Klincorba

Pripovijedaju da je dosao soldat babi u kucu i iskao da mu da stogod za jelo, a ona mu kazala da nema nista u kuci za jelo. Onda soldat rece:
- A ti mi daj barem tiganj i malo vode da nacinim klincorbu.
Baba mu to da, a on uzme tiganj i metne u njega gvozden klin, pa nalije vode i metne na vatru. Kad se voda ugrije, a on zaiste od babe malo soli, i baba mu da, te je posoli. Kad voda uzavri, a on zaiste malo brasna; baba mu da i to: samo da vidi od cuda kako ce to biti klincorba, te saspe u onu vodu i zamete; potom zaiste jedno jaje, te i njega razbije u onaj skrob; onda zaiste jos malo masti, te ono zamasti; pa onda skine s vatre i klin izvadi napolje, a klincorbu izjede.

Kreci, oce igumane!

Umirao jedan stari iguman u zendjilu manastiru, pa od zalosti, kada vidi da ce umrijeti, pocne plakati. Upita ga jedan od najstarijih kaludjera, koji je kao u ruci drzao da ce on po smrti igumana starjesinom postati:
- Sto ti je, oce igumane, te tako places?
Odgovori mu on:
- Kako necu plakati, kad promislim kako cete vi jadni kaludjeri bez mene posto ja umrem, kako li ce ovi nas manastir bez dobra upravitelja kao sto sam ja?
A oni mu kaludjer odgovori, kao da place:
- Kreci ti, oce igumane, ne misli se nista za manastir.

Krepao kotao

Izmisli jedan prosti seljanin, kako bi prevario nekog kamatnika trgovca u varosi, koji mu je dosta krivice uradio, i podje jedan dan u trgovca moleci ga:" Gospodaru, molim te, uzajmi mi kotao rakijnski, da nesto rakije ispecem, a do danasnjega dana donijecu ti ga i dobiti nanj talijer." Slakomi  se trgovac i uzajmi mu kotao, a seljanin sedmi dan podje trgovcu i odnese jedan preko mjere mali kotlic rakijnski govoreci:" Znas, sta je gospodaru?" "Sta?" zapita trgovac. Bogme se okotio tvoj kotao" odgovori seljanin, "i evo sam ti zdrijebe od njega donio, jer je u mene zdrijeban i dosao, a ja tvojega ne cu." Bravo! bravo!" odgovori trgovac, "po tome se vidi, da si covjek posten, fala ti!" "Nego molim te, gospodaru" pridoda seljanin, "neka  jos koji dan u mene postoji kotao, jer ga onako bolesna ne mogu spraviti." "Dobro dokle" odgovori mu trgovac. Poslije desetak dana dotrci uplasen seljanin k trgovcu, pa mu rece: "Gospodaru, ne znas nesrece?" "Koje?" zapita trgovac. "Krepao kotao." "Kako krepao, niciji sine!" prodere se trgovac, "kako moze kotao krepati?" "Eto kako" prihvati seljanin, "stogodj se koti, valja i da krepa." I na ovaj nacin,kad trgovac potjera seljanina na sud i u  sudu dobije razlog, i uzme veliki kotao za mali.

 

