Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Idi dole
Stranice:
1 2 3 5 6 ... 33
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Moc, kontrola, ... Moguci uticaji ... kroz Filozofiju, Religiju, Drustvo, ..  (Pročitano 170207 puta)
Veteran foruma
Legenda foruma

Zodijak
Pol Muškarac
Poruke 36621
Zastava
OS
Windows XP
Browser
Internet Explorer 6.0
mob
Sony xperia
Knjiga:
"Price iz vremenske Omce", autor David Icke


Mislim da ne treba posebno predstavljati.


Fajlovi prikačeni uz poruku (kliknite na slike za punu veličinu)

*
DavidIcke-Price_iz... (2441.41 KB)
*
DavidIcke-Price_iz... (2441.41 KB)
*
DavidIcke-Price_iz... (2405.28 KB)
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Jet set burekdzija


Zodijak Libra
Pol Muškarac
Poruke 6227
OS
Nepoznat
Browser
Nokia6070 2.0
mob
Samsung 
Icke je jedan od najpoznatijih ljudi na forumu. Mislim da je zaslužio da postane, u najmanju ruku, jet set burekdžija.
IP sačuvana
social share
"Na putu ka istini čovjek može da
napravi samo dvije greške. Da ne
prodje cijelim putem, ili - da ni ne
krene."  Buda
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Zodijak
Pol
Poruke 1
OS
Windows XP
Browser
Internet Explorer 6.0
cao  :wave: da li mozda neko ima nesto o religijskom fundametalizmu i ekstremizmu posto mi treba za diplomski rad
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Prijatelj foruma
Krajnje beznadezan


Zodijak Scorpio
Pol Muškarac
Poruke 13400
Zastava Zemun
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 3.0.3
mob
Nokia 
ZEMLJA KAO ORUŽJE (PROJEKAT HAARP)
Da li je moguće da Treći svetski rat počne, a da civili to ne primete?





Kako bi izgledao globalni rat u 21 veku? Da li bi se vodio krstarećim raketama sa nuklearnim bojevim glavama, koje bi Rusi i Amerikanci u jednom trenutku ispalili jedni na druge, onako kako to prikazuju učestali katastrofični filmovi poslednjih godina?
Teško da će biti tako. Jer, ma ko da počne rat nuklearnim oružjem, sledi mu isti odgovor. A to je kraj za sve. Zato američki i ruski vojni stratezi već decenijama rade na pravljenju takve vrste oružja, koje neće direktno uništavati živu silu (već indirektno), a vojnici se neće slati u vojne misije. Novo (tajno) oružije će biti nevidljivo i ekonomično.
Kako sve to? Tako što će se kao oružje koristiti planeta Zemlja koja raznim elementarnim nepogodama može naneti štetu pojedinim državama, čak veću nego neka vojna sila. Erupcije vulkana, zemljotresi, obilne padavine sa poplavama, dugotrajne suše, uragani, cunami talasi, mogu teško oštetiti ekonomiju neprijatelja kao i njegovu potencijalnu živu silu. I niko neće biti prozvan za genocid.
Dakle, treba samo razraditi tehniku kojom će se klimatske promene i tektonski poremećaji veštački i kontrolisano izazivati.
O modifikaciji klime kao načinu da se kod neprijateljskih država izazovu duge suše i poplave, u svojoj knjizi "Izmedju dva doba", pisao je još 1970. godine Zbignjev Bržežinski, bivši savetnik za nacionalnu bezbednost SAD, a danas glavni strateg Novog Svetskog Poretka. Posebno je istakao i ekonomičnost ovakvog ratovanja.
I bivši francuski oficir, Mark Filterman, je 1980. pominjao "nekonvencionalno i nesmrtonosno oružje" koje razvijaju Rusi i Amerikanci, a kojim će moći da se pomoću elektromagnetnih talasa ultra visoke i ekstremno niske frekvencije utiče na promenu klime, pomoću koje bi se neprijatelju nanele ogromne materijalne štete.
Poslednjih godina, kada smo svedoci velikih vremenskih nepogoda, počev od pojave famoznog El Ninja koji je izazvao mnogo uragana i poplava, zatim cunamija i snežnih padavina u područijima gde ih nikada pre nije bilo, pravo je vreme
za razmišljanje o ovom "tajnom oružju".

Na to već godinama upozoravaju i mnogi istaknuti svetski naučnici. Tako dr. Nikolas Begič, aktivno učestvuje u kampanji protiv ekseprimenata koji se vrše u programu HAARP (High-Frequency Active Aural Research Program ) na Aljasci. Eksperimenti se vrše tako što se izuzetno moćnom tehnologijom za proizvodnju visoko frekventnih elektromagnetnih talasa bombarduju čestice u jonosferi i zagrevaju se. Elektromagnetni talas onda odskoči natrag i ekstremno niskom frekvencijom podire u sve na Zemlji - i živo i mrtvo. Kod ljudi ovo može izazvati i oštećenja mozga.


Kompleks antena HAARP na Aljasci.


Zagrevanjem jonosfere remeti se magnetno polje Zemlje, pa se ometaju telekomunikacije neprijatelja. Pored toga stvaraju se ozonske rupe u atmosferi iznad teritorije neprijatelja pa se stanovništvo i vojska izlažu smrtonosnom zračenju iz svemira. Najzad, mogu se izazvati velike vremenske nepogode, kao ogromne padavine sa poplavama i suše.


Drugi metod je upotreba talasa ekstremno niske frekvencije (ELF) koji prolazeći kroz more, zemlju i atmosferu mogu iazazvati mehaničke vibracije na velikim udaljenostima i tako ciljano podstaći zemljotrese i promenu vremena.
Pored eksperimenata sa elektromagnetnim talasima, zarad promene klime korišćene su i hemikalije, kao barijum i litijum, koji su ubacivani iznad ozonskog sloja atmosfere. Ove hemikalije izazivaju pored oštećenja ozonskog omotača i jak svetlosni bljesak i stvaraju veštačke svetlucave oblake, kakvi su recimo vidjani iznad Severne Amerike 1980. i 1990.


O ovome skreće pažnju dr Rosali Bertel u svojoj knizi "Planeta Zemlja: Poslednje oružje rata". Dr Bertel navodi da je poznato da postoji medjuzavisnost izmedju zemljotresa i jonosfere (atmosferski sloj od 80 do 595 kilometara iznad površine zemlje). U skladu sa tim, mnogim potresima prethodnih godina prethodili su neobični fenomeni. Na primer, zemljotres u Tang Šanu u Kini 28. jula 1976. godine odneo je preko 650 000 ljudskih života. Potresu je prethodilo jako atmosfersko svetlucanje za koje je rečeno da je prouzrokovano Sovjetskim eksperimentima sa ELF zagrevanjem jonosfere.


Takodje, 12. septembra 1989. na području Kalifornije registrovani su ELF talasi. Njihov intenzitet je vremenom bivao sve jači, da bi iščezli 5. oktobra. Već 7. oktobra ponovo su se pojavili, ali sa jačinom koja je premašila okvire skale za merenje. Tri sata kasnije zemljotres je pogodio San Francisko.


Vašington Tajms je marta 1992. pisao da su uredjaji na Zemlji i na satelitima otkrili misteriozne radio talase neposredno pred zemljotrese u Južnoj Kaliforniji, Jermeniji, Japanu i Severnoj Kaliforniji izmedju 1986. i 1989. Zemljotresu koji je pogodio Los Andjeles, 17. januara 1994. godine takodje je prethodio neobičan radio talas kao i dva jaka zvučna udara.


Ove čudene koincidencije i pojave niko nije do sada objasnio. Ali je zato američko Ministarastvo za odbranu 1997. upozorilo javnost o mogućim posledicama eko-terorizma, pri čemu bi teroristi korišćenjem elektromagnetnih talasa mogli uticati na promenu klime, aktiviranje zemljotresa i vulkana.


"Vojska uvek ima taktiku da optužuje druge kako su u posedu oružja koje ona sama ima", naglašava u knjizi dr Rozali Bertel.


Ali posledice svih ovih eksperimenata nogu izazvati trajne klimatske poremećaje na Zemlji koji više niko neće moći kontrolisati, upozoravaju svi naučnici.


Oni posebno skreću pažnu na inertnost medjunarodnih političkih organizacija, kao jšto su Ujedinjene Nacije i Evropski parlament. Ove organizacije javnosti uporno prikazuju svoju tobožnju angažovanost sa raznim medjunarodnim sporazumima (samit u Rio de Žaneiru i Sporazum iz Kjota) o smanjenju industrijskog zagadjivanja atmosfere i organičenjem emitovanja štetnih gasova koji utiču na globalno zagrevanje, ali niko ne pokreće pitanje štetnih gasova koje emituje vojska.


A vojska je glavni uzročnik zagadjenja atmosfere i globalnog otopljavanja. Što je najgore, eksperimenti u jonosferi vrše se uvek tajno, a ono što prodre u javnost podvodi se uvek pod naučno istraživanje u cilju popravke oštećenog ozonskog omotača.

AKADEMSKO ISTRAŽIVANJE?
HAARP je predstavljen kao naučno i akademsko istraživanje jonosfere koje se obavlja na Aljasci, ali je iz vojnih dokumenata uočljivo da se baš takav jedan program sprovodi od strane američkih Vazduhoplovnih snaga zarad proučavanje "uticaja modifikovane jonosfere". Po doktoru Begiču, HAARP je zapravo deo vojnog arsenala za uspostavljanje Novog Svetskog Poretka u okviru programa Strateške Odbrambene Inicijative (SDI) ili popularno "Ratovi zvezda"
Da li baš slučajno, američko Ministarstvo odbrane, NASA i Nacionalna kartografska agencija (NIMA) istovremeno rade na studiji slikovnog prikaza poplava, erozija, klizišta, zemljotresa, ekoloških zona, vremenskih prognoza i promena klime na Zemlji, a sve uz pomoć podataka i snimaka sa satelita.

UZNEMIRENOST U DŽAKARTI
Samo nedelju dana pre zemljotresa koji je 26. decembra prošle godine pomerio tektonske ploče u Indijskom okeanu u blizini Sumatre (i izazvao veliki cunami talas), i naši mediji su izvestili da su gradjani Džakarte bili veoma uznemireni zbog neobičnih bljeskova na nebu i snažnih zvučnih praskova koje su čuli. Iz svemirske agencije NASA tada je objašnjeno da je u pitanju najverovatnije kiša meteora koji su prolazili kroz atmosferu zemlje i da nema razloga za paniku.

