Nicolas Anelka primio Islam :: Religija ~ Filozofija ~ Sociologija

Kao što mit i mitologiju, čiji je izvor šejtan, ljudima prenose džini nevjernici i ljudi nevjernici i teški griješnici, tako Objave svakom narodu u svim vremenima prenose od Allaha izabrani i određeni poslanici i vjerovjesnici:

Svaki narod je imao poslanika, i kad poslanik njihov dođe među njih, njima će biti pravedno presuđeno, nasilje im neće biti učinjeno (Junus, 47.)

A mi nijedan narod nismo kaznili dok mu poslanika nismo poslali (EMsra',15.)

Svi Allahovi poslanici i vjerovjesnici prenose istovjetni, iskonski zavjet i neprekinuti Ugovor (Misak), sa istog izvora,

117

--------------------------------------------------------------------------------

koji su sve duše zajedno dale Allahu, dž.š., na dan stvaranja: Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha i od Ibrahima, i od Musaa i od Isaa, sina Merjemina, čvrst zavjet smo uzeli. (El-Ahzab, 7.)

Osnovna načela, principi i stubovi Mlsaka koji su prenošeni preko svakog poslanika i vjerovjesnika svakom narodu u svim vremenima jesu:

1. Iman - vjerovanje: Recite: Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahi-mu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu i unicima i u ono stoje dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova... (El-Bekare, 136. i 285.)

2. Tewhid - monoteizam: Prije tebe, Muhammede, nijednog poslanika nismo poslali a da mu nismo objavili: Nema Boga osim Allaha, zato se Meni Allahu klanjate. Da zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa nekje uzvišen Allah, Gospodar svemira, od onoga što Mu pripisuju. (El-Enbija', 25. i 22.; El-Ihlas, 1.-4.) Princip monoteizma je osnovni princip jedinstva svijeta, života, stvaranja i opstanka. Da nije tako poremetila bi se ravnoteža u kosmosu, prirodi i ljudskom društvu.

3. Ibadetullah - robovanje samo Allahu i jedina zavisnot o Njemu: / Adu - poslasmo brata njihova Huda. O, narode moj!, govorio je on. Samo Allahu robujte i klanjajte se, vi drugog Boga osim Njega nemate, vi samo neistine iznosite. (Hud, 51) Dakle, na principu vjere u Allaha i tevhida ili monoteizma svaki poslanik je pozivao ljude i narode da robuju i ovisni budu samo od Allaha.

4. Organizacija cjelokupnog života na temelju robovanja Allahu i negaciji širka-politeizma i kufra. (Usp. En-Nahl, 36. i El-Bekare, 256.)

5. U okviru univerzalne Allahove pravde, reda i poretka Allah je svakom čovjeku i narodu dao istu mogućnost da vje-

118

ruje slanjem objava i poslanika. (Usp. Er-Rad, 38. i 39. i El-En'am, 83.-90.) Svi Allahovi poslanici i vjerovjesnici, neovisno od cijene koštanja, progonstva, potvore za sihr, nazivanja luđakom, lažovom i čak ubistva, su potpuno besplatno prenosili Allahovu Objavu čiji je sadržaj Istina u formi slobode: Za ovo (poslaničku misiju) od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi. (Eš-Šu'ara, 164.) Osnovna dužnost poslanika je bila ljudima prenijeti Allahove objave, vjerozakone, moralna načela, upute, pouke i poruke.

6. Sve poslanike Allah je svojom voljom i odredbom izabrao ljudima. Kao Allahov izbor svi poslanici i vjerovjesnici su: primjeri, ogledala i uzori vjernicima u svim stvarima vjere i po svim pitanjima etike: Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje. (El-Ahzab, 21.) Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili... (El-Mumtehine, 4. i 6.) Poslanici i vjerovjesnici su jedini ljudi koji su u potpunosti radili ono što su učili i govorili. To su jedini ljudi na stalnom dobitku što se o njima više sazna, a svi firugi gube.

7. Preko svih poslanika i vjerovjesnika objavljuje se ista i neizmjenjiva Allahova volja u formi vjerozakona ili Šerijat: On vam u vjeri propisuje isti Šerijat koji je propisan Nuhu i onaj što se objavljuje tebi Muhammede i ono što smo kao Šerijat naredili Ibrahimu i Musau i Isau: Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte. Teško je onima koji Allahu druge ravnim smatraju da se tvome pozivu u šerijat i vjeru odazovu. Allah odabire za Svoju vjeru onoga koga On hoće i upućuje u nju onoga ko Mu se iskreno obrati. (Eš-Šura, 13.) Ljudima se u svim vremenima objavljuje isti Šerijat zato što mu je izvor isti, dakle Allahova volja, i zato što se Šerijat u

119

--------------------------------------------------------------------------------

osnovi objavljuje istoj i nepromjenljivoj ljudskoj naravi čiji fizički, mentalni, psihički i sveukupni sklop ostaje isti. Jedino je stepen primjenljivosti Šerijata, zbog različitih socijalno-političkih okolnosti različit. Međutim, ideali, svrha, smisao i cilj života se ne mijenja, a to je da Allah bude zadovoljan s nama kao i mi s Njim, a to se postiže pomoću imana, islama, i Šerijata na nivou zajednice, a ahlaka - morala na nivou ličnosti. Realizacija Šerijata u javnom životu jedino je moguća u Ummetu. Nemogućnost njegove primjene ne isključuje njegovu potrebu. Šerijat je osnovni izvor zakonodavstva kojim Allah regulira odnose među ljudima. U najkraćem, moral je zakon u pojedincu na duši, Šerijat je zakon u zajednici muslimana - Urnmi. Šerijat bez morala vodi u nor-mativizam, moral bez Šerijata vodi u moralne heroje kao pojedince i nemoralno društvo. Drugačije kazano islam je sinteza vjere u srcu, morala na duši i zakona u zajednici.

8. Preko svih poslanika i vjero vjesnika svakom narodu u svim vremenima objavljuje se isti moralno-etički sustav ili ahlak. Allah naređuje pravdu i pravičnost, da se dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat sve stoje odvratno i nasilje zabranjuje, da pouku primite, On vas savjetuje. (En-Nahl, 90.)

