Nesanica podstiče želju za samoubistvom



Ljudi koji pate od hroničnih problema sa spavanjem skloniji su da razmišljaju o samoubistvu, tvrde stručnjaci Mičigenskog univerziteta.

Među probleme sa spavanjem spadaju suviše rano buđenje, poteškoće da se zaspi, bdenje tokom noći i drugo, a što više ovakvih problema neko ima, to je skloniji samoubilačkim mislima, planiranju ili pokušavanju samoubistva, objavio je Rojters.
"Ljudi sa dva ili više simptoma insomnije su 2,6 puta skloniji da pokušaju samoubistvo od onih koji nemaju nijedan simptom", kaže vođa istraživanja Marcin Vojnar.
On naglašava da bi lekari probleme sa snom svojih pacijenata trebalo da imaju u vidu i kad nisu u pitanju psihijatrijski slučajevi. Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije (SZO), u svetu svake godine sebi oduzme život 877.000 ljudi, a na svako realizovano samoubistvo dođe 10 do 40 pokušaja. Dosad su stručnjaci probleme sa snom dovodili u vezu sa povećanim rizikom od samoubistva samo kod ljude sa psihijatrijskim poremećajima i kod adolescenata, a nije bilo preciznijeg odgovora na pitanje da li se povezanost dva fenomena odnosi i na opštu populaciju.
Vojnar i njegov tim su odnos između insomnije i suicidalnog ponašanja proučili na 5.692 američkih muškaraca i žena, od kojih je oko trećina prijavila da je imala bar jedan poremećaj sna u proteklih godinu dana - bilo poteškoće da se zaspi, ili da se san održi tokom noći, ili da se probudi najmanje dva sata pre željenog vremena. Pošto je uzeo u obzir faktore rizika kao što su korišćenje narkotika, depresija, godine, pol, bračno stanje i finansijski status, mičigenski tim je došao do zaključka da je sa povećanom sklonošću samoubistvu najviše u vezi neželjeno rano jutarnje buđenje.
Ljudi sa ovim problemom bili su dvostruko skloniji samoubilačkim mislima ili planiranju samoubistva, a tri puta skloniji da ga i pokušaju. Istraživači pretpostavljaju da bi manjak sna mogao negativno da utiče na kognitivne funkcije ljudi, da dovede do slabijeg rasuđivanja i većeg osećanja beznadežnosti.
"Možda izvesnu ulogu u vezi između dva fenomena igra i neki poremećaj u lučenju serotonina (koji u mozgu istovremeno ima funkciju i neurotransmitera i hormona)", napominje Vojnar i dodaje da ovo istraživanje ukazuje na eventualnu mogućnost da se tretiranjem problema sa snom smanji rizik suicidalnog ponašanja.


Izvor: Blic

Konstantno dnevno svetlo podstiče samoubistvo



Suviše mnogo sunčeve svetlosti u oblastima kao što je Grenland, u kojima beskrajni letnji dani često izazivaju nesanicu, izgleda može da podstakne na samoubistvo, poručuju švedski stručnjaci sa Instituta Karolinska.
 
Uprkos verovanju da samoubistvu pogoduje kasna jesen i rani zimski meseci zbog više mračnih sati, novi nalazi ukazuju da i oblasti sa konstantnim dnevnim svetlom tokom leta mogu da budu isto tako opasne za labilnije osobe, izveštava Rojters.

"Tokom dugih perioda stalnog svetla od ključne je važnosti održavati neki dnevni ritam da bi se dovoljno spavalo i očuvalo mentalno zdravlje", napominje Karin Sparing Bjorksten sa instituta u Stokholmu.
Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije, 877.000 ljudi se ubije godišnje širom sveta, a na svaki smrtni slučaj dolazi još 10 do 40 pokušaja. Švedski tim je proučio sezonske varijacije samoubistava na Grenlandu od 1968. do 2002. godine i ustanovio da ih se najviše događa tokom letnjih meseci. Taj sezonski efekat je naročito izražen na severu Grenlanda, gde sunce ne zalazi između kraja aprila i kraja avgusta. U tom periodu u ovoj oblasti Grenlanda događaju se čak 82 odsto samoubistava, a gotovo sva, odnosno 95 odsto, su tzv. "nasilna" (ubistvo iz pištolja ili puške, vešanje, skakanje s visine i slično).

