Poučne pričice :: Biblioteka ~ Library

Toolbar

Pravilnik foruma

Burek marketing

Najčešća pitanja

Posetite Burek Prodavnicu

Zatvori

BUREK marketing

Burek :: Forumi :: > Drustvene teme > Knjizevnost ~ Umetnost ~ Kultura > Biblioteka ~ Library

Tema: Poučne pričice (Moderatori: Anea, vojvođanka)

Trenutno vreme je: 04. Avg 2026, 08:23:23

Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 4 gostiju pregledaju ovu temu.

Ovo je forum u kome se postavljaju tekstovi i pesme nasih omiljenih pisaca.
Pre nego sto postavite neki sadrzaj obavezno proverite da li postoji tema sa tim piscem.

Stranice:

1 ... 63 64

66 67

Tema: Poučne pričice (Pročitano 376374 puta)

vojvođanka

Poruka #640

25. Mar 2013, 13:56:50

Moderator

Legenda foruma

Sve ima svoje...

Zodijak
Pol
Poruke	44533
Zastava

	Windows 7
	Chrome 25.0.1364.172
	Nokia

Pravi prijatelj

“Moj se prijаtelj nije vrаtio sа rаtištа, gospodine. Trаžim dopuštenje dа se vrаtim i potrаžim gа.” – reče jedаn vojnik svom nаdređenom.

“Ne dolаzi u obzir!” – odgovori nаdređeni. “Ne želim dа rizikuješ svoj život zа čovjekа koji je već vjerovаtno mrtаv.”

Vojnik je, bez obzirа nа zаbrаnu, otišаo. Nakon polа sаtа vratio se teško rаnjen, noseći mrtvo tijelo svog prijаteljа.

Nаdređeni je bio bijesаn: “Rekаo sаm ti dа je mrtаv! Dа li se isplаtilo ići tаmo sаmo zbog mrtvаcа?!”

Vojnik, umirući, odgovori:

“Jeste, gospodine! Kаd sаm gа pronаšаo još je bio živ i rekаo mi: ‘Bio sаm sigurаn dа ćeš doći!’”

IP sačuvana

Ni jedan čovek nije ostrvo, sam po sebi celina; svaki je čovek deo Kontinenta, deo zemlje; ako Grudvu zemlje odnese more Evrope je manje, kao da je odnelo neki Rt, kao da je odnelo posed tvojih prijatelja ili tvoj; smrt ma kog čoveka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen Čovečanstvom.
I stoga nikad ne pitaj za kim zvono zvoni; ono zvoni za tobom...

Zatvori

vojvođanka

Poruka #641

25. Mar 2013, 14:00:40

Moderator

Legenda foruma

Sve ima svoje...

Zodijak
Pol
Poruke	44533
Zastava

	Windows 7
	Chrome 25.0.1364.172
	Nokia

Paganini i jedna zica

U nekim intenzivnijim trenucima života, kad stvari baš i ne idu onako kako zamišljamo, planiramo i priželjkujemo, ili ne idu željenom brzinom, treba se sjetiti priče o Nikolu Paganiniju.

Taj je violinski virtuoz oduševljavao publiku svojim maestralnim umijećem, ali i fantastičnim duhom te sjajnim improvizacijama. Na jednom koncertu, kaže priča, pred punom dvoranom, izvodio je jedno prilično teško djelo. Okružen cijelim orkestrom, uživao je u vlastitom izvođenju kad mu je u pred sam kraj koncerta pukla jedna žica na violini. Na licu mu se pojavilo iznenađenje, ali iako vidno ljut, nastavio je izvođenje bez prestanka, sjajno improvizujući. Za nekoliko trenutaka pukla mu je i druga žica. A nedugo nakon nje i treća. Sada su tri žice visile s majstorove violine dok je on i dalje nezaustavljivo privodio kompoziciju kraju, svirajući samo na jednoj, jedinoj žici.

