Tekst o Majama mi se posebno dopada. Ima dosta stvari za koje nisam znao. Svaka cast. Lepo uradjeno.

Klaus Dona i tajna povijest svijeta



Gospodin Klaus Dona je istraživač i arheolog, povjesničar i tragač za istinom. Već decenijama ovaj Austrijanac uspješno obara općeprihvaćene povijesne i arheološke paradigme. Koliko je njegov rad interesantan najbolje možete prosuditi sami.

Prestavljamo vam zbir intervjua i prezentacija Klausa Done iz 2011. godine. Evo što Dona kaže o svome radu.


Klasu Dona za vrijeme njegove prezentacije na konferenciji Megalitomanija održanoj 2011. u Južno Afričkoj Republici

U jednom svom intervjuu 2011. Klaus Dona je rekao:

Decenijama sam radio na kulturalnim izložbama uglavnom u Austriji, Japanu i Koreji, i za vrijeme putovanja oko svijeta imao sam dosta slobodnog vremena za čitanje po zrakoplovima, zračnim lukama i hotelima, tada sam bio potpuni skeptik no čitanje mnogih knjiga s interesantnim podatcima je pobudilo moj interes za prošlost, naročito za stvari koje se nisu uklapale u globalno predstavljanje naše prošlosti.



Jednog dana mi je na pamet došla ideja da bih mogao sakupiti sve te čudne artefakte koji su predstavljeni u nekim knjigama koje sam čitao, kako bi ih znanstvenici mogli proučiti i zaključiti o čemu se radi, naravno mislio sam da bi ih također mogli predstaviti javnosti kroz izložbe ako se dokaže njihova autentičnost. Ta ideja se pokazala malo naivnom, sa sobom je dovela mnoge probleme, a najveće je iznenađenje bilo da su mnogi artefakti koji su smatrani lažnjacima i prevarama u stvari bili izvorni i prastari predmeti koje su znanstvenici zbog njihove neobičnosti jednostavno bez ikakvih istraživanja proglašavali lažnima i neautentičnima. Tada sam od skeptika postao istraživač, ta me je nevjerojatna činjenica natjerala da počnem tragati za istinom. Što sam više tragao to sam sve više nalazio interesantnih stvari iz prošlosti i to su stvari postajale sve čudnije i čudnije.

Mislio sam da dobivam odgovore, no umjesto toga pojavljivala su se nova pitanja i nove nepoznanice.

Svaki novi artefakt mi je donosio nova pitanja i tražio nova i dodatna istraživanja. Svaki dio koji bi otkrio se čini kao djelić velike slagalice. Da bismo složili cijelu sliku potrebno je još mnogo rada u budućnosti, ali za sada imam neku sliku o tome što se zaista događalo u prošlosti. U stvari da bi se dobila cijela slika, vjerojatno će nam trebati nekoliko stotina godina kako bismo sve te čudnovate artefakte istražili i otkrili njihovo pravo značenje.



Čak i bez posebnih aparata, na Sfinginom se tijelu lijepo vidi erozija uzrokovana vodom i vjetrom.

Klaus Dona je na konferenciji Megalitomanija u Južnosj Africi rekao slijedeće:

Mislim da bi vladama svijeta bilo pametnije potrošiti više novca na arheološka istraživanja nego da taj novac troše na ratove i oružje. Kao prvo želio bih navesti neke od „istina“ koje se šire internetom, a na koje se mogu samo nasmijati jer nisu istinite. Jedna od takvih je izjava da ne postoji misterija o tome tko je i zašto izgradio Veliku Piramidu u Gizi i da je sasvim jasno kako je ona konstruirana. Također me nasmijavaju izjave da se na Sfingi ne vide tragovi erozije koje je napravila voda. Još je jedna glupost tvrdnja da nije bilo ljudi u Amerikama 20 tisuća godina prije nove ere. Ja vam mogu dokazati da to nije istina, ljudi su u Amerikama obitavali barem prije 400 tisuća godina. U tom spletu gluposti je i izjava kako prve civilizacije datiraju negdje oko 6000 godina prije nove ere. Ovo je obična prevara i nalikuje lošem vicu. Na interentu ćete također naći izjave kako ne postoje dokumentirane anomalije ili neobjašnjivi podatci i artefakti vezani za arheologiju. Ja ču vam i te kako pokazati da postoje takvi podatci i artefakti koji se nikako ne slažu sa znanstvenim prihvaćanjem antropologije i arheologije.

Naravno tu je i nebuloza da ne postoje nepoznate ili neotkrivene civilizacije iz naše prošlosti na planeti. O i te kako ih ima.

I na koncu sve stvari koje se protive ovim općeprihvaćenim paradigmama  znanstvenici ne žele istraživati. E pa žao mi je mi istražujemo.

Ja nisam u ratu sa znanstvenicima, ali smatram da bi trebali otvoriti svoje oči i da bi trebali pogledati i istražiti neke od naših nalazaka, mislim da bi tako otkrili mnoge čudesne stvari.

Svima nama su poznate legende o gigantima i patuljcima. 2003 sam bio pozvan od strane profesora Deloria, koji je na žalost preminuo prije nekoliko godina, on je bio najpoznatiji Sjeverno Američki Indijanac koji se borio za prava starosjedilaca u SAD-u, i on je bio veliki istraživač. On me je 2003 pozvao na trodnevni sastanak 15 poglavica najvećih Indijanskih plemena Sjeverne Amerike. Taj je sastanak imao za temu: gigante i patuljke. Do te konferencije nisam imao nikakvog doticaja niti iskustva o toj tematici, ali nakon te konferencije počeo sam se pitati kako je moguće da nitko ne istražuje o takvim stvarima, po glavi su mi se rojile stotine neodgovorenih pitanja. Jednom riječju; bio sam šokiran nekim od informacija koje su nam prenijeli poglavice.



