Tvoja stvar ; ) Donekle se slazem sa tobom ; )
Dobro!

Nemoj misliti ni slucajno da ce ovo proci bez borbe ; ) Ima da idemo do kraja, do zadnjeg, a posle, ako pobedite mutirajte i pucajte od zdravlja, od GM-a koliko hocete : )
Uh, uh...nabaca ti tu sad svasta ; )

Sta su vanilice i gurabije bez masti ili bar butera... nista..

Zivotinjske masnoce FTW!

Kako farmacija od dece pravi dozivotne musterije?
"Drugged from a young age onward, many American children will grow up dependent on serious antipsychotic drugs they had no need for."
http://rt.com/usa/children-antipsychotic-taking-us-187/

.................................................................................

Da li je Velika Farmacija zavisna na prevare?

"First, Chinese authorities announced they were investigating GlaxoSmithKline GSK -0.16% and other pharma companies for bribing doctors, hospitals and government officials to buy and prescribe their drugs. Glaxo is accused of using a Shanghai travel agency to funnel at least $489 million in bribes."

"Last year Glaxo paid $3 billion to resolve civil and criminal allegations of, among other things, marketing widely used prescription drugs for unapproved treatments and using kickbacks to promote sales."

"Chinese officials say they are investigating other foreign companies for similar charges. Merck & Co MRK +0.39%., Roche Holding and Sanofi SNY +0.06% SA confirm they used the same travel agency as Glaxo, but they haven’t been accused of wrongdoing."


http://www.forbes.com/sites/erikakelton/2013/07/29/is-big-pharma-addicted-to-fraud/

..............................

Najvece farmako korporacije, placaju kazne za prevare, podmicivanja, lobiranja, na bukvalno sestomescnim nivoima ali nikom ne pada na pamet da im stave katanac na vrata ; ))

 

Bolje drogiran nego Ajk.

"Bolje realnost, nego kutijaska malogradjanstina!"  : )) Dobar citat, kvalitetan.

Jebi ga, ljudi zaradjuju lovu, sad, sto to rade na necijoj mizeriji, to je drugi padez. Ali cilj opravdava sredstva ; ) Moraju i oni (famrkoa industrija) necim da hrane decu.

Ne brinem se ja, sudice se njima za zlocine protiv ljudske vrste ; )

Dr. Gorjanski: Želite zaraditi na boli, a zdravlje pretvoriti u robu. Vodi vas pohlepa



Osječki stručnjak za javno zdravstvo uputio je oštro pismo pobornicima privatizacije tog sustava

Krajnjim vam cilj nije boljitak zdravstva, nego, budimo iskreni, zarada na boli, bolesti i patnji. Cilj je privatizirati zdravstveno osiguranje, zdravlje pretvoriti u robu, a bolest u izvor prihoda – oštro se obraća dr. Dražen Gorjanski iz Osijeka, stručnjak za javno zdravstvo, u otvorenom pismu "pobornicima privatizacije zdravstva".Njihove mjere za boljitak zdravstva naziva naopakima i zlonamjernima.

 Unatoč opće poznatoj činjenici da je najveći dio teškoća u zdravstvu uzrokovan upravo njegovom privatizacijom, vi i dalje kao rješenje nudite još veću privatizaciju, sada privatizaciju zdravstvenog osiguranja. Jednako je to liječenju otrovanog bolesnika davanjem još više otrova. Jasno je i vama da je prijedlog zapravo podvala i da neće dovesti do uklanjanja teškoća. One će biti još veće – strahuje on. Takav će sustav, dodaje, slično kao i u Americi, ostaviti 15-ak posto građana bez zdravstvenog osiguranja, što je u Hrvatskoj oko 665.000 ljudi.

- Povećat će smrtnost i pobol jer će mnogima liječenje biti preskupo ili u cijelosti nedostupno, a oko 60 posto osobnih bankrota, čak i dobrostojećih pojedinaca bit će uzrokovano troškovima liječenja. Ne vjerujete? Pogledajte dokumentarni film američkog redatelja Michaela Moore-a ''Sicko“, možda povjerujete – navodi dr. Gorjanski. Slaže se da živimo u vremenu liberalnog kapitalizma, ali ga zbunjuje zaboravljivost.

- Vi znate da je samoodrživo javno zdravstvo moguće, vi ste ga koristili i uživali njegove plodove. Zar ste doista to zaboravili? Zar vas je toga sram? Jer se ne uklapa u novi, sebični i neljudski svjetonazor? Ili ste doista toliko opčinjeni pohlepom da ste ga samo zbog pohlepe spremni uništiti? Vi toga niste svjesni, ali javno je zdravstvo najdragocjeniji proizvod ljudske civilizacije – poručuje. U javnom su zdravstvu, stava je, objedinjeni najviši dosezi tehničkih znanosti s najvišim duhovnim dosezima.

- Nigdje kao u zdravstvu nismo bliže utopijskim društvima koja podrazumijevaju jednakost i solidarnost, nigdje se nismo više približili društvu u kome će svatko pridonositi koliko može, a uzimati koliko mu treba – piše on nadalje. Ta se utopija ostvarivala, nastavlja, dok se nisu pojavili pobornici privatizacije zdravstva.

- Dok niste javno zdravstvo rasprodali, potpuno ga izobličili, ocrnili, dok ga niste zagadili tržišnim poslovanjem, zakonima ponude i potražnje, posijali sjeme pohlepe i zarade, a potom se cinično čudili što „nije učinkovito“ i što ima „nepovoljan cost benefit“ - govori. Zagovornike privatizacije moli da ne uništavaju javno zdravstvo. Pita ih sjećaju li se Jonasa Salka, Marie Curie i Andrije Štampara.

- Salk je izumitelj cjepiva protiv dječje paralize kojega nije zaštitio patentom, a na pitanje novinara ''Tko je vlasnik patenta?“ odgovorio je ''Nema patenta. Može li se patentirati Sunce?“ Sjećate se i Marie Curie, dvostruke dobitnice Nobelove nagrade koja je otkrila radij i polonij, i koja, poput Salka, nije patentirala proces izolacije radija kako bi ga i drugi znanstvenici mogli neometano istraživati - navodi.

Podsjeća i na A. Štampara, utemeljitelja Svjetske zdravstvene organizacije, koji je "zbog svojih naprednih zamisli o zdravstvu koje služi građanima bio proganjan već u staroj Jugoslaviji".