Objavljeno u listu "TABLOID", 07.02.2005.
IP sačuvana
social share
Onaj ko nadzire prošlost, nadzire i budućnost. Onaj ko nadzire sadašnjost, nadzire i prošlost.
George Orwell

Pogledaj profil Skype
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Prijatelj foruma
Krajnje beznadezan


Zodijak Scorpio
Pol Muškarac
Poruke 13400
Zastava Zemun
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 3.0.3
mob
Nokia 
I opet citanje....Satanistički rituali pod kontrolom CIA i FBI

 

 

Pred smrt, Geri Karadori je svoju istragu vodio na dva nivoa - vezi sa Vašingtonom i satanizmu. Satanske aktivnosti nisu bile novost u Nebraski i okolnim državama Srednjeg zapada. Još 1974 godine naširoko se pisalo o satanskom kultu čiji su Članovi hvatali stoku na ispaši i vadili joj krv, koju su koristili u satanskim ritualima. Prema svedočenju Pola Bonačija, Leri King je pristupio satanističkom kultu krajem 1980 godine. Bonači svedoči da ga je King odveo na sastanak satanista i da je tom prilikom u ritualu žrtvovan jedan dečak. Pošto su iskasapili dečaka, svi prisutni (i Bonači s njima) su pili krv žrtve pomešanu sa urinom i recitovali:

"Satana je naš bog i kralj. Carstvo mraka je došlo i daje snagu nama, tvojim robovima."

Da ovo nije plod Bonačijeve mašte, potvrđuje i intervju Ketlin Sorensen na "Hrišćanskoj TV", 1989 godine. Njena saznanja su rezultat razgovora sa devojčicama Neli i Kimberli Veb, koje je preuzela posle hapšenja Vebovih zbog seksualnih zloupotreba usvojenih devojčica. Iz intervjua je jasno da, sem seksualnih zloupotreba od najranijeg detinjstva. paralelno ide i uvođenje dece u krvave satanske rituale. Sve je povezano sa pretnjama da ako ikome kažu nešto o onome što su videli, biće sledeće žrtve rituala! Ovo ima razorni uticaj na dečiju psihu. Njihov život se pretvara u košmar, većina njih završavaju na klinikama kao psihički obolele ličnosti. Kako i da ostanu normalna kada učestvuju u ritualima gde ubadaju žrtve noževima i u kojima ima kanibalizma, ili se žrtve polivaju benzinom, pa ih deca sa svećama zapale, a ono što preostane od skeleta se samelje i razbaca kako ne bi bilo fizičkih tragova ubistva!

U oktobru 1989 godine, Ketlin Sorensen je poginula u saobraćajnoj nesreći. Bivši funkcioner FBI, Ted Ganderson, koji je istraživao okolnosti ove nesreće, tvrdi da je nesreća namerao izazvana i da je reč o ubistvu Sorensenove. Doktor Densen Gerber, koja je kao psihijatar ispitala Pola Bonačija, izjavila je pred istražnim senatskim komitetom Nebraske da Bonaci ima izuzetnu memoriju, da ne laže i da je sa izuzetno mnogo detalja opisao satanske rituale, koje inače ne bi mogao da izmisli, već je jasno da im je prisustvovao. Ova tvrdnja ugledne doktorke, specijaliste za nasilje nad decom, imala je posebnu težinu, jer je Bonači značajan deo svog svedočenja posvetio projektu Monarh.

 

 

Robotizovanje dece

 

Bonači je ispričao da je više puta voden u Vašington, jednom čak i u Belu Kuću, gde je lobista po imenu Krejg Spens organizovao zabave sa maloletnim muškim prostitutkama. Takođe, spomenuo je Majkla Akvina i svog "komandira" Bila Plemonsa iz vojne vazduhoplovne baze "Ofut", gde se odvijao program kontrole uma koji je imao razrađenu metodiku i podprograme (Master Programmer i Black master). Ovi programi koristili su likove iz dečije knjige "Čarobnjak iz Oza", ili Miki Mausa i bića iz svemira, u koja su se programeri prerušavali kako bi izazvali potpunu zbrku u dečijoj psihi i osigurali programe od "provaljivanja", jer ko će verovati deci da su ih seksualno zloupotrebljavali Miki Maus i vanzemaljci.

Kao obučeni proizvod programa Monarh, Bonači je radio kao kurir za prenos droge i novca, ne samo Širom Amerike, već i u Holandiju i Englesku, dok je u Nemačku nosio pornografski materijal. Usput je obavljao i kurirske aktivnosti za organizaciju "NAMBLA" ("North American Man-Boy Love Association"), pedofilsku organizaciju koja ima poluzvaničan status i u Ujedinjenim Nacijama, a čiji reklamni slogan sve govori o njenom karakteru:

"Seks pre osme godine, jer je posle kasno!"

Na saslušanju, Bonači je objasnio da je reč "monarh" u isto vreme bila ne samo ime programa, već i ključna reč, "obarač" - deo šifre koja samim izgovaranjem brise sećanja na aktivnosti programa Monarh. Tragično zvuči Bonačijeva priča, koja kao da se ne tiče čoveka, već mašine kojom se briše program. Šifra - reč koja služi u ove svrhe, aktivira sve višestruke ličnosti njegove psihe, koje počinju da se "oglašavaju" jedna po jedna, pričajući bez reda, jer misle da je došlo vreme deprogramiranja i da je vreme da ispričaju sve. Bonači kaže da je u početku njegovo izlaganje bilo potpuno zbrkano i bez smisla, jer jednostavno nije uspevao da organizuje svoj iskaz. Njegovo programiranje je počelo kada je imao pet godina, a trajalo je do njegove dvadeset i druge godine.

"Ovo je zbog toga što u tom periodu završavate sa školovanjem i spremni ste za vojnu službu u kojoj ima mnogo onih koji su bili obučavani kroz ove programe."

Ova izjava ne čudi. Još četrdesetih godina obaveštajna služba američke mornarice je započela eksperimente sa hipnozom i ova istraživanja su dostigla vrhunac u programu Artičoka, u kome se pokušalo da se hipnozom programira atentator. U poverljivom izveštaju iz 1966 godine, pod naslovom "Tehnički izveštaj - hipnoza u obaveštajnom radu", daje se niz dokaza o radu na takozvanoj posthipnotičkoj sugestiji, čiji je nedostatak taj što je njeno trajanje bilo moguće održati samo nekoliko meseci, a ako su se želeli duži efekti, morala se redovno obnavljati. CIA je takođe posvetila punu pažnju tehnikama samohipnoze i autosugestije. O ovim istraživanjima javnost je više saznala krajem 1986 godine, kada je protiv izvesnog Ričarda Bandlera podignuta optužnica za ubistvo Korine Kristensen, prostitutke i dilerke kokaina. Bandler je na sudu oslobođen, jer je ocenjeno da je reč o nesrećnom slučaju koji je izazvala žrtva. Bandler je bio jedan od osnivača kontraverzne discipline, "Neurolingvistickog programiranja" ("Neuro-lingvistics Programming"), mešavine hipnoze i lingvistike, koja je proučavala kako ljudi mogu uticati jedni na druge na podsvesnom planu. Bandler je u javnim nastupima govorio kako je uz pomoć ove tehnike, primenjene u terapeutske svrhe, lečio ljude od zavisnosti prema alkoholu, duvanu, hrani, drogama i drugim ljudskim slabostima. Ono što je manje poznato, Bandler je radio na primeni ovih programa za potrebe američke armije i CIA. Projekti su bili u rasponu od postvijetnamskog stres sindroma, preko obuke strelaca radi poboljšanja preciznosti gađanja, do uklanjanja stranog akcenta iz govora, krajnje osetljivih programa za CIA i treninga potencijalnih talaca da izdrže torturu i ispitivanje. Nije li onda jasnije zašto je ovakav ekspert oslobođen optužbe za ubistvo?

 

 

Keti O'Brajen

 

 

Vrhunac ovih optužbi je program Mk Ultra, o kome je svedočila i o kome govori Keti O'Brajen koja je kroz njega prošla i jedina je za sada deprogramirana žrtva. Ovaj traumatski bazirani program je zamišljen kao samouništavajući mehanizam, usađen svima onima što znaju tajne koje se ne smeju otkriti ni po koju cenu. Ovi programi su zamenili kapsule cijanida, koje su nosili svi špijuni, pre nego što su razvijene tehnike kontrole uma koje utiču i kontrolišu najdublje, najprimitivnije delove mozga - one koji regulišu disanje i rad srca. Pre nego što špijun odluči da oda tajne koje zna, njegov mozak signalizira srcu da prestane da kuca ili njegovim plućima da prestanu da rade. Tvorac programa kroz koji je prošla O'Brajenova je već spomenuti Majkl Akvino. O'Brajenova potiče iz porodice koja je višegeneracijski incestuozna i sa muške i sa ženske strane. Njen otac, Erl O'Brajen, pedofil koji je prvi seksualno zloupotrebljavao Keti i ostalu svoju decu, poticao je iz porodice u kojoj su se deca, pa i on, sistematski seksualno i okultno zloupotrebljavala. Ketina majka, Kerol Tenis, potiče iz bogatije, ali takođe pedofilske porodice, koja je seksualno zloupotrebljavala svoju decu, pa je Ketina majka to radila sa svojom decom. Kao posledica ovih zloupotreba, Keti je obolela od sindroma višestruke ličnosti, čime se njena psiha branila od trauma kojima je bila izložena, ali u isto vreme je to postalo i preduslov da se kasnije primeni programiranje na ovako podeljenu psihu, gde su razni programi "slagani u pregrade". Obuku je započela kod Akvina, koji je programirao devojčice za ulogu seksualnih robinja u "školi šarma" u Jangstaunu, Ohajo. Uvod u programiranje je totalno fizičko iscrpljivanje organizma, uskraćivanje hrane, vode i sna koje traje danima, kako bi ego kao odbrambeni mehanizam popustio i program se lakše implementirao. Program se bazirao na likovima iz dečijih knjiga, kao što je "Čarobnjak iz Oza" ili "Alisa u zemlji čuda", zbog njihovog kriptičkog, dvosmislenog jezika i igri reči, kojih je u engleskom jeziku mnogo, jer se reci različitog značenja izgovaraju istovetno, a samo pišu različito. U knjigama se često kao bitan predmet spominje ogledalo, koje služi kao druga stvarnost, kao nešto u šta se može uroniti, preći u drugu dimenziju postojanja ili u drugu realnost. I voda (okean) služi kao ogledalo, kojim se kod programiranih osoba, kao Što je bila Keti, brisao osećaj za vreme i prostorne dimenzije. Programe kontrole uma Akvino je nad Keti sprovodio u bazi "Fort Kembel" u Kentakiju, gde je bio potpukovnik u "Psi ops" ("Operacije psihološkog rata" - "Defense Intelligence Agency's Psychological Warfare Division"), zatim u bazama "Fort Meklilan" u Anistonu (Alabama), u "Redstoun Arsenal" i "Maršal Spejs flajt centar" Hantsvil (Alabama), kao i u centru NASA, "Kenedijevom vasionskom centru" u Titusvilu na Floridi. Akvino je O'Brajenovu programirao koristeći ideju bezvremenog, interdimenzionalnog putovanja. Akvinova teza je da vreme postoji samo u glavi ljudi i stoga se njime može manipulisati kao i samim umom:

"Bez obzira, konkretno ili u teoriji, rezultati su isti, pošto je koncept vremena sam po sebi apstraktan."

