, nasmija se otac.
Nekoliko minuta kasnije je zahrkao dok je sin tupo zurio u zvjezdano nebo. Noć se vukla sporo, a on nije mogao ni oka sklopiti.
Prije zore mladić je žurno prodrmao oca i probudio ga. Upregli su vola i krenuli dalje. Nakon otprilike milju prijeđenog puta naišli su na nekog zemljoradnika – potpunog stranca – kako pokušava izvući svoja kola iz gliba.
”Hajdemo mu pomoći”, prošapta starac.
”I izgubimo još vremena?!”, sin se razljutio do kraja.
”Opusti se, sine. Možda ćeš i ti upasti u glib jednog dana. Moramo pomoći drugima koji su u nevolji – ne zaboravi to!”
Sin je bijesan gledao u stranu. Bilo je skoro devet sati kad su ta druga kola bila na putu. Odjednom veliki bljesak razdvoji nebo. Uslijedilo je nešto kao grmljavina. Iza brežuljaka nebo pocrni.
”Izgleda kao da velika kiša pada u gradu”, reče starac.
”Da smo požurili već bismo skoro sve prodali”, mrmljao je nezadovoljno sin.
”Uspori, sinko, i duže ćeš živjeti.”, savjetovao je dobri stari čovjek.

Bilo je kasno poslijepodne kad su stigli do brežuljka s kojeg se vidio cijeli grad. Zaustavili su se i zurili dolje u grad dugo, dugo vremena. Nijedan nije rekao ni riječ. Napokon, mladić stavi svoju ruku na očevo rame i reče: ”Sad razumijem šta si mi htio reći, tata.”
Okrenuli su kola i zakotrljali se polako od toga mjesta što je nekada bio grad po imenu Hirosima.

Čarls Čak Svindo

IP sačuvana

Zatvori

vojvođanka

Poruka #358

01. Dec 2010, 23:05:00

Moderator

Legenda foruma

Sve ima svoje...

Zodijak
Pol
Poruke	44533
Zastava

	Windows XP
	Chrome 7.0.517.44
	Nokia

Klatno

Jedan časovničar popravljao je klatno na zidnom časovniku, kada ga je na njegovo veliko zaprepaštenje, čuo kako govori:

“Molim vas, ne dirajte me”, reklo je klatno. “Bilo bi to vrlo ljubazno od vas. Pomislite samo koliko puta moram da otkucavam, i danju i noću. Koliko otkucaja u minuti, pa šezdezet minuta na sat, dvadeset četiri sata na dan, trista šezdezet i pet dana godišnje. Godinu za godinom…milioni otkucaja. Ne mogu više.”

Ali časovničar mu mudro odgovori: “Ne misli na budućnost. Otkucavaj samo jedan po jedan otkucaj i uživaćeš u tome do kraja svoga života”.

Klatno je prihvatilo taj savjet i još uvijek radosno otkucava vrijeme.

Sadašnji trenutak nikad nije nepodnošljiv ako se živi do kraja. Teško je imati tijelo ovdje u deset ujutru, a duh u šest popodne; tijelo u Bombaju, a duh u San Francisku.

Antoni de Melo

IP sačuvana

Zatvori

vojvođanka

Poruka #359

01. Dec 2010, 23:12:34

Moderator

Legenda foruma

Sve ima svoje...

Zodijak
Pol
Poruke	44533
Zastava

	Windows XP
	Chrome 7.0.517.44
	Nokia

Neki trgovac poslao je svog sina da kod najmudrijeg od svih ljudi nauci Tajnu Srece. Mladic je punih cetrdeset dana hodao kroz pustinju sve dok nije stigao da jednog lepog zamka na vrhu planine. Tu je ziveo Mudrac kojeg je mladic trazio.
Umesto da naidje na svetog coveka, nas junak je, medjutim, usao u jednu salu koja je vrvela od ljudi; trgovci su ulazili i izlazili, neki ljudi su razgovarali po uglovima, jedan mali orkestar je svirao prijatne melodije, a tu je bila i bogata trpeza puna najlepsih jela iz tog kraja sveta. Mudrac je razgovarao sa svima i mladic je morao da saceka dva sata dok je dosao red na njega.
Mudrac je pazljivo saslusao razloge mladiceve posete, ali mu rece da u ovom trenutku nema vremena da mu objasni sta je to Tajna Srece. Preporucio mu je da se proseta po njegovoj palati i da se vrati kroz dva sata.
- U medjuvremenu bih te nesto zamollio - dodade Mudrac, pruzajuci mladicu kasicicu za caj, u koju je kanuo dve kapi ulja.
- Dok budes hodao, nosices ovu kasicicu i nastojaces da se ulje ne prospe.
Mladic je poceo da se penje i silazi stepenicama palate, stalno motreci na kasicicu. Posle dva sata, vratio se pred Mudraca.
- Dakle - upita Mudrac, - jesi li video persijske cilime u mojoj trpezariji? Jesi li video vrt koji je najveci Majstor medju bastovanima punih deset godina uredjivao? Jesi li primetio prekrasne pergamente u mojoj biblioteci?
Mladic je posramljeno priznao da nije video nista. Njegova jedina briga je bila da ne prospe one dve kapi ulja koje mu je Mudrac poverio.
- Onda se vrati i upoznaj cudesa mog sveta - rece Mudrac. - Ne mozes imati poverenja u coveka ukoliko ne poznajes njegov dom.
Sada vec smireniji, mladic uze kasicicu i ponovo krenu u setnju palatom, ovog puta obracajuci paznju na sva umetnicka dela koja su visila sa tavanice i po zidovima. Razgledao je vrtove, okolne planine, primetio nezne cvetove i ukus sa kojim je svako umetnicko delo postavljeno na pravo mesto. Vrativsi se kod Mudraca, u detalje mu je prepricao sve sto je video.
- Ali gde su one dve kapi ulja koje sam ti poverio? - upita Mudrac.
Pogledavsi u kasicicu, mladic primeti da ih je prosuo.
- Eto, to je jedini savet koji mogu da ti dam - rece Najmudriji od Mudrih. - Tajna srece sastoji se u tome da posmatras sva cuda sveta, ali da nikad ne zaboravis ni na one dve kapi ulja u kasicici".

Alhemicar Paulo Koeljo

IP sačuvana

Zatvori

Stranice:

1 ... 34 35

37 38 ... 67

Burek :: Forumi :: > Drustvene teme > Knjizevnost ~ Umetnost ~ Kultura > Biblioteka ~ Library

Tema: Poučne pričice (Moderatori: Anea, vojvođanka)

Trenutno vreme je: 18. Avg 2025, 12:47:21

Prebaci se na:

Oznake: skoljkama razlicit sva decom trudite promenilo konja devojku uspela biblioteke
udata novac razumjeti skole sretan kraju bukovski prvom ohola porodicna

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Nova godina Beograd :: nova godina restorani :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Sudski tumač Novi Beograd

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.