Obećajte sebi

Obećajte sebi da ćete biti tako snažni da ništa neće moći uznemiriti mir vašeg uma.

Gledajte uvijek na sunčanu stranu svega oko sebe i radite na tome da vaš optimizam postane stvarnost.

Razmišljajte samo o najboljim varijantama, radite tako da date najbolje od sebe i očekujte samo najbolje.

Zaboravite na greške iz prošlosti i radite da ostvarite velike stvari u budućnosti.

Posvetite toliko vremena sopstvenom razvoju da vam ne ostane nimalo vremena da kritikujete druge.

Živite u uvjerenju da je cijeli svijet na vašoj strani dok god iskreno dajete najbolje od sebe.


Kristijan D. Larson

Dva metra od Nijagare

Vjerujem da je život poput rijeke i da većina ljudi uskače u tu rijeku nikada zaista ne odlučivši gdje žele da završe. I tako za vrlo kratko vrijeme oni bivaju uhvaćeni u struji: struji događaja, struji strahova, struji izazova. Kada stignu do mjesta gdje se rijeka račva, oni ne odlučuju svjesno kuda žele poći ili koji im smjer odgovara. Oni jednostavno ‘idu kako ih voda nosi’. Postaju dio gomile ljudi koju usmjeravaju događaji umjesto njihove vlastite vrijednosti. Zbog toga osjećaju da nemaju kontrolu nad svojim životom. Ostaju u tom nesvjesnom stanju sve dok ih jednog dana ne probudi zvuk razbješnjele vode. Tada otkrivaju da se nalaze dva metra od Nijagarinih vodopada, u čamcu bez vesla. U tom trenutku kažu: “Eh, k vragu!” Ali, tada je već kasno. Nalaze se pred padom. Ponekad je to emocionalan pad. Ponekad je pak tjelesan. Ponekad je riječ o finansijskom padu. Velika je vjerovatnoća da je ono što vas trenutno opterećuje u životu moglo biti izbjegnuto boljom odlukom uzvodno.


Entoni Robins

Predstava o sebi

Da bi se istinski živjelo, odnosno život opravdano smatrao zadovoljavajućim, morate imati i odgovarajuću realnu predstavu o sebi kako bi sa njom mogli živjeti. Svoje JA vi morate smatrati prihvatljivim. Morate imati zdravo samopoštovanje. Morate imati JA kojem možete vjerovati. Morate imate JA kojeg se nećete stidjeti i za kojeg ćete osjećati da ga možete slobodno i kreativno izražavati, a ne sakrivati ili prikrivati. Morate imati JA koje odgovora stvarnosti kako biste mogli aktivno učestvovati u stvarnom svijetu. Morate poznavati sebe i svoje dobre i loše osobine, i biti iskreni prema sebi kada se radi i o jednim i o drugim. Vaša predstava o sebi mora biti odgovarajuća predstava onoga što vi jeste, ni više ni manje.
Kada je ova predstava o sebi netaknuta i bezbjedna, osjećate se dobro. Kada je ugrožena, osjećate zebnju i nesigurnost. Kada je odgovarajuća i takva da se njome možete ponositi na zdrav način, vi osjećate samopuzdanje. Osjećate se slobodnim da budete ono što jeste i da se ostvarite. Radite punom snagom. Kada se zbog predstave o sebi stidite, onda težite da je sakrijete, a ne da je ispoljite. Kreativano izražavanje biće vam blokirano. U vama će se roditi neprijateljstvo i sa vama će biti teško izaći na kraj.

Maksvel Molc

Kopanje blaga

U gradu Krakovu nekoć bijaše pobožan i solidaran starac koji se zvao Izi. Nekoliko noći Izi je sanjao da putuje u Prag i dolazi do mosta nad rijekom. Sanjao je da se s jedne strane rijeke, ispod mosta, nalazi bujno stablo. Sanjao je da iskopa bunar kraj stabla i iz toga bunara izvadi blago koje mu donese blagostanje i mir za čitav život.
U početku Izi nije pridavao važnost snu. Ali kad se san ponavljao nekoliko nedjelja, protumačio je to kao poruku i odlučio da se neće oglušiti na informaciju koja je dolazila od Boga, ili ko zna odakle, dok je on spavao.
Tako je, vjeran svojoj intuiciji, natovario mulu za dugačak put i krenuo prema Pragu.

Nakon šest dana puta starac je stigao u Prag i posvetio se traženju mosta nad rijekom u okolici grada. Nije bilo mnogo rijeka ni mnogo mostova, tako da je ubrzo našao mjesto koje je tražio. Sve je bilo kao u njegovu snu: rijeka, most i, s jedne strane rijeke, stablo pod kojim je trebao kopati. Samo se jedna pojedinost nije javljala u njegovom snu: most je danju i noću čuvao vojnik carske straže.

