Dugo je držala u ruci tu čarobnu gumicu... Neodlučna, samo je nemo posmatrala... Znala je da samo ona ima tu moć... Isključivo u njenim rukama mogla je da deluje... Sklopila je oči i zašla duboko u odaje svoje duše... I povukla je jedan potez... pa još jedan... Početak je bio protkan tugom... Ali brisalo se... brisalo se lagano sve... Gde god je gumicom prešla dobijala je prazno mesto... Pravila je tako sebi prostor za slova... Za novo pisanje srcem...
Daj mi snage da volim i kad je tesko, da prastam i kad nemam snage. Daj mi snage da verujem i kad ne cujem zvona, da nadjem put i kad se izgubim, da se molim i kad nas nema. Daj mi snage da izdrzim i kad stanemm, da plivam i kad tonem, da se dignem i kad padnem. Daj mi snage da prepoznam boje boli, da vidim koliko me ko voli, da cutim i kad bi nesto rekla. Daj mi snage...