- Znate li da je tijekom NDH radije izabrao zatvor u kojemu je proveo cijeli rat, no se odrekao svojih uvjerenja o javnom zdravstvu i dobrobiti koje ono donosi? Djela i životi takvih ljudi ugrađeni su u ono što vi želite uništiti. Zar vas doista nije strah stati s maljem pohlepe nasuprot tog veličanstvenog hrama sazdanog od života prepunih plemenitosti, odricanja i rada tisuće znanstvenika, liječnika i sestara? - pita ih. Dr. Gorjanski zaključuje kako mu preostaje jedino moliti ih "u ime tisuće onih koji će zbog pohlepe nepotrebno umrijeti". - Vjerujem u vas – stoji na kraju pisma.

http://www.vecernji.hr/hrvatska/dr-gorjanski-zelite-zaraditi-na-boli-a-zdravlje-pretvoriti-u-robu-vodi-vas-pohlepa-913538

Šokantno priznanje: istraživanja su lažna, nauka je otišla na mračnu stranu

Shocking Report from Medical Insiders

F. William Engdahl (NEO) : A shocking admission by the editor of the world’s most respected medical journal, The Lancet, has been virtually ignored by the mainstream media. Dr. Richard Horton, Editor-in-chief of the Lancet recently published a statement declaring that a shocking amount of published research is unreliable at best, if not completely false, as in, fraudulent.

Horton declared, “Much of the scientific literature, perhaps half, may simply be untrue. Afflicted by studies with small sample sizes, tiny effects, invalid exploratory analyses, and flagrant conflicts of interest, together with an obsession for pursuing fashionable trends of dubious importance, science has taken a turn towards darkness.”

To state the point in other words, Horton states bluntly that major pharmaceutical companies falsify or manipulate tests on the health, safety and effectiveness of their various drugs by taking samples too small to be statistically meaningful or hiring test labs or scientists where the lab or scientist has blatant conflicts of interest such as pleasing the drug company to get further grants. At least half of all such tests are worthless or worse he claims. As the drugs have a major effect on the health of millions of consumers, the manipulation amounts to criminal dereliction and malfeasance.

The drug industry-sponsored studies Horton refers to develop commercial drugs or vaccines to supposedly help people, used to train medical staff, to educate medical students and more.

Horton wrote his shocking comments after attending a symposium on the reproducibility and reliability of biomedical research at the Wellcome Trust in London. He noted the confidentiality or “Chatham House” rules where attendees are forbidden to name names: “’A lot of what is published is incorrect.’ I’m not allowed to say who made this remark because we were asked to observe Chatham House rules. We were also asked not to take photographs of slides.”

Other voices

Dr. Marcia Angell is a physician and was longtime Editor-in-Chief of the New England Medical Journal (NEMJ), considered to be another one of the most prestigious peer-reviewed medical journals in the world. Angell stated,

“It is simply no longer possible to believe much of the clinical research that is published, or to rely on the judgment of trusted physicians or authoritative medical guidelines. I take no pleasure in this conclusion, which I reached slowly and reluctantly over my two decades as an editor of the New England Journal of Medicine.”

Harvey Marcovitch, who has studied and written about the corruption of medical tests and publication in medical journals, writes, “studies showing positive outcomes for a drug or device under consideration are more likely to be published than ‘negative’ studies; editors are partly to blame for this but so are commercial sponsors, whose methodologically well-conducted studies with unfavorable results tended not to see the light of day…”

At the University of British Columbia’s Neural Dynamics Research Group in the Department of Ophthalmology and Visual Sciences, Dr Lucija Tomljenovic obtained documents that showed that, “vaccine manufacturers, pharmaceutical companies, and health authorities have known about multiple dangers associated with vaccines but chose to withhold them from the public. This is scientific fraud, and their complicity suggests that this practice continues to this day.”

Lancet’s Dr. Horton concludes, “Those who have the power to act seem to think somebody else should act first. And every positive action (eg, funding well-powered replications) has a counter-argument (science will become less creative). The good news is that science is beginning to take some of its worst failings very seriously. The bad news is that nobody is ready to take the first step to clean up the system.

Corruption of the medical industry worldwide is a huge issue, perhaps more dangerous than the threat of all wars combined. Do we have such hypnosis and blind faith in our doctors simply because of their white coats that we believe they are infallible? And, in turn, do they have such blind faith in the medical journals recommending a given new wonder medicine or vaccine that they rush to give the drugs or vaccines without considering these deeper issues?

F. William Engdahl is strategic risk consultant and lecturer, he holds a degree in politics from Princeton University and is a best-selling author on oil and geopolitics, exclusively for the online magazine “New Eastern Outlook”.

http://nsnbc.me/2015/06/19/shocking-report-from-medical-insiders/

.......................................................

Editor In Chief Of World’s Best Known Medical Journal: Half Of All The Literature Is False

Dr. Horton recently published a statement declaring that a lot of published research is in fact unreliable at best, if not completely false.

“The case against science is straightforward: much of the scientific literature, perhaps half, may simply be untrue. Afflicted by studies with small sample sizes, tiny effects, invalid exploratory analyses, and flagrant conflicts of interest, together with an obsession for pursuing fashionable trends of dubious importance, science has taken a turn towards darkness.” (izvor: http://www.thelancet.com/pdfs/journals/lancet/PIIS0140-6736%2815%2960696-1.pdf )

http://www.globalresearch.ca/editor-in-chief-of-worlds-best-known-medical-journal-half-of-all-the-literature-is-false/5451305

Resenje za sve Kristalove probleme:

https://www.facebook.com/cromeme/videos/vb.125850137532425/744546498996116/?type=2&theater

Iii, kao u najboljem trileru, gde se jedno prica, a drugo radi, ekspeditivni administratori uklanjaju poruke koje im bodu sujetu, ne znajuci pri tome da glavnog lika bas takvo jajarsko ponasanje inspirise da se jajarenju i dogmama usprotivi  : )

.............................................