Ovaj program, smešten u bezvremenost, onemogućavao je O'Brajenovu da shvati da je vreme zaista prošlo i da se događaj desio. Njeno zbrkano sećanje "interdimenzionalnih" iskustava bi zauvek ostalo nepoznato javnosti, da nije uspešno deprogramirana od strane Marka Filipsa i shvatila da su njena sećanja doživljeno iskustvo i da su fotografski registrovana upravo u ovoj dimenziji.

 

 

U "igri" i Atlantida

 

U trinaestoj godini, pošto je iskusila nebrojena seksualna iskustva od strane oca, ujaka, njihovih prijatelja, Akvina i drugih "programera", među kojima je bilo poznatih ličnosti iz sveta šou biznisa, naročito poznatih pevača (Džeri Li Luis, Kris Kristoferson...) kantri muzike, pedofiličara i satanista iz krugova političara. (Spisak ovih ljudi dat je u Dodatku 1) Keti O'Brajen je "poklonjena" da bude seksualna robinja američkom senatoru Robertu C. Birdu. On je znao kako da aktivira njene seksualne programe, a kao primer interdimenzionalnog programiranja neka posluži priča Roberta C. Birda, kako je navodi Keti O'Brajen:

"Atlantida je dugo vremena bila epicentar aktivnosti vanzemaljaca. Staza je bila tako dobro utabana da su postojale rupe u tkivu vremena i prostora, u kojima su avioni i brodovi, čak i ljudi, nestajali, transformisani u drugu dimenziju, stranu ovom svetu. Isto tako smo dolazili kroz odsjaj ogledala, mora, u prostoru dubokog plavog mora. Neki od nas su ušli u zemaljsku dimenziju kao kitovi i delfini. I kada smo se pojavili iz mora, neki od nas su izleteli napolje. Ili je to bilo uletanje unutra? U svakom slučaju, ovde smo! Pokušaj da vidiš leteću ribu kad budeš posmatrala more. Kad ugledaš neku, znaćeš da je sa mnom u srodstvu." (Teško prevodiva igra reči sa engleskog; stalno preplitanje glagola "see" - videti, imenice "sea" - more, i srednjeg slova njegovog imena "C" - koje se izgovara "si")

Po rečima Keti O'Brajen, druga mračna ličnost iz ovog kruga je Džerald Ford, alias Lesli Linč King mlađi, koji je, pre nego što je postao predsednik SAD-a. bio član "Potkomiteta za sredstva" americkog kongresa (iz kojih se finansira rad CIA), član Vorenove komisije za istraživanje Kenedijevog ubistva, a u isto vreme i Šef organizacije koja je u državi Mičigen kontrolisala pornografiju. O'Brajenova nadugačko i naširoko piše o njegovim mračnim pedofilskim sklonostima. Jedan od mračnih programatora kontrole uma nad Keti O'Brajen, bio je američki kongresmen Gaj Vander Jagt, koji je Keti uveo u program Zavet ćutanja. Ovaj program baziran je na zavetu koji daju jezuiti, "ne samo da čuvaju tajne, već i da bi umirili svoj um i čuli glas unutrašnjeg vođenja". Evo kako je Vander Jagt, posle Ketinog pričešća u crkvi Svetog Franje Asiškog u gradiću Muskegon, uz pomoć svog saradnika jezuite, oca Dona, započeo programiranje:

"Ja radim za Vatikan, a sada i ti. Upravo si ušla u savez sa svetom katoličkom crkvom. Nikada ne smeš da raskineš taj savez. Savez je obećanje da se čuvaju tajne koje crkva zna. Papa je sve tajne zaključao u Vatikanu. Došlo je vreme da stupiš u sveti savez i saznaš tajne crkve koje su napisane mnogo pre nego što je Hrist postojao. Monasi dominikanci sačuvali su ugovor koji je Noje doneo u novi svet. Bio je napisan na pergamentu i čuvan na tajnom mestu u Vatikanu. Dali su zavet ćutanja da nikada ne otkriju mesto ili njegov sadržaj. I ti moraš ući u ovaj savez. Nosićeš tajnu do groba."

Drugi deo se odnosi na interdimenzionalno programiranje, koje u jezuitskoj varijanti zvuči ovako:

"Hrist ih je sve video. To su dimenzije, mesta koja možeš da vidiš na svom putu ka smrti. Zato se zovu dimenzije. Sećaš se da je Hrist umro i vratio se da nam ispriča sve što je video na svom putu u nebo. Nije ga bilo tri dana, ali tamo gde je bio to je mnogo duže, jer vreme nije isto u drugim dimenzijama. Čistilište je jedna od tih dimenzija. Pakao je jedna od dimenzija. Između njih ima mnogo drugih dimenzija, Oz je jedna dimenzija. Nebo nije granica svetovima koji čekaju da budu istraženi. Možeš putovati iz jedne u drugu dimenziju, učeći tajne svemira. Ti si izabrana (robovi projekta Monarh su označavani kao "izabrani) da istražiš druge svetove za crkvu. Slušaj u tišini i čućeš glas koji te vodi (glas koji čuje su instrukcije programera) u tvojim mislima. Nikada ne skidaj svoj ružin krst, Keti, kada putuješ drugim dimenzijama i uvek ćeš biti u stanju da se vratiš kući."

Sledeći korak u programiranju Keti je doživela 1974 godine, u američkoj vojnoj bazi "Mekdil", gde je na njoj rađen program koji je označen kao "Top secret high tech behavioral modification programming", prevedeno na naš jezik: "Tajni visokotehnološki program modifikacije ponašanja", koji je bio tretiran kao vrhunska tajna. Bez obzira kako se program kodirano zvao, uvek je imao neke osnovne elemente: fizičku i psihološku traumu, uskraćivanje vode, hrane i sna, elektrošokove od dvanaest hiljada volti, zadate pomoću specijalnog pištolja po genitalijama, potiljku, leđima, licu, i hipnotičko i harmonično programiranje specifičnih delova memorije i stvaranje višestrukih ličnosti od kojih je svaka obavljala zadatke za koje je programirana. Ovakvo programiranje je dovelo do potpunog gubljenja slobodne volje, svesnog mišljenja i sposobnosti za rasuđivanje. Keti je postojala samo kroz programiranu podsvest i radila je sve ono što se od nje tražilo kada bi se aktivirao određeni program. Interesantno je da je Sajentološka crkva i njen osnivač L. Ron Habard tvrdio da je otkrio opštu terapiju za lečenje mentalnih bolesti kroz modifikaciju ponašanja. Habard, uspešni pisac naučne fantastike, navodno je stekao znanja o tehnikama podsvesne kontrole uma u toku svoje službe u Obaveštajnoj službi američke mornarice. Svoj program modifikacije ponašanja nazvao je Dijanetika, po svojoj prvoj ženi Dijani.

U američkoj javnosti, veliku buru je izazvao proces protiv Lerija Flinta, izdavača magazina "Hastler", zbog trgovine drogom. Keti O'Brajen je Flinta označila kao osobu koja je za CIA rukovodila proizvodnjom pornografskih časopisa i filmova u kojima je i Keti igrala. Uskoro je bila uključena u krug poznatih muzičara i pevača kantri muzike u Nešvilu, koji su zbog svoje ogromne popularnosti i veza sa visokim krugovima američkog društva bili idealni za nesmetan transport i rasturanje droge širom Amerike i za uvlačenje poznatih ličnosti u razne oblike perverzije, što je omogućavalo kasnije ucenjivanje.* U tom svetu je upoznala i člana muzičke grupe "Desperado", Vejna Koksa. Šef grupe je bio Džek Grin, operativac CIA umešan u trgovinu kokainom i belim robljem. Koks je prošao obuku za člana plaćeničkih paravojnih formacija, pod vođstvom američkog senatora iz Lujzijane, Beneta Džonstona. Senator J. Benet Džonston, takođe ekspert za kontrolu uma, iz Šrivporta, Lujzijana, pričao je Keti da je učestvovao u Filadelfija eksperimentu, bio na drugoj planeti i vratio se sa vanzemaljcem, a sve to koristio za kontrolisanje Ketinih programa. Vejn Koks, okultni, serijalni ubica, po rečima O'Brajenove ima na duši preko trideset ubistava za račun CIA. Njegova majka, Meri Koks Farmer, sveštenica je okultne grupe i umešana u trgovinu belim robljem. Džek Grin je bio na čelu onoga Što se kriptički zvalo "Voz slobode", a svi koji su umešani u projekt Monarh znaju da se ova šifra odnosi na robove koji se koriste u ovom projektu. Keti O'Brajen su udali za Vejna Koksa, a februara 1980 godine rodila je devojčicu koja je dobila ime Keli. Vejn Koks, potpuno pod uticajem svoje demonske majke, razvio je sistem verovanja koji ga svrstava u opasne ludake. Obožava Satanu, veruje u komunikaciju sa duhovima prirode i demone, smatra da je Isus vanzemaljac, a da je Bermudski trougao kapija za drugu dimenziju. Njegovi idoli su bili Čarli Menson i Džim Džons, a za masakr u Džonstaunu javno je izjavio da je najbolji primer moći CIA u kontroli uma. U strukturi projekta Monarh, senator Bird je bio "vlasnik" Keti O'Brajen, a njen muž Koks bio je primarni "hendler", koji je sprovodio Birdova naređenja kada je bilo potrebno da Keti bude na određenim mestima u određeno vreme i da je drži u programu kontrole uma. Koks i njegova majka satanista su živeli u gradiću Čatam, na ivici velikih močvara Lujzijane. Tu je u krvavim ritualima ubijao ljude brojnim ubodima nožem, jer je verovao da su mu "odlazeći duh" umirućeg i krv žrtava kojom je bio isprskan davali snagu da kontroliše Keti.