Sve religije daju i određene propise o životu i učenje o dobru i zlu, istini i neistini, pravdi i nepravdi, altruizmu i škrtosti, solidarnosti, sebičnosti, moralu i uče da moralna načela, principi i vrijednosti kao i osnovne pravne regule i norme potječu od Svemogućeg i Sveznajućeg Boga: / učinismo ih vjerovjesnicima i imamima da upućuju prema zapovijedi Našoj i objavismo im da čine dobra djela i da zekat udjeljuju, samo su se nama klanjali. (El-Enbija', 73.) Ta osnovna moralna načela, principe, vrijednosti, pravne norme i regule religija učvršćuje, uozbiljuje i čini djelotvornim i

120

životvornim učenjem i vjerovanjem da je Allah izvor nafake, vjerovanjem u zagrobni život, vjerovanjem u nagradu i kaznu (Džennet i Džehenem) i vjerovanjem u susret sa Bogom i odgovornosti pred Njim. S druge strane, čovjek moralne sudove o sebi, drugima, o bilo kome ili čemu zasniva na dva izvora: Objavi kao generalnom furkanu - kriteriju koji jasno određuje, vrednuje i razlikuje dobro od zla, istinu od neistine, svjetlo od tame i pravdu od nepravde: ...jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla. (El-Bekare, 285.) Zaista ovaj Kur'an vodi jedinom ispravnom putu i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika. (El-Isra, 9.) / doista, ovo je pravi put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova, eto, to vam On naređuje, da biste se grijana klonili. (El-En'am, 153.) i savjest kao unutrašnji moralni glas svakog čovjeka, od Boga, u njega usađen, koji ne može niko izbrisati bez obzira koliko to pokušavao. To je moralni zakon u nama koji uz zvjezdano nebo iznad nas za Kanta predstavlja jasan dokaz o postojanju Boga. Tako mi sunca i svjetla njegova, i mjeseca kada ga prati, i dana kada ga vidljivim učini, i noći kada ga zakloni, i neba i Onoga koji ga sazda, i zemlje i Onoga koji je ravnom učini, i duše i Onoga koji je stvori pa joj put dobra i zla shvatljivim učini. (Eš-Šems, 1.-8., također i El-Beled, 7.-10. i El-'Adijat, 6.-10.) Zato drugi izvor moralnih sudova i saznanja pored Objave jeste ljudska duša koju je Allah stvorio; kojoj je On put dobra i suštinu zla jasnim i shvatljivim učinio. „Objava dođe kao moralna centrala, poslanici i vjerovjesnici kao opći moralni uzori, a duša svakog čovjeka kao telefonski broj koji se priključuje na tu centralu i opći moralni uzor. Zato, kada poslanici ne bi bili moralni uzori, ne bi bilo više nade za čovječanstvo" (Garodi). Nun tako mi kal-ema (pera) i onoga što oni pišu, ti nisi, milošću Gospodara

121

--------------------------------------------------------------------------------

svoga, lud, ti češ sigurno nagradu neprekidnu dobiti jer ti si, zaista najljepše ćudi i ti ćeš vidjeti, a i oni će vidjeti ko je od vas lud. (El-Kalem, 1.-6.)

9. Preko svih poslanika i vjerovjesnika svakom narodu se naređuju vjerski obredi i dužnosti: / učinismo ih (Ibrahima, Luta, Ishaka i Jakuba) vjerovjesnicima da upućuju prema zapovijedi našoj i objavismo im da čine dobra djela, i da salat obavljaju, i da zekat udjeljuju, a samo su se nama klanjali. (El-Enbija, 73.) / mi objavismo Musau i bratu njegovu: U Misiru narodu svome kuće izgradite i bogomoljama ih učinite i u njima salat obavljajte! A ti obraduj vjernike! (Junus, 87.) Ključna funkcija obreda, salata prvog i osnovnog, posebno, jeste svjedočenje predanosti, pokornosti i robovanja Allahu, dž.š. To je način i put mišljenja, sjecanja i približavanja Allahu , dž.š., a u moralno-etičkoj ravni salat odvraća od razvrata i nevaljalština. (Usp. Ta-ha, 13. i 14., također i El-'Ankebut, 45.) Pomoću obreda u ime Allaha, dž.š., traži se pomoć, čuva se duša, čisti se, na halal način, stečena imovina: O vjernici tražite sebi pomoć u strpljivosti i obavljanju salata! Allah je doista na strani strpljivih. (El-Bekare, 153. također i Et-Tewbe, 103.) Dakle, izvor Objave je Allah. Knjige Objave su: kelime, risale, suhufi i kitabi: Tewrat, Zebur, Indžil i Kur'an. Vjera svake Objave je dinu-islam: Allahu je prava vjera jedino - islam. A podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kad im je došlo saznanje, i to iz međusobne zavisti. A sa onima koji u Allahove riječi ne budu vjerovali Allah će se brzo obračunati. (Ali 'Imran, 19. također Ali 'Imran, 85., El-Ma'ida, 3. i Ez-Zumer 2., 3. i 11.) Pripadnici islama su muslimani i muslimanke: / naređuje mi se da budem prvi musliman. (Ez-Zumer, 12.) On je vas izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri pretka vašeg Ibrahima. Allah vas je odavno muslimanima nazvao, i u ovom Kur'anu da bi Poslanik bio svjedok protiv vas, i da biste vi bili svjedoci protiv

ostalih ljudi. (El-Hadždž, 78.) Bog dini-islama po Objavi, je Jedan Jedini Allah. Vjerozakon Objave je Šerijat. Etika Objave je ahlak. Osnovni obredi Objave su: namaz, hadždž, zekat, post, i kurban. Prenosioci objava su Allahovi poslanici i vjerovjesnici. Glavni principi Objave u društvenom životu su pravda i pravičnost, istina i iskrenost, dobro i dobročinstvo, solidarnost i altruizam. Lična unutrašnja vjerska i duhovna karta svakog muslimana jeste Kelimei-šehadet. Svaki čovjek, narod i rasa koji slijedi Objavu jeste Ummet - zajednica muslimana.

MIT ISIHR - MAGIJA

Sa stajališta islama mit je šejtanova objava čiji je sadržaj laž kao što je sadržaj Allahove Objave Istina: (Usp. El-En'am, 93. i 112.). Kao priča, bajka i legenda kojoj se pridaje naročiti, skoro sveti značaj, mit kao lažna, u stvari, šejtanska objava, govori o svetim licima i junacima, o porijeklu svih stvari, o tome kako je svijet navodno nastao iz haosa, o tome kako se svijet nastanio ljudima i kako su neki smrtnici postali besmrtnicima. Kao šejtanska varka i obmana mit govori i o nastanku vjere u lažna božanstva: To čemu robujete, mimo Allaha, samo su imena što ste ih nadjenuti vi i vaši preci. (Jusuf, 40.) Religija mita kao šejtanske objave je sihr-magija kao skup tajanstvenih radnji, riječi, ponašanja i postupaka pomoću kojih sahir-mag ili čarobnjak, uz pomoć džina i šejta-na, želi utjecati na prirodni, od Allaha određeni tok stvari, mijenjati ih, podešavati, a također i njihov kauzalitet - nužne uzročno-posljedične veze i odnose usklađivati sa svojim željama. (Usp. El-A'raf, 11. i 118.). „Sociologija se nije mogla pojaviti prije nego što se steklo osjećanje da su društvo kao i ostali svijet podvrgnuti zakonima koji neminovno proisticu iz svoje prirode i koji je izražavaju. Ovo shvatanje se vrlo sporo

122

123

--------------------------------------------------------------------------------

razvijalo. Kroz vijekove ljudi su vjerovali da se i minerali ne potčinjavaju određenim zakonima, već da mogu uzeti sve oblike i sve moguće osobine. Vjerovalo se da izvjesne izreke i izvjesni pokreti imaju osobinu da neorgansko tijelo promijene u živo biće, čovjeka u životinju ili biljku i obratno." ( Emil Dirkem).

