PISMO PČELARIMA ZA JUL

Dr med. Rodoljub Živadinović
Ul. Stojana Janićijevića br. 12
18210 Žitkovac
(018) 846-734, (063) 860-8510
rodoljubz@nadlanu.com
http://rodoljub.pcelinjak.com

Posle aprila, jul je najosetljiviji mesec u godini, zajedno sa avgustom. Period u kome se moramo uspešno izboriti sa varoom i pomoći pčelama da odgaje kvalitetne zimske pčele. A to nije nimalo lako. Nema univerzalnog recepta, kao ni za bilo šta drugo u pčelarstvu. Ali, ima racionalnih smernica. Pokušaću da ih predstavim na jasan način.
U julu pčelarski nomadi koriste poslednje pčelinje paše. Svaka od njih je veoma važna, jer predstavlja izvor dragocene kvalitetne hrane, tako neophodne u tom trenutku. Jer, jul je veoma topao i sušan mesec. Zajednice koje nemaju solidnu pašu ne mogu odgajiti dovoljno kvalitetne zimske pčele, koje će sa radošću, elanom i zdravljem dočekati prve cvetove xanarike. Ako u julu pčelama ponudimo oskudnu pašu, stvara se generacija fiziološki nekvalitetnih letnjih pčela koje će u avgustu morati da odgaje zimsku populaciju. A poznato je da to neće biti dobar posao, jer se fiziološki deficit neminovno odražava i na potonje generacije.
Ako pčelar nije u mogućnosti da pčele odseli na neku značajniju pašu, dužan je da im pomogne ako lokalna paša totalno podbaci. Nužnim zlom zvanim šećer. Ali ne samo njim. Jer sam šećer ne čini dobro pčelama. On je energetska hrana i ništa više od toga. Ni med, laički gledano, nije mnogo bolji. Jer, sadržaj vitamina, minerala i drugih vanenergetskih materija je realno smešno nizak. NJegova prava vrednost zapravo leži u sastojcima koji se često ne mogu ni izmeriti, a imaju presudan uticaj na život pčela. To su razni biljni hormoni, enzimi… Oni ispoljavaju neverovatan bioefekat tako što ubrzavaju razvoj društava (u odnosu na šećer), podižu fiziološki kvalitet pčela i slično. Znači, kada već dajemo šećer, moramo ga mešati sa medom ako želimo prave rezultate. Postoji nedoumica koja vlada oko prihranjivanja medom. Primedba zaista stoji: medom se mogu preneti mnoge bolesti pčela. Ali… U praksi se to retko dešava. Kao prvo, pčelar koristi med iz svojih košnica. Tačno je da to nije neka posebna garancija, ali i nije da nije. Kao drugo, koristi se med stariji od godinu dana, još bolje dve (zbog nozemoze). Lično sam dugi niz godina bio protivnik prihrane medom. A onda je praksa prevazišla literaturu, i prelomio sam. To preporučujem i vama. Najbolje je koristiti lipov, suncokretov ili bagremov med (i to ovim redom). U julu bagremov med mora da bude zastupljen sa bar 50% od ukupne količine meda. O zastupljenosti meda u rastvoru sa šećerom ne želim da govorim, jer to više zavisi od vaših mogućnosti nego od istine. A istina je: što više, to bolje. Preporuka stručnjaka iz Slovenije (dr Jože Šnajder, 2004) je da pre prihranjivanja medom, med damo na analizu i utvrdimo da li u njemu ima spora američke truleži. Koliko znam, takve analize se kod nas još uvek ne rade rutinski. Dobro je, ako nema polenonosne paše, dodati i polen koji je sakupljan isključivo na gornjim letima.