U toku tri godine, koliko je bila sa Koksom, Keti je ostala šest puta trudna i naterana na pobačaj, a fetuse je Koks zadržao i prodavao onima kojima su trebali za satanske rituale. Takođe je svim svojim žrtvama odsecao šake, koje je njegova majka sušila i koristila u magijskim ritualima, a tela žrtava je bacao u močvaru gde su ih jeli aligatori, tako da nije ostajao trag njegovih zločina. Poste Koksa, Ketin "hendler" postaje Aleks Hjuston, zabavljač, trbuhozborac koji nastupa sa lutkom koja "govori", a u stvari je umešan u CIA operacije sa drogom, pranjem novca, prostitucijom dece i trgovinom belim robljem. Hjuston je voleo male, crne dečake, a njegove veze su sezale do Bele Kuće. Jedna od obaveza Aleksa Hjustona bila je da dovede Keti i njenu ćerku Keli u "Bohemijan Grouv", tajni i zatvoreni centar elite Novog svetskog poretka, radi prostituisanja. Kada je Mark Filips, poslovni čovek koji je bio uvučen u saradnju sa Aleksom Hjustonom, ne znajući da treba da posluži kao paravan za prljave poslove, otkrio mračni svet kontrolora uma, odlučio je da deprogramira Keti O'Brajen i spasi nju i njenu ćerku mračne sudbine. Raskrstio je sa prethodnim životom uspešnog poslovnog čoveka i posvetio se borbi protiv "vladara u senci", koji ne prezaju ni od jednog zla radi ostvarenja svojih ciljeva. Početak je bio težak, jer ništa nije znao o tehnikama kontrole uma i mehanizmima funkcionisanja robova iz programa Monarh. Od prijatelja, generala u penziji, koji je radio u Obaveštajnoj službi američkog vazduhoplovstva, saznao je tehniku kako da stupi u vezu sa Keti O'Brajen. General mu je rekao:

"Pozovi je telefonom, zazvoni dva puta, prekini vezu. Pozovi ponovo, zazvoni jednom, prekini. Pozvoni ponovo. Reci joj da si Bog. Izgovori neki biblijski odeljak jer su svi programirani preko hrišćanstva. Sve što joj kažeš, uradiće."

Interesantno je da su i nacisti, Himler i nacistički krug okultista, napadali najčešće katolike u svojim eksperimentima kontrole uma. Iskreni katolici su potencijalno lake žrtve, zbog ugrađenog osećaja krivice koji katolička crkva vešto usađuje u svoje vernike. Keti je prvo bila katolik, a onda je Koks naterao da pređe u mormonsku veru, kako bi dokazao da je Satana prisutan, posebno u mormonskoj crkvi u Munrou, Lujzijana, gde je izvodio okultne rituale. Među pripadnicima mormonske crkve ima dosta incestuoznih afera, što ih čini vrlo podložnim programiranju i ucenama. Mormonski biskup Glen Pejs je jula 1990 godine napisao izveštaj biskupskom komitetu u Solt Lejk sitiju sa temom o ritualnoj zloupotrebi dece, vernicima i pripadnicima mormonske crkve. Od šezdeset žrtava sa kojima je razgovarao, a misli da je broj traumatizovanih bar tri puta veći, pedeset i troje su bile devojčice, a sedmoro dečaci. Bili su učesnici u satanskim ritualima kojima su sistematski i metodično zloupotrebljavani, mučeni i terorisani, često u prisustvu roditelja i često od strane roditelja i rođaka. Policija u Solt Lejk sitiju je pokusala da istraži ove zločine, ali deca su ćutala, jer su oni koji su ih zloupotrebljavali verovatno bili pripadnici crkvene hijerarhije, a decu su toliko mučili da su ona razvijala sindrom višestruke ličnosti i nisu mogla da se sete detalja onda kada je to od njih traženo.

Posle "kidnapovanja" robova CIA, Keti i njene ćerke Keli, započela je borba za preživljavanje, Ketino lečenje i vraćanje u normalan život koji će "otključati" program. Sa Keli su stvari bile teže. Programiranje je bilo urađeno na nepoznat način, a svaka greška je mogla devojčicu da košta života. Njen otac, Vejn Koks, ju je programirao (uz pomoć Hjustona) da umre, koristeći kliničku tehniku poznatu kao "hipnosan". Keli je kroz program dobila astmu, čiji su je povremeni napadi strašno mučili, onemogućavajući deprogramiranje. Postepeno je iz Ketine podsvesti počela da izlazi priča van ljudskog poimanja. U programiranje i korišćenje seksualnih robova bile su uključene mnoge poznate ličnosti iz sveta politike. Jedan od njih bio je Pjer Trido, izabrani premijer Kanade 1968 godine. Bio je programer i umešan u katoličko-jezuitski aspekt programa Monarh. On je koristio seksualne usluge Keti O'Brajen, koje su bile deo njenog treninga. Keti se posebno plašila Dika Čejnija, koji je bio šef predsedničkog osoblja Džeralda Forda, a kasnije ministar odbrane Džordža Buša, Član Saveta za međunarodne odnose, čak potencijalni predsednički kandidat 1996 godine. Bio je veliki ljubitelj "Najopasnije igre", koja je smišljena da obučava vojno osoblje u uslovima borbe i preživljavanja. Zabavni deo predstavljao je lov na robove iz programa Monarh, koje su progonili kroz šumu, dok su ovi goli bežali i pokušavali da se spasu. I Keti je bila "lovina" u ovim igrama koje su se održavale u Grejbulu (Vajoming), Maunt Šasli (Kalifornija) i "Svis Vila" u Lampeu (Misuri). Sem kao seksualna robinja, Keti je, kao i Bonači, prenosila drogu. Put droge, koji kontroliše CIA u Americi. bio je: luka Majami, vazduhoplovna vojna baza "Vorner-Robins" u Makonu (Džordžija). zatim Mormonska crkva u Hendersonvilu (Tenesi) i Nešvil (Tcnesi). Keti je prenosila drogu i poruke između senatora Birda, haićanskog diktatora Bejbi Doka Divalijea i portorikanskog narko bosa Hoze Busta, putujući na Haiti, Bahame, Devičanska ostrva i u Meksiko. I američka vojna baza "Tinkcr" bila je mesto preko koga je u Ameriku stizao kokain. Keti O'Brajen je bila programirana kao Zvončica (Zvončica, na engleskom - Tinker-belle, što se podudara sa imenom baze i služi kao "okidač" za Keti) iz "Petra Pana" i lično je predala kokain Bilu Klintonu kao poklon senatora Džonstona. Priča o narkomanskim sklonostima Bila Klintona potvrđena je iz više izvora. Jedna od njih je otkrivena 19 jula 1993 godine kada je policija u Džankšnu, Teksas, u kamionu otkrila dve tone kokaina. Medu zaplenjenim paketima bio je i jedan (verovatno lična pošiljka) na kome je pisalo "Klinton"**. Sem što je bio ljubitelj kokaina, od 1983 godine, kada je već bio guverner Arkanzasa, koristio je i devojke - robove iz programa Monarh, a nisu mu bile strane ni biseksualne orgije u "Svis Vila". Jedan od najvećih donatora i prijatelja Bila Klintona bio je poznati biseksualac Bil Hol. Da su CIA i američka armija direktno uključeni u krijumčarenje droge, dokumentovala je Keti u toku procesa deprogramiranja, kada je opisala i precizno nacrtala mesta na koja je odnosila drogu. Jedno od tih mesta je napušteni zabavni park na putu između gradova Kanton i Akron u Ohaju. Keti i Keli su, pod vođstvom Aleksa Hjustona, u zabavni park dolazile nekoliko puta, donoseći kokain, a odnoseći novac. Kokain je bio spakovan u turističke ruksake koje su nosile na leđima, a na njima je bila izvezena ptica kao znak raspoznavanja. Sem toga, Keli je oko glave nosila traku za kosu koja je takođe imala amblem ptice. Ponekad bi videle džip pun naoružanih ljudi, sa stražarima naoružanim mašinskim puškama, koji su obezbeđivali primopredaju, koju bi obavio Hjuston. Zabavni park je korišćen od 1984 do 1985 godine, kao mesto isporuke kokaina. Posle 1986 godine korišćeno je drugo mesto, farma u Dajmond Kavernsu, Kentaki. Tu se nalazio CIA centar za kontrolu uma, u kome se radilo izuzetno složeno programiranje, poznato kao Trauma bliske smrti (Near Death Trauma). Posle izmeštanja centra, zabačena farma je služila kao mesto isporuke kokaina, gde je Hjuston dovodio Keti i Keli. Pošto bi stigli, u roku od petnaest do dvadeset minuta bi se pojavio vojni helikopter koji je preuzimao drogu. Kao vodič, na far-mi ih je dočekivala Li En Gilon, koja je bila zaposlena u "Trauma Centru", a možda je bila i žrtva koja je prošla program u njemu. Posle izvršene primopredaje, Hjuston je svoje "robove" odvodio u jednu od pećina, koja je bila preuređena u mučilište sa električnom stolicom, gde su Keti i njena ćerka traumatizovane elektrošokovima kako bi zaboravile operaciju u kojoj sa učestvovale.

Umešanost SAD-a u svetsku trgovinu drogom seže u sredinu pro šlog veka. Mnoge danas bogate i uticajne porodice ("američka aristokratija") su se obogatile na drogi. Jedna od takvih je i porodica Rasel, čiji su članovi studirati na "Jelu" i bili deo tajnog društva Skal and Boun. Svoje bogatstvo stekli su kroz nezakonitu trgovinu opijumom. Samjuel Rasel je 1823 godine osnovao firmu "Rasel and Ko." koja je brzim jedrenjacima odvozila u Kinu opijum kupljen u Turskoj. Do 1830 godine Rasel je otkupio bostonski opijumski sindikat i postao najveći Švercer opijuma u Konektikatu. Njegov čovek u Kini bio je Voren Delano mlađi, deda Fvenklina Ruzvelta, američkog predsednika u vreme Drugog svetskog rata. Ostali Raselovi partneri bile su porodice Kulidž, Perkins, Sterdžis, Forbs i Lou, koje se smatraju "stubovima društva". Rođak Semjuela Rasela, Vilijem Hantington, osnovao je prvu američku granu društva Skal and Boun i u nju privukao Članove najuticajnijih američkih porodica koji su studirali na "Jelu": Lord, Vitni, Taft, Džej, Bandi, Hariman, Vejerhauzer, Pinčot, Rokfeler, Gudjir, Sloun, Simpson, Felps, Pilsburi, Perkins, Kelog, Vanderbilt, Buš i Lavet. Interesantno je da su članovi društva uvek bili bliski američkoj špijunskoj strukturi. Član društva, Džordž Buš, pre nego što je postao američki predsednik, bio je direktor CIA od 1974 do 1975 godine. Do 1903 godine, "Diviniti" (škola univerziteta "Jel") je osnovala veliki broj škola i bolnica u Kini. Mao Cedung je bio jedan od zaposlenih u školi. Do 1930 godine, uticaj ove "kineske veze" bio je toliki da je američka administracija molila da članovi ovih misija obavljaju obaveštajne zadatke za američku državu.