Ero s onoga svijeta


Kopao Turcin s Turkinjom kukuruze, pa na podne otide Turcin da prepne i da napoji konja, a Turkinja otane odmarajuci u hladu. U tom udari odnekud Ero: "Pomozi Bog, kado!" -"Bog ti pomogao, kmete! a odakle si ti, kmete?" -"Ja sam, kado! s onoga svijeta." - Jeli Boga ti! a nijesi li vidjeo tamo moga Muju, koji je umro prije nekoliko mjeseci?" -"O! kako ga ne bi vidjeo! on je moj prvi komsija." -"Pa kako je, Boga ti!Kako zivi?" -"Bala Bogu! zdravo je, ali se Bogme dosta muci bez asluka: Nema zasto da kupi duvana, niti ima cim da plati kavu u drustvu". -"A oces li ti opet natrag? ne bi li mu mogao ponijeti, da mu posljem malo asluka?" -"Bi, zasto ne bi, ja idem sad upravo tamo." -Onda Turkinja otrci tamo, dje joj se muz bio skinuo od vrucine, te uzme kesu s novcima, i stogodj bude novaca u njoj, da Eri, da ponese Muji. Ero dokopa novce, pa metne u njedra, pa bjezi uz potok. Tek sto Ero zamakne uz potok, al' eto ti Turcina dje vodi konja da napoji, a Turkinja te pridagnja: "Da vidis, moj covece! tuda sad prodje jedan kmet s onoga svijeta, pa kaze za nasega Muju, da se muci bez asluka: nema za sta da kupi duvana niti ima cim da plati kavu u drustvu; te sam mu ja dala ono novaca, sto je bilo u tvojoj kesi, da mu ponese." A Turcin: "Pa kud ode? Kud ode?" A kad mu zena kaze, da je otisao uz potok, onda on brze bolje skoci na gola konja, pa poceraj, uz potok. Kad se obazre Ero i vidi Turcina, dje trci za njim, a on onda bjezi! Kad dodje pod brdom u jednu vodenicu, a on utrci u nutra, pa povice videnicaru: "Bjezi, jadna ti majka! Eno Turcina da te posijece; vec daj meni tvoju kapu, a na tebi moju, pa bjezi uz brdo tuda oko vodenice." Vodenicar, videci Turcina dje trci na konju, poplasi se, i ne imajuci kad pitati, zasto ce i kroz sto da ga posijece, da Eri svoju kapu a Erinu baci na glavu, pa iznad vodenice bjezi uz brdo. Ero metne vodenicarevu kapu na glavu, pa jos uzme malo brasna, te se pospe, i nacini se pravi vodenicar. U tom i Turicin dotrci pred vodenicu, pa sjase s konja i uleti u vodenicu: "Kamo more taki i tako covek, sto je sad tu usao u vodenicu?" A Ero mu kaze: "Eno ga vidis, dje utece uz brdo." Onda Turcin: "Drzi mi more konja." - Ero uzme konja, a Turcin uz brdo za vodenicarem, ovamo, onamo po bukviku. Kad ga vec stigne i uvati, a on: "Kamo, k...o! novci, sto si prevariomoju zenu, te uzeo da poneses Muju na oni svijet?" Vodenicar se stane krstiti i snebivati: "Bog s tobom, gospodaru! ja niti sam vidjeo tvoje zene, ni Muje, ni novaca." I tako im prodje citavo po sata, dok se osvijeste, i vide sta je. Onda Turcin potrci na vrat na nos k vodenici; kad tamo, ali oces! Ero uzjao konja, pa otisao bez traga, a Turicin savija sipke, pa pjesice k zeni. Kad ga zena opazi bez konja, a ona povice: "Kamo, covece! sta uradi?" - Veli: "Tamo njoj mater! ti si mu poslala novaca, da kupi kave i duvana, a ja sam mu poslao i konja, da ne ide pjesice.

Nasredin dijeli ovnove


Zarobilo devet gorskih hajduka deset ovnova, pa stali da ih dijele.
Dijeli, pa dijeli, kako god pocmu, na svakog dolazi po jedan, a samo na jednog po dva ovna. Takvu kavgu zametnuse i da ce oruzje trgnuti, kad li nanese sreca Nasredina kraj njiha. Kad ga oni vide, viknu ga:
- De, hodzo, pejgambera ti, naredi kraj inatu i kavgi, razdijeli ovnove kako te tvoja pravica uci, pa kako ti reces, nam ce pravo biti.
Sad udje hodza u druzinu i rece:
- Ako zaista na moju rijec pristanete, kako po pravu i pravici recem, i ako mi nece niko zlobiti, to cu pravo podijeliti.
Svi hajduci ucinise kletvu, a to bi Nasredinu drago, pa ce ovako:
- Vas devet i jedan ovan je deset; ja jedan i devet ovnova - to je opet deset.
To rekavsi, ostavi hajducima jednoga ovna, a ostalo devet sa sobom ocera.