Ako ste srećnik i znalac, pa ste pronašli pašu koja je napunila kante, na najbolji način ste pripremili zajednice za avgust i odgajanje zimskih pčela. Pravi pčelari to jednostavno moraju da urade, čime izbegavaju i pomisao na nesrećnu prihranu šećerom. Ostao je samo jedan problem, varoa. Ako je u ovom periodu ima mnogo, možemo biti sigurni da će uzimljena društva biti ili slaba ili sa pčelama koje u najvećem broju neće dočekati proleće, jer im je varoa parazitiranjem još u leglu oslabila fiziološku konstituciju. To je glavni razlog iščezavanja pčela sredinom zime u košnicama gde je u julu i avgustu carovala varoa.
Jula u košnicama dolazi do početka ekspanzije štete od varoe, iz više razloga. Leglo se smanjuje po obimu, pa je i uz isti broj varoa, jedna larva prosečno gledano više zaražena, samim tim i više oštećena. Larve se sve bolje hrane, pa je u leglu obilje hrane za varoe, što dovodi do većeg broja plodno sposobnih potomaka varoa. Pčelari koji imaju starije saće u plodištu mogu se nadati većem napadu varoe, jer je dokazano da su ćelije legla u starom saću više od četiri puta češće napadnute varoom nego u svetlom (Giancarlo A. Piccirilloa, David De Jong, 2004). Iako se špekuliše sa teorijom da u užim ćelijama ima manje varoe, ovde se pokazalo da nije tako, jer je prečnik ćelija starog saća iznosio 4,58 mm, a mladog 4,85 mm, pa je ipak leglo u starom saću bilo više zaraženo.
Teško je u ovom periodu godine odabrati pravi preparat i vreme tretiranja (krajem jula, početkom avgusta). Savest mi ne dozvoljava da vam preporučim dimljenje amitrazom svaki četvrti dan u najmanje četiri navrata, jer tako zagađujete sve pčelinje proizvode. Ako ga je Evropa izbacila iz upotrebe, to nešto sigurno znači. Ali, ako ga već primenjujete, radite to kako treba, bar dok imate dozvolu države da nabavite ovaj preparat. Koristite parni top, ili bar dimilicu na baterije, jer je tako efekat mnogo veći nego kod običnog paljenja papirića na letu. I obavezno upotrebljavajte mrežastu podnjaču, sakupljajući opale varoe. Jer, nauka kaže, a praksa potvrđuje, i do 60% živih opalih varoa od amitraza može da se vrati na pčele. To što ja jedva čekam da ovaj lek zabrane i u Srbiji je moj problem, a zagađenje pčelinjih proizvoda je problem svakog pčelara i njegovog znanja i savesti. Da ne govorimo o tome da su neki pčelari (doduše mali broj) koji koriste samo amitraz tokom poslednjih godina ipak imali gubitke od varoe. Pojava otpornosti? Moguće. Videćemo. Ali svakako još jedan dokaz da se ne smemo pouzdati u samo jedan lek.
Činjenica je da je prošle sezone amitraz spasio mnoge pčelinjake. Međutim, to ne znači da je samo on efikasan lek protiv varoe, već znači da pčelari još uvek nisu ovladali upotrebom manje otrovnih preparata.
Upotreba fluvalinata je druga alternativa. Iako je dobar broj onih koji su se oslanjali isključivo na fluvalinat krajem prošlog leta, imao zimske gubitke od varoe (zbog rezistencije parazita), ovaj preparat ne moramo tek tako odbaciti. Korektno napravljene letvice mogu da obore najviše 70% varoa, što je nedovoljno, ali i dalje značajno. Jer, ako krajem jula i početkom avgusta (kaže nauka) ne oborite bar 90% varoe, već za mesec dana biće ih isto toliko koliko ih je i bilo pre tretmana. Znači, fluvalinat može, ali nikako ne sam.
Zbog propisa koji će za najviše par godina verovatno važiti i kod nas, kao i zbog zdravlja potrošača i pčelara (koji su realno mnogo više ugroženi), upotrebu amitraza i fluvalinata treba polako napuštati, i obučavati se za upotrebu u EU dozvoljenih lekova.