Prodaja opijata u Americi bila je slobodna. Zna se da je prvi sastojak koka-kole (kako samo ime kaže) bilo lišće koke, preko koga se prelivala šećerna vodica. Tek u vreme uvođenja prohibicije na alkohol. 1920 godine, kokain i heroin su stavljeni van zakona, i to ne zbog razvijene svesti o štetnosti droga, već zbog pritiska Lige naroda. Jugoistočnu Aziju, centar proizvodnje droge u ovom veku, na početku je kontrolisala Francuska, jer je njeno kolonijalno carstvo obuhvatalo Vijetnam, Kambodžu, Laos i Tajland. U ovim zemljama Francuska je imala razgranatu obaveštajnu mrežu koju je finansirala opijumom. Moris Bel, nekadašnji šef SDECE, francuske obaveštajne službe, opisao je kako je sistem funkcionisao. Francuski padobranci, koji su neprekidno bili u ratu sa nepokornim brdskim plemenima, su služili kao skupljači sirovog opijuma. Ovaj je francuskim vojnim avionima transportovan u Sajgon, gde ga je preuzimala kinesko-vijetnamska mafija radi prerade j dalje distribucije. Značajan krak trgovine drogom u to vreme je bi]a korzikanska mafija, koja je u Marseju imala fabrike za proizvodnju heroina, koji je odatle išao u SAD. Ova mreža je bila poznata kao Francuska veza, o kojoj je kasnije snimljen i film posle njenog razbijanja. Nakon gubitka Indokine, 1954 godine, francuske poslove sa drogom preuzimaju Amerikanci. Rat protiv Vijetnama, Kambodže i Laosa bio je lični rat CIA za ovladavanje "sirovinskom bazom". Moćnici Novog svetskog poretka nisu se rukovodili pobedom u vijetnamskom ratu, a jedan od razloga je što su im bila potrebna ogromna sredstva koja su se van budžeta države mogla obezbediti samo trgovinom drogom. I zaista, CIA je vrlo brzo razvila ovaj biznis do neslućenih granica. Proizvodnja, a samim tim i broj ovisnika, se drastično povećavao u Evropi, Severnoj Americi, pa i u samom Vijetnamu, medu američkim vojnicima. Po nekim podacima, čak trećinu američkih vojnika su činili heroinski ovisnici. Prodaja droge je bila glavni biznis južnovijetnamskih generala. Jedna od glavnih figura bio je general Dang Van Kuang, pomoćnik bezbednosti predsednika Ngujen Van Tija, Kuang je razvio mrežu preko vijetnamskih specijalnih snaga koje su operisale u Laosu.

Laos je bio najveći proizvođač opijuma, pod upravom generala Vang Paoa, vođe plemena Meo, koje je ratovalo na strani CIA. Vang Pao je skupljao sirovi opijum uzgajan u severnom Laosu i transportovao ga helikopterima "Er Amerike" (vazduhoplovne kompanije koju je osnovala CIA) do Long Tijena, ogromnog kompleksa koji su izgradili Amerikanci, poznatog kao "Raj droge" ili "Alternativa 20". Ovde je sirovi opijum generala Paoa prerađivan u kineski "beli heroin broj 4", vrhunske čistoće. U međuvremenu, CIA je generalu obezbedila i avione, koje su neki u šali zvali "Er Opijum", i kojima se droga transportovala direktno u Sajgon, u veliku američku vazduhoplovnu bazu "Ton Son Nat". Ovde je deo istovarivan radi prodaje američkim vojnicima, a ostatak je brodovima odlazio korzikanskom sindikatu u Marseju. Odatle je droga odlazila na Kubu, čije aerodrome je kontrolisao šef mafije sa FIoride, Santos Trafikante. Posle gubitka Kube i dolaska Fidela Kastra na vlast, rute su promenjene, pa i taktika. Tako da je deo droge stizao direktno u Ameriku, ušiven u trbušne duplje poginulih američkih vojnika, koji su transportovani u Ameriku kako bi bili sahranjeni sa svim vojnim počastima. U SAD-u, protagonisti i zagovornici rata nisu bili zabrinuti zbog porasta upotrebe droge među američkim vojnicima. Bio je to deo plana grupe ljudi, usmeren na potkopavanje ukupne odbrambene moći zemlje. Ogromni prihodi od droge prali su se kroz australijsku banku "Nugan Hend" i koristili za subverzivni rat koji je CIA neprestano proširivala. U maju 1970 godine izvršena je invazija na Kambodžu. Tako je formiran još jedan heroinski kanal. Oblasti pogodne za gajenje opijuma, pritom nedostupne, odmah su uključene u lanac proizvodnje. Svercersku mrežu kontrolisala je vijetnamska ratna mornarica iz baza u Pnom Penu i reke Mekong. Samo nedelju dana nakon invazije stiglo je stotinu i četrdeset vijetnamskih i američkih brodova pod komandom Ngujen Taana Čaua. Pozdravljeni su kao "velika vojna humanitarna flota". Odmah su se bacili na posao i počeli da prebacuju velike količine opijuma u Južni Vijetnam. Kada su se SAD povukle iz Južnog Vijetnama, general Kuang, najveći diler Južnog Vijetnama, preselio se u Montreal, preko američke vojne baze "Fort Safi" u Arkanzasu. Amerika je izvršila potajni, ali vrlo snažni pritisak na Kanadu da ga primi.

Naizgled paradoksalna situacija, da CIA finansira svoje operacije kroz svetsku kontrolu tržišta drogom, a s druge strane velike kampanje za borbu protiv droge u Americi i borbe koju vodi DEA ("Agencija za borbu protiv droge") samo je prividno nespojiva. Profesor Alfred Mekoj je ovaj nesklad okarakterisao kao "institucionalni odnos između CIA i DEA". Još tridesetih godina ovog veka osnovan je "Federalni biro za borbu protiv narkotika" (FBN), prethodnik DEA, Čiji su agenti radili na tajnim zadacima radi suzbijanja trgovine drogom. Početkom Drugog svetskog rata, agenti FBN-a su uključeni u OSS ("Kancelariju strateških službi"), prethodnicu CIA, da bi se naučili njihovom sistemu rada. Ovaj odnos se zadržao do današnjih dana. Iz ovoga se može zaključiti da je osnovni zadatak DEA da spreči priliv droge iz izvora koje nije odobrila CIA, a da akcije, spektakularno nazivane "ratovima protiv droge" u Americi, nisu ništa drugo do istrebljivanje konkurencije. Logičan zaključak je da će dileri koji imaju odobrenje CIA. kontrolisati u sve većoj meri globalne poslove s drogom, što će vladu SAD-a staviti na mesto najvećeg dilera heroina na svetu. Ovo je već odavno zacrtani strateski cilj "vladara iz senke", jer je trgovina i monopol nad drogom jcdan od najunosnijih, neoporezovanih poslova na svetu, čiji profiti konstantno rastu.

Vođe Novog svetskog poretka kontrolišu priliv droge u Ameriku, jer iz njene prodaje finansiraju svoju subverzivnu delatnost. Jedan od takvih šefova je bio i američki kongresmen Geri Akerman, koji je kontrolisao ulazak droge u Long Ajlend, a koga je Keti upoznala 1981 godine. U to vreme je bio član senatskog "Komiteta pošta i javnih usluga" i "Komiteta za azijske i pacifičke poslove". Akerman je za svoje poslove koristio Keti i poznatu pevačicu Loretu Lin. Loreta je takođe bila žrtva CIA programa kontrole uma, a njen menadžer i hendler bio je neonacista i pedofil Ken Rili, najbolji prijatelj Aleksa Hjustona. Kakva slučajnost. Heroin stiže u SAD iz dva glavna opijumska monopola, jednog u Jugoistočnoj Aziji, a drugog u Turskoj. Još 1949 godine, oblast Jugoistočne Azije postala je uporište poraženih snaga Čang KajŠeka, pošto ih je Maova Crvena armija isterala iz Kine. CIA je organizovala veliku obaveštajnu mrežu u kojoj je upotrebila ove snage da prikupljaju obaveštajne podatke o Kini, da se povremeno sukobe sa vojskom komunističke Kine i da služe kao "kamen spoticanja" u Jugoistočnoj Aziji, kako bi Amerika opravdala svoje angažovanje u ovom delu sveta. Ovako zamišljeni subverzivni rat finansiran je crnim fondovima od prodaje droge. Upravo tada je OSS obavio svoj najznačajniji zadatak, tako što je ovaj region pretvorio u najvećeg proizvođača opijuma na svetu, sa godišnjom proizvodnjom od hiljadu tona.

Interesantna je priča iz perioda posle vijetnamskog rata, u koju je bio umešan jedan od zapovednika Specijalnih snaga SAD-a u regionu Južne komande, potpukovnik Džejms Bo Gric. On je bio jedan od oficira koji je istraživao misterioznu smrt pukovnika Edvarda P. Kutola, koji je pod zakletvom svedočio da je bio umešan u šverc kokaina iz Kolumbije do Paname, pod kontrolom vojske SAD-a. On i neki drugi oficiri su kasnije poginuli pod čudnim okolnostima. Sa ovog zadatka Gric je prebačen da vodi kampanju za oslobađanje američkih vojnika nestalih u akcijama u toku vijetnamskog rata. Naime, teksaški milijarder i predsednički kandidat Ros Pero, obavestio je američku vojsku da ima saznanja da se tri američka vojnika nalaze u rukama Huna Saa i da je ovaj spreman da ih vrati. Preko kontakata sa kineskom vladom, ugovoren je kontakt sa Hun Saom, u nepristupačnim brdima oblasti Šan. Medutim, Gric je znao da može mnogo brže da uđe i izađe iz te oblasti ako iskoristi svoju-mrežu kontakata u regionu, pa je pošao na put u novembru 1986 godine, sa nekolicinom pripadnika specijalnih snaga koje je sam odabrao. Gricovom timu su trebala tri dana da prođu kroz Šan. Kada se sreo sa začuđenim Hun Saom, saznao je da Sa nikada nije držao američke ratne zarobljenike. Međutim, Gric ga je tokom razgovora pitao zašto je toliko umešan u trgovinu opijumom i objasnio mu kakve probleme ovo stvara u Americi. Odgovor ga je zabezeknuo. Hun Sa je izjavio da sav opijum koji on proizvede, otprilike devet stotina tona godišnje, otkupi vlada SAD-a! Time je krug bio zatvoren, Hun Sa je čak ponudio da prestane sa proizvodnjom opijuma ako mu američka vlada pomogne da ovu kulturu zameni nekom drugom, što neće preći deset odsto sume koju troši na "borbu protiv droge". Iznenađeni Gric je preneo predlog američkoj vladi i bio je još više iznenađen kada je predlog odbijen. Potpukovnik Zelenih beretki je takođe upozoren da će postati meta raznih podmetanja ako ne odustane od ove teme. Gric je ponovo otputovao u Burmu i u maju 1987 godine ponovo se sreo sa Hun Saom. Ovaj put je Hun Sa u video kameru izdiktirao imena ljudi iz američke administracije sa kojima obavlja transakcije. Prvi na spisku je bio Ričard Armitidž, visoki funkcioner zadužen za kupovinu opijuma. Za transport je bio zadužen šef mafije, Santos Trafikante. Gric je pokušao da za ovaj problem zainteresuje lično tadašnjeg potpredsednika SAD-a, Džordža Buša, ali nije uspeo. I na drugim mestima su odbili da ga saslušaju. Bio je to i suviše dobar biznis da bi ga ometao zabrinuti oficir. U toku jednog predavanja, 1991 godine, Gric je opisao Hun Saov "posao" sa američkom administracijom. CIA je plaćala Hun Sau tri stotine hiljada dolara po toni, a vrednost droge na ulicama Amerike je bila dva miliona dolara po kilogramu!