Dvije razine manifestacije širka - magije

Širk kao oblik magije se može pojavljivati i manifestirati na dva nivoa ili razine: na javnom, općem i zajedničkom kada su njegove žrtve: rodovi, plemena, narodi i nacije i na individualnom - pojedinačnom planu kada su žrtve sihra pojedinci. Najopasnija i najpogubnija forma i oblik sihra - magije je kada se on plasira i ljudima nameće i podmeće kroz: sistem, red, poredak, javno mnijenje, državu i politiku. Tako je bilo u faraonovom Egiptu. Faraon je koristo sve institucije, ustanove, kadrove, instrumente i tehnike države, politike i sistema da zavede i zavara svoj narod: Faraon je narod svoj zabludio, nije ga pravom stazom uputio! (Ta-ha, 79.-80. i Hud, 96.-97.) Glavnu ulogu u načinu obavljanja obreda u starom Egiptu imali su sahiruni - svećenici. S obzirom da su bili najugledniji stalež, da su uz meleune - glavešine bili najbliži saradnici i duhovni pomagači faraona i s obzirom na činjenicu da su služili u hramovima i predvodili, izmišljali i oblikovali obredne molitve, svećenici starog Egipta, a iz svakog vremena i naroda su najodgovorniji za očuvanje vjeronazora i vjerske prakse vjernika. Oni obredne molitve predvode, vjerske propise tumače, ispravno ili krivo, i u ime vjere i Boga govore. Ono što su faraonovi vojnici hiljadama godina radili sa tijelima svih Egipćana to su njegovi sveštenici (sahiruni) radili sa ljudskim dušama. Ukratko, njihov teror, zločin i nasilje nad srcima i dušama Egipćana nije bio ništa manji i bezazleniji od

124

terora, zločina i nasilja vojske nad njihovim tijelima. (Usp. Ta-ha, 56.-70.) Ono što su faraonovi vojnici hiljadama godina radili izvana sa tijelima svih Egipćana: / uzoholiše se, bez ikakva prava, on (faraon) i vojske njegove na zemlji i pomis-liše da Nam vraćani neće biti! Pa njega i vojske njegove zgrabismo i u more ih bacismo! Vidi kakav je kraj silnika bio! I njih smo Mi vodama koji pozivaju vatri učinili! A na Danu sudnjem oni pomgnuti neće biti! I na ovom svijetu prokletstvom smo ih pratili, a na Danu sudnjem bit će od onih ogavnih. (El-Kasas, 39.-42., također i Junus, 90. - 91. i Eš-Šu'ara', 32.-48.) Kada je potpuno porobio ljude i oslabio, razorio, rastočio i pomračio njihov um i duh: I faraon oslabi narod svoj, pa mu se on pokori, to je bio zbilja narod griješnički! (Ez-Zuhruf, 54. i El-A'raf, 131. -132.)

Egipćani su bili toliko zakovani i zarobljeni u svoje običaje i način života da su odbacivali, ne samo Objavu, već i bilo kakvu akulturaciju i prožimanje sa drugim narodima: „Čuvaju običaje svojih predaka i ne primaju nijedan tuđ. Izbjegavaju da se služe helenskim običajima i uopće govoreći, ne primaju nikada ničije običaje," piše Herodot. Po faraono-voj i njegovih najbližih suradnika, naredbi, sahiruni -čarobnjaci, svojim magijskim radnjama, postupcima, ponašanjem i riječima uz pomoć džina nevjernika prema uputi šej-tanovoj, u očima naroda formiraju i oblikuju sliku svijeta, univerzuma, života i čovjeka drugačijom od one koja stvarao postoji. Njihova slika svijeta, života, univerzuma i čovjeka je montaža, privid i laž. To je nametnuta, vještačka i pričinjena slika sa bajanjem za omađijane ljude. Sihr - magija nikada ne mijenja red, poredak, zakonitost i sistem u stvarnosti, on samo nameće sliku i dojam o stvarnosti. Najbolje je ono što se želi, misli, osjeća i traži od drugih ljudi, njima ponuditi, podmetnuti i nametnuti, kao da to oni sami žele, misle,

125

--------------------------------------------------------------------------------

osjećaju i traže. „Pobijedio sam sebe - zavolio sam velikog brata", kaže Orvelov junak. To čine magi ili čarobnjaci u starom svijetu, a danas tzv. „sedma sila". Na ljude, njihove misli, stavove, opredjeljenja, osjećaje, kriterijume, ukuse i formiranje opće slike o svijetu i životu utječe se putem govora, pisanja i svim sredstvima javnog komuniciranja, posebno preko radija i televizije, porobljavanjem dva ključna osjetila, uha i oka. Tako se za istinu umrtvljuju i opsihiruju osjetila, a za laž i pričin oživljavaju. Onaj ko je nad tim sredstvima, u svom ličnom interesu, neovisno od istine i dobrobiti naroda, određuje šta će se objaviti. Zato su sahiruni - mađioničari bili, jesu i uvijek će biti stvarni i veliki kreatori javnog mnijenja. Oni su veliki režiseri, izuzev kod mu'mina i muslima, ljudskih misli, duša i tijela: „Režija (te vrste) nije sladostrašće moći, vlasti nad ljudima, nego je pokazivanje ljudi, na jedan drugačiji način nego što oni postoje u životu. Mao Ze Dong je režirao milijardu ljudi - ogroman režijski zadatak", piše Tomislav Dubrešić. Magija - sihr nije nikada kazivanje i svjedočenje istine o svijetu i stvarnosti nego formiranje fiktivne, izmišljene i opsjenarske slike i dojmova o svijetu na temelju iluzorne i lažne objave ili mita: Ja doista nemam ništa s vjerom onoga naroda koji ne vjeruje u Allaha i koji poriče svijet Onaj. Ja slijedim vjeru svojih predaka, Ibrahima, Ishaka i Ja-kuba, Nama ne dolikuje da AUahu ikoga pripisujemo za druga! To je blagodat Allahova nama podarena, i svim ljudima, ali većina ljudi nije zahvalna. O drugovi moji tamnički, da li su bolji svakojaki gospodari ili je bolji Allah Jedini, koji nad svim bdi?! To čemu robujete, mimo Allaha, samo su fiktivna imena (božanstava) što ste ih nadjenuli vi i vaši preci. Allah o njima nije objavio nikakva jamstva, a konačna presuda samo AUahu pripada! On je naredio da samo Njemu robujete, to je jedina vjera ispravna, ali većina ljudi nije toga svjesna. (Jusuf, 37.-40.) Imperativ je i ideal dinu-islama da se samo