Po završetku je publika skočila na noge, aplaudirajući sjajnom umjetniku, još žešće aplaudirajući njegovoj hladnokrvnosti, snalažljivosti i improvizaciji te dovršenoj kompoziciji u uslovima kada to gotovo nije bilo moguće. Nakon što su se ovacije stišale, Paganini je zamolio publiku da sjedne i iako su svi znali da ne mogu očekivati bis, poslušno su se vratili u svoja sjedišta. Paganini je podigao violinu tako da je cijela publika može vidjeti, klimnuo glavom dirigentu i uz mig publici započeo svirku uz povik ‘Paganini i jedna žica!’.

Na svom je jednožičnom Stradivariju odsvirao završnu kompoziciju koncerta dok je publika u čudu promatrala kako se pred njihovim očima nemoguće u zanosu duha pretvara u moguće.

Prisjećajući se ove priče, shvatimo da naši životi, ma koliko bili ispunjeni problemima, brigama, razočarenjima i svim ostalim ‘ugodnim’ propratnim pojavama ne moraju to biti.

Provodimo većinu vremena koncentrišući se i brinući za žice koje su popucale. Žice koje ne možemo istog trenutka popraviti i promijeniti. A zaboravljamo da uvijek postoji barem jedna žica koja je još uvijek ispravna. Uvijek postoji bar jedna ispravna žica koje se vrijedi prihvatiti, s kojom vrijedi improvizovati.

Jer i jedna žica je dovoljna za stvaranje predivne muzike života. Zato, mislite li da vam je teško, uhvatite se za onu jednu ispravnu žicu u sebi i stvarajte svoju melodiju koja će vas uzdići do neslućenih visina i izazvati ovacije.

IP sačuvana

Zatvori

vojvođanka

Poruka #642

02. Apr 2013, 10:02:41

Moderator

Legenda foruma

Sve ima svoje...

Zodijak
Pol
Poruke	44533
Zastava

	Windows 7
	Chrome 26.0.1410.43
	Nokia

Smirite se. Oslušnite svijet oko sebe

Smirite se.

Samo jedan trenutak.

Oslušnite svijet oko sebe. Osjetite kako vam vazduh ulazi u pluća i izlazi napolje. Slušajte svoje misli. Osmotrite sitnice koji vas okružuju.

Prepustite se smirenosti.

U našem svijetu su aktivnost i kretanje normalan način funkcionisanja, a ako se ovo ne odnosi ne tjelesno, onda se sigurno odnosi na mentalno. Mi svakodnevno jurcamo, odrađujemo stvari, pričamo, šaljemo mejlove, primamo i čitamo poruke, klikćemo s jedne internet stranice na drugu, klikćemo na jedan link, pa na drugi, pa na treći…

Mi smo stalno uključeni, stalno povezani, stalno razmišljamo, stalno pričamo. Nemamo više vremena za smirenost. Sjedenje pred računarom i suludo brzom televizijom se ne računa u smirenost.

Za ovo plaćamo cijenu: vrijeme za kontemplaciju, osmatranje i osluškivanje trošimo na suvišne stvari. Gubimo svoj mir.

Što je još gore, sve to svakodnevno jurcanje je kontrproduktivno. Ponekad je previše aktivnosti koje radimo odjednom gore od potpune neaktivnosti. Možete jurcati naokolo koliko hoćete, ali posljedica toga nije nužno konkretan i smislen rezultat. A postoji i druga mogućnost – možete uraditi mnogo toga, ali ništa važno. Svojim postupcima možete pogoršati stvari više nego da niste ništa radili.

Osjećate li da postanete nervozni kada ste prisiljeni da budete mirni – dok čekate u redu, kod doktora, na sastanak – pa morate nešto raditi. Neki odmah uzmu mobilni telefon, drugi nose laptope, drugi se uzvrpolje. Na smirenost prosto nismo navikli.

Zastanite malo i razmislite kako vam prolaze dani – na poslu, poslije posla, dok se spremate za posao, vikendima i pred spavanje. Jurcate li stalno? Da li stalno čitate vaše mobilne uređaje, odgovarate, provjeravate najnovije informacije? Jeste li nabrušeni da stalno uradite još više i bolje, da stignete odraditi sve sa spiska zadataka? Da li ovako planirate provesti ostatak života?