S desne strane vidite visinu čovjeka od 180 centimetra, do njega su poredani skeletoni giganata čije smo mjere ili ostatke pronašli kroz legende, iskopavanja, okamine i druge nalaske. Drugi skeleton s lijeva ima visinu od nekih 760 centimetara, ja imam informaciju da je otac Carlos Crespi Vascu 1962. bio pozvan od ljudi u Ekvadoru koji su nakon jakih kiša i odrona pronašli mnogo dijelova ljudskih kostiju, pošto lokalni ljudi nisu znali o kakvim se kostima radi pozvali su oca Carlosa Crespija Vasca kako bi ih identificirao. On ih je identificirao kao ljudske, no isto tako on je zaključio kako su ti ljudi za života imali visinu od 7,6 metara.



Na ovoj fotografiji vidite profesora J. J. Hurtaka, američkog istraživača koji je otkrio veliku okaminu ljudske stope u Južnoj Africi.



Na ovoj slici vidite neke okamine kostiju koje je sakupio otac Vasaca. On je nažalost preminuo samo mjesec dana prije nego li sam uspio pronaći i kontaktirati njegovu nećaku. Ona mi je dozvolila da neke od kostiju ponesem sa sobom u Beč. Mi smo na njima obavili nekoliko ispitivanja.



Ovo je dio lubanje, ona mora biti vrlo stara jer su se dijelovi kosti već kristalizirali.



Ovo je jedna od kostiju koje sam donio nazad u Beč, nju je nekoliko znanstvenika sa Sveučilišta za Medicinu u Beču identificiralo kao petnu kost, no nisu mogli doći sebi od čuđenja jer su je identificirali kao 100% ljudsku no i njene proporcije su zadovoljavale odlike čovjeka koji je barem pet puta veći od današnjeg prosječnog ljudskog bića. Da budem precizniji, znanstvenici su izračunali kako je taj čovjek morao biti visok 7,6 metara.



Ovdje vidite dio nosne kosti. Koja je također pet puta veća od prosječne ljudske nosne kosti.



Na ovoj slici vidite zatiljnu kost ili okcipitalnu kost, ona je ponovno pet puta veća od prosječne ljudske kosti.

Mi smo također pronašli stare dokumente španjolskog povjesničara koji je bio dijelom Inka dijelom Španjolac, on je 1576 napisao slijedeće:

„Danas smo našli nekoliko ljudskih skeleta na smaragdnoj obali ili Costi Esmeraldi u Ekvadoru, i oni su bili barem pet puta veći od normalnih ljudskih skeletona. U to vrijeme prosječan Španjolac je bio visok oko 150 centimetara, dakle bili su nešto malo manji od mene.“



U Muzeju Aboriđinske Kulture u Quneki pronašli smo ovu kamenu sjekiru. Oštrica ove sjekire je 70 centimetara dugačka. Napravljena je od teškog granita, možete čak vidjeti utore od konopca s kojim je bila pričvršćena na dršku, i definitivno je bila korištena jer se vide tragovi trošenja na sječivu. U muzeju je ona klasificirana kao ceremonijalna sjekira. Usporedili smo je s drugim kamenim sjekirama u istom muzeju i ponovno smo došli do razlike u omjerima, to jest ova je sjekira točno pet puta veća od ostalih.



U istom muzeju našli smo još dvije sjekire sječiva veličine između 60-70 centimetara. Morate shvatiti da ih normalni ljudi nisu mogli koristiti, one su jednostavno prevelike i preteške da bi ih mi mogli koristiti.



No za ljudska bića visine od 7,5 ili 7,6 metara to bi definitivno bilo moguće.



Kada sam napravio izložbu pod nazivom „Neriješene misterije“ u Švicarskoj, napravili smo model ljudskog skeleta visine od 7,6 metara kako bi ljudi mogli predočiti o kolikim se proporcijama radi, na slici vidite dio modela.

Naravno sve to samo stvara mnoga nova pitanja, ja vam ne mogu dati odgovore jer su sve ovo takozvani „out of place“ artefakti to jest artefakti koji ne bi trebali postojati, anomalije na koje nemamo odgovore.

Prije nekoliko godina kada sam pripremao izložbu: „Nerješene misterije“ u Beču, zatražio sam od muzeja širom svijeta da mi dozvole da izložim neke njihove čudne artefakte, imali smo listu od 360 izložaka, moj prijatelj direktor muzeja u Austriji je poslao zvanične zamolbe svim ustanovama i muzejima za izlaganje njihovih artefakata, od 360 zahtjeva dobili smo samo jedan pozitivan odgovor. Razlog za to je što muzeji da bi posudili drugim ustanovama svoje izloške moraju imati jasno datiranje i klasifikaciju istih, većina tih artefakata je bila neklasificrana i nedatirana, muzeji ih jednostavno nisu mogli posuditi nama jer nisu znali što o njima reći i napisati.







Na ovoj slici vidite nešto što nalikuje otisku đona. Ono što začuđuje na ovom otisku je zgnječeni trliobit (o čemu smo već pisali ovdje). To je životinja koja je po zvaničnoj znanosti živjela prije četvrt milijarde godine, to jest nestala je u Permisjkom masovnom izumiranju prije 250 milijuna godina. Jasno se vidi da su trilobiti zgnječeni pod težinom đona. Po znanosti je sasvim nemoguće da su ljudi živjeli prije 250 milijuna godina i da su oni mogli zgnječiti ove životinje.





Na ovoj slici vidite ljudski otisak stopala koji je pronađen u riječnom koritu rijeke Paluxy u Teksasu, u njoj je pronađeno mnogo ovakvih otiska paralelno s otiscima dinosaurusa.