Varoa je sada uglavnom u leglu (80–85%), pa se teže suzbija, jer nije izložena preparatima. Jedini lek koji može da dopre i u leglo (mravlja kiselina) često ne može da se primeni u julu zbog visokih temperatura (ne sme da pređe 25 °C). Dejstvo na varou u leglu dokazano je u Institutu za pčelarstvo u Švajcarskoj (Liebefeld) još 1989. godine. Nedavno smo saznali (dr Stefan Berg, 2002, Institut za pčelarstvo Kirchhain, Nemačka) da je tačno da mravlja kiselina deluje i na varou u leglu, ali da je procenat efikasnosti dosta nizak, do oko 30%. Jedan tretman ne znači mnogo, pa ga je nužno ponoviti više puta.
A i kada može da se primeni, nema prave garancije efikasnosti, jer ona zavisi od niza faktora (kvalitet mravlje kiseline, vremenske prilike, način upotrebe, kvalitet i tip košnica, snaga društva, provetrenost pčelinjaka, broj i položaj otvora na košnici, količina legla…).
Ako koristite truleks krpu ili karton kao nosač mravlje kiseline, znajte da je to kratkotrajan tretman. Kiselina ispari za 1–3 dana, zavisno od toga jeste li nosač ubacili u najlon kesu ili ne. Ako koristite kesu, otvor za isparavanje prosecajte sa gornje strane (bar 8×8 cm), jer će tako kiselina da isparava nešto duže i laganije. Koristite 60%-nu mravlju kiselinu. Upotreba kiseline jače koncentracije daje veću efikasnost, ali su mogući neželjeni efekti u sklopu niza nepovoljnih okolnosti (gubitak matice, izlaženje društva iz košnice, oštećenje legla i pčela…). Ako se krpa stavlja na satonoše, koristite 25 ml kiseline po zajednici pčela, a ako je stavljate ispod mrežaste podnjače, onda 40 ml. Kiselinu pre upotrebe ohladite u zamrzivaču (–18 °C). Tako izbegavate stres pčela naglim isparavanjem kiseline, jer se tada koncentracija njenih para u vazduhu košnice lagano povećava. Tretman treba ponoviti na svaka 2–3 dana nekoliko puta (bar 5 do 6). Tretira se uveče. U novije vreme sve su češće preporuke da se to radi ujutru, dok još nije svanulo. Tada je temperatura vazduha najniža. Pošto gro kiseline ispari već u prvih nekoliko sati, kada sunce dobro ogreje količina kiseline u krpi biće mnogo niža i neće izazvati neželjena dejstva.
Drugi način je upotreba isparivača mravlje kiseline. Isparivač se fiksira za donju letvicu praznog rama i stavlja u nastavak iznad plodišnog. Koristi se 60%-na mravlja kiselina. Za jaču koncentraciju važi isto što i za truleks krpu. Kod ovog tretmana tolerišu se spoljne temperature vazduha i do 30 °C. Kiselina treba da isparava u kontinuitetu bar 10–12 dana.
Bez obzira na metod primene mravlje kiseline, treba očekivati određeni gubitak pčela, legla, ali i matica. Ne treba očekivati spektakularnu efikasnost. Ona je umerena, uz pažljivu i mudru primenu čak i zadovoljavajuća (80–95%). Najbolje rezultate pokazuje kod snažnih društava, koja dobro posedaju prostor košnice. Imajte u vidu da se može dogoditi i totalni podbačaj u efikasnosti, kao i odličan rezultat. Iskustvo će vam tu najviše pomoći. Zato vam preporučujem da ako do sada niste koristili mravlju kiselinu, to uradite kod nekoliko društava, a tek posle pozitivnog iskustva i kod ostalih. Negativna iskustva su moguća, čak česta, ali vas ne smeju obeshrabriti. Svaki početak je težak. Poželjno je da tokom primene postoji tiha paša, a ako je nema, dobro je lagano prihranjivati, kako bi na kiselinu ipak osetljiv hitinski omotač pčela bio optimalno ishranjen.