Ako je to vaš izbor, srećno! Ako nije, smirite se na trenutak. Ne razmišljajte o tome šta treba da uradite, ili šta ste već uradili. Samo se prepustite sadašnjem trenutku.

A sada, kad ste se smirili, razmislite o svom životu i kako biste voljeli da on izgleda. Osmotrite život sa manje pokreta, sa manje rada, sa manje žurbe. Pogledajte ga staloženo, razborito, mirno.

A sada postanite ono što zaista želite.

Vježbajte ovo svaki dan: sjedite, zaustavite sve svoje aktivnosti, sklopite oči i prepustite se trenutku. Kada se naviknete na ovo, pokušajte da postepeno izbacite sve nepotrebne aktivnosti iz života. Kada osjetite da se sve dešava prebrzo, zaustavite se, predahnite i dišite duboko. Otkrijte da baš ovog trenutka već postoji vaša sreća. Uživajte u smirenosti. To je pravo blago i svima nam je dostupno, kad god poželimo.

IP sačuvana

Zatvori

vojvođanka

Poruka #643

02. Apr 2013, 10:04:20

Moderator

Legenda foruma

Sve ima svoje...

Zodijak
Pol
Poruke	44533
Zastava

	Windows 7
	Chrome 26.0.1410.43
	Nokia

Kratka životna pravila koja zaboravljamo

Nekoliko logičnih životnih pravila koja niko ne bi trebao ignorisati, a uglavnom ih zaboravljamo i dovodimo se u stanje stalnog stresa:

Manje TV-a, više čitanja

Manje kupovanja u šoping centrima, više vremena na otvorenom

Manje nepotrebnih stvari, više prozračnog prostora

Manje žurbe, više usporenosti

Manje trošenja, više stvaranja

Manje brze hrane, više prirodne hrane

Manje neproduktivnog rada, više uticaja na okolinu

Manje vožnje, više šetnje

Manje buke, više osamljenosti

Manje razmišljanja o budućnosti, više života u sadašnjosti

Manje rada, više igre

Manje briga, više osmijeha

Više dubokog, laganog disanja.

IP sačuvana

Zatvori

vojvođanka

Poruka #644

16. Maj 2013, 09:24:49

Moderator

Legenda foruma

Sve ima svoje...

Zodijak
Pol
Poruke	44533
Zastava

	Windows 7
	Chrome 26.0.1410.64
	Nokia

Čovjek i anđeo

"Čovjek jednom upita svojeg bezmjerno strpljiva anđela:
- Reci mi kako da odrastem?

- Ima samo jedan način - odgovori mu anđeo. - Da umreš sebi.

- Htio bih - reče čovjek - ali nikada ne uspijevam dovoljno.

- A što je dovoljno? - obodri ga anđeo. - Čovjek si i valja da ideš hrabro. Nemoj nikada uvečer zastati da prebrojiš koliko si stekao, a koliko izgubio. Reci jednostavno - hvala, sutra ćemo nastaviti rasti od tamo gdje smo stali, od tamo gdje smo pali. Tako će sutrašnjem danu svanuti čim te ugleda. I svi prethodni dani bit će poput cvjetova posađenih uz tvoj put."

IP sačuvana

Zatvori

vojvođanka

Poruka #645

16. Maj 2013, 09:26:23

Moderator

Legenda foruma

Sve ima svoje...

Zodijak
Pol
Poruke	44533
Zastava

	Windows 7
	Chrome 26.0.1410.64
	Nokia

Na blagajni supermarketa gospođa traži plastičnu kesu da stavi ono što je kupila.

Blagajnica joj predbaci da plastična kesa nije ekološki u redu.

- Vaša generacija ne razume ekološki pokret. Sada mladi plaćaju za vašu generaciju koja je uništila sve izvore!

Gospođa ljubazno reče blagajnici:

- Žao mi je, u moje vreme nije bilo ekološkog pokreta.