Intervju: dr.sc. Lucija Tomljenović
Razgovarala: Kristina Duvnjak

Lucija Tomljenović doktorirala je biokemiju i trenutno je postdoktorand na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Britanska Kolumbija. Njezino istraživanje usredotočeno je na objašnjavanje mehanizama kojima cjepiva i njihovi adjuvansi (kemijski dodaci cjepivima) mogu izazvati neurološke i autoimune bolesti. Također radi na razvijanju novih protokola temeljenih na biomarkerima koji bi omogućili utvrđivanje moguće povezanosti ozbiljnih, štetnih pojava nakon cijepljenja sa samim cijepljenjem. Njezin rad na sigurnosti cjepiva bio je objavljen u vrlo utjecajnim medicinskim časopisima uključujući Annals of Medicine, Journal of Internal Medicine, JAMA, Current Pharmaceutical Design, Current Medicinal Chemistry, Vaccine and Lupus. Tomljenović je i stručni recenzent za Vaccine, Journal of Inorganic Biochemistry, Lupus and Surgical Neurology International.

Trenutačno radite na Sveučilištu British Columbia u Vancouveru. Studirali ste molekularnu biologiju na Biološkom odsjeku Prirodoslovnog-matematičkog fakulteta. Možete li nam opisati zbog čega i kako je došlo do Vašeg daljnjeg obrazovanja u Australiji, a zatim i u Kanadi?

U najkraćim crtama, glavni razlog zašto sam dospjela u Kanadu je sljedeći. U Australiji sam dala otkaz na svom prvom poslu nakon doktorata jer je moj bivši šef tražio od mene da lažiram podatke iz naše studije o statinima (lijekovi za snižavanje kolesterola). Naime u našoj grupi eksperimentalnih životinja, mnoge su imale fatalni ishod nakon tretmana statina. Moj bivši šef je tražio da ne uzimem u analizi podataka u obzir te slučajeve.Tada sam počela biti skeptična prema mnogim stvarima koje se doslovno prodaju kao znanost u peer-reviewed literaturi. Imam samo Bogu zahvaliti da je našao za mene mjesto u Kanadi nakon otkaza u Australiji. Pravo je čudo uspijeti dobiti posao bez referenci prijašnjeg poslodavca i bez publikacija nakon doktorata!


Vaše područje znanstvenog istraživanja, među ostalim, je i sigurnost cjepiva. Možete li nam općenito objasniti što su cjepiva i kako ona djeluju na naš organizam te u kakvoj je vezi imunološka reakcija našeg tijela sa živčanim sustavom?

Sve veći broj dokaza jasno pokazuje da molekule imunološkog sustava igraju izravnu i centralnu ulogu u razvoju središnjeg živčanog sustava. Imunološke molekule kao što su na primjer MHC molekule i razni interleukini utječu na procese kao što su nastanak i diferencijacija živčanih stanica, njihova migracija, usmjeravanje živčanih vlakana i nastanak sinaptičkih veza među neuronima. Osim toga, unatoč popularnom mišljenju da periferni imunološki sustav ne utječe na funkciju središnjeg živčanog sustava, znanstvena literatura ukazuje upravo na suprotno. Periferni imunološki sustav i mozak su u neprestanoj komunikaciji (i kooperaciji !) i ta je komunikacija od vitalne važnosti za normalno razvijanje i funkcioniranje oba sustava. Dakle, naivno je pretpostaviti da manipulacija imunološkim sustavom kroz sve veći broj cijepljenja tijekom kritičnih razdoblja razvoja mozga neće imati neželjene dugoročne reperkusije, uključujući i permanentne razvojne poremećaje kao što su autizam, hiperaktivnost, mentalna retardacija, epilepsija itd.

Štoviše, eksperimenti na životinjama pokazali su i da prekomjerna stimulacija imunološkog sustava u kritičnim periodima ranog razvoja može prouzrokovati dugotrajne negativne posljedice na normalan razvoj kognitivnih i socijalnih sposobnosti, koje se manifestiraju primjerice povećanjem straha i tjeskobe, deficitom u socijalnim interakcijama, abnormalnostima u senzomotornim funkcijama. Većina od navedenih simptoma je vrlo karakteristična za autizam.

Interakcija između imunološkog i živčanog sustava započinje rano tijekom embriogeneze i nastavlja se tijekom postnatalnog razdoblja. Uspješan neurološki razvoj ovisi o uravnoteženom djelovanju imunološkog sustava. Kod djece s autizmom primijećeno je nekoliko simptoma povezanih s deregulacijom imunološkog sustava. Dakle, moguće je da su poremećaji u aktivnosti imunološkog sustava za vrijeme kritičnog perioda u neurološkom razvoju direktno odgovorni za razvoj autizma.

Štoviše, eksperti se danas i slažu da je izloženost imunotoksičnim supstancama u vrijeme trudnoće i u prvim godinama života (dok se imunološki i živčani sustav intenzivno razvijaju), najvjerojatniji uzročnik porasta broja autistične djece. Unatoč tome, za najočigledniji izvor imunotoksina u djece – cjepiva, uporno se tvrdi da nemaju nikakve veze sa autizmom. Pedijatrijska cjepiva, naime, sadrže brojne sastojke koji su potencijalno toksični za mozak u razvoju (formaldehid, aluminij, živa itd). Individualno neki od tih sastojaka, primjerice živa, dokazano uzrokuju razvojne poremećaje u životinja slične autizmu i u količinama koje su direktno ekvivalentne onima koje djeca primaju cijepljenjem. Usprkos tome, kompletni sastav svih cjepiva kojima su djeca izložena prilikom cijepljenja nikad nije adekvatno testiran na toksičnost. Ovaj jaz u našem znanju o sigurnosti cjepiva je dakle zamijenjen znanstveno neutemeljenom pretpostavkom da su cjepiva sigurna.

Treba dalje naglasiti da tipično cjepivo sadrži sve potrebne komponente za izazivanje neuroloških i autoimunih poremećaja. Na primjer, cjepiva sadrže antigene infektivnih čestica koji mogu u nekim segmentima sličiti vlastitim proteinima (tzv. molekularna mimikrija). U tom slučaju, antitijela stvorena putem cjepiva mogu pokazati reaktivnost prema vlastitom tkivu. Nadalje, aluminij koji se dodaje kao adjuvans i živa koja se dodaje kao konzervans su neurotoksini i iznimno jaki stimulatori imunološkog sustava. U skladu s tim činjenicama, znanstveno je dokazano da su toksični učinci cjepiva posljedica abnormalne hiperstimulacije imunološkog sustava koja je posredovana djelovanjem pro-upalnih citokina. Produljena hiperstimulacija imunološkog sustava je jedan od osnovnih preduvjeta za razvoj autoimunih bolesti.