Naravno ovo su otkriće isti tren prigrlili kreacionisti, njihov muzej se nalazi u samoj blizini rijeke Paluxy, oni su iskopali jedan takav fosilno otisak ljudske noge, i isjekli su ga poprečno po profilu kako bi podrobno promotrili profil otiska stopala, kao što vidite ne samo da je otisak upravo onakav kakav naša gola stopala ostavljaju u blati već su ispod samog otiska otkrivene okamine blatnih crva i jasno se vidi da je okamina napravljena iz jednog dijela iste starosti. Dakle jednostavno se može isključiti primisao da je u pitanju prevara ili lažnjak.

No još jednom ovo se zvanično niječe jer je nemoguće imati ljudske otiske u istoj okamini s otiscima stopala dinosaurusa. Okamina je datirana na 100 milijuna godina starosti.



Na ovoj slici vidite petrificirani otisak ljudske ruke, datiran na 50-60 milijuna godina starosti.

Dakle imamo pitanja na koje znanost ne može naći odgovore. Je li moguće da mi ljudi postojimo samo nekoliko milijuna godina? Jesu li ljudske civilizacije postojale prije stotina milijuna godina, civilizacije o kojima mi ne znamo ništa?



Ova željezna šalica je pronađena u SAD-u, u rudniku ugljena, ona je bila zatvorena unutar velikog komada žive stijene pomiješanog s kamenim ugljenom,  kada su razbili stijenu u ugljen pronašli su ovu metalnu šalicu



Šalica je napravljena od željeza, pritisak nastao do petrifikacije i stvaranja ugljena je djelomično deformirao šalicu tako da je ona danas nepravilna i nagnuta na jednu stranu.

Geološko datiranje ugljena u kojoj je šalica pronađena je otkrilo kako je stara oko 65 milijuna godina.







Na ovoj slici vidite petrificirani ljudski prst, on je također prerezan na dijelove da bi se provjerilo da li se unutar njega nalaze okamine kosti. Ne samo da je rendgen pokazao dijelove okamina tkiva, već je u unutrašnjosti prsta otkriven i dio s okaminama kostiju i zglobova.

Ovi artefakti se nalaze u Kreacionističkom muzeju u Glen Roseu



Na ovoj slici vidite samostan Santo Ecce Homo u blizini Villa de Leyva u Kolumbiji, izgrađen je 1620. Područje Villa de Levya je puno fosila, fratri i svećenici ovog samostana su koristili fosile u izgradnji poda samostana.



Na ovoj slici vidite velikog istraživača iz Kolumbije profesora Jaimea Gutierreza.



U istom samostanu smo fotografirali na podu okaminu ananasa.



Ovdje je fosil na kojemu se vidi kukuruz.



Na ovoj slici vidite oca Huerta, profesora arheologije, botanike i antropologije. On je u području Villa de Leyva pronašao fosile mnogih kultiviranih voćki i povrća. U svojim rukama drži fosil kakaoa i banane. To znači da su morali postojati ljudi ili nešto nalik njima koji su u to davno vrijeme uzgajali nama poznate vrste voća, ne divlje voćke već kultivirane dobro poznate vrste. Svakako dinosaurusi nisu mogli kultivirati voće i povrće koje mi i danas poznajemo.



Na ovoj fotografiji vidite snimke fosila kakaovca i banane, koje je pronašao otac Huerta.



Ovdje vidite Pinos.



Oni su napravili mali izložbeni prostor u svom samostanu u kojemu se mogu vidjeti različiti fosilni ostatci voća i povrća.



Na ovoj fotografiji vidite oca Huerta s okaminom ljudske ključne kosti ili Clavicle.



Na ovoj slici vidite da je okamina ključne kosti oko 20 centimetara što je umnogome veća od obične ljudske ključne kosti.

U intervjuu iz 2011. Klaus Dona zaključuje:

Kao što sam već rekao pitanja ima više nego li odgovora.

Naša je daleka prošlost u potpunosti drugačija od onoga što nam je prezentirano. Kao što sam već rekao pitanja ima više nego li odgovora. Na nama je da li ćemo odgovore potražiti ili ne.



Preuzeto sa ...

zanimljivo...