izvor SPOS

Ja volim saće. 

 ULOGA TRUTA U PČELINJOJ ZAJEDNICI

 

U pčelinjoj zajednici trutovi imaju važnu ulogu mužjaka, ali ne samo to. Trutovi se razvijaju iz neoplođenih jaja. To znači, trutovi nemaju oca, već samo majku , djeda i baku. U njihovim ćelijama kao i u spermi nalazi se duplo manji broj kromosoma (svega 16) dok matica i pčela radilica u svojim ćelijama imaju 32 kromosoma. Dužina tijela truta je od 14- 17 mm, a težina oko 250 mg. Najvažnija uloga truta je sparivanje sa mladom maticom. Spolnu zrelost trut dostiže između osmog i četrnaestog dana starosti. U svakoj normalnoj pčelinjoj zajednici mora biti od 1000-1300 trutova. To je daleko veći broj trutova od broja potrebnog za oplodnju matice, ali i velika sigurnost za maticu da će do toga i doći. Trutovi se  u pčelinjoj zajednici ne nalaze samo radi sparivanja sa maticom. Svojim feromonima potiču pčelinju zajednicu na ukupnu aktivnost što se ogleda u gradnji saća, većem unosu nektara, većim zalihama peludi i meda kao i sigurnijom obranom od tuđica. Pčelinja zajednica, koja tijekom godine nema trutova, ima male ili gotovo nikakve zalihe meda i peludi. U jesen, poslije prestanka unosa nektara u košnicu, u koliko pčelinja zajednica ima dobru, mladu i zdravu maticu, pčele radilice izbacuju trutovsko leglo, a trutove istjeruju. Istjerani trutovi, uglavnom, pronalaze pčelinje zajednice koje nemaju maticu,imaju matičnjak ili neoplođenu maticu i tu se skupljaju. Trutovi mogu prezimiti u takvoj košnici i budu sposobni za oplodnju matice u proljeće ( veljača- ožujak ako posluži vrijeme).

 

 

ŠTO JE KVALITETA TRUTA?

Obično se za trutove kaže, da služe isključivo za oplodnju matice i da su za sve ostalo štetni. Zahvaljujući takvom mišljenu, veliki broj pčelara troši previše vremena na uništavanje trutova i trutovskog legla. Međutim, može se reći jednom rečenicom da: ,, u onoj košnici u kojoj nema trutova, tijekom sezone, nema niti meda,, . Iz toga svega može se izvući važna pouka da trutovi imaju jednu važnu ulogu oplodnje, ali oni svojom prisutnošću u košnici bitno utječu na ukupnu radnu sposobnost i raspoloženje pčela. Već više desetljeća je poznato da su trutovi proizvod majke,da nemaju oca, da svoje genetičke osobine nasljeđuju od majke, bake i djeda. Kako se rađaju iz neoplođenih jaja koje mogu položiti oplođena, neoplođena matica i pčela radilica (u određenim slučajevima), u njihovim ćelijama organizma ima 16 kromosoma. Poznata je i činjenica da trutovima nije zabranjen ulazak u bilo koju pčelinju zajednicu i to zato što nemaju Nosanovljevu žlijezdu kao znak raspoznavanja među pčelama. To im omogućava da po vlastitoj želji napuste matičnu zajednicu i da se tijekom dana nađu u nekoliko košnica koje su udaljene jedne od drugih i po nekoliko kilometara. U prirodnim uvjetima razvoja pčelinje zajednice, ove genetičke osobine trutova bile su presudne za održanje vrste. Pčelinje zajednice, živeći u velikim šumama na velikim udaljenostima jedna od druge, teško bi se održale bez tih osobina trutova jer bi se matice više godina sparivale u najbližem srodstvu. Ne tako rijetko, na mnogim pčelinjacima koji su izolirani, prednost u sparivanju sa neoplođenom maticom imaju trutovi sa tog pčelinjaka. To dovodi do sparivanja u najužem srodstvu, to znači da će najveći broj jaja biti oplođeno spermom trutova u najužem srodstvu sa maticom. Mnoge, tek  izležene ličinke, biti će pojedene (diploidni trutovi), a one koje prežive bit će za život manje sposobne. Pčelari to mogu vrlo lako primijetiti kada izvade okvir sa leglom i vide da se u mnogim ćelijama saća nalaze jaja i ličinke, a da su neke prazne( rešetkasto ili nekompaktno leglo).   KAKO OSIGURATI KVALITETNE TRUTOVE? Samo u jakim i zdravim pčelinjim zajednicama, sa dovoljno hrane i dnevnog unosa nektara i peludi, mogu se uzgojiti zdravi, jaki i vitalni trutovi. U slabim pčelinjim zajednicama iako ima trutova, oni su slabo hranjeni, a i fizički su slabi i zato rijetko izlaze iz košnica, a i njihova sperma je nikakve kvalitete, a to je jako važno za zadovoljavanje prvog uvjeta kvalitete. Drugi zahtjev prema trutovima sastoji se u njegovom porijeklu. Njihova majka koju ocjenjujemo po pčeli radilici ne bi  smjela poticati iz roja. Trutovi bi trebali poticati iz zajednica koje nisu agresivne, grabežljive i da nisu pretjerano rojevne. Treći zahtjev prema trutovima sastoji se u tome da na pčelinjaku ne bude samo dovoljan broj trutova, već da oni potiču od najmanje pet matica koje nisu u međusobnom srodstvu.