Gric nije odustao od svoje borbe protiv ovakve nezamislive prakse američke administracije i malo po malo, obrisi delovanja Ričarda Armitidža su počeli da se ocrtavaju. Ovaj vrlo moćni "igrač u senci" je otišao tako daleko da je manipulisao i američkog predsednika Regana.

Uspeo je da ubaci svog čoveka, pukovnika Dejva Brauna, na mesto oficira za vezu u najuži krug predsednika SAD-a. Cilj ovog poteza bio je da se svakodnevno suptilno utiče na predsednikove stavove. Slične operacije sprovedene su i u drugim telima i agencijama administracije. Na ovaj način Armitidž i njegov krug saradnika su bili nedodirljivi. Bar za izvesno vreme.

Mada je već bio na funkciji pomoćnika sekretara odbrane, Armitidž je februara 1989 godine, posle Bušovog izbora za predsednika, nominovan za državnog podsekretara za dalekoistočne poslove. Ovaj predlog je blokiran, a umesto toga Armitidž je predložen za mesto ministra vojske. Iza scene, vodio se pravi rat u kome su ministarstvo pravde i FBI pokušavali da optuže Armitidža za njegove narko i druge kriminalne aktivnosti. Ovome se oštro suprotstavljao državni javni tužilac Tornburg, koga je na ovu funkciju naimenovao predsednik Buš. Protiv Armitidža se vodila istraga od strane predsedničke "Komisije za istraživanje organizovanog kriminala", a fokus je bio na istraživanju stranog organizovanog kriminala povezanog sa krijumčarenjem droge i kockom. Osnov za istragu je bila Arraitidžova bliska saradnja sa Vijetnamkom Ndijet Tui O'Rurk, poznatijom po nadimku Nanet. Nanet je bila centar izuzetno velikog lanca kocke kojim su upravljali Vijetnamci u Americi. Za nju je jedan izvor tvrdio da je dobila američko državljanstvo pod veoma sumnjivim okolnostima. Takođe se sumnjalo da se bavi prostitucijom. Pretpostavka je da Armitidžovo poznanstvo sa Nanet datira iz vremena vijetnamskog rata, kada se pričalo da njih dvoje imaju bar u Sajgonu. Takođe se sumnjalo da nanet radi kao njegov "kurir". Drugi izvor koji je učestvovao u istrazi, primetio je kako je skoro svaka Vijetnamka, umešana u rad tajnih kockarnica na istočnoj obali (SAD), udata za Amerikanca koji je u CIA ili ima veze sa Agencijom, uključujući Nanetinog muža. Zbog ometanja istrage sa visokog nivoa, istraga o Armitidžovim kriminalnim aktivnostima je zaustavljena, ali ne pre nego što je prikupljeno dovoljno neprijatnih dokaza. Bilo je jasno da su uticajni politički faktori iznutra, možda i Armitidž, bili ucenjivani, pogotovo što je pronađena fotografija razodevene Nanet i delimično svučenog Armitidža iz vremena rata u Vijetnamu, pa su neki tvrdili da je Armitidž bio prinuđen da radi za severnovijetnamsku obaveštajnu službu. Ros Pero, predsednički kandidat, bio je uveren da je Armitidž Špijun. Ova fotografija je bila dovoljna da Armitidž odustane od nominacije za mesto ministra, ali su njegovi zaštitnici bili dovoljno moćni da zaustave krivičnu istragu. Poznat kao "Mister Fu" ("Bogati gospodin") medu Vijetnamcima. Armitidž je znao dovoljno o prljavim poslovima američke vlade, u kojima je igrao aktivnu ulogu skoro tri dekade, pa je lako izbegao zatvor. Procenjuje se da je u periodu od 1991 do 1992 godine žetva opijuma u regionu Zlatnog trougla, koju kontroliše Hun Sa, dostigla neverovatnih tri hiljade tona. Ovo je toliko dobar biznis za CIA. da je do planina izgrađen asfaltirani put, kako bi kamioni mogli da priđu i kako bi droga brzo stigla do aerodroma u Tajlandu. Odatle, heroin je spreman za put direktno u SAD i druge destinacije u svetu.

Ali, vratimo se priči o Keti O'Brajen. Ketin život je postao još komplikovaniji kada je 1982 godine, na prijemu u Beloj Kući. predstavljena Ronaldu Reganu. "Čika Roni" je bio dobro upoznat sa kriptičkim šiframa za uključivanje Ketinog seksualnog programa, a sem što je bila njegova žrtva, Keti je glumila u mnogim porno filmovima koje je za Regana snimao njegov omiljeni pornograf Majkl Dante. Regan je voleo da gleda te filmove dok se iživljavao na Keli. Dante je bio veza između mafije, Bele Kuće, porno industrije i ozbiljnih poslova klađenja na bejzbol timove. Naime, velika zabava i ljubav Ronalda Regana je bio bejzbol, a posebno tim "Dodžersi", sa čijim je menadžerom Tomi Lasordom bio lični prijatelj. Keti O'Brajen. kao i druge devojke, sem što su bile podvođene menadžerima i igračima, bile su programirane kao živi kompjuteri sa bezbroj podataka o timovima i igračima, pogotovo onim koji su bili na programu kontrole uma i na koje se moglo, po potrebi, uticati da igraju dobro ili loše, kako bi se opklade u velike sume mogle ostvarili u korist onih koji su to kontrolisali. Iako je Dante bio porno šef Bele Kuće, nije bio toliko poznat u javnosti kao Lari Flint, izdavač "Hastlera", jer se bavio tajnim snimanjima perverzija poznatih političara radi ucenjivanja, ali je zato krug njegovih klijenata bio impresivan. Sem predsednika Regana, Buša i Forda, to su bili šef CIA Bil Kejsi, zatim tadašnji ambasador UN-a, Madlen Olbrajt, kojoj je Keti O'Brajen pružala oralne usluge, pa senatori Bird i Spektar, kongresmeni Trafikant i Vander Jagt, guverner Tornborou iz Pensilvanije, koji je bio na kokainu i duboko umešan u program Monarh, pa samim tim i kontrolor prostitucije. pornografije i prodaje kokaina u svojoj državi, zatim Blanšar, Aleksander i mnogi svetski lideri kao što su bili premijer Kanade Malruni, predsednik Meksika de la Madrid, saudijski kralj Fahd i drugi. Sve ove ličnosti, kao i mnoge druge, mogu se sresti u već spomenutom "Bohemijan Grouvu", gde se lako stiže helikopterom iz vojne baze "Prezidio" kod San Franciska. Tu se nalazi odmaralište za visoke američke funkcionere i njihove goste iz celog sveta, gde je obezbeđena diskrecija i mogućnost da se ljudi "zabavljaju" bez straha u društvu seksualnih robova kao što je bila Keti O'Brajen.

 

 

Najekskluzivniji klub na svetu

 

Jasno je da se ovde nalazi jedan od centara svetske moći, mesto gde se donose važne, strategijske odluke. Po mestu održavanja, ovaj ekskluzivni klub dobio je ime "Bohemijanski klub". Za postojanje ovog kluba saznalo se početkom sedamdesetih godina, jer su njegovi članovi imali poseban doprinos u kreiranju strategije poraza svetskog komunizma, odnosno slamanja tadašnjeg Sovjetskog Saveza i Varšavskog pakta. "Bohemijanski klub" ima dve do tri hiljade članova, koji se okupljaju u kampu, u šumi, na obalama Ruske reke u blizini kalifornijskog gradića Monte Riu, nedaleko od San Franciska. Okupljanje je svakog jula, što nije slučajno, pošto je taj mesec posvećen Crnbogu. O najznačajnijim stvarima se diskutuje tokom vikenda, kada u kamp dolaze i specijalni gosti - predsednik "Svetske banke", izvršni direktor "Međunarodnog monetarnog fonda", članovi najužeg štaba američkog predsednika, direktori FBI i CIA, vlasnici i predsednici najmoćnijih multinacionalnih kompanija.

Kompleks "Bohemijanskog kluba" se sastoji od stotinu i dvadeset i dva kamp odmarališta, koja se nalaze duž puta što prolazi kroz šumu sekvoja. Novinari su 1982 godine uspeli da dođu do mape sa preciznim lokacijama ovih kampova u šumi, a tada je ustanovljeno da na kompleksu postoji i malo jezero na čijim obalama se vode "jezerske diskusije". Na obali jezera se obavlja ceremonija spaljivanja "mračnih briga", odnosno statue sove, koja je i simbol "Bohemijanskog kluba". Od svih kampova, verovatno je najpoznatiji, najznačajniji i najprestižniji "Mendelej kamp", čiji su članovi, medu ostalima, Ford, Fajerston, Behtel, Kajzer,Kisindžer, Mekoun, Šulc i Frenč Smit. Ceremonijalno spaljivanje simbola "mračnih briga" je misteriozni ritual koji izvode sveštenici nalik na keltske druide, odeveni u crvene mantije. Sveštenici se kreću sa upaljenim bakljama u procesiji duž obale jezera, pevajući himne Velikoj sovi. Sa sredine jezera potom prilazi barka na kojoj su simbolička tela "mračnih briga". Vrhovni sveštenik tada započinje pogrebni čin spaljivanja, Čime se kamperi oslobađaju svojih svetskih problema. Članovi kluba mogu biti samo muškarci, a sve što se radi u ovom kampu, koji se prostire na oko dve hiljade i sedam stotina hektara, predstavlja tajnu i članovi su obavezni da se ponašaju u skladu sa tim. Obezbeđenje u ovom ekskluzivnom kampu je izuzetno, posebno od kada se nekolicina novinara infiltrirala u kamp, sredinom osamdesetih godina. Poslugu u kampu čine. takođe, samo muškarci, koji brinu da se "Bohemijanci" osećaju prijatno.

Od najpoznatijih Članova "Bohemijanskog kluba" svakako treba spomenuti Džordža Buša, Vilijema Baklija. Ričarda Niksona, Ronalda Regana, Džordža Šulca, Henrija Kisindžera, Kaspara Vajnbergera, Vilijema Kolbija, Dejvida Pakarda, Džeralda Forda, Aleksandra Hejga, Pola Vokera i Džejmsa Bejkera. U "Bohemijanskom klubu" okupljeni su i najuticajniji biznismeni sveta: Tom Klauzen, Dejvid Rokfeler, Leonard Fajerston, Edgar Kajzer, Džon Dipon, Stiven Behtel, Edvard Teler i Alen Furta. Prema poslednjem dostupnom spisku članova "Bohemijanskog kluba", iz 1993 godine, u njemu se nalazi i nekoliko ljudi našeg porekla: Sava Ateljević u kampu "Band", Tomas Kostić u kampu "Talija" i Stiven Franjić u kampu "Rand Redi". Kao što se rad odvija po "komisijama" (kampovima), tako se i seksualne orgije, po svedočenju Keti O'Brajen, odvijaju prema afinitetima. Postoji sobe, kao što je soba zvana "Nekrofilija", opremljena potrebnim rekvizitima i "Tamna soba". U "Kožnoj sobi", Keti O'Brajen je imala brutalni sadomazohistički odnos sa Dikom Čejnijem, sekretarom odbrane u vladi Džordža Buša.