FANTASTIČNA ORUŽJA NAŠIH PREDAKA

Da li su se nekada u davnoj prošlosti zemlje i čovečanstva koristila neka fantastična oružja, koja ni dan danas nisu identifikovana, pitanje je istorije mnogih isčezlih civilizacija, čiji mitovi, legende, pa i sami zapisi govore u prilog ovoj hipotezi.Tragovi takvih sukoba i uništenja sreću se nebrojeno puta u istoriji ljudske rase, a sami zemljini slojevi još i danas čuvaju svedočanstva takvog strahovitog razaranja, koja arheološki do danas nisu objašnjena.
    U velikim indijskim spevovima 'Ramajani' i 'Mahabharati' sreču se izveštaji o čudovišnim oružjima i ratovima koje su vodile mitske i povesne ličnosti starog doba.To božansko oružje jeste u hronikama povest koja se nimalo ne razlikuje od današnjih dostignuća u oblasti tehnološkog oružja, s obzirom na gotovo savremene opise u kojima se prepoznaju laseri, nuklearna oružja i druga tehnička čuda.
   Pošto je reč o vremenu koje sanskrit postavlja u hiljadama godina, sasvim je izvesno da opisi nisu nastali slučajno ili imaginacijom autora tih i sličnih tekstova, pogotovo ako je reč o doslednoj implikaciji opisa tih oružja koje koristimo danas. Po najstarijim legendama tih epoha, reč je o oružju koje su koristili 'bogovi sa neba' zbog čega u sanskritskoj literaturi to oružje i pripada svetu božanskog neba.Jačina njihovog dejstva merila se postepenu jačine uništenja, a to su:
     ... oružja koja su mrvila u prah i pepeo čitave armije, gradove i velike oblasti zemlje ! Među tim opisima, najpoznatija božanska oružja indijske mitologije bila su: Indrin plamen, bramaširas, bramadandon, sandagara, pašupati, pinaka, Bramino oružje, tvaštar i razne vimane: rukma, shakuna, tripura.
    Što se tiče oružja indijskih bogova, već je Indrin plamen bilo oružje svetlosnog porekla koje je po svom dejstvu uništavalo područje širokog dijapazona, pri čemu bi se ... javile kuglaste munje koje su razorno uništavale neprijatelja !
    Ako uzmemo u obzir da su hronike o strašnom oružju tek usmeni prepis nekih starijih tradicija, onda su događaji u 'Ramajani', 'Mahabharati'  i dugim indijskim tekstovima mnogo stariji od vremena u kom su zabeleženi.
    Mnoga od opisanih oružja u sanskritskoj literaturi mogla su da izazovu masovne kataklizme, raijacione mutacije, kao i trenutačno isčezavanje raznih ljudi, predmeta i barijera.      Međutim, takav primer sintetičkih orušja, kao što su kuglaste munje, kojima se još naš Nikola Tesla bavio, još su i danas čovekov san, s obzirom da je reč o tehnologiji koja je još i danas nedostupna.
    U sanskritskoj literaturi postoji čak i nauka o božanskom oružju, Astravidža čija pojava nije objašnjena jer su ista oružja jednostavno isčezla iz povesti ljudskog roda.Slične primere o božanskim oružjima imamo u nizu legendarnih prikaza kod mnogih civilizacija, od Sibira do Ognjene zemlje, usled čega i nastaju božanski ratovi na zemlji.Utuda i imamo, u nemalo primera, legende koje govore o sukobu bogova čija se osnovna nit priče prebacila na legendarnu osnovu ratova na nebu, koji su se vodili izmedju: Horusa i Seta, Tiamate i Marduka, Zevsa i Titana, Arimana i Ormuzda, Odina i divova, Jehove i palih andjela.
    Tragove dejstva energetskih oružja imamo u arheološkim slojevima mnogih nestalih kultura, kao što su tuneli, podzemlja, kiklopski gradovi ili basnoslovna utvrđenja.Tako već u biblijskoj priči o Sodomi i Gomori postoji opis uništenja gradova posredstvom nuklearnih eksplozija.Treba pomenuti Bbožanskog Indru iz indijske mitologije, koji je 'kidao tvrđave kao što starost dere haljine'.Danas medjutim u celoj Indiji postoji jedan jedini spomenik ovom božanstvu.Sa druge strane, jedna indijska knjiga mudrosti 'Surija panati' (Spoznaja sunca) sadrži opisane tajne o energiji Sunca ! Opet, pojava termonuklearnih bogova iz prošlosti dobro se uvrežila u sećanju ljudskog roda, pošto čovek kao vrsta nije mogao da u svojoj svesti sagradi tako fantastična verovanja o božanskom oružju i njegovoj upotrebi.To je moglo doći od jedne mnogo naprednije civilizacije, bilo da je sišla sa zvezda ili je pripadala legendarnoj Atlantidi.Otuda se stravični kult rata proširio celom ljuskom vrstom još od vremena pećinskog čoveka.Od celokupne istorije čovečanstva, samo 300 godina prošlo je bez ratnih sukoba ! Svi ostali milenijumi prošli su u krvavim sukobima svih vrsta.
    Navešćemo sada primere delovanja fantastičnih oružja na istorijsku stvarnost.

Dundalk - tvdjava istopljena do temelja !
Nan madol - svedočanstvo kolosalne energije koja se tu upotrebila !
Sete citades - avetinjski predeo bazaltne pustinje, u kojoj je do temelja sravnjen grad bogova !
Sodoma i Gomora - svedočanstvo nuklearnog udesa !
Jerihon II - jedan od sedam slojeva, sravnjen kolosalnom energijom još neidentifikovane vatre !
Troja IV - četvrti sloj grada star 1.000 godina, pre Odiseja, bukvalno zbrisan iz povesti !
Šurupak - spaljen i zagonetno mrtav, 3.000 godina pre Hrista !
Mohendžo Daro IV - grad koji je doslovno sravnjen nuklearnom energijom, što je naučno utvrđena činjenica !




Na slici: Mohendžo Daro, grad uništen nuklearnom energijom pre 5000 godina !

    Ovo su primeri koji se, arheološki nikada nisu objasnili, iako su vrlo dobro poznati naučnim krugovima.Sa druge strane neolitski čovek nije posedovao oružja takve moći, pa stoga ni opisi koji su nam ostali zabeleženi, nisu jednostavno mogli biti izmišljeni.Nadjeni su čitavi gradovi koji su bukvalno bili istopljeni nekom kolosalnom temperaturom.Danas se dobro zna da se granit topi tek na 1.300 stepeni Celzijusovih.Dakle, ideja o nekom požaru bilo kakvih razmera odmah otpada, što su naučnici i arheolozi već u startu odbacili.Reč je o energiji s kojom su bila rušena urbana naselja, u kojima se granit i andezit bukvalno topio, a čije staklaste primere imamo u niz lokaliteta istočne i zapadne hemisfere, na primer Kiklopski toranj u Borsipi.
    U egipatskoj 'Knjizi mrtvih' pominju se 'kuglaste munje koje su uništavale i parale nebom!' O realnosti tih sintetičkih oružja govore mnoge drevne hronike, u kojim takodje srećemo opise i najrazličitiji arsenal božanskog oružja.Poznata je takozvana 'Grčka vatra', čiji je plamen leteo brzinom munje, praćen grmljavinom ! Kada bi takav projektil stigao do cilja, dolazilo bi do strašne eksplozije i pojave dima !  Vratimo se indijskim izvorima, gde ima najviše opisa o tom strahovitom oružju bogova.     Božanstvo Šiva, na primer, već je imao oružje pinaku, koje je u suštini bilo doslovno bacač plamena ! Zatim, legendarna ptica Garuda, boga Indre, po legendi, na zmijsko leglo baca 'božansko jaje' koje je eksplodiralo uz zaglušujuću svetlost i eksploziju !
    Navešćemo još neka oružja iz indijske mitologije:


Mauzola parva - gigantski vesnik smrti !
Darpana - oružje koje sasušuje !
Moha - oružje koje izaziva gubitak svesti i masovnu amneziju !
Šatagni - oružje koje stoput ubija !
Varšana - oružje koje izaziva iluminacije po neprijatelju !


