Osmeh plavog galeba


Gvirim radoznalo
kroz kljucaonicu snova
trazeci "Alisu u zemlji cuda"
izmedju prostirki uzdaha
dok s' plafona kaplju
cipkaste lazi
sedokosog decaka.
Zatvaram poljupcem
oci ljubicastog cvorka
smeseci se zvezdama.
Sa jutrom nestadose
vrata mastanja.
Na jastuku samo
osmeh plavog galeba.

Precuti...

Nemoj sada nista reci
dali sam prvi ili stoti,
precuti...
sve precuti...

Zelim te uz sebe
i to dobro je,
srcu tako toplo je...

Cuti...
ako treba da odes,
cuti...
ako se bojis da ostanes,
cuti...
dobro je...
samo poljubi me...

U oku ti vidim sjaj
negdje u srcu spava beskraj
i tako bilo bi lijepo...da cutis,
cija si...
ko si...
cuti...
zelim da znam,
ali nemoj da pokvarim san...
precuti...

Jutrom kada odes
pokrij me,
poljubi me,
ostavi ruzu bijelu na stolu,
kavicu ne ispijenu,
i idi...
ali vrati se...
ja cu jos da sanjam
i polubudan...
te cekam...

Ako me prestanes voljeti...

Ako me sutra nebudes voljela vise,
ne nemoj to nikome reci
zasto smo postali jedno drugom stranci...

Ako sutra prestanemo plakati,
ipak pozeli neku suzu pustiti
za nas...
jer mi smo se danas voljeli...

Ako me sutra prestanes voljeti
reci mi to danas,
da znam kada mi valja umrijeti...

Ako sutra odes...
sa sobom ponesi dio mene,
kada ti lose krene i sama ostanes
neka te sjeti koliko sam volio
samo...Tebe...


Mi..Ja i Ti...

Ja i Ti
uvijek smo plakali
kada bi se rastali...

Drhtave usne
poljubac bi stavljale
kao da nikada vise
ljubiti nece...
oci crvene
kao da vise plakati nece,
i rijeci...
brzo cu doci draga...
brzo mi dodji dragi...

Ja i Ti
dva bica
zarobljena u cetiri zida,
dok srce kapljicu zivota
pusta jednu po jednu
na rijeci...moram poci ljubavi...

Ja i Ti
zarobljeni u daljini
nedokucivi u svojoj tisini,
placemo istim suzama
sto nas nema
jedno pored drugoga...
moja voljena...


Ako podjes...

Ako podjes...
jutrom ostavi kavu na ispijenu,
muziku nemoj gasiti,
kupatilo nemoj cistiti,
roletne nemoj dizati,
pusti da jos sanjam
tvoje prste u mojoj kosi...

Ako podjes...
ne reci nista
ponesi rijeci sa sobom,
ogrni se mirisnim jorgovanom,
i te cipele lake tiho obuci,
naocale stavi da se suza ne vidi
i idi...
jer ja jos sretan sanjam
smijesim se dok sklopljene oci imam...

Ako podjes...
nemoj se okrenuti,
nemoj razmisljati
kako ce meni biti kada se srce probudi,
jer...
mogla bi zaplakati...

Ako podjes i daleko budes,
reci cu ti kako ce meni biti,
budan ledenu kavu cu ispiti
vrtit cu onu nasu pjesmu,
bezvoljno traziti nesto u frizideru
i ostati gladan...
Tebe...

Ako podjes...
nemoj da brines
voljet cu te dok se ne vratis,
a onda...
nemoj nikada vise da odes...

Intermeco



U solji caja
miris mente,
livada i
pcela.
Zelenilo odmara.
Kafeni talog
bljutavo
smiruje zeludac.
Ne pijem vrucu
kafu,
ali znam da cu
mirno spavati
makar opecenog
glasa.
Uzmi moju
solju caja,
prazna je.

posveceno meni dragoj,zaista posebnoj osobi ...