Jedan od razloga za dodavanje jakih imunoloških adjuvansa cjepivima leži u činjenici da je imunološki sustav djece (koji je još u razvoju), prilično teško stimulirati. Dakle, kako bi se isprovocirao odgovarajući imunološki odgovor koji bi rezultirao proizvodnjom antitijela, potrebni su jaki imunološki adjuvansi i repetitivne doze cjepiva koje se administriraju u relativno kratkim vremenskim intervalima. Postoje značajni problemi s ovakvim pristupom. Primjerice, znanstveni eksperimenti na životinjama pokazali su da je dovoljno administrirati svega 2-3 jaka imunološka adjuvansa kako bi se prevladala relativna genetska otpornost na autoimunološke bolesti. Slično tomu, repetitivno poticanje imunološkog sustava jednim te istim antigenom također može prevladati genetsku otpornost na autoimunitet. Ove činjenice se uopće ne uzimaju u obzir prilikom planiranja rutinskog programa cijepljenja. Tako se, na primjer, u Americi trenutno preporuča za djecu predškolske dobi preko 30-ak doza cjepiva koja ukupno sadrže 126 antigenskih komponenti i značajne količine aluminijskih adjuvansa.

Prema američkoj Agenciji za hranu i lijekove (FDA; Food and Drug Administration), tijekom cijele povijesti uporabe cjepiva, u njihovu evaluaciju najčešće nisu bila uključena toksikološka istraživanja na životinjskim modelima, jer cjepiva nisu smatrana sama po sebi kao štetna i toksična. To je zapanjujuće priznanje od agencije koja je, po vlastitoj izjavi, "odgovorna za zaštitu javnog zdravlja putem osiguravanja učinkovitosti i sigurnosti ljudskih i veterinarskih lijekova". U osnovi, izjava ove Agencije otkriva ne samo da cjepiva nisu adekvatno testirana na toksičnost, nego da se razlog za takav propust bazira na vjerovanju u inherentnu neštetnost cjepiva. Takvoj vrsti slijepe religije nije mjesto u bilo kojoj ozbiljnoj znanosti, a pogotovo ne u medicini.


Najčešći adjuvans u cjepivima je aluminij. Aluminij je toksičan, a cjepivima se dodaje kako bi dodatno potaknuo imunološku obranu tijela koju prvenstveno treba izazvati antigen (tvar koja izaziva imunološku reakciju; bakterije, virusi, gljivice itd.). Znamo li pouzdano da imunološki odgovor izaziva baš kombinacija antigena i aluminija u cjepivima jer je može potaknuti i samo aluminij, zar ne?

Razlog zašto se aluminij dodaje u većinu cjepiva je baš zbog toga jer sam antigen (ukoliko se ne radi o cijelom „oslabljenom“ ili „umrtvljenom“ virusu ili bakteriji) nije u stanju potaknuti odgovarajući imunološki odgovor. Dakle, sam po sebi, aluminij u određenom kemijskom obliku (npr. aluminijev hidroksid) ima inherentu sposobnost izazivanja imunološkog odgovora. Osim toga, znanstvene studije jasno pokazuju da istotako sami po sebi, aluminijski adjuvansi mogu izazvati štetne autoimune manifestacije i imunološki posredovane bolesti u životinja i ljudi.

Zašto se baš toksični aluminij koristi u cjepivima? Znamo da novorođenče staro dva mjeseca u Americi preko cjepiva unese 862.5 μg Al/ kg tjelesne mase. Što pokazuju toksikološka istraživanja? Koja količina je štetna po ljudski organizam, naročito dječji?

Aluminij se koristi u cjepivima jer je prilično efikasan stimulator imuniteta. Medicinski autoriteti nadalje tvrde da su rizici za zdravlje zanemarivi, no takve izjave su u oštroj suprotnosti s gomilom znanstvene literature. Na primjer, injekcija 1 mg / kg aluminijskih nanočestica u odrasle štakore je dovoljna da prouzroči značajne upalne manifestacije u mozgu životinja. Prema američkom rasporedu cijepljenja, djeca u dobi od 2, 6 i 15 mjeseci primaju slične količine aluminija putem rutinskih pedijatrijskih cjepiva. Dobro je utvrđeno da jaka stimulacija imunološkog sustava može direktno stimulirati sintezu pro-upalnih citokina u mozgu. Štoviše, pro-upalni citokini koji su obično uzrokovani stimulacijom cjepivima, povišeni su u krvi, cerebrospinalnoj tekućini i mozgu autističnih osoba.

Najnovija istraživanja također pokazuju da nanočestice aluminijskih adjuvansa imaju jedinstvenu sposobnost da prijeđu krvno-moždanu barijeru i potaknu štetne upalne reakcije u središnjem živčanom sustavu. Ta zapažanja djelomice pojašnjavaju zašto velika većina prijavljenih nuspojava nakon cijepljenja spada u kategoriju neuroloških i neuropsihijatrijskih poremećaja.

Danas je znanstveno utemeljeno da aluminijski adjuvansi mogu prouzročiti ozbiljne autoimunološke sindrome uključujući i one koji zahvaćaju središnji živčani sustav. Najčešće manifestacije tih sindroma su deficiti kognitivnih sposobnosti i psihomotorne funkcije, kronična zamorenost, upala mišića i artritis. Pouzdano je utemeljeno da se takve manifestacije mogu pojaviti u manjem postotku odraslih osoba koje su u razdoblju od nekoliko godina primile između jednog do osam cjepiva s aluminijem. Štoviše, deficit kognitivnih sposobnosti i kronična zamorenost kod sindroma izazvanog aluminijskim adjuvansom kojeg su otkrili francuski istraživači (tzv. macrophagic myofasciitis -MMF) zabilježeni su u 87% i 53% slučajeva te znatno onemogućuje profesionalne aktivnosti i negativno utječe na brojne aspekte svakodnevnog života.

Usprkos ovim saznanjima, dojenčad i djeca u većini razvijenih zemalja rutinski primaju i do 18 cjepiva koja sadržavaju aluminij putem pedijatrijskih cjepiva. Mislim da nije potrebno posebno naglašavati da su djeca puno osjetljivija na toksične učinke aluminija od odraslih osoba. No ipak, čini se da se ta činjenica uporno ignorira u većini medicinske profesije.


U suradnji s dr. Christopherom A. Shawom objavili ste rad* kojim tvrdite kako bi aluminij iz cjepiva mogao biti uzrok porastu oboljenja iz spektra autističnog poremećaja (engl. ASD). Možete li nam pojasniti provedeno istraživanje i iznijeti zaključke?