Svi ovi prevodi i značenje navedenih oružja jesu doslovni, a od svih njih najmoćnije oružje bilo je tvastar, ili oružje haosa ! U Južnoj Americi to je oružje bilo poznato pod imenom mašmaka, dok nam slično oružje iznosi i Nostradamus u svojim 'Centurijama' pod imenom samatobrin.Ili doslovno, atom brisant.U 'Mahabharati', nuklearni opisi kao da su bili svakodnevna pojava, evo primera:

...Hrabri Asvathama prizove Agnijevo oružje i ispali eksplozivni stup, koji se rastvori u svim smerovima i izazva blještavu svetlost kao 100.000 sunaca... Tada je i voda uzavrela od topline i jare ...A svet sagoreo od žara ...

    U Južnoj Americi kod Indijanaca iz plemena Kajapo pominje se kop, gromovito oružje na principu lejzera ! (laser je drugi princip, za razliku od lejzerskog oružja koje se danas uveliko proizvodi na principu kvantnih generatora svetlosti.) Kod drevnih Kelta, bilo je poznato čuveno božansko oružje pod nazivom oko balora kod koga je bilo potrebno četvoro ljudi da bi ga stavili u dejstvo !
    U mesopotamskim izvorima na najstarijim pronadjenim glinenim tablicama, ima opis nekih božanskih presija.Taj se fragment sačuvao u sumerskom narodu i bio poznat kao Engiduov treči san.Piše...Zatutnji zemlja, munja zabljesnu, oganj se zapali, napuni se prostor smrti. Tad nastade svetlost, dim pade i pretvori se u pepeo !... (Ep o Gilgamešu, V pevanje)
    U kineskim izvorima govorilo se i o 'strašnoj buci što ju je stvaralo čudesno oružje'! U baltičkim sagama, tačnije u 'Epu o prosidbi Emere' govori se o oružju koje je nauci nepoznato.U 'Mahabharati' ekvivalent tog oružja jeste oružje pod imenom vajavja, čije dejstvo jeste tipično radiološko oružje:

...Travka će se održati, ali plod u ženama ono će ubiti !


U persijskoj mitologiji, pominje se oružje pod imenom vazišta i speništa.S tim oružjem ...oni su ubijali i dvaput rodjene ! ...
    U Bibliji hebrejski Jehova upotrebljava munje - s obzirom na hebrejski izraz: hašmal (doslovno: elektricitet !) - kao božanska tvar koja ubija !
    Osim ove uranske prošlosti čoveka, tu su prisutna i fruga, fonična (zvučna) oružja što se sreću već u indijskim izvorima: ...četiri zvuka, nazvana, zvuci što užas izazivaju, kao da se planine survavaju !
    U japanskoj tradiciji kada je reč u božanskim oružjima postoji izraz: Soko No Kuni ili doslovno: zabranjena zemlja, što predstavlja radioaktivnost i kontaminaciju tla.Slično oružje na principu urana opisuje i keltska tradicija, i to pod imenom lamfade!
    Kod skandinavskih naroda, pominje se koplje gungni, koje je po legendi automatski pogađalo ciljeve ! U indijskoj mitologiji, srećemo pak los vapit ili natprirodnu moć vetra, čija energija neodoljivo podseča na fusiju atoma.Kod Jevreja, to je uriel, oganj Božiji, čiji je andjeo sejao smrt u Mojsijevo doba.Ova oružja uništavala su striktno gradove na zemlji, što je i arheološki potvrdjeno.To su: Bolsena, Dundalk, Ekos (stvarni gradovi koji su pronadjeni), kao i Zerzuru (mitski grad koji nije pronadjen).



Primere ovih zagonetno spaljenih gradova nauka do danas nije objasnila, jer joj se činilo 'nemogućim' da oni upravo bivaju uništeni nekom višom energijom. Mnoga od tih oružja se ne mogu identifikovati, bez obzira na opsežan opis.Takav primer imamo u zapisima iz Indije: mohanastra - oružje koje šalje u besvesno stanje čitave armije, taštra - oružje koje izaziva svojevrsnu maglu i uništava sve pred sobom.