126

Allahu, kao jedinom izvoru sve stvarnosti, robuje a imperativ je i ideal magije da se robuje bilo kome ili bilo čemu osim Allahu, dž.š. Zato božanstva mita su božanstva u formi raznih stvari: predmeti, biljke, idoli, kumiri - asnami ili derivati civilizacije, zatim životinje, ljudi - faraoni: O svito! - povika faraon - ja ne znam da vi osim mene božanstvo drugo imate! (El-Kasas, 38.) Ja sam gospodar vaš najveći, zbilja - tako je rekao! (faraon). Pa ga je Allah i za potonje i za prijašnje prikladno kaznio (En-Nazi'at, 24 i 25.), što je najtragičnije i najsramotnije, ili izmišljena imena - fikcije nepostojećih božanstava. Fetišizam - vjerovanje u idole-asname je magijs-ko-politeistično vjerovanje u natprirodnu i božansku moć materijalnih predmeta i stvari. Ti predmeti ili derivati civilizacije se posvećuju, obožavaju i vjeruju i zbog toga se nazivaju feti šima. / on (Ibrahim) se prikrade kumirima njihovim i reče: Zar vi ne jedete?! Šta vam je pa ne govorite? I prikrade im se udarajući ih desnicom, pa mu oni dođoše trkom. Zar vi onima robujete koje sami klešete?! - reče - pa, Allah je stvorio i vas i ono što vi izrađujete. (Es-Saffat, 91.-96.)

Rezultat ljudskog razuma i osjetila kao otvora i spoznaje vanjskog svijeta jeste nauka. Rezultat i posljedica nauke jeste civilizacija. Zato nauka nikada ne određuje vrijednosti života kojima je izvor religija nego daje sredstva življenja. Pogubna je opasnost i nedopustiva sramota da ljudi obožavaju ono što sačinjavaju vlastitim rukama. Obožavanje tačno određene: stvari, predmeta, biljke ili životinje, za koju se vjeruje da se u nju uselio zajednički duh pradavnog pretka, roda ili plemena, naziva se totemizam. Za obožavanu stvar, biljku ili životinju vezuje se iskon i identitet roda, plemena i naroda. To su materijalistički oblici magije.

Od spiritualističkih oblika magije najpoznatiji su animi-zam i animatizam. Animizam je magijsko-politeističko vjero-

127

--------------------------------------------------------------------------------

vanje da svaka pojedinačna stvar, biljka ili životinja imaju svoga duha koji ima vlastitu egzistenciju. To je također vjerovanje u samostalna duševna ili duhovna bića izvan ili iznad svega tjelesnog koja na naš život djeluju i upravljaju njim. Za animiste su duše svih stvorenja iste. Konzekventno tome, i životinje bi bile odgovorne na Sudnjem danu. Prema učenju i vjerovanju islama samo su ljudi darovani djelomičnom slobodnom voljom, savješću kao pojedinačnom moralnom spoznajom o dobru i zlu, istini i neistini, pravdi i nepravdi i Uputi i zabludi i Objavom kao općom Uputom. Životinje nemaju spoznaje iznad razine instinkta. Samo čovjek u sebi objedinjava slobodu, savjest i Objavu. Animisti, duhovna bića druga Njemu pripisuju: A nevjernici Allahu diine-demone ravnim smatraju, a On je džine stvorio, i još Mu - bez ikakva znanja, sinove i kćerke izmišljaju! Slavljen nekje On i ponad onoga što Mu oni pripisuju. (El-A'raf, 100.) Pored animizma od spiritualističkih magijsko-politeističkih vjerovanja prisutan je i animatizam. To je vjerovanje u neku jedinstvenu i natčulnu duhovnu silu koja ispunjava, prožima i određuje sve stvari i stvorenja kao što sunce sve obasjava. Ona sve prožima a niu-koga se pojedinačno ne useljava. Animatizam je duhovna podloga za obogotvorenje naroda, rase i nacije kao kolektivnih, gotovo vrhunaravnih, apriornih, neprikosnovenih i vječnih tvorevina. To je i izvor učenja o kolektivnoj svijesti, kolektivnom mentalitetu i kolektivnom karakteru određenog naroda, rase i nacije. Širk, kufr, paganstvo, fetišizam i totemi-zam egipatskog kao i svakog drugog naroda najvećim dijelom leži na dušama i savjestima sahiruna-čarobnjaka. Njihova slika svijeta nije kazivanje, razumijevanje i smisleno povezivanje stvarnosti već njeno zamagljivanje, pričinjavanje i ops-jenjivanje, kako bi se ispunila faraonova naredba o zabluđivanju naroda i tako omogućilo njegovo lažno podme-

128

tanje za božanstvo. To je izrežirana, montirana, podmetnuta, fiktivna, lažna, nepostojeća i vještačka slika stvarnosti, ujdu-risana od velikih majstora: potvore, obmane i varke. Nekada su čarobnjaci - sahiruni, kao faraonovi, svojim radnjama, bacanjem konopaca, riječima i ostalim postupcima, ljudima oči bajanjem začaravali ali su ih i zastrašivali i za zabludu zaki-vali a od istine udaljavali. Čarobnjaci hoće pred ljudima da čovjeka ubiju ali i ožive. Danas se takve stvari ipak događaju na pravom mjestu u cirkusu. To je zato što mag hoće da umjesto Boga, bude stvoritelj, zakonodavac, izazivač i promjeni-telj sudbine a u to i ljude uvjerava, navodi i zavodi. Zato se u magiji nikada do Boga ne može dalje doći od samog maga ili asnama - idola. Mag ili asnam je krajnja granica i cilj vjerovanja a ne Jedan Jedini Istinski Bog. Čarobnjaci, se u svome poslu uvijek sašaptavaju. Uvjet njihova uspjeha, u njihovom poslu jeste sašaptavanje, micanje usnama, te tajne, nedostupne, misteriozne i čarobne šifre i riječi. Njihov plijen je običan, naivni, bezazleni, priprosti, povodljivi i zavodljivi svijet koji prihvaća sve što vidi i čuje. Čak se i Musau, a.s., na momenat u početku, pričinjava i izgleda da se konopi i štapovi sanirana zbog sihra - bajanja njihovog kreću. Čak osjeća i zebnju u sebi. A kako je to sve izgledalo prisutnom narodu koji je hiljadama godina bio zavedena žrtva sihra. To je bila ogromna moć zastrašivanja od koje je jedina prava zaštita Objava i dinu-islam. Sahiruni su bili pravi, osvjedočeni i stručni majstori i režiseri: laži, obmane, varke, privida i pričina, od kojih se jedino može sačuvati i spasiti slijeđenjem Sunneta i prihvaćanjem Poslanika kao uzora i ogledala u vjeri i životu. Što je najgore, oni su to zbog zarade, pljačke, faraonove blizine i lične veličine, slave i poznanstva, činili potpuno svjesno znajući šta rade. Samo dinu-islam putem Objave i mu'džizama poput Musaovog štapa dešifrira, pobjeđuje i svodi magiju na