Nasrudin i pas


Jednom Nasrudin hodja usao nekuda kroz selo, pa na njega naleti pas njegova komsije. Hodza, da se obrani, potegne sjekiru, udari psa u glavu, a pas otegne repinu.
Komsije ode kadiji, pa mu se potuzi. Odmah dovedu Nasrudina, te mu rece kadija:
- Sto nisi drzalicom udario psa, vec sjekirom?
Na sto ce mu Nasrudin:
- Da je htio pas mene repom ujesti, i ja bih njega udario drzalicom.

Nasredin u bostanu

Prolazio Nasredin hodza kraj bostandzijina bostana. Zapele mu lijepe dinje i karpuze za oci, pa ne mogo srcu odoliti, preskoci plot pa ih stane u torbetinu trpati. Al' eto ti bostandzije:
- More, hodzo, sta radis u mom bostanu?
Nasredin, kako prihvatio dinju da ju utrgne, okamenio se kraj nje i izbuljio oci u bostanziju:
- More, bostanzijo, vitar me donio.
- Ako te je vitar donio, sto drzis dinju u ruci? - pita bostandzija.
- Drzim se da me dalje ne odnese, - veli hodza.
- Ma kad se drzis da te dalje ne odnese, zasto ih trpas u torbu? - pita opet bostandzija.
- Beli, ni sam ne znam sto to od straha radim - doklopi hodza.

Nesretniku se ne moze pomoci

Za nekakoga coeka govorilo se da je nesrecan i da mu se nikako ne moze pomoci. Jedan bogat coek namisli ogledati, dali je istina, pa uzme jednu kesu novaca te metne na brvinu preko koje je malo po tom valjano da predje onaj nesretnik. Kad nesretnik dodje blizu k brvini, on rekne u sebi: "Dosta sam puta preko ove brvine prelazio, hajde sad da ogledam, dali mogu zmureci preko nje preci," i tako zazmurivsi predje preko brvine i prekoraci kesu s novcima.

 

Nije vjera tvrda u jacega

Udruze se tri vola, te se dogovore i otidu u planinu veliku, dje su dosta trave i vode nasli. Tu se nastane. Dodje vuk da ih pokolje, ali oni se pribiju jedan uz drugoga; pa docekaju vuka na rogove, te im vuk ne mogne nista. Vuk se domisli, pa upotrebi lukavstvo. Privuce se blizu Bijelonje, pa ga zovnu i rece mu: - Dogovorite se ti i Rudanja, te mi izdajete Galonju, i nemojte ga braniti, a to je i za vas korisno, jer ce ostati sva pasa vama dvojici. Bijelonja pristane na vukov savjet, pa jos i Rudonju nagovori, te vuku izdadu Galonju. Posto vuk smiri Galonju, opet prizove Bijelonju i posavetuje ga da mu ovaj izda Rudonju, pa da za njega samoga sva pasa ostane. Bijelonj pristane i Rudonju vuku izda. Posto vuk i Rudonju smiri, onda kidise put Bijelonje. Bijelonja mu rece: - Zar ces pogaziti vjeru, vuce? Vuk mu odgovori: - Nije vjera tvrda u jacega!

Nijesam bas iz Sarajeva

Nekakav Turcin, dosavsi u berbernicu da se obrije, kaze na pitanje da je iz Sarajeva. Berberin od djavolstva stane hvaliti kako su Sarajlije svi junaci, i da se oni nigda ne dadu kvasiti, nego suvu kosu briju. Turcinu to bude milo i, pokazavsi da je i on junak, pristane da ga brije nenakvasena; ali kad ga stane vrlo boljeti i vise ne mogne trpeti, onda rece:
"Nakvasi malo, nijesam bas iz Sarajeva, nego poblizu odande".