- Da, reče blagajnica, vaša generacija nije uopšte brinula o zaštiti okoline

Ipak malo uzrujana, gospođa započne priču:

- U moje vreme smo vraćali prazne flaše od mleka, mineralne, piva i vina u prodavnicu, koja ih je vraćala u fabrike, koje su ih prale i u njih ponovo sipale mleko, vodu, vino, pivo. Flaše su bile reciklirane, a mi nismo znali da je to u duhu ekološkog pokreta!

- U moje vreme smo se penjali po stepenicama. Nije bilo pokretnih kao danas a bilo je i vrlo malo liftova.

Nismo za relaciju kilometar-dva uzimali automobil, već smo uzimali bicikl ili išli peške. A nismo znali da je to u duhu ekološkog pokreta!

- Nismo znali za pelene za jednokratnu upotrebu : prale smo pelene, a veš smo sušile na konopcu razvučenom izmedju stabala ili kuća. Nismo znale da ima mašina za sušenje veša od 3000 wati. Naš veš je sušila sunčana i energija vetra.

- Krpili smo odeću koja je išla od deteta do deteta, nije bilo odlagališta ni skupljanja za preprodaju.

- Imali smo po jedan radio i televizor (eventualno) u kući, ne u svakoj sobi po jedan. Televizor je imao ekran kao kutija za pizzu, ne kao danas, ekran veličine Švajcarske.

- Imali smo sat na ručno navijanje, a u kuhunji smo sve radile ručno, ne s današnjim gadgetima koji pojedu struje više nego što Đerdap može da proizvede.

- Nismo imali električne samohodajuće mašine za šišanje trave. Stara, dobra kosa koju je trebalo ručno oštriti je bila sasvim dobra!

- Radile smo fizicki i nismo trebale ići u klubove za mršavljenje i trčati po pokretnoj traci koja troši struju...

- Imali smo eventualno jedan telefon u kući, a danas ga svaka šuša nosi u džepu. Ali, istina je, nismo znali za ekološki pokret...

- Vodu smo pili sa česme ili iz cisterne, iz ruke ili iz staklene čaše, ne iz plastične flaše kojih ima po ulicama bačenih na milione...

- Pisali smo mastilom iz flašice iz koje smo punili nalivpero, a ne hemijskim olovkama koje se bacaju posle upotrebe...

- Naši su se muškarci brijali žiletima koji su trajali, a ne današnjim brijačima koji se bacaju posle svake upotrebe,

Ali, istina je, nismo znali za ekološki pokret...

- Ljudi su se vozili s autobusom, vozom, a deca su išla u školu peške ili na biciklu, a ne kao danas autom, mama ili tata servisa...

- Nosili smo iste torbe u školu kroz celo školovanje, a ne kao danas jednu godinu Miki Maus, drugu Šilja, treću Paja Patak itd...

- Naše su knjige služile drugoj, trećoj, četvrtoj generaciji, a vi svake godine kupujete nove za šta treba poseći šume i šume...

Prema tome ne se*ite više o toj vašoj brizi za ekologiju!

IP sačuvana

Zatvori

vojvođanka

Poruka #646

16. Maj 2013, 09:33:54

Moderator

Legenda foruma

Sve ima svoje...

Zodijak
Pol
Poruke	44533
Zastava

	Windows 7
	Chrome 26.0.1410.64
	Nokia

Kako je detektor laži zamalo postao otpisan patent

Prije mnogo godina, kad se na svijetu pojavio detektor laži, svi advokati i stručnjaci za ljudsko ponašanje bili su očarani. Aparat se zasniva na nizu senzora koji otkrivaju različite fiziološke varijacije znojenja, stezanja mišića, varijacije bila, drhtanje ili pomicanje očiju, koji se događaju kod svih osoba dok lažu.

U tom su se trenutku iskustva sa “mašine istine”, kako su je nazvali, množila na sve strane.

Jednog dana nekom je advokatu palo na pamet jedno posebno istraživanje. Preselio je mašinu u gradsku psihijatrijsku bolnicu i za nju posjeo jednog bolesnika: Dž.S. Džounsa. Gospodin Džouns bolovao je od psihoze i u svom je delirijumu tvrdio da je Napoleon Bonaparta. Možda zato što je proučavao istoriju, savršeno je poznavao Napoleonov život i izložio je vrlo tačno i u prvom licu sve pojedinosti iz života velikog Korzikanca, vrlo logično i smisleno.