129

--------------------------------------------------------------------------------

ono što ona stvarno jeste: kolektivna laž, kolektivna opsjena i kolektivna obmana. Mag u magiji ima ambiciju da tajanstvenom radnjom, pričinom, varkom i prividom tako vješto utječe na prirodni poredak stvari da to za prisutne izgleda kao sama zbilja. Mag misli i, što je najgore, drugima nameće i podmeće da svojim tajnim radnjama izaziva, određuje i uređuje, mijenja i dokida tok stvarnosti. U krajnjoj izvedbi to je širk. Kako je ljudska civilizacija u osnovi prošla kroz tri doba: usmeno, doba pisma i civilizaciju slike, to su danas u trećem dobu ljudska osjetila, zahvaljujući elektroničkoj civilizaciji, produžena do planetarnih razmjera. Sada, kada je čovječanstvo postalo jedno elektronsko selo moguće je jednu te istu magijsku radnju putem slike prenijeti na sav ljudski rod. To samo ukazuje kolike se tragične opasnosti po život čovjeka na oba svijeta kriju u promicanju i širenju širka od strane politike, kulture, inteligencije, kroz sistem, državu, vlast red i poredak, putem elektronskih sveobuhvatnih medija.

Sihr na pojedinačnom i posebnom planu

Sadržaj i bit sihra - magije je laž. Osnovni razlozi zašto se ljudi njime bave na javnom planu su: materijalna korist, blizina vlasti i moći i lična slava, poznanstvo i veličina, a na indi-vidualno-posebnom planu ljudi se sihrom - magijom bave isključivo zbog materijalne koristi i dobiti: I slijede ono što su šejtani pripovijedali o Sulejmanovoj vladavini! A Sulejman nije bio nevjernik. Šejtani su nevjernici učeći ljude vradžbini - sihru i onom što je poslano dvojici meleka u Babilonu, Ha-rutu i Marutu. A njih dvojica nikoga ne bi podučavali (znanju sihra) dok mu ne bi kazali. Mi smo kušnja! Nemoj nevjerstvo činiti! Pa su od njih dvojice učili ono čime bi rastavljali muza od žene njegove. A oni time nikome zla nisu nanijeli, osim dopuštenjem Allahovim! Učili su ono što će im zlo nanijeti i

130

što im neće koristiti, iako su znali da onome ko se upleo u vradžbinu - sihr nema nikakva udjela na Onom svijetu! Prezreno je ono za šta su se prodali, kad bi samo znali! A da vjeruju, i da se Allaha boje, nagrada u Allaha bolja je, kad bi samo znali. (El-Bekare, 102. i 103.) Izvor sihra je šejtan, njegova suština i sadržaj je laž, njegovi prenosioci i izvođači su džini i ljudi nevjernici: A bilo je ljudi koji su utočište kod džina tražili, pa su njima tako obijest povećali!... (El-Džinn 6.-12.) Spiritus movens sihra je šejtan, njegovi prenositelji su džini i ljudi nevjernici. Njegove žrtve među ljudima su oni koji kod šejtana, džina ljudi kao stvorenja, umjesto kod Allaha kao Stvoritelja, utočište i pribježište traže. Umjesto spasa, pribježišta i skloništa ljudi tada neumitno zapadaju u samopo-niženje, samonegaciju, samoporicanje, velike troškove i materijalne izdatke, potpunu ovisnot od ljudi i žena koji su u vezi i suradnji sa džinima i šejtanima, gubitak slobode i svojstva ličnosti, iz tewhida prelaze u širk i tako se udaljavaju od Allaha, dž.š., a približavaju džinima i šejtanima.

Najbolji, najsigurniji i najjači način da se muslimani sačuvaju od šejtanskih zavođenja: I Allah reče: Šta te je navelo pa da ničice ne padneš kad ti Ja naredih? Od čovjeka sam ja bolji! - Iblis odgovori - Ti mene od vatre stvori! A čovjeka od gline stvori! I Allah naredi: Iz Dženneta ti (šejtane) izlazi, nije tvoje da se u njemu oholiš! Izlazi! Ti si zbilja, od onih poniženih! Daj mi vremena do dana njihova proživljenja! Iblis zamoli. I Allah reče: Ti si od onih kojima će se vremena dati! Kunem se time što si odredio pa sam u zabludu pao! -kaza Iblis - da ću ljudima ja, na putu Tvome pravome, stavljati zasjede! Zatim ću im prilaziti i sprijeda, i straga, i s desna i s lijeva! I nećeš naći, Bože, Ti većinu ljudi da su Ti zahvalni! I Allah naredi: Iz Dženneta ti izlazi! Pokuđen i ponižen nek si! Doista ću Ja tobom i onim koji će tebe slijediti Džehennem napuniti. (El-A'raf, 12.-18.) Zar da ničice pad-

131

--------------------------------------------------------------------------------

nem onome koga si Ti stvorio od ilovače? Reci mi -još Iblis reče - evo onoga koga si nadamnom počastvovao, pa ako mi odgodiš do Dana sudnjega, ja ću zbilja zagospodariti nad potomstvom njegovim, osim malog broja njih! A Allah reče: Odlazi! Koji te od ljudi budu slijedili, vama svima Džehennem će zbilja biti kazna puna! A ti zavodi koga možeš od njih glasom svojim, i jurišaj na njih konjicom svojom, i pješadijom svojom, i udjela s njima imadni u imecima i djeci, i obećanja im daji! A sve što ljudima šejtan obećava - samo je obmana! Ali ti, zbilja nad robovima Mojim vlast nećeš imati! A tvoj Gospodar je dovoljan zaštitnik. (El-Isra", 62.-65.) Zašto od svih zala i njegovih širitelja i nosilaca je vjerovanje jedino u Alla-ha, prednost, pokornost i robovanje samo Njemu, neprestana nada i strah od Allaha i svijest o Njemu, življenje u okviru šerijata i ponašanje u okviru ahlaka i činjenje dobrih djela, u ime Allaha, na korist ljudi. (Usp. El-A'raf, 22. i 27.) Sva šej-tanova obećanja čovjeku su obmana i laž u funkciji zavođenja sa Allahovog puta: Ali ga šejtan (Adema) obmanu i reče: O Ademe! Hoćeš li da ti pokažem drvo vječnosti i carstvo koje neće proći? I njih dvoje s njega pojedoše i stidna mjesta njihova im se ukazaše. (Ta-ha, 120. i 121.) Vjerovanje u Allaha, strah od Njega, nada u Njegovu pomoć, milost i oprost, uvjerenje da je On jedini izvor nafake i da je Njegova nagrada najbolja i neprolazna kao i neupitni oslonac na Njega su neprobojne brane i zaštite od šejtanskih zavođenja. To traži uzoran i kompletan način islamskog života, kroz poslušnost Alla-hu i slijeđenje Sunneta. Svako odstupanje vodi čovjeka na šejtansko-džinska i kafirsko-mušrička polja: IAdem ne posluša svoga Gospodara i skrenu s puta pravoga. (Ta-ha, 121.) Dakle, svaka neposlušnost Allahu odvodi čovjeka s pravog puta i neumitno vodi u zagrljaj šejtana. Da bi bili sačuvani od prokletog šejtana, džina i ljudi nevjernika, zatim mušrika, teških griješnika i sahiruna - mađioničara, muslimani, pored