Najčešće se u to doba godine ubijaju mladi muškarci. Švedski naučnici spekulišu da je uzrok ove pojave nestabilnost serotonina izazvana viškom svetlosti. Serotonin je hemijsko jedinjenje koje je u mozgu zaduženo za raspoloženje. Nestabilnost serotonina može da izazove rast impulsivnost koja, u kombinaciji s manjkom sna, izgleda nagoni neke ljude na samoubistvo.

Izvor: Blic

Srećne mame


Najsrećnije majke u Nemačkoj su one koje rade puno radno vreme, rezultat je naučnog istraživanja.

Istraživanje je obuhvatilo 20.000 osoba iz različitih socijalnih sredina.

Utvrđeno je da su majke dece mlađe od 14 godina koje ostaju na poslu puno radno vreme "srećnije" od onih koje rade pola radnog vremena ili onih koje ne rade, tvrdi ekonomista Eva Berger iz instituta DIW.

Kako se navodi, majke koje ne rade puno radno vreme manje su zadovoljne zbog nedostatka odgovornosti i manjih prihoda, a najmanje srećne su one koje nemaju nikakav posao.

Prema zvaničnim statističkim podacima, 4,9 miliona ljudi u Nemačkoj radi manje od 20 sati nedeljno, a među njima 87 odsto čine žena.

Samo 18 odsto majki sa decom mlađom od 14 godina rade puno radno vreme, 37 odsto ih rade pola radnog vremena, a njih 39 odsto ne rade, zvanični su podaci u Nemačkoj. (Beta)

Izvor: 021

Klasične note tope stres



Terapeutski učinak klasične glazbe uočen je kod pacijenata u bečkoj bolnici oboljelih od leukemije. Tijekom privatnih mini-koncerata razina stresa im se znatno smanjila.

Neobična suradnja Bečkih filharmoničara i bečke Bolnice za opću medicinu pokazala se kao jako uspješna. Riječ je glazbenoj terapiji kod pacijenta oboljelih od leukemije.

Projekt je započeo prije dvije godine i do danas je njime obuhvaćeno oko 30 pacijenta, na kojima je tri do četiri dana nakon presađivanja koštane srži primijenjena terapija.

Naime 15 je pacijenta nakon operacije imalo neku vrstu malog privatnog koncerta jednog od članova bečkog filharmonijskog orkestra.

Preostali su pacijenti dobili CD sa zvucima iz prirode.
Filharmoničari su pacijentima najprije objasnili svoj instrument, a potom su na njemu 15 do 20 minuta svirali djela Johanna Sebastiana Bacha ili Fritza Kreislera. Glazba je snimana na CD, kako bi ju pacijenti imali prilike i kasnije slušati.

Tijekom sviranja je kod pacijenta mjerena razina stresa i njegove promjene.

Ustanovljeno je da je već tijekom “koncerta” došlo do pada uzročnih parametara, što se kasnije i nastavilo. Kod pacijenta koji su slušali samo zvukove iz prirode učinak je bio znatno slabiji.

Po riječima jednog pacijenta, medicinskom je terapijom dobio novi život, glazba je pak izliječila njegovu psihu. Glazbena je terapija utjecala i na same glazbenike koji su se u kratkom roku jako povezali s pacijentima kojima su svirali.

Izvor: NetPortal

Deca koja gestikuliraju lakše uče
 
Najnovija istraživanja Univerziteta u Čikagu pokazala su da deca uzrasta do dve godine, koja u većoj meri koriste gestikulaciju, kasnije imaju rečnik koji je razvijeniji nego kod druge dece.

Deca koja su sposobna da bolje komuniciraju gestikulacijom sa 14 meseci imaju mnogo veći i bolji vokabular od dece koja to nisu u stanju. Ovo se najviše manifestuje kasnije kod dece uzrasta od četiri ipo godine.