    Mnoga od ovih oružja imaju i svoju hijerarhiju, a tako tvrde i indijski izvori, rečima da postoje takozvana prva i poslednja oružja! Prvo se oružje verovatno podrazumeva pod vrstama konvencionalnog oružja, dok je poslednje oružje sredstvo nepojmljive moći, čiji opis koji ćemo navesti to i potvrdjuje:
   ...Oružje se vinulo visoku u vazduh i plamen koji je sevnuo iz njega, bio je sličan ognju koji je pogodio Zemlju na kraju geološke epohe. Krhotine su padale sa neba, a zemlja je sva podrhtavala... (Aunshani parva)
    ...Iz te mase, iznenada je izletelo mnoštvo plamenih strela, praćenih bukom koja je prevazilazila svu poznatu tutnjavu na zemlji...Pri padu na površinu zemlje, te gromovite strele su eksplodirale.Njištanje ranjenih konja, urlanje umirućih slonova i vapaj ljudi, stvarali su užas među preživelima... (Mahabharata)
    Legende svetskih naroda govore o vremenu takozvanih božanskih ratova, koji su bili vidjeni i na nebu i na zemlji.Ratovi koji su se u mnogome razlikovali od konvencionalnih ratova, kao i od geoloških presija prirode kakvi su vulkani, erupcije, poplave i uragani.Reč je o opisima božanskih  oružja koja su koristila neka nama nepoznata bića, a čija tehnika i dejstvo na zemlji jesu u dlaku isti sa današnjim sličnim oružjem.
    Ako se svim ovim stvarima da naučna realnost, onda je istorija čoveka na ovoj planeti samo puko ponavljanje jedne već doživljene stvarnosti, s obzirom da mnogi izumi nisu uopšte izmišnjeni, već samo ponovo i ko zna po koji put otkrivani.

www.conopljanews.net

STa sam ja skrivio kad sam se rodio bas na ovoj planeti a ne negde gde sva hrana visi na drvetu, svi se p*ce po celi dan ili pecaju 

Klaus Dona i njegova arheološka otkrića



Klaus Dona je istraživač i arheolog koji je posvetio svoj životni rad otkrićima misterija iz prošlosti i to je sve uspješno predočio u: The Hidden History of the Human Race ili prevedeno; Klaus Dona- Skrivena povijest ljudske vrste. Klaus Dona je rođen 28.01.1949 u Jenbachu u Austriji, od 1963-1981 radio je u hotelskim odjelima na kruzerima (znam kako mu je bilo ja sam i sama radila taj posao 12 godina), danas je kurator jedne od najjačih umjetničkih fondacija „Habsburg Haus“ iz Austrije, njegov osobni pothvat je istraživanje slabo poznatih ili gotovo nepoznatih prastarih artefakata po cijelom svijetu.

Cijeli intervju sa Klausom donom uz odličnu prezentaciju možete pogledati:



Evo par interesantnih stvari koje je Klaus Dona prezentirao svijetu:



Piramidalna monolitna struktura pronađena je 1984 blizu najjužnijeg japanskog otoka Yonagumija.



Profesor Masaaki Kimura već 2 dekade proučava ne samo sam plato potonulog dijela Yonagumija na dubini od 25 do 80 metara več i mnoštvo pločica sa još uvijek neprevedenim pismom i porukama.



Kamena ploča koja do u tančine pokazuje svjetsku kartu, pronađena je 1984 u Ekvadoru zajedno sa još 350 artefakata. Interesantno je da ova mapa prikazuje Indiju veću nego danas to jest onakvu kakva je izgledala prije kraja ledenog doba. NA njoj je uklesano oko iznad područja istočnog Egipta, od te točke proteže se crta koja opasuje cijeli svijet u pravcu istok – zapad.



Najčudnije od svega je da je ta crta u stvari prirodni kvarc i onaj ko je uklesao mapu svijeta je samo dodao obalne obrise zemlje. Po istraživanju patine na ovom kamenu, starost mape se procjenjuje na 10 – 12000 godina.





Na istom mjestu u Ekvadoru je pronađena takozvana „kamena piramida s okom“ Piramida je napravljena od poliranog sivog lidita sa uklesanih 13 nivoa piramide, na vrhu piramide je uklesano oko, kad se piramida stavi pod ultra ljubičastu (UV) svijetlo, oko i uklesani nivoi na piramidi svijetle, oko jako svijetli žutom svjetlošću i omjerima ne odgovara ljudskom oku.



Na baznoj plohi piramide nalaze se maleni zlatni umetci koji pokazuju sazviježđe Oriona i piktogrami koji nalikuju paleo sanskritskom jeziku. Po prevodu Profesora Kurta Schildmana, predsjednika Njemačke Jezične Udruge na piramidi piše: „Sin kreatora dolazi.“



Ovo je najstariji zapis na svijetu i datira u isto vrijeme kao i kamena karta svijeta.



Natpisi sa istim pismom pronađeni su diljem svijeta na: Malti, Illinoisu – SADu, Francuskoj, Australiji, Turkmenistanu, Ekvadoru, Kolumbiji, Italiji i to na pločicama od terakote. To znači da je jedna globalna civilizacija, pismena civilizacija koja je starija od samog jezika sanskrita, dakle starija od 6000 godina. Profesor Schildman tvrdi da to pismo ima neke sličnosti sa samim sanskritom i pismom sa Uskršnjih otoka.



Iz istog nalazišta potječe i čudan set za piće od žada, set je sastavljen od jednog velikog kaleža i 12 malih čašica, interesantno je da volumen velikog kaleža iznosi točno onoliko koliko svih 12 malih kad su popunjene do samog vrha.



Slijedeća zanimljivost ovog seta je što su označene brojnim oznakama koje nalikuju Majanskim ali imaju neke male razlike sa istoimenim pismom. Na veliko kaležu se nalazi perfektno ugravirana konstelacija Oriona i ostalih zvijezda koje ga okružuju.



Unutrašnjost velikog kaleža je jako magnetizirana ali vanjska površina nije. Profesionalni geolozi tvrde da je to nemoguće jer je kalež napravljen od jedne te iste vrste žada tako da bi trebao biti ili potpuno namagnetiziran ili ne.







Na istoj lokaciji pronađen je i mali tanjurić sa dvije figure koje gledaju u nebo, njihove oči svijetle pod UV svjetlom i Orion je također prikazan sa istim svjetlećim točkicama.





Iz Ekvadora nam dolazi i interesantni kameni šljem na kojem se nalaze oznake koje isto tako svijetle pod UV svjetlom, eksperti tvrde da oznake na šljemu odgovaraju akupunkturnim oznakama na stražnjem dijelu glave.