132

čvrste, iskrene i osvjedočenje vjere u Allaha, potpunog robovanja, predanosti, poslušnosti i pokorenosti Njemu, življenja u okviru Šerijata i moralno-etičkog ponašanja, kroz čistotu duše pomoću et-takwaa, neprestane svijesti o Allahu, bogobo-jaznosti, izvršavanje naređenog i preporučenog, izbjegavanje zabranjenog i pokuđenog, tevvbe i istigfara, čistoću tijela pomoću abdesta, gusula, tejemmuma, pranja ruku prije i poslije jela, obrezivanja nokata i ispiranja zuba, da bi bili sačuvani od prokletog šejtana, džina i ljudi nevjernika koji se upuštaju i prave sihr trebaju tražiti zaštitu, utočište i pribježi-šte i putem učenja Kur'ana kao lijeka, spasa i zaštite: O ljudi, došla vam je od Gospodara vašeg pouka i lijek za ono stoje u grudima, i prava staza, i milost vjernicima. (Junus, 57.) U Kur'anu Mi objavljujemo ono što lijek je i milost vjernicima, a nevjernicima Kur'an samo propast povećava. (El-Isra', 82.)

Spas i pribježište od prokletog šejtana postiže se i učenjem euzubille: Utječem se Allahu i tražim utočište i pribježište kod Njega od prokletog šejtana.

Kao saradnici i sljedbenici šejtana i džina nevjernika sihre među ljudima prave nevjernici (kafiri), višebošci (mušrici) i teški griješnici. Oni to čine zbog nevjerovanja, mržnje prema islamu i muslimanima i prezrene materijalne koristi i zarade. Tako je u doba Muhammeda, a.s., među Jevrejima živio jedan čovjek po imenu Lebid izuzetno vješt sihru - crnoj magiji koji je u ovu rijetku i neoprostivo griješnu vještinu uputio i svoje kćeri, kako njegovo opako i opasno znanje ne bi umrlo s njim. Lebida su neprijatelji islama, Poslanika i muslimana dobro potkupili da napravi Muhammedu, a.s., što ubojitije sihre. Za to mu je bilo potrebno nekoliko vlasi njegove kose, koje je on, ili njegove kćeri, uspio nabaviti. Na vlasima je svezao jedanaest čvorova, a njegove kćeri su hukale i puhale u svaki od njih, izgovarajući kletve. Potom ih je obmotao oko mla-

133

--------------------------------------------------------------------------------

diče muške hurmine palme, pune polena i bacio ih u duboki bunar. Čini (sihri) su se jedino mogli skinuti odvezivanjem čvorova. Poslanik je uskoro spoznao da se dešava nešto vrlo ozbiljno. Pamćenje ga je izdavalo i počeo je umišljati da je učinio stvari koje zapravo nije učinio. Pored toga, obuzimala ga je slabost i nije se mogao natjerati niti da okusi hranu koju su mu uporno nudili. Molio je Boga da mu nađe lijeka. U snu je bio svjestan postojanja dviju osoba. Jedna od njih mu je sjedila na glavi a druga na nogama. Čuo je kako govore, o pravom uzroku njegove onemoćalosti i kako spominju ime bunara. Kada se probudio došao mu je Džibrili-Emin i potvrđujući istinitost njegovog sna, objavio mu je dvije sure iz Kur'ana (El-Felek i En-Nas) koje se sastoje jedna od pet a druga od šest ajeta. Poslanik je uputio h. Aliju da ode do bunara i nad njim uči ove dvije sure. Nakon svakog proučenog ajeta odvezao bi se po jedan čvor i sve dok se na kraju svi čvorovi ne odriješiše, a Poslanik ne povrati punu snagu svoga tijela i duše. Prva od te dvije sure glasi:

Reci: Utječem se Gospodaru svitanja, od zla onoga što On stvara, i od zla sumraka kada tmine razastire, i od zla onih koji pusu u uzlove, i od zla zavidnika kada zavist ne krije! (El-Felek, 1-5)

Riječ Felek znači svitanje, praskozorje, tj. vrijeme kad se odvaja zora od tmine. Upravo tada, u podne kada sunce zalazi i u pola noći kada je gluho doba su najkritičnija vremena za bajanje - sihr, za šejtansko-džinske napade i ograisanje. Riječ en-neffdsdt (u suri El-Felek) označava osobe koje pusu u uzlove, spravljajući tako vradžbine. Druga sura kao lijek i odgovor na sihr glasi:

Reci: Utječem se Gospodaru ljudi, Vladaru ljudi, Bogu ljudi, od zla šejtana koji spletkari, koji zle misli unosi u srca ljudi od džina i od ljudi. (En-Nas, 1.-6.)

Muhammed, a.s., je po kazivanju h. Aiše prije lijeganja u postelju sklapao dlanove i u njih bi proučio tri posljednje sure Kur'ana: El-Ihlas, El-Felek i En-Nas. Potom bi potrljao dlanovima cijelo tijelo, počinjući od glave. Tako bi činio tri puta. Uz ove tri sure lijepo je proučiti i Ajetu-1-Kursijju. (El-Bekare, 255.)

Pošto muslimani svaki hairli i dobar posao počinju bismil-lom: U ime Allaha Svemilosnog, Samnilosnog" to će se uz navedene sure i euzubillu učiti i bismilla. Sve navedene situacije i događaji kao i kur'anski ajeti ukazuju da se sihr-magija uz pomoć šejtana i džina baja i spravlja pomoću gledanja u zvijezde - astrologija i pomoću nečisti: krvi, nokata, kose, kostiju, izmiješane hrane sa izmetom, ljuske od jajeta uvezujući u razne čvorove i uzlove (en-Nejfasat). Kako od prokletog šejtana tako i od džina nevjernika treba se čuvati učenjem Kur'ana. Kada džini napadnu i obuzmu insane tada čovjek ili samo plače ili samo šuti ili se samo smije. Kao što šejtani u čovjekov um i pamet unose opake, razorne i najgrješnije misli, tako džini nevjernici unose strah. Lijek i zaštita od džinskog straha jeste učenje sure El-Kurejš: Zbog navike Ku-rejšija, navike njihove da zimi i ljeti putuju, neka oni Gospodaru Hrama ovoga robuju, koji ih za gladi hrani i od straha štiti. (El-Kurejš, 1.-4.)