Nedavno smo proveli istraživanje o postojanju veze između izloženosti aluminiju u cjepivima i raširenosti autizma u SAD-u i još šest zapadnih zemalja (UK, Kanada, Australija, Švedska, Finska i Island). Usporedili smo procjenu izloženosti aluminiju u cjepivima (na temelju službenih rasporeda cijepljenja i letaka s podacima o cjepivu) s raširenošću autizma u navedenim zemljama.

Rezultati su pokazali da se povećana izloženost aluminijskim adjuvansima uvelike poklapala s porastom broja slučajeva autizma u SAD-u zabilježenog u zadnja dva desetljeća. Daljnji podaci su pokazali kako postoji značajna povezanost između količine aluminija dane djeci predškolske dobi i trenutnih stopa autizma u sedam zapadnih zemalja koje smo istraživali. Zemlje s najvišom razinom aluminijskih adjuvansa u cjepivima imale su najviše stope autizma. Ova je povezanost bila najveća kod djece stare 3 do 4 mjeseca, razdoblja brzog razvoja djetetova središnjeg živčanog sustava, uključujući i sinaptogenezu, maksimalnu brzinu razvoja dijelova mozga odgovornih za kratkotrajno pamćenje te početak razvoja amigdale koja je povezana s društvenom interakcijom. Povrh toga, u razdoblju između drugog i četvrtog mjeseca života kod novorođenčadi se razvijaju dijelovi mozga koji nadziru san, temperature, disanje i obrasce moždanih valova. Mnogi od ovih sustava su oštećeni kod autizma i naša je pretpostavka da aluminij unesen cijepljenjem u ranom postnatalnom razdoblju oštećuje razvojne programe mozga narušavanjem razina ključnih imunoloških molekula u mozgu koje su odgovorne za pravilan razvoj živčanog sustava.

Ovi su nalazi potaknuli naše trenutno istraživanje na životinjskim modelima kojem je cilj odrediti predstavljaju li aluminijski adjuvansi u cjepivima opasnost za razvoj mozga, i to u jednakim količinama kao i u cjepivima preporučenim za američku i skandinavsku djecu (označenim kao rasporedi "visoki Al" za Ameriku i "niski Al" za Skandinaviju). U ovu su svrhu tri skupine miševa, svaka sa 14 životinja (mužjaka i ženki) primili šest doza bilo "visokog Al", "niskog Al" ili fiziološke otopine kao placebo u vremenu što bližem rasporedu pedijatrijskog cijepljenja. U dobi od otprilike šest mjeseci, miševi su podvrgnuti nizu biheviorističkih testova. Miševi oba spola kojima je ubrizgan "visoki Al" pokazali su vrlo velik porast tjeskobe i osjetno smanjenje istraživačkog ponašanja u usporedbi s kontrolnom skupinom. No, utjecaj je bio jači na ženke koje su pokazale znatan porast tjeskobe čak i kod "niskog A1". Povrh toga, mužjaci, ali ne i ženke, koji su primili "visoki Al" bili su znatno više letargični i manje aktivni od mužjaka iz kontrolne skupine ili onih koji su primili "niski Al". Dakle, naši trenutni rezultati pokazuju da je unošenje aluminija kroz cjepivo kod neonatalnih miševa povezano s dugotrajnim štetnim neurološkim ishodima što ide u korist pretpostavci kako aluminij iz cjepiva predstavlja rizični faktor za poremećaje u razvoju mozga uključujući i pervazivne razvojne poremećaje.
Ovi su podaci dobiveni na životinjama nedavno predstavljeni na 10. sastanku sveučilišta Keele o aluminiju u Winchesteru u Ujedinjenom Kraljevstvu, održanom od 23. do 27. veljače,a bit će uskoro i objavljeni (http://www.keele.ac.uk/aluminium/keel ... 2013/scientificprogramme/).

U radu se pojašnjava korelacija između izloženosti aluminija i porasta oboljelih od ASD-a. Ipak, pozitivna korelacija ne znači da je aluminij uzrok porasta autističnih oboljenja.

Naravno, pozitivna korelacija ne znači nužno i da je aluminij uzrok porasta autizma. Takozvana kauzalna ili uzročna veza se može jedino dokazati u eksperimentima na životinjskim modelima gdje se svi eksperimentalni uvjeti mogu strogo kontrolirati. Kao što već spomenuh, naši eksperimenti na životinjama do sada podržavaju hipotezu da je aluminij jedan od faktora koji su znatno doprinijeli porastu autizma.

Povrh toga, prošle je godine istraživačka skupina iz SAD-a dala jak nezavisan dokaz veze autizma i aluminija u cjepivima (Seneff i sur., 2012)**.

Na kraju, ranije ove godine dobili smo poziv profesora Victora Preedyja s King’s Collegea u Londonu da poglavljem doprinesemo "Velikom vodiču za autizam". Ova će nova knjiga biti najopsežnija knjiga o autizmu dosad napisana. Objavit će je Springer kasnije ove godine (http://www.springer.com/psychology/ne ... gy/book/978-1-4614-4787-0). Springer je jedan od vodećih svjetskih izdavača akademske literature. Urednici i njihovi savjetnici dolaze s vodećih sveučilišta i ustanova, uključujući i King’s College London, Westminstersko Sveučilište te Sveučilište Zapadne Škotske. Zajedno, ovi su urednici objavili više od 40 knjiga i svezaka o biomedicinskim znanostima uključujući i sedam radova s po najmanje 120 poglavlja. Zamoljeni smo napisati poglavlje o pervazivnim razvojnim poremećajima i aluminijskim adjuvansima u cjepivima. Ovo sve ukazuje na to da su utjecajni ljudi u medicini podcijenili zabrinutosti za sigurnost aluminijskih adjuvansa i cijepljenja općenito te da sada šira znanstvena zajednica sve više prihvaća kako cjepiva i adjuvansi u količinama koje se danas daju djeci mogu biti rizični faktor za poremećaje u razvoju mozga.

Ako se kod autizma i aluminija u tijelu aktiviraju iste molekule upalnog procesa, možda se takve iste molekule aktiviraju i kod nekih drugih oštećenja?

