"Ili djonom ili nikako"

akai11

Ima me

Pratiću te
onda kada ne budeš ni sumnjao
da sam toliko sposobna
voljeti,
i kad u očaju Oktobra
budeš grizao svoju savjest umornu
nesposoban za priznanje
da si mi jednom lomio srce u rukama
veličajući krivce
tu, ispred mojih suza.
Čemu osvrtanje?
Tim me očima ne možeš
vidjeti
čak ni naslutiti
moje vjerno postojanje
čiji se sav cilj svodi
na tvoje osmijehe.
Nježno ću bdjeti
nad tvojim korakom
koji je sve, osim lak
ali ipak tvoj
razvedrit ću sva neba
pod kojima se budeš molio
tom Bogu u kojeg ni sam
ne vjeruješ...
Nećeš biti sam
dok god me zrno
u tvom srcu ima
a ima me...

Necu da cutim
Ocu da se cujem
Da budem glasan
Umove da trujem
Necu da cutim
Moj stav je jasan
Ko vam jebe mater
Ja cu biti glasan
Necu bre da cutim
Ono sto mislim hocu glasno da kazem
Necu bre da cutim
kao licimerna govna iza ledja da vas lazem
necu da cutim
u lice sve sto imam moram da vam kazem
pljunucu te u lice ako treba , necu da cutim
neka sam idiot ja to smatram darom sa neba
retko ko je iskren danas pred sobom I svetom
necu da cutim , uzivacu u svom daru ukletom
============================

Janicari

Janicari jataganom kroz srce nas ubadaju
Svoju muziku uvaljju , modu nabacaju
Na tv-u prodana pevaljka u microfon kresti
Uz tursku muziku otrovana omladina u ritmu tresti
Omladina , u dankom u krvu odvedena 
Svoje je odbacila, prodala Da bi tudje sirila
Janicarska dusa prodana   samo sazaljenje zasluzeno je dobila
Moderni , u krvi danak

========================

Iako im oci za mrak nisu
Proganjace , kroz mrak gledace
Bozansku iskru u sebi ubise
Oholo ,  Bez milosti kasapice
Jedni drugima , oni iz stada vukova
Bez srama nozeve u ledja zabijace
Nebo mi je zemlja prekrila
Sve vreme gledah u oci grobara
Nadajuci se trunki sjaja
Crvljive duse bez imalo stida
zgazice drugoga Covek-gnjida

=================

Sjeverno od srca

Prizivam te noćas, nakon svih obećanja sebi da to neću više činiti,
nakon toliko vremena u kojem sam mislila da sam zaboravila,prizivam te
onom vedrom uspomenom, što ječi kad se vrati u budućnost gdje nas nema,prizivam te, jer ti se ne zaboravljaš....!
Tvoje ime večeras je subjekat u molitvi sročenoj od krvi i suza,tobom uzrokovanih i nama pokopanih.
Dušom mokrom od plača tražim tvoje oči da se među njima razapnem, da skončam
u plavetnilu koje nije vještačko, kad sve drugo jeste....
Sve što smo sada s drugima - podsmijeh je bivšem mi, to je tako kad prošlost koja je bila velika nadmaši svaku kasniju eventualnost.
Dozivam te kišom, dozivam te nadom da bi nešto moglo biti od onda, ali - sjever je sada moj jedini pravac....

emoo

jel smeju ovde koemntari ?

NA PLOČNIKU SMRTI

zgrčeno tijelo
drhti u kutu
koprca se u mraku nemirno
strašno
udovi njegovi lete po zraku
i čudni pokreti vide se tu
ispijene ruke traže svoj mir
krvave oči nadu vape
tijelo se bori sa sobom samom
i smrt od sebe gura
nemiri muče organe i misli
sve je drugo odnijela bjelina

i ne za što drugo
ne zna taj um
ni za što drugo
ne mari to tijelo

koprcaju se udovi
na pločniku smrti
prevrću se oči
u devetom krugu pakla
i lete po zraku ruke i noge
i doziva um jedinu riječ
u okrilje svoje
da ga spasi
bar još jedan dan

nemiri polako
postaju sve jači

i tijelo se hoće izvuć iz kože
nemiri lome tijelo
tijelo se bori protiv smrti
i doziva smrt da ga spasi


evo nesto moje....