Geolozi su pronašli ostatke udara kometa u Argentini starog najmanje 4000 godina, udar je bio toliko jak da su se posljedice osjetile po cijelom krajnje južnom dijelu Južne Amerike. Jedan od uništenih gradova je Puma Puku koji se nalazi blizu Tiahuanacoa u Boliviji.



Puma Puku je izgrađen od fino ulaštenih masivnih monolitnih stijena, pa ipak potpuno je razrušen.





Ogromne monolitne ploče istog grada često imaju pravilne milimetarski točne i uglačane žljebove, koje je nemoguće uraditi sa jednostavnim oruđem koje se pripisuje tom periodu. U blizini istog grada nađeni su „ljudski“ skeleti visine u prosjeku 2,6 metara. 



Kosti glave su interesantne jer ne sadrže prirodni šav na kostima koji ide od polovice glave prema pozadini lubanje i oblik lubanja je jajolik. Nadalje: lubanja Homo sapiensa je sastavljena od 3 ploče koje se spajaju šavom koji ide u nepravilnom cik cak slijedu, što nam daje zaključiti da ove kosti i lubanje ne pripadaju Homo sapiensu.



U blizini skeleta giganata su pronađene kamene maske koje im savršeno pristaju, našoj vrsti ne pristaju, jer možemo istovremeno gledati kroz samo jednu rupu za oči.





U Kolumbiji su pronađene različite kamene flaute, koje kad se zasviraju proizvode frekvencije istovjetne frekvenciji naših mozgova, jedna od pronađenih flauta ima iste audio frekvencije kao i one koje prave dupini.



Najinteresantniji predmeti pronađeni u Kolubiji su medicinski instrumenti proizvedeni od lidita (lidit je izrazito čvrst i težak za obradu sitnih predmeta (s današnjom tehnologijom)) to je vrsta vulkanskog stijenja koji sadrži titanij – željezne okside i kristale feldspata, olivina, aluminija sa malim udjelom kvarca, u antici se koristio da bi se njime testiralo zlato i srebro  (jer je zlato i srebro ostavljalo vrlo prepoznatljivu crtu nakon struganja zlata ili srebra o ovaj kamen), lidit je tipičan mineral za vulkanske otoke, Havaji imaju veliki udjel stijenja napravljen od lidita.



Interesantna činjenica za ove predmete napravljene od lidita, da perfektno prianjaju za ljudski dlan i prste, većina njih na dršci ima malu figuru koja objašnjava što s dotičnim instrumentom treba raditi.



Na primjer na nožiću za presijecanje pupčane vrpce, isklesana je beba obmotana pupčanom vrpcom. Neki od instrumenata napravljeni su da stanu tek na vršak prstiju.



U Gvineji u zapadnoj Africi blizu granice sa Malijem stoji velika granitna planina. Na njoj je uklesana velebna bista žene visine od 150 metara, po patini u klesanom dijelu otkriveno je da je bista stara 10 to 12000 godina. Crte lica žene su izrazito ne Europske i ne Afričke več Južno Američke (ili Azijske).





U istom području pronađene su mnoge figurice koje nalikuju kombinaciju ljudi i guštera.



U Siera Leoni, profesor Pitoni je pronašao plavo polu prozirno kamenje koje domorodci zovu “nebesko kamenje”, ono je interesantno jer je umjetno napravljeno na način kako mi to danas ne možemo reproducirati.



U pustinjskim dijelovima Indije i Kine pronađeni su  ostatci ljudskih giganata, jedan od njih pronađen je u tunelskom sustavu u Kolumbiji, kosti lubanje su procijenjene na 11000 godina starosti. Lubanja je viša od lubanje običnog čovjeka i prednji zubi su joj postavljeni drugačije nego našoj vrsti – Homo sapiensu.





Donja vilica je jako naglašena, slične lubanje su pronađene na Malti samo što su ove lubanje imale vrlo izduženo tjeme, kao i lubanje iz Ice u Peruu. Ica se nalazi u blizini Nasca linija. Iz prva antropolozi i arheolozi su smatrali da su lubanje nastale povezivanjem same lubanje dok je ona još bila mekana dakle bebama, ali problem je što one imaju mnogo veći moždani volumen nego što to imamo mi Homo sapiensi.



1964 u južnom Ekvadoru u provinciji Loja je pronađen potpuni skelet giganta skvrčenog u položaj fetusa. Kosti su bile izlomljene ali ipak sve na broju. Ovo otkriće posvjedočio je svećenik Carlos Vasca koji je radio kao kapelan u bolnici u blizini.


Preuzeto sa ...

Misterij „Koraljnog dvorca“



U moru prapovijesnih i pradavnih misterija, jedna od najvećih nepoznanica iz naše bliske prošlosti je monolitni „Coral Castle,“ ili Koraljni dvorac kojeg je izgradio Edward Leedskalnin između 1920.-1940. Sve to ne bi bila nikakva vijest, da samo jedna klizeća vrata dvorca nemaju težinu od preko devet tona!



Dvorište Koraljnog dvorca.

Koraljni dvorac se nalazi u Homesteadu na Floridi, ta struktura izgrađena od monolitnih rezbarenih stijena je jedna od najzagonetnijih arhitektonskih struktura ikada napravljenih. Ovaj „dvorac“ se uspoređuje sa Stonehengeom i Baalbekom, jer se procjenjuje da je napravljen od preko 1100 tona koraljnih stijena od kojih su neke teške nekoliko desetaka tona.



Edward Leedskalnin u svojoj kamenoj fotelji u opasanom dvorištu dvorca.