Izi se nije usudio kopati dok je stražar bio tamo, tako da se utaborio u blizini mosta i čekao. Druge noći čuvar je počeo sumnjati u onoga muškarca koji se utaborio blizu njegova mosta te mu je prišao kako bi ga ispitao.
Starac nije nalazio razloga da mu laže. Zato mu je rekao da je došao iz daleka grada jer je sanjao da se u Pragu, ispod mosta poput ovoga, nalazi zakopano blago.

Stražar se počeo grohotom smijati.
“Dugo si putovao zbog gluposti”, rekao mu je.
“Već tri godine svaku noć sanjam kako se u Krakovu, ispod kuhinje nekog ludog starca Izija, nalazi zakopano blago. Ha, ha, ha! Misliš da bih trebao poći u Krakov tražiti tog Izija i kopati ispod njegove kuhinje? Ha, ha, ha! ”
Izi je ljubazno zahvalio čuvaru i vratio se kući. Kad je stigao, iskopao je rupu ispod svoje kuhinje i našao blago koje je tamo oduvijek bilo zakopano.


Blago nam je često pred nosom, ali nismo sposobni da ga prepoznamo.

Kako vidim svijet

Najljepše što možemo doživjeti je ono što je tajanstveno. To je temeljni osJećaj koji stoji u zametku svake nauke i umjetnosti. Ko ga ne poznaje, ko se ne može čuditi, ko se ne može više diviti, taj je takoreći mrtav, a njegovo oko ugašeno. Doživljavanje tajanstvenog – pa makar i sa primjesom straha – stvorilo je religiju. Spoznaja da postoji nešto što nam je nedohvatljivo, prikazivanja najdubljeg uma i najsjajnije ljepote koji su našem razboru pristupačni u najjednostavnijim oblicima – ta spoznaja i osjećaj čine pravu religioznost; u tom smislu, i samo u tom, ja spadam u najdublje religiozne ljude.

Međutim, boga, koji proizvode svog stvaranja nagrađuje i kažnjava i koji, uopšteno gledano, iskazuje volju nalik onoj koju mi doživljavamo na sebi samima, takvog boga ja sebi ne mogu da predstavim. A ni da zamislim; neki ljudi slabog duha hrane se takvim mislima zbog straha ili smiješnog egoizma. Meni je dovoljna misterija vječosti života i svijesti i naslućivanje o čudesnoj građi postojanja, kao i stalno stremljenje prema shvatanjima makar i sasvim malog dijela razumnosti koje se izražava u prirodi.

Albert Ajnštajn

Ps.

Kada su se jednom prilikom sreli Albert Ajnštajn i Čarli Čaplin, počeli su razgovor o slavi. U tom razgovoru Ajnštajn je rekao Čaplinu:

“Vi ste popularni jer vas cijeli svijet razumije. A ja sam pak slavan zato što niko ne razumije ono što govorim.”

Kad bih bio siguran da me neće čuti i odmah poslušati ona gomila prosječnih i nedarovitih ljudi koji su i inače uvijek spremni da sebe i sve svoje uzdižu i precjenjuju, ja bih mladim i darovitim našim ljudima dao jedan savjet.

Radite, rekao bih im, svoj posao ne gledajući ni lijevo ni desno, ni iza sebe ni preda se, ali svoj cilj postavljajte visoko, i tražite malo od svijeta oko sebe (što manje to bolje!), ali mnogo od sebe i svoga djela. Uvjeren sam da je većina od nas od početka udarila sebi suviše malen i suviše blizu cilj, i da je više i bolje mogla od onoga što je željela da uradi i postigne. Želite mnogo, težite smjelo i daleko i visoko, jer visoki ciljevi otkrivaju i umnogostručavaju snage u nama. Težite smjelo ka savršenstvu velikih djela, a radite predano i strpljivo na ograničenim i mučnim pojedinostima bez sjajnog vidika, jeftinog samozadovoljstva i tašte veličine. Ciljevima svojim živite, a trošite se neštedimice na sivim i nevidljivim poslovima svakog dana i sata. Često pomišljajte da je život jači i svijet bogatiji nego što mi to u svakom pojedinom trenutku možemo da sagledamo, i ne gubite iz vida da u svakom od nas ima nepoznatih mogućnosti, da u hodu stičemo snage. Htjeti daleko i željeti mnogo, kad je riječ o postavljanju nesebičnih ciljeva, nije grijeh, nije opasno. Pogrešno je i opasno udariti sebi suviše blisku metu, jer to znači iznevjeriti i sebe i druge, ostati dužan životu.

Budite nepovjerljivi i stvarni, strogi prema sebi pri izvođenju svake pojedinosti, skromni pri njihovoj ocjeni, ali kod postavljanja ciljeva budite hrabri i velikodušni, mislite smjelo i gledajte daleko.

Andrić