Ljekari su posjeli gospodina Džonsa za detektor laži i nakon uobičajene kalibracije upitali ga:

“Jeste li vi Napoleon Bonaparta?”

Pacijent je na trenutak razmislio i onda odgovorio:

“Nisam! Šta vam pada na pamet? Ja sam Dž.S.Džouns.”

Svi su se nasmijali osim službenika na detektoru laži, koji je prijavio da gospodin Džouns laže!

Mašina je pokazala da je pacijent dok je govorio istinu (drugim riječima, dok je tvrdio da je gospodin Džouns), lagao jer je vjerovao da je Napoleon.

IP sačuvana

Zatvori

vojvođanka

Poruka #647

16. Maj 2013, 09:36:56

Moderator

Legenda foruma

Sve ima svoje...

Zodijak
Pol
Poruke	44533
Zastava

	Windows 7
	Chrome 26.0.1410.64
	Nokia

Slabost jednog dječaka

Desetogodišnji dječak odlučio je da počne trenirati džudo, i to uprkos činjenicu da je izgubio svoju lijevu ruku u teškoj saobraćajnoj nesreći.

Dječak je počeo treninge sa starim japanskim džudo majstorom. Krenulo mu je dobro, tako da mu nije bilo jasno zašto ga je, nakon tri mjeseca treninga, majstor i dalje učio samo jednom zahvatu.

“Sensei” (Učitelj na japanskom), dječak je na kraju rekao, “zar ne bih trebao učiti i druge zahvate?”

“Tačno je da je ovo jedini zahvat koji znaš, ali isto tako je tačno i da je ovo jedini zahvat koji treba da znaš.” – odgovorio je Sensei.

Nije baš u potpunosti razumio učitelja, ali mu je vjerovao, pa je tako dječak nastavio sa treninzima. Nekoliko mjeseci kasnije, Sensei odvede dječaka na njegov prvi turnir. I sam ne vjerujući, dječak je vrlo lako pobijedio u prva dva meča. Treći meč se pokazao težim, ali nakon nekog vremena, njegov protivnik je postao nestrpljiv i otvorio se, no dječak je spretno iskoristio svoj jedan jedini zahvat kako bi dobio i taj meč.

Još uvijek ne vjerujući svome uspjehu, dječak se je našao u finalu.

Ovaj put, njegov protivnik bio je veći, jači i iskusniji. U jednom trenutku izgledalo je da je dječak u potpunosti nadjačan. Imajući na umu da bi dječak mogao ozbiljno biti povrijeđen, sudija je pozvao time-out. Imao je namjeru da prekine meč, ali Sensei se umiješao. “Ne”, insistirao je Sensei .”Neka nastavi dalje.” Ubrzo nakon što je borba nastavljena, njegov protivnik je napravio ključnu grešku: spustio je gard. Istog trena, dječak je iskoristio svoj uvježbani zahvat i uhvatio ga u klinč. Dječak je pobijedio i taj meč i osvojio cijeli turnir.

Postao je prvak.

Na putu kući, dječak i Sensei analizirali su svaki zahvat u svakom meču. I tek poslije toga dječak je skupio hrabrosti da upita učitelja ono što mu je stvarno bilo na umu.

“Sensei, kako sam osvojio ovaj turnir sa samo jednim zahvatom?”

“Pa osvojio si ga iz dva razloga”, Sensei je odgovorio. “Prvi je, da si skoro u potpunosti ovladao jednim od najtežih zahvata u džudu. I drugi je, jedina poznata odbrana za taj zahvat je da te protivnik zgrabi za LIJEVU RUKU!”

IP sačuvana

Zatvori

vojvođanka

Poruka #648

16. Maj 2013, 09:39:37

Moderator

Legenda foruma

Sve ima svoje...