Upalni procesi u mozgu mogu biti pokrenuti uslijed izlaganja drugim otrovnim metalima kao što su olovo i živa. No, jedan od najčešćih metala kojem su djeca stalno izložena širom svijeta je aluminij iz cjepiva. Ovo je pogotovo slučaj nakon odstranjivanja žive iz većine cjepiva. Zbog toga je nerazumno samo odbaciti aluminij kao mogući faktor iz okoliša povezan s autizmom. Osobito zbog činjenice da je aluminijski adjuvans davno prepoznat kao mogući pokretač nekoliko ozbiljnih autoimunih/upalnih stanja mozga koja su se javila nakon cijepljenja. Na primjer, smanjene kognitivne i psihomotorne funkcije, poremećaji u ponašanju i MRI abnormalnosti koje pokazuju demijelinizirajuća upalna oštećenja povezana s dugotrajnim zadržavanjem aluminijskog adjuvansa primijećena su kod odraslih pacijenata koji su primili između jednog i osam cjepiva s aluminijem tijekom nekoliko godina (Authier i sur., 2001)***. No, unatoč ovim zapažanjima, novorođenčad i djeca u većini razvijenih zemalja rutinski primaju i do 18 cjepiva s aluminijskim adjuvansom kroz pedijatrijski raspored cijepljenja.
Također znamo, iz istraživanja provedenog u Francuskoj, da nanočestice aluminijskog adjuvansa imaju jedinstvenu sposobnost probijanja krvno-moždane barijere i akumuliranja u mozgu gdje mogu uzrokovati upale (Gherardi i Authier 2012)****. Ovo prilično nedavno istraživanje je važno jer pokazuje kako je ubrizgani aluminij puno opasniji od onog koji dospije u probavni sustav (potonji se vrlo slabo upija i uglavnom brzo nestaje iz tijela).

Objavili ste rad o HPV cjepivu, Gardasilu.***** Što mislite o njegovoj djelotvornosti? Naime, to cjepivo se i u Hrvatskoj preporučuje (nije obvezno) osobama ženskog spola u dobi od 9 do 26 godina.

Obrazloženje trenutnih programa cijepljenja širom svijeta protiv humanog papilloma virusa (HPV) polazi od dvije osnovne premise:
1) kako će HPV cjepiva spriječiti rak grlića maternice i spasiti živote te
2) kako nema opasnosti od ozbiljnih nuspojava.
Dakle, trebalo bi se raditi na tome da se što više djevojčica predadolescentne dobi cijepi kako bi se smanjio broj oboljelih od raka grlića maternice. No, pažljiva analiza podataka o HPV cjepivu skupljenih prije i nakon odobravanja cjepiva pokazuje kako se niti jedna premisa ne slaže sa činjeničnim dokazima te su obje uvelike izvedene iz značajnog pogrešnog tumačenja dostupnih podataka.

Činjenica je da HPV cjepiva do sada nisu spriječila niti jedan jedini slučaj raka grlića maternice (a kamoli smrt od istog) no, još uvijek se nastavljaju promovirati kao cjepiva protiv raka grlića maternice. Ono što su klinička ispitivanja pokazala jest da HPV cjepiva mogu spriječiti neka predkancerogena CIN 2/3 oštećenja povezana s infekcijama HPV-16 i HPV-18, većina kojih bi spontano nestala bez obzira na status cijepljenosti. Na primjer, u žena adolescentne dobi između 13 i 24 godine, 38% CIN 2 nestane nakon godine dana, 63% nakon dvije, a 68% nakon tri godine. Štoviše, valjanost tvrdnje da je CIN 2 prethodnik raka je upitna zbog visokih stopa pogrešnih klasifikacija i rijetkog ponavljanja dijagnoze kod jednog ili između više promatrača kao i visoke stope regresije.

Također treba napomenuti kako, iako su klinička ispitivanja pokazala učinkovitost HPV cjepiva veću od 97% protiv predkancerogenih oštećenja visokog stupnja povezanih s HPV-16 i HPV-18, iste brojke protiv oštećenja uzrokovanih svim visokorizičnim tipovima HPV-a iznosila su pukih 16.9% protokolarne populacije (koja je poslužila za analizu profilaktične učinkovitosti cjepiva u optimalnim uvjetima, odnosno, svih žena koje su primile tri doze cjepiva i nisu jako kršile protokole studije). Preko ove informacije se često prelazi iako je ključna za procjenu dugotrajne zaštitne učinkovitosti cjepiva. Zaista bi, zbog mogućnosti zaraze tipovima HPV-a koje ne pokriva cjepivo i/ili višestrukih zaraza koje uključuju ove tipove, svaka važna procjena istinite profilaktične vrijednosti HPV cjepiva morala uzeti u obzir analizu učinkovitosti cjepiva protiv predkancerogenih oštećenja uzrokovanih svim visokorizičnim tipovima HPV-a (kojih ima otprilike 15 sojeva). Dakle, čak i ako bi se pokazalo učinkovitim protiv slučajeva raka grlića maternice, nije izgledno da bi cijepljenje Gardasilom imalo ikakav učinak na smanjenje broja oboljelih od raka grlića maternice od onog koje se već postiže postojećim programima pregledavanja. Potonje (za razliku od Gardasila) je dokazano uspjelo smanjiti stopu smrti uzrokovanih rakom grlića maternice u razvijenim zemljama za više od 70%.

Česte tvrdnje nadležnih u zdravstvu i regulatornih agencija širom svijeta da nema većih briga oko sigurnosti HPV cjepiva je također pretpostavka koju poduprijeti mogu samo proizvođači cjepiva koji su ujedno i kreatori veoma upitnih ispitivanja o sigurnosti cjepiva. S druge strane, postoji sve više podataka iz baza podataka za nadzor sigurnosti cjepiva širom svijeta koji i dalje povezuju cijepljenje protiv HPV-a s ozbiljnim, štetnim ishodima. Primjerice, u usporedbi sa svim drugim cjepivima samo je Gardasil povezan s više od 60% svih ozbiljnih, štetnih reakcija (uključujući 63.8% svih smrti i 81.2% slučajeva trajne hendikepiranosti) kod žena mlađih od 30 godina. Iako izvještaj pasivnom sustavu nadzora sigurnosti cjepiva sam po sebi ne dokazuje da je cjepivo uzrokovalo štetnu reakciju, neuobičajeno visoka učestalost štetnih reakcija povezanih s HPV cjepivima zabilježena u cijelom svijetu kao i njihov dosljedan uzorak (tj. poremećaji povezani sa živčanim sustavom su najučestaliji) ukazuju na moguću uzročno-posljedičnu vezu. Nadalje, s podacima iz baze podataka o nadzoru cjepiva slaže se rastući broj izvješća o slučajevima gdje su zabilježene slične ozbiljne, štetne reakcije povezane s unosom HPV cjepiva dok su najučestalija izvješća u medicinskoj literaturi ona o poremećajima živčanog sustava.