 

 

(Prikaz preuzet iz knjige 'Dosije omega' od Milana Vidojevića)
IP sačuvana
social share
Onaj ko nadzire prošlost, nadzire i budućnost. Onaj ko nadzire sadašnjost, nadzire i prošlost.
George Orwell

Pogledaj profil Skype
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Prijatelj foruma
Krajnje beznadezan


Zodijak Scorpio
Pol Muškarac
Poruke 13400
Zastava Zemun
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 3.0.3
mob
Nokia 
Fritz Springmeier - Fritz Springmeier - The Satanic Bloodlines (web version of Bloodlines of the Illuminati)...na Engleskom na zalost,ali verovatno svi znate dovoljno da skapirate o cemu se radi....

http://depositfiles.com/files/kdwbv44e4
evo i rapid link,na zalost samo deset skidanja je sada dozvoljeno,ako nekoga ne mrzi neka postavi na free collectors account....http://rapidshare.com/files/164574775/Fritz_Springmeier_-_The_Satanic_Bloodlines__web_version_of_Bloodlines_of_the_Illuminati_.pdf.html
« Poslednja izmena: 17. Nov 2008, 09:59:12 od sirkan »
IP sačuvana
social share
Onaj ko nadzire prošlost, nadzire i budućnost. Onaj ko nadzire sadašnjost, nadzire i prošlost.
George Orwell

Pogledaj profil Skype
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Prijatelj foruma
Krajnje beznadezan


Zodijak Scorpio
Pol Muškarac
Poruke 13400
Zastava Zemun
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 3.0.3
mob
Nokia 
Dr.Nick Begich - Are You a Manchurian Candidate....link
« Poslednja izmena: 17. Nov 2008, 15:58:24 od sirkan »
IP sačuvana
social share
Onaj ko nadzire prošlost, nadzire i budućnost. Onaj ko nadzire sadašnjost, nadzire i prošlost.
George Orwell

Pogledaj profil Skype
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Svedok stvaranja istorije

Gom Džabar

Zodijak Cancer
Pol
Poruke 22683
OS
Windows Vista
Browser
Internet Explorer 7.0
Satana je naš bog i kralj. Carstvo mraka je došlo i daje snagu nama, tvojim robovima

Ovo ne odgovara, satanizmu, jer vecina satanizma ne vidi satanu kao bozanstvo, andjela ili sta vec.
Ne slazem se sa ovim delom. Mislim da je ovo bacanje prasine u oci da budek egzaktan. Na ovako nesto nisam jos naisao.
IP sačuvana
social share
Србочетничко комунистички фашиста.

Koљем по кућамa.
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Legenda foruma

Zodijak
Pol Muškarac
Poruke 36621
Zastava
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 3.0.1
mob
Sony xperia
Andrej Grubačić
NOAM CHOMSKY I KRITIKA KAPITALISTIČKE DEMOKRACIJE


U svojim analizama političke stvarnosti i kapitalističke demokracije, Noam Chomsky, najpoznatiji suvremeni lingvist i najznačajnije ime suvremenog anarhizma, često polazi od glasovitog paradoksa kojeg je definirao škotski filozof David Hume - od "paradoksa vlasti". Prema Humeu, jedan od najzanimljivijih problema svake političke konstrukcije jest lakoća kojom se većina, nad kojom se vlada, uvijek prepušta manjini koja ima moć. "Potčinjavanje je implicitno." Kako je, doista, moguće da manjina, koja ima samo monopol nad mišlju, vlada većinom koja raspolaže silom? Humeov zaključak glasi da svaka vlast mora počivati na "kontroli misli". Chomsky ovome suprotstavlja nekoliko primjedbi od koji se najznačajnija odnosi na Humeovu tezu po kojoj kategorija sile pripada isključivo većini nad kojom se vlada. Chomsky tu tezu odbacuje jer smatra da svaka država i svaka vlast, kao oblik institucionaliziranog nasilja, "počivaju na maču", odnosno sili, a to, opet, znači na principu klasne organizacije. Jedan od povijesnih primjera predstavlja Centralna Amerika gdje se, pod pokroviteljstvom SAD-a, u organizaciji državnih "odreda smrti", kroz "internalizaciju terora" i "kolektivnu generalizaciju straha" kontroliraju sindikati, studentske organizacije i seljačke udruge. Sve to, međutim, ne umanjuje originalnost Humeovog paradoksa: svaka država, pa i otvoreno totalitarna, ne može postojati bez određene "proizvodnje pristanka" i kontrole misli, kojom se javno mnijenje pretvara u "zbunjeno stado pasivnih promatrača" (W. Lippman). Chomsky rado citira misao [Aleksandra Gersenkrona] da je "bez obzira na snagu vojske i vještinu tajne policije, naivno vjerovati da su ovi sustavi fizičke prinude dovoljni, neophodno je indoktrinacijom osigurati i pristanak naroda". Humeov paradoks se, dakle, odnosi i na otvoreno totalitarne i na demokratske države. Slučaj ovih potonjih je, dakako, daleko zanimljiviji.
Kategoriji sile, imanentnoj osobini svake države (ako prihvatimo radikalnu političku semantiku Chomskog), posvećena je knjiga "The Washington connection and third world fascism: The political economy of human rights" (suautorstvo s Edwardom Hermanom), dok su ovoj drugoj, manipulativnoj osobini državnog nasilja, "kontroli misli", posvećene knjige "Manufacturing consent: political economy of mass media" (također u suradnji s Hermanom) i "Necessary Illusions" koja se, u ovom tematskom kontekstu, u krugovima kritičara smatra najzrelijim i najuspjelijim radom Noama Chomskog.
Potreba za "proizvodnjom pristanka" i "nužnih iluzija" zanemarena je tema u proučavanju suvremene povijesti ideja. Ona se javlja zajedno s prvim demokratskim prevratom u povijesti, s engleskom revolucijom u sedamnaestome stoljeću, kada se "radikalni demokrati" suprotstavljaju uvriježenom stavu po kojemu "ne može biti prave vlasti bez odgovarajućih misterija", pomoću kojih se, opet, stvaraju "odgovorni pojedinci", posve u duhu Lockeovog aksioma po kojemu "obični ljudi moraju biti isključeni iz javnih poslova".
Ovaj Lockeov aksiom je, mutatis mutandis, usvojio i Henry Kissinger, po kojem su za "implicitnu potčinjenost" zaduženi intelektualni menadžeri koji oblikuju konsenzus elita. Kissinger nipošto nije usamljen: sličan stav formulirala je čitava plejada liberalnih i konzervativnih intelektualaca od kojih ćemo spomenuti samo one najpoznatije, Waltera Lippmana i Reinhold Neibuhr. Oni su zdušno zastupali tezu da "odgovorni ljudi" moraju "proizvoditi pristanak" i "nužne iluzije" kako bi "zbunjeno stado" štitili od demokratskog dogmatizma. Ova svojevrsna politička teologija postala je obilježjem intelektualnog diskursa, korporativne prakse i geopolitičke strategije.
Teško je, zaista, izbjeći usporedbu s lenjinističkom koncepcijom avangardne partije koja usrećiteljski vodi "neprosvjećeni narod" prema eshatološkoj predstavi istinske demokracije. Lenjinov entuzijazam i rječnik današnjih državnih intelektualaca je zapanjujuće sličan. Chomsky navodi predviđanje Mihaila Bakunjina - jedino koje se u povijesti društvenih znanosti pokazalo točnim - prema kojem se moderna povijest neizbježno kreće k uspostavljanju pseudo-socijalističkih i kapitalističko-menadžerskih birokracija.
Tehnike "proizvodnje pristanka" su se najsavršenije iskristalizirale u SAD-u, najrazvijenijoj kapitalističkoj demokraciji. Tu je službeni diskurs obilježen traganjem za najefikasnijim vidom kontrole i neutraliziranjem "partikularnih interesa". Tako je Trilateralna komisija, savez liberalnih elita Europe, Japana i SAD-a, suočena s "krizom demokracije" do koje je došlo uslijed "demokratskog izgreda" i neumjerene demokracije u nemirnim 1960-ima, ponudila program za jednu "umjerenu demokraciju", u kojoj bi, u potpunosti u ciničnom duhu takove demokratske kulture, nekoliko korporacija kontroliralo sustav informacija, štiteći, naravno, stanovništvo od demokratskog dogmatizma.
Chomsky, u doista iscrpnoj analizi, identificira pet filtera kroz koje vijest, da bi to uopće postala, mora proći: filter korporativnog vlasništva nad medijima, filter reklamiranja i medijskog oglašavanja, filter "stručnih" izvora koji pružaju samo "prave informacije", filter privilegiranih demanata i filter autocenzure ili pragmatičnoga usvajanja službenoga diskursa. Ovakav diskurs, kako nas upozorava Chomsky, ne proizvodi samo država koja predstavlja tek jedan segmet u kompleksu moći. Kontrolu nad bitnim aspektima socijalne politike u kapitalističkoj demokraciji ima privatna moć, ona ista moć koja kontrolira i ekonomsku politiku. Nevidljivo prisutstvo korporacija nalazi se u samoj strukturi "nužnih iluzija". Ideološki i kulturni menadžeri pažljivo definiraju različite strategije oblikovanja mišljenja, pri čemu elite imaju monopol nad tržištem ideja, oblikujući tako cjelokupnu percepciju političke realnosti.
Uspostavljeni sustav indoktrinacije, koji Chomsky lucidno razotkriva, ima mnoge fasete. Ipak, glavnu ciljnu grupu predstavlja "neobrazovana masa", većina stanovništva. Ona se mora - kako glasi jedna popularna menadžerska floskula - neutralizirati pomoću "emocionalno potentnih simplifikacija". To znači da je idealna društvena jedinka pojedinac zaokupljen nečim besadržajnim - ideološkom konotacijom ga snabdijevaju televizija i obrazovni sustav, kroz neprestani trening za poslušnost i potrošnju.
Razrješenje Humeovog paradoksa i krize suvremene demokracije sastoji se, prema Chomskom, u prihvaćanju Bakunjinovog stava da je suštinski element čovjekove prirode "instinkt za slobodom", odnosno mišljenje Bertranda Russella po kojem je "anarhizam konačni ideal kojemu se društvo treba pokušati približiti". Anarhizam je za Chomskog tendencija "koja identificira prinudne i autoritarne hijerarhijske društvene strukture, dovodeći u pitanje njihov legitimitet: ukoliko one ne mogu odgovoriti ovom izazovu, što je uglavnom slučaj, anarhizam postaje nastojanje da se moć suzi, a prostor slobode prošiti".
Chomsky, međutim, kao originalni intepretator suvremenog anarhizma, koji bi se mogao nazvati "etičkim", ne nudi gotov recept ili jednoznačnu formulu socijalne promjene. On upozorava na teškoću predviđanja najpravednijih oblika socijalne organizacije, kao i na opasnost "statičnih, idealnih alternativa". Samo oprezno, znanstveno iskustvo stečeno brojnim društvenim eksperimentima može pružiti jasnu sliku jednoga pravednog društva, temeljenoga na etičkim principima čiji je izvor ideja anarhizma.