Zodijak
Pol
Poruke	44533
Zastava

	Windows 7
	Chrome 26.0.1410.64
	Nokia

Nemoćni starac

Krhki i nemoćni starac prešao je da živi kod svoga sina, snahe i četvorogodišnjeg unuka. Starčeve ruke su drhtale, vid mu je bio jako loš, a korak spor.
Porodica je po navici jela svakoga dana zajedno za istim, porodičnim stolom. No, djedove drhteće ruke i njegov slab vidi učinili su svoje, pa je ručak za njih postajao nepodnošljiv. Zrno graška otkotrljalo bi se iz njegove kašike na pod i dok bi posegnuo da ga uhvati, prosuo bi i čašu mlijeka na stolnjak.

Sin i snaha bivali su nervozniji iz dana u dan.

“Moramo učiniti nešto sa mojim starim ocem”, konačno je prvi progovorio sin, poslije jednog ručka. “Dosta mi je više njegovog prosipanja mlijeka, dosta mi je više njegovog glasnog mljackanja za stolom i dosta mi je više ispadanja njegove hrane na pod. Dosta!”

Odmah zatim, muž i žena postaviše jedan stolić u uglu kuhinje samo za nesnosnog starca. I tako je starac svakoga dana jeo sam za svojim stolom u uglu, dok su njegovi sin, snaha i unuk ručali za velikim porodičnim stolom. Čak poučeni iskustvom iz prethodnog starčevog ‚ponašanja‘, servirali su mu od tada hranu isključivo u drvenim činijama.

Ponekad, kada bi pogledali u pravcu njegovog usamljenog stola, vidjeli bi i suzu u njegovom oku. Ali i pored svega, jedine riječi koje bi mu bračni par upućivao, kada bi ispustio viljušku na pod ili prosuo hranu na stolnjak, bile su riječi oštrog prijekora.

Ali sve to, ćuteći je posmatrao starčev četvorogodišnji unuk, njihov sin. Jednog običnog dana, prije večere, otac i majka zapazili su kako se njihov sin igra sa nekim komadima drveta. Otac je blago upitao sina:”A šta to praviš, sine?” Isto tako blago, odgovorio mu je sin, “A ovo, ma ništa, tata, samo pravim male drvene činije za tebe i mamu, da imate iz čega da jedete kada ja jednom odrastem!” Tu se dječak nasmijao i ponovo posvetio svome poslu.

Ali te riječi su toliko pogodile i oca i majku da su ostali nijemi i ukopani u mjestu. Same od sebe, suze su odjednom počele da teku niz njihove obraze. I oboje su odmah znali šta trebaju tog trenutka da učine. Istog trena sin je uzeo očevu drhteću ruku i nježno ga doveo do velikog porodičnog stola.

Ostatak svog života, starac bi uvijek jeo za porodičnim stolom sa svojom porodicom. I za divno čudo, ni muž, a niti snaha nisu više marili za to ako starac ispusti viljušku na pod, prospe mlijeko ili razbije tanjir.

IP sačuvana

Zatvori

vojvođanka

Poruka #649

16. Sep 2013, 10:54:09

Moderator

Legenda foruma

Sve ima svoje...

Zodijak
Pol
Poruke	44533
Zastava

	Windows 7
	Mozilla Firefox 23.0
	Nokia

Prica o tiraninu i besmrtnosti

U nekoj udaljenoj zemlji živio je feudalac čija je moć bila uporediva samo s njegovom okrutnošću. Na njegovoj je zemlji vladao njegov zakon, a seljacima je čak bilo zabranjeno pomenuti njegovo ime. Narod su ugnjetavali čuvari koje je on imenovao i tlačili ubirači poreza koji su im uzimali ono malo novca koji su mogli zaraditi prodajući svoju žetvu, svoje vino i zanatske predmete.

Nolav, tako se zvao gospodar, imao je moćnu vojsku iz koje su se povremeno javljali mladi oficiri koji su pokušavali dignuti pobunu kako bi ga srušili. Ali tiranin je sve te pokušaje slomio krvlju i ognjem.