Pošto se džini žene, razmnožavaju, hrane, po zemlji hodaju njihova utočišta na zemlji su svi napušteni i zapušteni prostori, smetljišta, uvale, obale rijeka, sva raspuca, hladovi pod hrastom i orahom, stare i ohalijane kuće i zgrade, planinski visovi i mezarja to se na tim prostorima i u takvim zgradama, pogotovu sam, u gluho doba noći, nikada ne treba bez nužde dugo zadržavati. Pošto džini jedu ostatke hrane, beru neobrane mrve, jedu iz neopranog i nepoklopljenog i nakrnjenog suda to svjesna muslimanka nikada navečer neće ostaviti neo-

134

135

--------------------------------------------------------------------------------

pravo suđe, nepometene odaje, neoprane ruke i zube djeci niti će ikada stavljati hranu i ljevati vodu u nakrnjeno suđe jer to su džinski servisi. Također muslimani nikada neće sjediti na obalama, u hladu oraha i hrasta, pogotovu zaspati, niti će naveće leći dok ne prouče sure: El-Ihlas, El-Felek i En-Nas. Veliki lijek od džina je čistoća, abdest, gusul, tejemmum i učenje Kur'ana. Kako pokazuje slučaj Muhammeda, a.s., nema čovjeka koji ne može biti žrtva sihra, ali u okviru Svoje Svemilosti AUah je dao lijek protiv šejtana euzubillu, protiv sihra El-Felek i En-Nas i protiv džina El-Kurejš. Sve ovo ide uz čvrsto i iskreno vjerovanje i islamski način života.

Suština i sadržaj sihra

Prvo i osnovno sihr - magija i njegovo pravljenje je kufr-nevjerovanje: A njih dvojica (meleki Harut i Marut) nikoga ne bi (sihru) podučavali dok mu ne bi kazali: Mi smo samo kušnja! Nemoj nevjerstvo činiti. (El-Bekare, 102.) Drugo, sihr je šejtanska strategija, doktrina i objava: A Sulejman nije bio nevjernik, šejtani su nevjernici učeći ljude vradžbini. (El-Bekare, 102.) O vjernici! Doista su vino i kocka i kumiri i strelice za proricanje, ružne stvari, posao šejtanski! Svega toga se klonite, da biste postigli što želite. (El-Ma'ida, 90.) Treće, sihr je lažna, montirana, podmetnuta, vještačka, pri-viđena, pričinjena, izrežirana i opčinjena slika svijeta, života i čovjeka: / kad oni (mađioničari) baciše (konope i štapove), tad ljudima oči opčiniše i njih prestrašiše i veliku vradžbinu načiniše. (El-A'raf, 116.) Četvrto, sihr je pokušaj, stoje samo Allahovo svojstvo i moć, pretvaranja neživog u živo, odnosno stvari i predmeta, u živa bića. S te strane sihr je širk. Pa povi-kaše čarobnjaci: O Musa! Ili ćeš baciti ti, ili ćemo biti mi koji će prvi bacati? Reče Musa: Bacajte vi! Pa mu se Musau od vradzbine njihove učini da gmižu konopi njihovi i štapovi nji-

hovi. I Musa u sebi jezu osjeti. Ne boj se! - rekosmo Mi - ti si onaj ko će pobijediti! (Ta-ha, 65.-68.)

U svakom vremenu i prostoru čarobnjaci žele i hoće da začaraju: srca, duše, mozak i osjetila ljudi da bi ih odvratili od: imana, islama, tevvhida, ibadeta, Šerijata, ahlaka, dužnosti, a navratili ih na kufr, širk, magiju, nemoral, anarhiju, bezakonje i nasilje i robovanje stvorenjima umjesto Stvoritelju. Na planu međuljudskih i društvenih odnosa šejtan pomoću magije i mađioničara vdiZdsa. suštinu i bit društva i zajednice. Osnovni procesi spajanja i povezivanja ljudi na temelju religije i etike su: upoznavanje, približavanje, prila-gođavanje, udruživanje i asimilacija. Nijednog od pet procesa spajanja i povezivanja na trajnim i čistim osnovama nema bez povjerenja, a povjerenja među ljudima nema i ne može biti bez imana - vjere kao i bez iskrenih međuljudskih odnosa, a iskrenosti među ljudima bez etike, na religiji utemeljene, nema. Prijateljstvo, saradnja, međuljudska briga i pažnja, solidarnost, uvažavanje, odgovornost, sloga, ljubav i jedinstvo su utemeljeni na istim osnovama kao i povjerenje i iskrenost. Šejtan među ljudima razvija štetnu, opaku, opasnu, pogrešnu i zabranjenu vrstu društvenih odnosa - razdvajanje! Šejtan, pomoću sihra, prvo napada i razara brak osnovnu i bitnu ćeliju ljudske zajednice iz koje se razvija porodica, rodbina, rod, bratstvo, pleme, narod, nacija i konačno čovječanstvo: Pa su od njih dvojice učili ono čime bi rastavljali muža od žene njegove. (El-Bekare, 102.) Instrumenti pomoću kojih šejtan razdvaja ljude su alkohol, kocka, idolatrija i svi poroci. (Vidi, El-Ma'ide, 91.) Umjesto prijateljstva šejtan među ljudima širi neprijateljstvo, mržnju, nepovjerenje, škrtost, egoizam, isključivost, neuvažavanje i nepriznavanje različitosti, neprila-gođavanje, konflikt, sukob i rat.

136

137

--------------------------------------------------------------------------------

Posljedice sihra - magije

Sihr je težak i neoprostiv grijeh. Njegov spiritus movens je šejtan, a nosioci i izvođači su džini i ljudi nevjernici. Ljudi koji prave sihr su sljedbenici šejtana i njegove žrtve na ahire-tu, a posljedice na dunjaluku trpe oni ljudi i žene protiv kojih se sihr spravlja: Učili su ono što će im (sihr) zlo nanijeti i što im neće koristiti, iako su znali da onome ko se upleo u vradž-binu nema nikakva udjela na onom svijetu! (El-Bekare, 102.) Ljudi koji prave sihr svjesno, slobodno i namjerno prodaju ahiret za dunjaluk, ne vjeruju i ne boje se Allaha: Prezreno je ono za šta su se prodali, kad bi smo znali! A da vjeruju, i da se Allaha boje, nagrada u Allaha bolja je, kad bi samo znali! (El-Bekare, 102.)

Kao neprolazan i neoprostiv grijeh sihr se nikada ne opra šta, pa ni u onim situacijama kada se neizmjerna Allahova milost spušta na ljude: „Zaista Allah, dž.š., petnaestu noć ša'bana spušta i približava Svoju milost i oprašta više grijeha nego što ima dlaka na ovcama Benu Kelba. Petnaestu noc ša'bana Allah, dž.š., oprašta sve grijehe osim: širka, sihra, proricanja i gatanja, ustrajnosti u bludu i alkoholizmu", kaže Muhammed, a.s.

U drugom hadisu Poslanik skreće pažnju na sedam zala kojih se muslimani moraju čuvati i protiv kojih se moraju boriti: „Čuvajte se sedam zala koja upropaščuju onoga ko ih čini: širka, sihra, bespravnog ubijanja nevinih ljudi, kamate, imetka jetima, bježanja sa bojnog polja i potvore za blud pobožne i čestite muslimanke." (Jakub Memić, Izbor Posla-nikovih hadisa, hadis broj: 224.)