 

KAKO SE TO TREBA RADITI?

Svaki pčelar koji se imalo ozbiljno bavi pčelama , treba kupiti 5-6 kvalitetnih matica, ali pod uvjetom da mu uzgajivač garantira da one nisu sestre. Od tih matica treba formirati 5-6 jakih zajednica koje će u drugoj polovini ožujka imati 5-6 okvira legla. Iz plodišta košnice izvadi se jedan krajnji okvir i napravi se pomicanje ostalih okvira kako bi se u sredini sa leglom napravilo prazno mjesto. U taj prazan prostor stavi se potpuno prazan okvir bez osnove i žice. Na isti način sve se napravi i u ostalim zajednicama. Da bi si olakšali posao koji slijedi, ove košnice moraju imati hranilice koje na cure i to za tekuću hranu. Kada su se prazni okviri stavili u košnicu, pčelinje zajednice se svakodnevno prihranjuju šećernim sirupom. Svakog dana u jutro i navečer, bez obzira na zalihe meda i unosa nektara, dodaje se po0,25l sirupa. Za stimulativno prihranjivanje je najbolje upotrijebiti sirup 1: 1 i takvim sirupom prihranjivati svaki dan . Pčele će za 2-3 dana u praznom okviru sagraditi saće sa trutovskim ćelijama. Pošto se saće nalazi između legla, a pčele se stimulativno prihranjuju, matica će ga brzo zaleći neoplođenim jajima. Zahvaljujući šećernom sirupu i unosu nektara i peludi za 35 dana, dobili smo: Prvo, oko 25.000 zdravih i vitalnih trutova koji nisu u nikakvom srodstvu jer  potječu od 5 matica koje nisu sestre. Drugo: svaka neoplođena matica biti će oplođena ovim trutovima. Treće: u koliko se prve godine sa ovim trutovima spari 10-20 % matica, proces oplodnje prenosi se u narednu i niz narednih godina bez opisanog postupka. Potrebno je napomenuti da će pčelinjaci u krugu od 10 km od toga imati koristi i njihove vlasnike treba na to poticati jer će time doći do uzajamne povratne koristi. Kako trutovi oplodnjom matice prenose na pčelu radilicu 75 % svojih genetskih osobina, od promjene u pozitivnom smislu dolazi prve, a naročito druge i slijedećih godina. Te promjene pčelar će primijetiti po većem prinosima meda u prosjeku za oko 15- 30 % što nastaje iz sljedećih razloga: pčelinja zajednica će ući u zimu sa većim brojem mladih pčela, a samim tim zajednice manje obolijevaju od nozemoze, vapnenog legla i drugih bolesti. Na proljeće pčelinja zajednica će brže krenuti u razvoj, a dobit ćemo zajednice sa puno manjim rojevnim nagonom. Sve ovo ne zahtijeva veliko znanje pčelara , nije skupo rješenje i može se izvesti već u tijeku jedne do dvije godine.