Nagovještaj besmrtnosti iz sjećanja na jednu mladost ili testament za E.
"...
Sada,
kada više ništa na svijetu
ne može vratiti dane prohujalog ljeta
ludost zaljubljenog srca i nevinost duše,
oblake na svili i blještavost snova,
ne treba tugovati,
tuga je premalo za nas,
razumiješ li...
Moramo tražiti snage u onom
što je ostalo i s tim živjeti....
Mora se tako...
Zaboravimo, ne radi nas,
ne radi drugih
nego radi zaborava
koji je nemoguć,
zaboravimo da smo se jednom voljeli,
da smo živjeli jedno od drugog
i da smo bili krivi
zbog toga...
...Požurimo,
s danima i danima što će doći
brže nego mislimo
jače nego što ćemo osjetiti
pokoravajući naše uspomene
požurimo sa shvaćanjima,
koja sada moraju biti zrela
požurimo
sa svim što me odvaja od tebe...
od nas....
Jednom, kad ne budeš ni slutio
vratit ćeš se i ubrati cvjetove
koje smo zajedno mirisali,
ali, tvoje ruke bit će prekratke,
a noge premorene za još jedan korak..
bit će kasno...
...Možda ćemo se naći jedanput
na malom skromnom vrhu života
i neizrečene tajne dugih godina
htjeti da kažemo,
al' proći ćemo jedno kraj drugog
kao stranci
jedan skrenuti pogled bit će sve
što ćemo jedno drugome moći dati...
...Zaboravit ću Oči
i neću promatrati zvijezde
koje me na tebe neobično podsjećaju
da se ne prevarim u njihovom sjaju
...Ne boj se, jednom ćeš se zaljubiti
al' ljubit ćeš zato što će te
nešto na toj ženi podsjećati na mene...
Budi jak,
ne otkrivaj svoje srce ljudima
jer u njima vlada zlo i egoizam
život je borba - moraš pobijediti
zbog sebe i zbog nas,
ali ako izgubiš - ne smiješ tugovati
cilj života je ljubav
a ona traži žrtve...
...Bio si moje veliko proljeće
uspomena koja će dugo živjeti
u budućnosti
koje ću se sjećati....
...Patit ću
jer sam te voljela
bit će to ironija tuge...
...Nestat će sjaja snova
nestat će veličanstvenosti svijeta
sve će to odnijeti vjetar Juga
ostat će samo blijeda slika onoga što je prošlo...."

Šta ako...

Šta ako zauvijek ostane ovako bolno, ako nastavimo sa ovom farsom? Tebi je lakše, jer imaš toliko prostora, a meni i ovo malo mog oduzimaš, pa više nemam gdje da idem, strepim na svakom ćošku, i ovaj grad mi postaje stran i hladan, jer me ne štiti, već me suprotstavlja tebi, svaki dan iznova...
Šta ako sakupimo godine u drhtavim rukama i shvatimo da smo pogrešno sanjali, da li i tebe plaši ta pomisao kao što plaši i mene? Hoćeš li odmahnuti rukom i pokazati uvježbani osmijeh, ili ćeš se rugati životu koji slama? Šta ako između tebe i nas sada postoje samo uvele godine? Mnogo ih je, mili moj...
Šta ako nekada odeš tražeći svoju Ličnu Legendu (ti znaš šta je to, pričala sam ti), pa se ne osvrneš posljednji put za našim snom, a ja nastavim živjeti ovako prazno?
Šta ako ostanem ista nadajući se da je tamo gdje si ti
nebo isto ovako plavo, a ne bude?
Šta ako zauvijek ostanemo Jesen?

~: cesarica18 nije lose. Samo u jednoj poruci napisi sve nemoj poruk uza porukom.. jel cita ovo neko uopste ?

Mrlja.

Sedeci tako , gledao sam plafon. Gledajuci plafon uocio sam mrlju od vode .Ta mrlja je bila kao I svaka drga, ruzna, curela je voda od kise koja je probila zidove.Ja sam je tako geledao I razmisljao …jer je bash takva jedna skro pa indentichna mrlja postojala u mojoj dusi … kisa suza, koje nikad nisam  ispustio jer mi ponos nije dao, napravila je tu mrlju probila se kroz zid tih cvrstih emocija ….napravila ruznu mrlju na zidu mog svetilista I sad ulazi kap po kap…. Probija malo po malo… A I ja samo sebe zalim. Ko da je moja dusha jedina sa takvom mrljom ? O ne , nikako ,gadno sam se prevario svaka dusa ima po jedan takav ovlazen zid , trulu mrlju na istome, koja se siri. Samo je pitanje vremena kada ce cela dusa biti utopljenja, kada zidine popucaju I ono sto cini tebe ono sto samtramo besmrtnim postane raspad…. NE NE NE I NE NIKAKO NECU TO PRIHVATITI ! TO NIJE MOGUCE! NISMO STVORENI DA BI OTRULELI I PROPALI! BORICU SE … boriti .. ali dokle ?  DOKLE! ?
============