Iz redova muslimana Poslanik isključuje svakog onog ko pomoću bilo koga i čega (posmatranjem zvijezda - astrologija, gledanjem u dlan, fildžan, grah, karte, oči, pomoću ptica) proriče sudbinu, sve vrste gatara i vračara i onih koji prave si-

hire: „Ne pripada nam onaj koji pomoću ptica proriče sudbinu, a niti onaj koji u to vjeruje. Isto tako, ne pripada nama onaj koji gata i onaj kome se gata, kao ni onaj koji pravi si-hire, ili koji traži da mu se sihiri prave." (Isto, hadis broj: 1373.)

Da musliman ne bi zapadao u dvostruke kandže ovakvih grijeha bitno je znati i vjerovati: A oni time (sihrom) nikome zla nisu nanijeli, osim dopuštenjem Allahovim. (El-Bekare, 102.)

Zaključak

Umjesto kvaliteta i istine - vjere u Jednog Istinitog Boga šejtan čovjeku pomoću mita nudi kvantitet i mnoštvo raznoraznih lažnih, čovjeka nedostojnih, božanstava. Kroz magiju čarobnjaci - magi hoće da čaroliju, pričin, i obmanu blokiranjem i opčinjavanjem srca, duše, uma, razuma i osjetila, nametnu i podmetnu pod istinu. Dok se Allahova Objava čiji je sadržaj Istina, kao temelj dinu-islama i ahlaka prenosi preko poslanika i vjerovjesnika potpuno besplatno:

Zaista, ja sam (Hud) vama poslanik vjerni, pa, bojte se Allaha i meni se pokoravajte vi! Za to vam ja ne išćem nikakve nagrade, nagrada je moja samo u Gospodara svjetova! (Eš-Šu'ara', 125.-127.) U formi i obliku slobode; dotle se mit i magija kao religija mita i kao laž preko mađioničara kroz dresuru, dril, indoktri-naciju, agresivnu, surovu i crnu propagandu svojih žrtvi, pripadnika, prenosi silom, nasiljem, monologom i monopolom u monolitu. U vjeri dinu-islamu, po Objavi, ljudi se po jedinstvenom, neizmjenjivom i nezamjenjivom zakonu u slobodi kao ljudi odgajaju. U magiji, po mitu, ljudi se po jedinstvenom i neizmjenjivom zakonu: drila, dresure, monolita, monologa, monopola, crne i agresivne propagande kao i cenzure za druga učenja, dresiraju i obezličuju. U svim

138

139

--------------------------------------------------------------------------------

vremenima i prostorima mit i magija dočekuju Objavu, dini-islam poslanike, vjerovjesnike i muslimane sa silom, nasiljem, ucjenom imovine i života i cenzurom a svoje pripadnike dresurom. Nuhov, a .s., narod, zapao u kandže mita i magije postavlja branu između sebe i Allahove poruke tako što prste svoje u uši stavlja i haljinama se prekriva, da ne bi vidio Nuha, a.s., Silnici, glavešine, vlastodršci i mađioničari iz njegova naroda išli su i dalje. Posljednja cenzura za Nuha a.s. je bila: Ako se ne okaniš o Nuhu! rekoše oni, - bit ćeš sigurno kamenovan, nešto kasnije Salihu, a.s., ali i kompletnoj njegovoj porodici narod Semuda prijeti smrću: Zakunite se najtež om zakletvom - rekoše - da ćemo Saliha i njegovu porodicu noću ubiti, a onda njegovom najbližem krvnom srodniku -reći: Mi nismo prisustvovali pogibiji porodice njegove, Mi zaista, istinu govorimo. I smišljali su spletke-propagandu. (E š-Šura, 116. i En-Neml, 47.) Naravno, prije prijetnje smrću Salihu, a.s., njegovi sunarodnici, su svojim rukama začepljali njegova usta i nijekali Allahovu Objavu. Šuajbu, a.s., narod Ejke i Medjena, kasnije govori: Mi ne razumijemo mnogo toga što ti govoriš, a vidimo da si među nama jedan, da nije roda tvoga, mi bismo te kamenovali, ti nisi nama drug. (Hud, 91.) Šuajbovom zetu Musau, a.s., silni faraon prijeti: Ako budeš kao boga nekoga drugog osim mene priznavao, sigurno će te u tamnicu baciti. Pustite vi meni reče faraon - da ubijem Musaa a on neka traži pomoć od Gospodara svoga, jer se bojim da vam on vjeru vašu ne izmijeni ili da u zemlji nered ne izazove. (Eš-Šura, 29. i El-Mu'min, 26.) Kada je Ibrahim, a.s., svome narodu ukazao i zorno demonstrirao da su mit, magija i idolatrija besmislica, poniženje i zabluda oni ga bacaju u vatru: Spalite ga! - povikaše - i božanstva svoja osvetite, ako ćete nešto da činite! Vatro, budi hladna i spas za Ibrahima! - naredismo Mi. I htjedoše mu spletku skovati, ali

ih Mi učinismo gubitnicima najvećim. (El-Enbija', 68.-70.) Ne samo da Ibrahima, a.s., njegov narod u vatru baca već mu i vlastiti otac prijeti kamenovanjem: Zar ti, o lbrahime, boi anstva moja mrziš?! - povika otac njegov. Ako li ne prestaneš ti, zbilja ću te kamenovati, zato me zadugo napusti. (Merjem, 46.)

Nesloboda je okvir i forma u kojoj se prenosi mit i magija, preko maga ljudima putem: dresure, drila, indoktrinacije, nasilja, kao i cenzura za sva druga učenja. Kao što se dlanovima ljudskih ruku nikada nije zaklonilo sunce tako se ni neslobodom, ni nasiljem ni interesima ne može zatvoriti put Objave do ljudskih srca i duša. Dok poslanici i vjerovjesnici isključivo u ime Allaha, prenose Objavu ljudima kao Istinu, dotle sahiri - mađioničari mit i magiju kao laž isključivo radi zarade i dobiti prenose ljudima: Pa faraonu čarobnjaci dođoše i upitaše: Da li ćemo mi, ako budemo pobjednici, nagradu dobiti? Dobit ćete nagradu - odgovori im - i bit ćete vi među onima meni bliskim! (El-A'raf, 113. i 114.) Prezreno je ono za šta su se prodali, kad bi samo znali. (El-Bekare, 120.) Dok poslanike i vjerovjesnike isključivo interesira Istina, pravi put i uspjeh misije, u ime Allaha, na korist i dobrobit ljudi u potpuno besplatnom radu neovisno od lične sudbine, dotle mađioničare u prenošenju mita i demonstriranju sihra isključivo interesira lična korist i materijalna dobit i blizina moćnika neovisno od zabluda i propasti naroda. Zato vjerovanje po Objavi u dini-islamu i slijeđenje poslanika vodi u Džennet a vjerovanje po mitu u magiji i slijeđenje čarobnjaka vodi poniženju na ovom i u Džehennem na budućem svijetu.