--------------------------------------------------------------


Sta da Vam kazem ?? Citajte nadalje.  Smile


Fajlovi prikačeni uz poruku (kliknite na slike za punu veličinu)

*
Comski - Mediji, p... (132.65 KB)
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Legenda foruma

Zodijak
Pol Muškarac
Poruke 36621
Zastava
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 3.0.1
mob
Sony xperia
Ako je malo tih zakulisnih radnji, .... ima jos. Samo izvolite.  Smile  Ko zeli neka procita.


Knjiga:
"KOBNO TROJSTVO - Sjedinjene Države, Izrael i Palestinci", autor Noam Chomsky



PREDGOVOR

Povijest Bliskog istoka1, od osmanlijske svevlasti preko dolaska novih kolonijalnih sila Britanaca i Francuza, opterećena je i određena sukobom svjetskih sila
oko kontrole i nadzora nad eksploatacijom i distribucijom nafte. Krajem dvadesetog stoljeća transnacionalne korporacije izbijaju na čelno mjesto i nameću vlastite interese kao opće.
Strategijski posjed SAD-a je postojanje Izraela, četvrte vojne sile, klina u arapskom moru na Bliskom istoku. Novija pretpovijest nastanka Izraela vraća nas u 1897. godinu, u Basel u Švicarskoj, gdje je održan Prvi cionistički kongres na kojem je objavljen cilj - ,,u Palestini stvoriti dom židovskom narodu, zajamčen javnim pravom". Utemeljena je Svjetska cionistička organizacija (WZ02). Sherif Hussain, emir od Meke koji se u to vrijeme sam proglasio vođom Arapa, u svojoj prepisci sa sir Henryjem McMahonom, britanskim visokim povjerenikom u Egiptu, zahtijevao je neovisnost arapskih zemalja koje se nalaze pod osmanlijskom vladavinom. McMahon je potvrdio da je „Velika Britanija spremna priznati i podržati neovisnost Arapa u svim regijama unutar granica navedenih u zahtjevu Sherifa Hussaina".
Tajni pregovori koji su tijekom veljače 1916. godine vođeni između Velike Britanije, Francuske, Carske Rusije i kasnije Italije završeni su tajnim Sykes-Picotovim sporazumom kojim je podijeljen srednjoistočni dio Osmanlijskog Carstva.
...
Britanski ministar vanjskih poslova Arthur Balfour, 2. studenog 1917. godine, dok se Carska Rusija urušavala uslijed gospodarskog rasula i boljševičkog juriša
na nebo, a američka gospodarska i vojna sila nije do kraja bila uključena na strani sila Antante, poslao je pismo Walteru lordu Rothschildu, predstavniku Engleske federacije cionista: Vlada Njegova Veličanstva povoljno gleda na uspostavu nacionalne domovine židovskog naroda u Palestini (...) ne smije se ništa učiniti što bi narušilo građanska i vjerska prava postojećih nežidovskih zajednica u Palestini ili prava i politički status koji Židovi uživaju u bilo kojoj drugoj zemlji." Pismo, kao ni bilo što iz britanske imperijalne povijesti, nije posljedica brige za Židove, već pokušaj da se njihovim iseljavanjem u Palestinu trajno osiguraju britanski interesi u tom dijelu svijeta. Gledajući Bliski istok kao sjecište puteva između Europe i Indije, sjevera i juga, u Jeruzalemu su vidjeli strateški smješten gradić koji je isti takav položaj imao i u srednjem vijeku i u vrijeme starog Babilona i Egipta.
U prosincu 1917. godine Velika Britanija je de facto počela upravljati Palestinom kao okupacijska snaga, a administracijske poslove obavljala je vojna uprava.
Na konferenciji u San Remu, u Italiji, 25. travnja 1920. Palestina de jure od mandatnog sustava utvrđenog ugovorom Lige naroda prelazi pod britansko tutorstvo. Usporedo s useljavanjem Židova u Palestinu, nakon Prvog svjetskog rata izbijaju sukobi i pobune palestinskih Arapa. Nasilje postaje oblik komunikacije. Mrtvih i ranjenih ima na objema stranama. No, to ne usporava doseljavanje Židova, a maksimum doseže između 1924. i 1926. godine. Tijekom 1929. spor oko Zapadnog zida (Zida plača) u Jeruzalemu rasplamsava sukobe. Ipak, do kraja 1930. doselilo se oko sto tisuća Židova.
Dolazak nacista na vlast 1933. pojačava doseljavanje u Palestinu. Izbijaju sukobi s kolonistima u Jeruzalemu i Jaffi. Palestinci su se opirali britanskim zakonima
i kolonizaciji što s vremenom prerasta u pobunu koja je trajala do izbijanja Drugog svjetskog rata. Britanska kraljevska komisija 1937. predložila je podjelu Palestine.
U Palestini su 1939. Židovi predstavljali skoro 30% populacije u odnosu na 10% dvadeset godina ranije. Zemlja koju su posjedovali Židovi narasla je četiri puta, tj. na skoro milijun i pol od mogućih 26 milijuna jutara koliko obuhvaća cijela Palestina. Predsjednik SAD-a Harry Truman 1945. pod cionističkim pritiskom poziva Britansku vladu da otvori palestinska vrata za dodatnih sto tisuća europskih Židova
beskućnika.
U siječnju 1946. angloamerički istražni odbor odbacuje ideju preuranjene neovisnosti Palestine i predlaže da Palestina prijeđe pod starateljstvo novoosnovanih Ujedinjenih naroda. Preporučeno je da se ukine podjela zemlje iz 1940. te da se hitno dade sto tisuća useljeničkih dozvola. Britanska vlada je preporuke otklonila navodeći da će ih naknadno razmotriti. Podmetanjem bombi u jeruzalemski hotel Kralj David 22. srpnja 1946. cionisti predvođeni Beginom srušili su krilo u kojem su bili uredi Britanske vlade i vojnog zapovjedništva. (za raspored i odnos stanovništva 1946. godine.
Nova londonska konferencija, održana 1946/7., predložila je dvije autonomne provincije u Palestini koje bi ostale pod upravom visokog britanskog povjerenika. Obje strane su odbacile prijedlog. Velika Britanija odlučila je mandat prepu-stiti UN-u.
Generalna skupština UN-a sazvala je Prvu izvanrednu sjednicu kako bi razmotrila pitanje Palestine te je utemeljila specijalnu komisiju (U. N. Special Committe on Palestine, UNSCOP) koja bi trebala dati preporuke u pogledu buduće palestinske vlade.
Sabotaže i teroristički napadi pojačavaju se 1947. Usvajanjem Rezolucije 181 (II) UN-a, 1947. predviđena je podjela Palestine na dvije države, arapsku i židovsku - s ekonomskom unijom te Jeruzalem kao corpus separatum pod međunarodnim režimom kojim upravlja UN. Palestincima koji su tada činili oko 70% stanovništva određeno je 47% teritorija, a Židovima je dodijeljeno 53% za oko 30% stanovništva (vidi kartu 5 na str. 551). Velika Britanija najavila
je svoje povlačenje 15. svibnja 1948. Cionisti, ohrabreni najavom, kreću u daljnja zauzimanja teritorija dok susjedne arapske zemlje odgovaraju najavom vojne intervencije.
U masakru koji su 9. travnja počinili pripadnici Itzela i Sterna u Deir Jasinu, selu pokraj Jeruzalema, ubijena su 254 Palestinca. Sustavni teror nad Palestincima dovodi do egzodusa 750 000 Palestinaca u susjedne zemlje. U palestinskom kolektivnom sjećanju taj je čin zapamćen kao naqba (katastrofa). Izrael, židovska država, proglašen je 14. svibnja 1948. dan prije prestanka britanskog mandata pretičući tako i najavljenu sjednicu Generalne
skupštine UN-a koja je trebala usvojiti rezoluciju o starateljstvu SAD-a nad Palestinom. Suočeni s novim stanjem, SAD i SSSR priznaju Izrael.
Prestankom mandata izraelske trupe kreću u okupaciju teritorija i gradova izvan onih koji su im dodijeljeni podjelom. Na to u neokupirane dijelove ulaze arapske trupe. Bio je to prvi izraelsko-arapski rat. Arapske trupe su se pokazale neučinkovite te je Izrael preuzeo kontrolu nad 78% Palestine (vidi sliku 6 na str. 552). Zapadna obala ostala je pod kontrolom Jordana, a pojas Gaze pod kontrolom Egipta. Izrael je preuzeo kontrolu nad zapadnim dijelom Jeruzalema koji je bio stavljen pod starateljstvo UN-a kao corpus separatum. Od 41 sela koja su okruživala zapadni Jeruzalem Izrael je uništio 37 sela. Stanovništvo je protjerano. Istočni Jeruzalem, uključujući i sveta mjesta, došao je pod upravu Jordana. Podjela Jeruzalema je formalizirana
potpisanim primirjem između Jordana i Izraela 3. travnja 1949.
Izrael je 22. rujna preuzimanjem „sudske vlasti i oružanih snaga" de facto prisvojio polovicu teritorija dodijeljenog arapskoj državi. Tog datuma je podnio zahtjev za primanjem u UN, ali je odbijen 17. prosinca. Generalna skupština UN-a donijela je 11. prosinca 1948. Rezoluciju 194 (III) kojom se zahtijeva osnivanje Komisije za pomirenje (Conciliation Commission) sa sjedištem u Jeruzalemu. Rezolucija ponavlja poziv za međunarodnom upravom nad Jeruzalemom i odlučuje da izbjeglicama koje se žele vratiti, to treba omogućiti, a onima koji se ne odluče vratiti, treba isplatiti naknadu za posjed te za gubitak ili štetu na posjedu.
Unatoč okupaciji gotovo 50% arapskog dijela Palestine  11. svibnja 1949. Izrael je primljen u članstvo UN-a. U preambuli rezolucije kojom se Izrael prima u članstvo posebno se upozorava na izraelsku obvezu provedbe rezolucija 181 (II) i 194 (III).


Hocete na dalje da citate, ... izvolite  Smile


Fajlovi prikačeni uz poruku (kliknite na slike za punu veličinu)

*
Noam Comsky - Kobn... (1660.16 KB)
« Poslednja izmena: 19. Nov 2008, 04:22:31 od lightsoft »
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
1 2 3 5 6 ... 33
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.524 sec za 16 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.