Ovo istraživanje potire tvrdnju da deci koja umeju da govore nije potrebna gestikulacija. Prema istraživanjima sami pokreti ruku u mnogome pospešuju učenje.

Isto istraživanje pokazalo je da deca imućnijih i obrazovanijih roditelja imaju mnogo bolju gestikulaciju od dece čiji roditelji pripadaju nižem staležu.

Istraživanja koja su sprovedena nad decom uzrasta od 14 meseci, pokazala su da su mališani iz obrazovanijih porodica bili u stanju da prenesu i do 24 pojma gestovima, dok su deca iz porodica sa nižim obrazovanjem mogla da prenesu svega 13 pojmova.

Izvor: MTS-Mondo

Zašto su bebe jezični genijalci



Odrasti u dvojezičnom okruženju bebi nije ništa teže nego slušati samo jedan jezik. Zašto su tako fleksibilni i kako to pomaže odraslim Japancima da razlikuju 'l' od 'r'?

Znanstvenici su otkrili zašto dječji mozak do sedme godine života može tako lako naučiti nekoliko stranih jezika.

"Mislimo da magija koju djeca primjenjuju u situaciji učenja i neki principi koji im pomažu mogu biti korisni i za odrasle", rekla je dr. Patricia Kuhl sa Sveučilišta u Washingtonu, članica međunarodnog tima koji pokušava pronađene mehanizme primijeniti u učenju kod odraslih.

Svaki jezik koristi jedinstvene varijacije zvukova. A bebe se rađaju s mogućnošću da razluče sve njih, no ova sposobnost slabi, odnosno mozak ne stvara tako brzo nove sklopove, i prije nego počnu govoriti, tj. do navršene prve godine.

Dr. Kuhl nudi primjer: Japanci ne razlikuju "l" i "r" u engleskom – njima "rake" i "lake" zvuče jednako. No njen je tim dokazao da sedmomjesečna beba rođena u Tokiju i sedmomjesečna beba iz Seattlea reagiraju jednako na oba zvuka. No do 11. mjeseca japanska beba gubi ove sposobnosti.

Naime ovladavanje dominantnim jezikom ometa učenje drugih, manje poznatih, pokazuje istraživanje dr. Kuhl. Mozak ignorira te zvukove koji se ne uklapaju.

No bebe koje se odgajaju u bilingvalnom okruženju – tako da im se obraća na dva različita jezika – mogu naučiti oba u isto vrijeme u kojem druge nauče samo jedan jezik. U prosjeku monolingvalne i bilingvalne bebe započinju govoriti oko prve godine izgovarajući oko 50 riječi do 18. mjeseca.

Talijanski istraživači pitali su se zašto one koje uče dva jezika ne progovore nešto kasnije i dokazali u svom izvještaju objavljenom u magazinu Science da bilingvalni mozak postaje fleksibilniji.

No što bi moglo pomoći onima koji su propustili naučiti jezik kao djeca? Da bi se stopio s novim jezikom, bebin mozak treba osobnu interakciju – TV i CD nisu dovoljni. Znanstvenici zato pokušavaju poboljšati tehnike uz pomoć kojih odrasli obično uče.

Sjećate se razlike između "l" i "r" koja je tako teška Japancima? Kuhl i znanstvenici sa Sveučilišta Tokyo Denki i Sveučilišta Minnesota pomogli su u razvoju kompjuteriziranog programa za učenje jezika na kojem su prikazani ljudi koji govore "mama-jezikom," usporeno pretjerujući sa zvukovima koje roditelji obično koriste pri razgovoru s bebom.

Japanski studenti koji su imali vrlo malo kontakata s govornim engleskim prošli su kroz 12 satova slušajući pretjerano "ls" i "rs" dok su istovremeno promatrali kompjuterizirano lice instruktora koje je govorilo engleski. Skeniranje mozga MEG aparatom (za magnetoencefalografiju) pokazao je da studenti mogu bolje razlikovati ove njima strane engleske zvukove. A i izgovarali su ih bolje, izvijestili su znanstvenici u NeuroImageu.