S obzirom na navedene informacije, možda bi bilo vrijedno ponovno razmisliti je li mudro dovesti djevojčice predadolescentne dobi u opasnost od smrti, neplodnosti ili cjeloživotnog neurodegenerativnog/autoimunološkog stanja izlažući ih cjepivu koje do sada nije spriječilo niti jedan jedini slučaj raka grlića maternice (a kamoli smrt od istog) kada se isto može sigurno spriječiti redovitim Papa testovima i elektrokirurškom petljom, od kojih ni jedno ni drugo ne donosi takve opasnosti.
Medicinska etika zahtijeva izvršavanje cijepljenja s punim pristankom informiranog sudionika. Ovo nužno traži objektivno iznošenje poznatih ili predvidljivih prednosti i opasnosti cijepljenja. Način na koji su HPV cjepiva često predstavljena roditeljima naznačuje kako takvo iznošenje nije uvijek dano na temelju najboljih dostupnih dokaza. Opširno smo o ovoj temi pisali i u našem najnovijiem radu: "HPV cjepiva i prevencija raka, znanost protiv aktivizma“. ******

Analizirali ste zapisnike sa sastanaka britanskog Zavoda za zdravstvo (UK Department of Health) i nadležnog organa za imunizaciju i cijepljenje (JCVI: Joint Committee on Vaccination and Immunisation) u razdoblju od 1983. do 2010.g.  Tvrdite kako su „iskrivljavali i selektivno uklanjali nepoželjne podatke“ te „uložili značajan trud kako bi uvjerili javnost i vlast u sigurnost cjepiva“. Možete li nam na konkretnom primjeru potvrditi Vaše tvrdnje?

Jedan od najšokantnijih primjera pokušaja uklanjanja nepodobnih informacija o sigurnosti cjepiva dogodio se 1987. kada je, na zatvorenom sastanku, Odbor o sigurnosti lijekova (CSM) zatražio savjet zajedničkog pododbora o štetnim reakcijama na cijepljenje i imunizaciju (ARVI) u vezi ažuriranja izjave koju su dali 1981. o mogućoj vezi između DTP cjepiva (cjepivo protiv difterije, tetanusa, pertusisa) i ozbiljnih neuroloških bolesti. Nadali su se kako će preoblikovanjem izjave izbjeći otkrivanje sve bitne dokumentacije CSM-a i ARVI-a o DTP cjepivu. Sadržaj kontroverzne izjave koju se CSM činio tako željan preoblikovati ne bi li izbjegao moguće zakonske posljedice je sljedeći:
 "Nikakva znanstveno nepobitna veza nije uspostavljena između DTP imunizacije i ozbiljnih neuroloških bolesti, no na temelju svih sadašnjih dokaza došli smo do zaključka kako postoji prima facie slučaj kako bi ta veza mogla postojati. Također bismo se složili kako dokazi ukazuju na to da cjepivo uzrokuje grčeve kod neke djece."

U biti, čini se kako su bili posve svjesni činjenice da bi DTP cjepivo moglo uzrokovati grčeve (koji su u biti jaka indikacija za epileptičke napadaje)  i štetne, ozbiljne neurološke ishode kod neke djece. Očito su onda CSM i JCVI i i pododbor ARVI pokušali izbjeći „otkrivanje” sve bitne dokumentacije CSM-a i ARVI-a". Tako se čini kako prijepisi sastanaka JCVI-a pokazuju da nadležni u vrhu Ujedinjenog Kraljevstva koji su odgovorni za sigurnu provedbu cijepljenja nisu bili toliko zabrinuti što dovode određenu djecu u opasnost da će im cijepljenje ozbiljno neurološki naštetiti, koliko o zakonskim posljedicama koje bi mogle uslijediti ukoliko bilo koji "bitni" dokument izađe u javnost.

Još je jedan primjer, iz ranih 90-ih kada su nadležni za zdravstvo u Ujedinjenom Kraljevstvu znali izvan svake sumnje kako je komponenta zaušnjaka Urabe-9 u MMR cjepivu (cjepivo protiv ospica, zaušnjaka i rubeole) bila povezana s ozbiljnim neurološkim ishodima uključujući aseptični meningitis. Istražili su skupinu slučajeva za koje se sumnjalo da ih je uzrokovalo cjepivo i prikupili uzorke cerebrospinalne tekućine (CST) lumbalnom punkcijom.
Daljnja analiza je pokazala kako je CST djece koja su pretrpjela štetne neurološke posljedice MMR-a sadržavala soj zaušnjaka iz cjepiva tako dokazujući da je cjepivo uzrokovalo štetne posljedice. Ovi su podaci postali dostupni u srpnju 1992., no tek su nakon dva mjeseca nadležni za zdravstvo UK-a napokon odlučili poduzeti nešto. Očito ne zbog brige za sigurnost već više zbog pravnog savjeta koji su njihovi odvjetnici dali proizvođačima na što su proizvođači odlučili prestati proizvoditi MMR cjepiva koja sadržavaju Urabe-9.

U zapadnim zemljama djeca do šeste godine života prime od 23 do 32 cjepiva, dok je u Hrvatskoj taj broj zasada 10.******* Zbog čega se u SAD-u djeca cijepe tri puta više? Smatrate li da će se u Hrvatskoj povećavati broj obveznih cjepiva?

Mogu samo spekulirati o razlozima pa radije ne bi odgovorila na ta pitanja.


SAD je uveo program kojim se isplaćuju odštete svima onima koji pretrpe štetu uzrokovanu cjepivima (VICP, Vaccine Injury Compensation Program). Odštete se isplaćuju u milijardama (!) dolara, a program se financira iz poreza, a ne iz „džepova“ proizvođača cjepiva. Na koji način onda možemo potaknuti proizvođače cjepiva da više brinu o sigurnosti cjepiva?

Vrhovni sud SAD-a je 2011. potvrdio zaštitu od odgovornosti za proizvođače cjepiva odlukom da ih se ne može tužiti državnom sudu za štete nastale greškom u proizvodnji. Dok god opstaju takve odluke, ne možemo očekivati da će proizvođači cjepiva biti potaknuti na bolju brigu o sigurnosti svojih proizvoda. Odluke Vrhovnog suda SAD-a su smiješne jer pretpostavljaju kako su proizvođači cjepiva nepogrešivi.