 

UPOTREBA TRUTOVA U UVJETIMA SUVREMENOG PČELARENJA

U normalnim uvjetima suvremenog pčelarenja, pčelari će kao i do sada trutove koristiti na isti način. To znači da će trutovi po svojoj želji u vremenu kada im to odgovara napuštati i vračati se u košnicu u kojoj su se izlegli. Kako potječu od provjerene matice, uzgojeni u jakim pčelinjim zajednicama, u djevičanskom trutovskom saću, njihovi  vanjski organi za letenje i orijentaciju kao i svi unutarnji organi, a naročito organi za oplodnju, biti će maksimalno razvijeni. Tako uzgojeni trutovi biti će vitalniji, sposobniji i vrlo agresivni prilikom sparivanja. Oni će na svakom pčelinjaku biti dominantni nad ostalim trutovima, bez obzira dali potječu sa istog ili drugog pčelinjaka. To će omogućiti njihovo sparivanje sa neoplođenom maticom prvenstveno iz pčelinjaka sa kojeg potječu, a zatim i sa maticama iz susjednih pčelinjaka. Dali izrezivati trutovsko leglo u svrhu biološkog uništavanja varooe? Odgovor je negativan, iako su znanstvenici savjetovali pčelare da to rade i onda od jednom zašutjeli, svjesni da su opet napravili pogrešku kao i sa antibioticima. Mnogi će se zapitati kako?Evo odgovora i činjenica : Govori se da je svako otvaranje košnice stres za pčelinju zajednicu, da to je istina, ali kada se odstrani okvir sa poklopljenim trutovskim leglom to nije samo stres za zajednicu to je i šok. Pčele nikada ne rade i ne očekuju ono što im ne treba. Mnogi su govorili da je trutovsko leglo klopka za varoou, da se izrezivanjem poklopljenog legla izbaci do 50% varoe (to da nije žalosno bilo bi smiješno). Moja istraživanja su pokazala sasvim suprotne rezultate, i to ne samo kod varooe, već i smanjenjem unosa nektara i peludi i to za cijelih 30%. Kada pčelinjoj zajednici oduzmemo ono što ona očekuje u ovom slučaju trutove, ona tog  trenutka koncentrira sve snage u obnovu toga čega nema, a treba i zanemaruje onaj posao koji je do tada radila, sakupljajući nektar i pelud. Nije samo to najveći grijeh, kao što je već rečeno, koliki se genetski materijal  baci, koliko se vremena potroši i koliko se štete napravi (više nego koristi). Evo još podataka, ako tzv. građevnjak izbacimo samo tri puta, izbacili smo 20% legla koje bi tamo bilo. Nadam se  da sam dao na razmišljanje mnogima dali se ovo isplati raditi ili ne, svjestan sam da će biti onih koji će reći ali….. mogu to reći samo onda kada će vidjeti u oglednoj staklenoj košnici što se događa nakon tih zahvata, a ne pročitanih podataka na internetskim forumima ili na pamet napravljenim istraživanjima. Moj stav je, da je izrezivanje trutovskog legla besmisleno i da je to protu prirodni blud nad pčelama i pčelinjoj zajednici uopće.
izvor web pcelinjak