Ne daj me


Kad naslonim
glavu trsavu
na tvoje ruke
osetices dete
koje luta
izmedju sna
i jave.
Necu da
odrastem
nikad.
I ti
to znas.
Osecas.
Slutis.
Tananu nit
beskraja,
iskona,
lepote.
Ususkaj me,
otpevaj uspavanku,
poljubi
prkos na
vrhu nosa.
Pospi
latice
ljiljana
da ne
povredim
stopala.
Cuvaj me.
Ne daj me
vremenu,
zimi,
iskusenju.
Jer,ti znas,
dete voli
najiskrenije,
bezazleno.
Ne daj mi
da odrastem.
Andjele.

Trenutak ili vecnost


Htedoh reci...
Bio je trenutak
u zenici
nemirom nestao.
Sad gledam tamom
praskozorje.
Bio je san
u uzdahu
strahom odbegao.
Sad snevam dane
beskrajem optocene.
Na kamenu
na obronku
pod listom
u grumenu
ceka
rosu
da odledi
okovanu
rec.

Posveceno Nekome...

Cutao sam...

Nisam ti nikada rekao volim te,
a trebao sam...
i nisam ti rekao bez tebe nisam nista,
a zelio sam...

I ne rekoh ti bojim se
tisinom svojom da zagrlis me,
cutao sam...
i ne rekoh ti kako drhtim,
u snovima sa tobom letim,
ne...
nista rekao nisam...

Ali sada
dici cu glas do neba,
i kazem ti
bez tebe sam nista,
bez tebe se bojim zivjeti,
bez tebe drhtim
dok u snovima te drzim,
i...
zagrli me...
jer milo moje...
volim te...

Tebi...

Moja Srno...


Evo Srno
pred tvojim zamkom stojim
jorgovan mirsini
u dusi nosim
i cekam ...da vrata otvoris...

Vidi Srno
kako mi sijede saraju kosu crnu
na licu primjetim po koju boru,
al' u dusi osta djecak naivni
koji zeli samo jedno
Tebe...
voljeti...

Ne Srno
nemoj me pustiti medju ledene zidove svoje,
jer otopit cu u njima srce tvoje,
donijeti ceznju i nemire,
pustinjske vjetrove zazvati,
tvoje oci suzama srece natopiti...

Eh moja Srno
znas li da ljubav trazi zrtve
i ja sam ti vec odavno postao njen plijen,
pomirio se sa svim
prestao se otimati,
i priznao si
da u mome srcu stanujes samo Ti...

A ti Srno!
nemoj vrata otvarati
pusti da latice jorgovana po meni popadaju,
prekriju lice i kosu dugu,
pusti da ostarim cekajuci,
umrem na zelenoj ledini
mirisan,
usamljen,
mozda tada izadjes
u narucje me uzmes
i kazes ...
volim te jedino moje...

Ulica uzdaha


Volim da volim.
Volim da ti
udjem pod kozu
i uselim nemir
kao mravinjak,
ustolicim zelju.
Volim da ti krenem
kroz vene
i usadim ceznju
u buket ljubicica.
Jedan pogled
-bistro jezero.
Jedan dodir
-put u vecnost.
Na travi ostaju
dodiri,
osmeh leptira,
Amorov poklon.
Tu sam,
uz tebe,
dok koracam
poplocanom ulicom
uzdaha.

Zbogom mila moja...

Zbogom mila moja
godine cine svoje
ostavljeno srce na drumu
nije docekalo ruke tvoje...

Suvise kasno je sada
da opet tebe volim
tacka zivota odavno je pala,
ali zagrli me poslednji put
obrisi suzu u mome i tvome oku,
tek pamti me
dok odlazim u ledene magle
kako sam zelio voljeti...samo tebe...

Zbogom mila moja
ne krivim te...ne krivi me
kada je trebalo voljeti
ja sam bio u moru i zvao te
ti osta na obali...
Sada samo suton sapuce
bili su njih dvoje
a ona nije zeljela skociti
u ljubavne valove njegove...

Zbogom mila
ti koja vise nisi moja,
ne kucaj na vrata sjecanja
jer Tebe...u meni...vise nema...