Zaoke

Prijatelji, drugovi, braco, svi ste vi puni zaoka. Svi imamo pojednu samo je pitanje kako je odkrijemo ljudima. Gledam moje prijatelje I ne vidim im zaoke. Glavu ne mogu da pomerim , ne smem , plasim se da ne vidim te zaoke kako me zaobilaz I stoje mi tachno iza ledja. Ubosce me. Budale , hahahaha, neka sanjajju ne znaju da imam I oci I usta na jedima , odgrizcu im zaoku svojim zaleteti se punim trkom udaritih ih svojim rogovima I zabosti im sopstvene zaoke u oci … bolece ih al ce znati za sledeci put ….tako je to sad. Pitam se dali postoje ljudi kao ja  ili su svi odavno pomrli ? Da li postoje ljudio kao ja sa 2 lica ali oba ista samo se nalaze na razlicitim stranama , imaju li vise zaoka kao ja ? Jesu li svi takvi ili samo odredjeni pojedinci ? kako prepoznati bracu , iste , obelezene ….hahah kako glupa pitanja postavljam a vec znam da je odgovor u osecaju.Svi smo mi insekti  I zivotinje imamo jaku inticiju kao I oni, samo nam je zatvorena zakrzljala .

 ===================================

Nikako.

 

Sedim i pusim cigaretu. Slusham muziku ali  me vibracije ne doticu, zaobilaze. Citam knjigu ali mi reci ne dopiru u mozak, ne stvaraju se slike. Pokushavam da osmislim crtez, recenicu.  Sta god da radim kao da nisam svoj, koliko god da zeleo, koliko god da se trudio odbijam. Nalazim se u nekom petom svetu, ne znam ni sam gde ali znam da sam cesto tamo. Taj peti svet je cudna stvar, ne interesuje te nista sa ovog materijalnog, nista sa kreativne ravni.. nista ni sa jednog tebi poznatog sveta. U tom svetu se jedino dobro osecas kada se odvojish od ovog. Sve sto vidish, sve sto cujes, sve sto uradis ne dotice te.. samo mislish... i zapisujes misli. Osecam veliko jebeno apsolutno nista. Osecam se neispunjeno, nezadovoljno. Niko nije kriv za to. Nije ni moje emocinalna slomljenost, nijedna osoba, nikakav predmet. Jednostavno je tako a zasto ne znam ni sam. Osecam se jednostavno nikako. Polako izlazim iz tog sveta. Radjaju se nove ideje i kreacije.  Misli se formulisu i dobijaju zemljaski oblik. Muzika koja je do sada bila neprimetna polako ulazi u usi, cujem i razumem reci pesme . Osecam ispunjenje. Opet se povezujem vracam . Steta bash mi je bilo lepo kada se nikako nisam osecao.

Crvenije

U beskrajnom nizu neravnopravnih suparnica, pokušavam doprijeti do tvoga bića, ili bar onog dijela gdje makar biološki postoje određene emocije. I dok sada stojimo jedna nasuprot druge, ona više pokazuje, ja više posjedujem.
I uz sav moj trud, ti i ne primjećuješ koliko sam se zbog tebe promijenila, a i kako bi primijetio, šta mi vrijedi -njene su tange crvenije.
Meni su crveni samo obrazi. I ponekad usne.
Od tvojih poljubaca.
Od krvi.



Efektivnost

Ne vraćaju se godine koje su prošle
ni osjećanja, ni obećanja, ništa, ništa se ne vraća,
uzalud stojimo čekajući da vrijeme nešto promijeni
ni ono se na ovoj temperaturi ne vraća...
Pred ovolikim santama koje smo stvorili - i Bog je zanijemio!
Možda nam se odnekud odozgo smiješi iz prikrajka
i uživa gledajući kako patimo - u kazni
za koju On ni prstom nije maknuo.
Sve smo uspjeli sami.
Efektivno.

Sve naše razlike

Gledam je i ona gleda mene, smije se a ja šutim - da ne bih vrisnula, tako perfektno našminkana i savršeno obučena, ruke su joj pune vrećica sa potpisima, moje - knjiga;
I to nisu sve naše razlike.
Ja nemam pristup njenim visokopopularnim klubovima (način plaćanja: u četiri oka),
moja obuća nije dovoljno visoka da gazi sve pred sobom i nemam ličnog pratioca za brisanje nosa;
I to nisu sve naše razlike.
Ona nema pojma šta je to Lična Legenda, misli da je možda broj muškaraca koje je osvojila najnovijim sjajilom - za veći volumen. Možda je rođena s tim.
I to nisu sve naše razlike.
Ali, ja godišnja doba razlikujem dušom - ona očima, njeno je srce samo mišić - moje vasiona;
I to nisu sve naše razlike.
Ona ima tebe.