Što mislite o tome da se u Hrvatskoj ukoliko roditelj odbije cijepiti dijete može pokrenuti prekršajni postupak? Kazna iznosi 2000 Kn, dok druge zakonske prisile nema. Takav postupak roditelja ili skrbnika liječnik ocjenjuje kao element zanemarivanja djeteta.

Takvim totalitarnim postupcima nije mjesto u 21. stoljeću. Čovjek se stvarno mora zapitati zašto se provode. Liječenje koje zaista djeluje i koje je sigurno ne treba takvu "pomoć".

Čini se kako neki od nadležnih koji i dalje snažno promiču cijepljenje unatoč manjku znanstvenih obrazloženja više nemaju sluha. Učestale tvrdnje o učinkovitosti cjepiva su vrlo pretjerane dok se zabrinutosti oko sigurnosti rutinski umanjuju ili odbacuju bez odgovarajućih istraga i bez znanstvene osnove. Nadalje, regulatorne agencije oslanjaju se isključivo na metodološki sumnjiva istraživanja pod pokroviteljstvom proizvođača cjepiva i ona im služe kao temelj za izradu pravila o cjepivima. Zanemaruju sve nezavisne podatke koji bi se mogli protiviti postojećoj paradigmi koja glasi: sva cjepiva su sigurna i učinkovita za sve ljude u svako doba i treba nam ih još.

Istraživanje pod pokroviteljstvom farmaceuta na koje se redovito oslanjaju regulatorne agencije kako bi dobile odobrenje za lijekove i cjepiva ne temelji se na vjerodostojnoj znanosti. Trenutne strategije za povećanje količine cjepiva se tako uvelike temelje na agresivnoj propagandi, poticanju straha i prisilnim mjerama kao što su obvezni programi cijepljenja ili, kao što je slučaj u Hrvatskoj, novčanim kaznama za nepokoravanje. Kad bi podaci o učinkovitosti i sigurnosti cjepiva zaista bili tako čvrsti kao što se prečesto tvrdi, tada se čovjek mora zapitati bi li takve krajnje mjere za povećanje stopa cijepljenja bile nužne.


Na kojem istraživanju trenutačno radite? S obzirom na Vaše teme znanstvenih istraživanja, imate li problema s pronalaskom financijskih sredstava?

Hvala Bogu što do sada nismo imali puno problema u dobivanju sredstava za naše istraživanje koje se zapravo i dalje širi. Ove ću godine, na primjer, putovati u Izrael kako bih radila na zajedničkom projektu s profesorom Yehudom Shoenfeldom koji je vodeći svjetski stručnjak na polju autoimunih bolesti. Prof. Shoenfeld je utemeljio i vodi Centar za autoimune bolesti u najvećoj bolnici u Izraelu – medicinskom centru Sheba od 1985. Napisao je više od 1500 radova u svojoj karijeri i trenutno je dio uredništva u 43 časopisa s područja reumatologije i autoimunosti. Njegov je rad većinom usredotočen na toksične mehanizme kojima adjuvansi u cjepivima izazivaju autoimune bolesti kod ljudi.

Shoenheld je skovao termin ASIA: "autoimuni/upalni sindrom izazvan adjuvansima" koji obuhvaća nekoliko zdravstvenih stanja koja pokreću adjuvansi, a koja karakterizira pogrešno regulirana imunoreakcija. Rad kojim ćemo se zajednički baviti je istraživanje mehanizama preko kojih HPV cjepivo Gardasil može izazvati autoimune bolesti kod životinjskog uzorka. Razlog zbog čega ćemo se usredotočiti na HPV cjepivo leži u tome što postoji znatan broj slučajeva ozbiljniih i hendikepirajućih autoimunih stanja koja se povezuju s uporabom ovog cjepiva širom svijeta.

Nadamo se upozoriti liječnike koji rade u struci da su opasnosti cijepljenja protiv HPV-a stvarne i ozbiljne te ih stoga ne treba zanemariti.


Smatrate li sva cjepiva nepotrebnim i štetnim? Cijepite li svoju djecu?

Nemam djece. No da ih imam, ne bih ih cijepila. Cjepiva su nepotrebna jer je većina infektivnih bolesti iskorijenjena putem bolje sanitacije i prehrane mnogo prije nego što su cjepiva dovedena u širu uporabu. S druge strane, prekomjerno cijepljenje je jedan od glavnih razloga što su danas u alarmantnom porastu autoimunološke bolesti i neurološki poremećaji. Ogromna literatura svjedoči o tome ali nažalost, malo ljudi nađe vremena da je prouči. Najveća obrana od bolesti je u zdravoj hrani, higijeni i 7-8 sati spavanja dnevno, no od takvog pristupa farmacijska industrija ne može zarađivati. Uistinu, među današnjim medicinskim postupcima, cijepljenje je jedno od onih s najmanje čvrstog znanstvenog utemeljenja.


__
Izvori: * L. Tomljenovic, C.A. Shaw, Do aluminum vaccine adjuvants contribute to the rising prelevance of autism?, J.Inorg.Biochem. (2011), doi:10.1016/j.jinorgbio.2011.08.008.

**S. Seneff , RM Davidson, J. Liu, Empirical Data Confirm Autism Symptoms Related Aluminum and Acetaminophen Exposure, Entropy (2012), 14, 2227-2253.

*** FJ. Authier, P. Cherin , A. Creange i sur., Central nervous system disease in patients with macrophagic myofasciitis. Brain. (2001), 124(Pt 5):974-983.

**** R. Gherardi, F.Authier, Macrophagic myofasciitis: characterization and pathophysiology, Lupus. (2012), 21(2):184-189.

***** L. Tomljenovic, C.A. Shaw, Too fast or not too fast: the FDA's approval of Merck's HPV vaccine Gardasil, J Law Med Ethics. 2012 Fall; 40(3):673-81. doi: 10.1111/j.1748- 720X.2012.00698.x

****** L. Tomljenovic, J. Wilyman, E. Vanamee, T.Bark, C.A Shaw, HPV vaccines and cancer prevention, science versus activism, Infectious Agents and Cancer (2013), 8:6 doi:10.1186/1750-9378-8-6

******* prema Zavodu za javno zdravstvo „Dr. A. Štampar“ :

http://biologija.com.hr/modules/AMS/article.php?storyid=9493