Izvor: NetPortal

Učenje do duboke starosti je moguće



Poznata je stara izreka: „Što u mladosti ne naučiš u starosti sigurno nećeš“. Međutim moderna istraživanja mozga demantuju ovu izreku, podseća bečki psiholog Julija Umek.

Jedno od najlepših otkrića neurobiologa jeste upravo saznanje da možemo učiti do duboke starosti.

Nasuprot nekadašnjim saznanjima, potvrđeno je, da je naš mozak uvek u stanju da uči nešto novo. Ko u bilo kom starosnom dobu započne sa treningom mozga, stvara dobre preduslove da mozak formira nove ćelije i prima novo znanje.

Važno je napomenuti da način kako učimo, znatno utiče na sposobnost učenja. Važno je da učimo s voljom.

Umek savetuje, čitanje i komplikovanih tekstova, jer tako aktiviramo mozak. Što je tekst zapetljaniji, komplikovaniji, nelogičniji, čak nerazumljiviji, to se više novih moždanih ćelija stvara.

Pokušajte da idete u kupovinu bez cedulje. Izmislite metod, kako da se setite šta treba da kupite. Naš mozak nije kompjuter i najvećim delom zavisi od našeg duševnog stanja, pa tako, ko je srećan, uči bolje. Mozak troši četvrtinu energije koja nam je na raspolaganju.

Ko pazi na svoj mozak i trudi se da izbalansiranom ishranom unosi hranljive materije, neophodne za rad mozga, ko vodi računa da je nivo šećera u krvi stalno konstantan unoseći obroke redovno, pri tom u ishranu uključi puno vitamina i korisnih ulja kao i dva litra vode dnevno, imaće zdrav mozak do duboke strarosti.

Zbog toga, Umek savetuje unošenje životnih namirnica bogatih balastnim materijama (hleb, pirinač, testenina, integralni proizvodi), belančevinama (orašasti plodovi, kikiriki, jaja, mahunasti plodovi, meso, riba) i mineralima (voće i povrće).

Ko se ispravo hrani podstiče proizvodnju serotonina, hormona sreće. Takođe i parče čokolade ima pozitivan uticaj na naše raspoloženje, a s druge strane dobro raspoloženje, radost i osećaj sreće podstiču učenje.

Izvor: B92

Neraspoloženje podstiče pamćenje



Neraspoloženje pozitivno može da deluje na ljude jer tuga poboljšava pamćenje, jača sposobnost procene drugih ljudi i čini nas manje lakovernima.
Studija, koju je vodio psiholog Joseph Forgas sa Univerziteta Novi Južni Wales, pokazala je da su ljudi sa negativnim raspoloženjem kritičniji te da se više brinu za svoju sredinu i druge ljude. Oni koji su uvek raspoloženi i nasmejani skloni su da veruju u sve šta čuju.

"Dok pozitivno raspoloženje jača kreativnost, fleksibilnost i saradnju, negativno raspoloženje podstiče temeljno razmišljanje i obazrivost prema spoljnjem svetu", navodi Forgas.

"Naše istraživanje je pokazalo da tuga podstiče strategije procesuiranja informacija koje su prilagođenije zahtevnim situacijama", dodaje Forgas.

Studija je isto tako pokazala da su ljudi lošeg raspoloženja manje skloni donošenju naglih odluka utemeljenih na rasnim ili verskim predrasudama te da su manje skloni greškama kad se od njih traži da rekonstruišu neki događaj kojem su prisustvovali.

Izvor: Stetoskop

Bridž održava mozak u formi

Ukoliko svakodnevno u slobodno vreme igrate bridž, šah ili sudoku, tj. koristite mozak, tako ga najbolje održavate u formi.