Seoski je sveštenik bio toliko dobar koliko je vladar bio pokvaren, čovjek vrijedan poštovanja zbog svoje vjere, koji je posvetio život pomaganju drugima i prenošenju svog velikog znanja. S njim u kući živjelo je petnaest ili dvadeset učenika koji su slijedili njegov put i učili iz svakog pokreta i svake riječi svog učitelja. Jednog jutra, nakon jutarnje molitve, okupio je svoje učenike i rekao im:

“Djeco moja, moramo pomoći svom narodu. On bi se mogao boriti za svoju slobodu, ali gospodar zemlje naučio ga je da ima preveliku moć da bi mu se muškarci i žene usudili suprotstaviti. Strah od Nolava rastao je s njima i ako ništa ne učinimo, umrijeće kao robovi.”

“Biće učinjeno kako ti kažeš”,odgovorili su jednoglasno.

“Makar vas to stajalo života?” upitao je.

“Šta je život ako, kad možeš pomoći bratu, to ne učiniš?” odgovorio je učenik koji je zborio kao predstavnik ostalih. Došao je peti dan aprila. Tog se dana slavio rođendan gospodara palate i samo bi tom prilikom u čitavoj godini gospodar zemlje prošao selom u kočiji. Okružen jakom pratnjom i ukrašen odjećom izvezenom zlatom i dragim kamenjem, Nolav je i tog jutra krenuo u obilazak. Službena objava zahtijevala je da svi seljaci u znak poštovanja padnu ničice pred kraljevskom kočijom. Na opšte iznenađenje, nekoliko ulica od palate kočija je prošla ispred jedne kuće i jedan od podanika ostao je stajati. Stražari su ga smjesta uhapsili i odveli pred gospodara.

“Ne znaš da se moraš nakloniti?”

“Znam, Visosti.”

“Ali nisi to učinio.”

“Nisam.”

“Znaš li da te mogu osuditi na smrt?”

“Tome se i nadam, Visosti.”

Nolava je iznenadio odgovor, ali nije se dao zastrašiti.

“Dobro. Ako na taj način želiš umrijeti, u suton će se krvnik pobrinuti za tvoju glavu.”

“Hvala, gospodaru”, rekao je mladić i smiješeći se kleknuo.

Neko je u gomili povikao: “Gospodaru, moj gospodaru! Mogu li nešto reći?”

Tiranin mu je dopustio da priđe.

“Reci.”

“Dopustite mi, gospodaru moj, da danas umrem ja, a ne on.”

“Tražiš da budeš pogubljen umjesto njega?”

“Da, gospodaru. Molim vas. Uvijek sam vam bio odan. Dopustite to, molim vas.”

Gospodar se iznenadio i upitao osuđenika:

“Jeli to tvoj rođak? ”

“Nikad ga u životu nisam vidio. Ne dopustite mu da me zamijeni. Pogreška je moja i moja glava treba letjeti.”

“Ne, Visosti, moja.”

“Ne, moja.”

“Moja.”

“Tišina!” povikao je gospodar. “Mogu vam udovoljiti obojici. Obojica ćete biti pogubljena.”

“Dobro, Visosti. Ali ja sam osuđen prvi i mislim da imam pravo umrijeti prvi.”

“Ne, gospodaru. Ta povlastica pripada meni jer nisam ni uvrijedio Vašu Visost.”

“Dosta!Šts je ovo?” vikao je Nolav. “Ćutite i imaćete povlasticu da budete pogubljeni istovremeno. Ima više od jednog krvnika u ovoj zemlji.”

Jedan se glas digao iz gomile.

“U tom slučaju, gospodaru, i ja želim biti na tom popisu.”

“I ja, gospodaru.”

” I ja.”

Feudalac je zanijemio. Nije razumio šta se događa. A ako je nešto moglo oneraspoložiti tiranina, onda je to bilo kad nije mogao shvatiti št se događa. Petorica mladića molila su da budu pogubljena, a to je bilo nešto neshvatljivo. Sklopio je oči da razmisli. Za nekoliko trenutaka donio je odluku. Nije htio da njegovi podanici misle da oklijeva. Naćiće pet krvnika! Ali kad je otvorio oči i pogledao ljude koji su bili okupljeni oko njega, više ih nije bilo pet, nego je više od deset glasova tražilo da bude pogubljeno. A ruke su se i dalje dizale. To je bilo previše za moćnog feudalca.