Bečki klinički psiholog i psihoterapeut, doktor Gerhard Gaterer, posebno izdvaja bridž, jer on zahteva koncentraciju i fleksibilno razmišljanje. Igrajući bridž u mozgu se stvaraju nove veze, koje mozak čine aktivnim. Poznato je da moždane ćelije počinju od 30. godine da izumiru. Zato, da bi moždani „džoging“ pokazao delotvornost, mora redovno da se vežba, najmanje tri puta nedeljno, a najbolje svakodnevno, savetuje Gaterer. Međutim, primoravanje na moždani trening nema mnogo smisla. Svako od nas treba da pronađe nešto što mu pričinjava zadovoljstvo, na primer da uči da svira neki instrument, da pleše, rešava ukrštene reči, da radi s kompjuterom i sl. Takođe važan faktor je i telesna aktivnost. Svaki sport kojim se trenira sposobnost reakcije je dobar i za rad mozga. Ova komplikovana igra s kartama, koja je nekad bila rezervisana samo za plemiće, ima u Beču sve više pristalica. Sve je više klubova i turnira, a što je najvažnije za ovu igru nema starosne granice. Priča se da je bridž otkriven 1925. godine na brodu na jednom putovanju od Londona do Njujorka, a u slobodno vreme ga igra i Bil Gejts.

Izvor: Blic

Ponavljanje ne čini stvari savršenima, ali su rezultati jako blizu tome



Jasno je da nismo svi pri rođenju dobili pamet, ljepotu, sreću i kapital koje obično povezujemo s uspješnim poslovnim ljudima ili poduzetnicima. Iako većina novih tvrtki propadne, postoji i manji broj onih koje uspiju i počnu brzo rasti. Najnoviji članak u Strategic Entrepreneurship Journal objašnjava tu igru uspjeha i pokazuje da veliki napredak ne mora biti direktna posljedica velikog talenta, iskustva ili čiste sreće. Umjesto toga, uspjeh proizlazi iz rada na održivim, ustrajnim i jasno smislenim projektima u jasno određenim područjima.

Takvim radom dobijemo bolju izvedbu i viši stupanj kognitivnog razmišljanja. Glavni autor studije, dr. Robert A. Baron, kaže: "Principi poput samokontrole i organiziranosti te sputavanja trenutačnih zadovoljstava da bi se ispunili dugoročni ciljevi, jednaki su i za nove tvrtke i za vraćanje u sportsku formu. Održivim i intenzivnim radom osoba može izgraditi snagu svoje tvrtke kao i svog tijela."

Autori pokazuju da u mnogim stručnim područjima većina ljudi predano radi, ali do onog trenutka dok ne zadovolje svoja i tuđa očekivanja, a bez razmišljanja o potencijalnim kasnijim dobicima. Autori pak tvrde da svatko tko planirano i smisleno radi može dosegnuti izvrsnost.

Poduzetnici tako mogu steći nove mogućnosti koje im pomažu u osnivanju ili vođenju nove tvrtke ili im pomoći da se prilagode novonastalim situacijama, poput loše ekonomske situacije ili problema u odnosima s javnošću. Te mogućnosti uključuju i sposobnost da se u svim situacijama usredotoče na najvažniju informaciju koju imaju. Nakon toga, ta osoba u svojoj dugoročnoj memoriji pronalazi informaciju koja odgovara toj situaciji ili povećava kapacitet kratkoročne radne memorije.

Sljedeći faktori također mogu pomoći da se osigura pozitivan ishod: priprema, ponavljanje, nadziranje procesa, kritičnost prema procesu te stalna povratna informacija o rezultatima. Sve to zajedno proizvede pozitivnu moć u pojedincu kojom utječe na ishode ili utječe na samopouzdanje u pojedincu u sposobnostima koje ima - ukratko, zrela intuicija.

Na sreću, autori napominju, te naučene mogućnosti stečene u jednoj domeni, mogu se prenijeti i na druga područja. Dakle, poduzetnici koju su stekli te mogućnosti i postali uspješni u sportu, glazbi, umjetnosti ili znanosti, lako mogu svoje vještine i mogućnosti usmjeriti ka postizanju poslovnih ciljeva. Baron dalje objašnjava: "Naše istraživanje pokazalo je da većina uspješnih ljudi ne mora zahvaliti svome daru, iskustvu ili sreći, nego svojoj radišnosti, spremnosti na naporan rad i predanosti onome što rade. Ne kažemo da talent, sreća ili iskustvo nisu bitni, već da te stvari mogu ostati u sjeni predanog rada."

Izvor: Znanost