“Dosta!” povikao je. “Otkazuju se sva smaknuća dok ne odlučim ko će umrijeti i kada.”

Između negodovanja i prigovora onih koji su htjeli umrijeti, kočija se vratila u palatu. Kad je stigao, Nolav se zatvorio u svoje odaje i dao se na razmišljanje o tome. Odjednom, sine mu ideja. Poslao je po sveštenika. On je sigurno znao nešto o tom kolektivnom ludilu. Brzo su potražili starca i odveli ga pred feudalca.

“Zašto se tvoj narod bori da bude pogubljen?”

Starac nije odgovorio.

“Odgovori!”

Tišina.

“Naređujem ti!”

Tišina.

“Ne izazivaj me. Mogu te prisiliti da progovoriš!”

Tišina.

Starca su odveli u dvoranu za mučenje i satima ga podvrgavali najgorim mukama. Ali odbijao je da progovori. Tiranin je poslao svoje stražare da odu u njegov hram po nekoliko učenika. Kad su došli, pokazao im je izmučeno učiteljevo tijelo i upitao ih:

“Zbog čega ti ljudi žele biti pogubljeni? ”

Tankim glasićem stari je sveštenik uzviknuo:

“Zabranjujem vam da progovorite!”

Gospodar zemlje znao je da ne može prijetiti smrću nijednom u koji se nalazio ondje. Pa im je rekao:

“Vaš će učitelj patiti u najgorim mukama koje čovjek može zamisliti. Prisiliću vas da to gledate. Ako volite ovoga čovjeka, recite mi tajnu i onda ćete svi moći otići.”

“Dobro”, rekao je jedan učenik.

“Ćuti” ,rekao je starac.

“Nastavi”, rekao je Nolav.

“Ako danas neko bude pogubljen…” počeo je učenik.

“Ćuti”, ponovio je starac. “Proklet bio ako otkriješ tajnu…”

Gospodar je učinio jedan pokret i starac je dobio udarac od kojeg je ostao bez svijesti.

“Nastavi”, naredio je.

“Prvi čovjek koji danas bude pogubljen, nakon sutona će postati besmrtan.”

“Besmrtan? Lažeš!” rekao je Nolav.

“Piše u Svetom pismu”, rekao je mladić. Otvorio je knjigu koju je nosio u torbi i pročitao odlomak koji je to potvrđivao.

Besmrtan! pomislio je feudalac. Jedino čega se tiranin bojao bila je smrt, a ovo je bila prilika da je pobijedi. Besmrtan, pomislio je. Gospodar nije oklijevao ni trenutka. Zatražio je papir i pero i naredio vlastito smaknuće. Sve su ih izbacili iz palate i kad je zašlo Sunce, Nolav je prema svojoj naredbi bio smaknut.

Tako se narod oslobodio svog ugnjetavača i poveo borbu za svoju slobodu. Nakon nekoliko mjeseci svi su bili slobodni. Feudalca niko više nikad nije spomenuo, osim u noći njegovog pogubljenja, kad su učenici, liječeći rane svog učitelja, primal od njega blagoslov jer su rizikovali svoje živote i čestitke za odličnu glumu.

Horhe Bukaj

IP sačuvana

Zatvori

Stranice:

1 ... 63 64

66 67

Burek :: Forumi :: > Drustvene teme > Knjizevnost ~ Umetnost ~ Kultura > Biblioteka ~ Library

Tema: Poučne pričice (Moderatori: Anea, vojvođanka)

Trenutno vreme je: 04. Avg 2026, 08:23:23

Prebaci se na:

Oznake: metu smanjuje drvece kukaj tvojoj prozora stvari frizurom strana uciti
jaje srce konfucija precizno istina reci poslednje sklopili vidjeli ostavio

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Nova godina Beograd :: nova godina restorani :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Sudski tumač Novi Beograd

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.