Najimpozantnija činjenica vezana za koraljni dvorac je da ga je izgradio samo jedan jedini čovjek, Edward Leedskalnin, latvijski imigrant, čovjek sićušne građe i visine od samo 154 centimetra.



Hermine Lusis je kao 16-godišnjakinja ostavila Edwarda Leedskalnina pred oltarom.

Edwarda je na oltaru ostavila zaručnica jer je bio prestar i presiromašan za nju. Njega je ta životna drama toliko pogodila da je odlučio ostatak života graditi dvorac u njenu čast kako bi joj se dokazao i s nadom da mu se jednog dana vrati.



Edward Leedskalnin pored svog čudnovatog stroja koji je u stvari generator, služio mu je kao jedini izvor struje u dvorcu za njegov radio i eksperimente.

On je počeo graditi svoj dvorac 1920., no 1936., on je cijeli dvorac preselio na lokaciju udaljenu 15 kilometara u Hommestead, za prebacivanje cijelog dvorca mu je trebalo tri pune godine.



Čemu je sve služio generator s fotografije ne znamo.

Nikada se nije otkrilo kako je Leedskalnin izgradio toliki dvorac i kako je obrađivao kamen jer na obrađenim stijenama nema ostatka tragova bilo kojeg poznatog oruđa iz prošlosti ili sadašnjosti. On je radio samo tijekom noći, uključujući i u kamenolomu u kojemu je sjekao sam samcat ogromne blokove koraljnog kamena.



Mjesečeva fontana Koraljnog dvorca napravljena iz dva komada kamena.

Neki sugeriraju kako je uspio stvoriti antigravitacijske alate s kojima je napravio dvorac, nakon njegove smrti u dvorcu su otkriveni dijelovi alata za koje nitko nije do današnjeg dana otkrio kako rade i zašto su Leedskalninu služili.



Unutrašnjost stroja.

On je od jednog prijevoznika iz obližnjeg mjesta tražio da mu preko noći ostavi kamion (nosivosti 3,5 tone) pored kamenoloma, vlasnik kamiona je bio zbunjen s tom činjenicom jer su kameni blokovi koje je Leedskalnin koristio za izgradnju dvorca umnogome prelazili nosivost kamiončića. Ujutro bi začuđeni vlasnik našao čist i prazan kamion pred Leedskalninovim imanjem.



Cijeli stroj izbliza.

Kada ga je upitao kako prenosi te kamene blokove, Leedskalnin je odgovorio: „Pjevam im.“ Vlasnik kamiona više nikada nije postavljao pitanja čudnovatom latvijcu jer je smatrao kako se on s njim šali. No nakon toga su se mnogi počeli pitati je li ovaj jednostavan i neobrazovan čovjek otkrio „harmoniku zvučnih valova.“



Toranj kuća dvorca.

Leedskalnin je tvrdio kako je otkrio tajnu antičkih piramida. Ljudi su zapamtili njegove riječi:

„Otkrio sam tajne piramida, i otkrio sam kako su antički ljudi iz Egipta, Perua, Jukatana i Azije s primitivnim alatima prenosili, obrađivali i postavljali ogromne stijene tamo gdje su hitjeli.“



Prilaz masivnom dvorcu.

Većina Koraljnog dvorca je kalibrirana i postavljena prema nebeskim tijelima. Edward je tvrdio da je cijeli univerzum napravljen od magneta, on je zaključio kako može koristiti energiju tih magneta i kako može s njom upravljati. Također je govorio kako na određenim područjima na planeti “magnetske” silnice izlaze iz tla i kako se uz pomoć njih može manipulirati s materijom kako god mi to poželimo.



Perfektno balansirana vrata dvorca su teška malo više od devet tona, no otvaraju se i pomiču uz pomoć pritiska samo jednog prsta.



Vrata su tako dobro uklopljena u masivni zid oko dvorca da je razmak između njih i zida kada su zatvorena tek 0,65 centimetara. Kada se središnja metalna šarka slomila 1986., tim od šest ljudi i dizalica od 50 tona je bila potrebna da se pomaknu dijelovi oko vrata kako bi se zamijenio istrošeni metalni dio.



Tim znanstvenika je otkrio kako je Edward laserskom preciznošću izmjerio točno težište vrata s otklonom manjim od desetine milimetra, i kako je rupu za centralnu šarku vrata probio visinom cijelih vrata, monolitnog kamena, bez imalo odstupanja, te da ona ima u potpunosti pravilan okrugli izgled. Kao je to uradio nitko ne zna.



Jedan od impozantnih znamenja dvorca je i obeliks težine 22 tone.



Napravio je i kameni teleskop od 30 tona, savršeno okrenut ka sjevernjači.



Kamena fotelja ljulačka teška dvije tone.



Bunar napravljen od dvije masivne stijene težine od pet i 17 tona.



Dok je Leedskalnin gradio zamak radoznali susjedi su uspjeli napraviti sliku čudnog tripoda s koloturnicima. Ovo je jedina od dvije fotografije Edwarda dok je radio na zamku no tada je podizao kamenje “samo” do tri tone težine.



Pažnju susjeda je najviše privlačila kutija na vrhu tripoda, Edward nikome nije htio otkriti zašto je kutija stavljena na vrh tripoda i što se u njoj nalazi.



Magnetic Current knjiga Edwarda Leedsklanina.

Edward je 1945. napisao knjigu o svojim saznanjima pod nazivom: „Magnetic Current“ ili Magnetska struja, u kojima se dotiče i takozvanih ley lines ili energetskih linija planete. No pisana je kodom koji još nitko nije shvatio. Također Leedskalnin spominje važnost zlatnog reza i svete geometrije o kojoj se danas puno raspravlja.



Izolirani viseći krevet.

Interesantan je podatak da je Leedskalnin spavao u izoliranom visećem krevetu, krevetu koji je pričvršćen za strop i koji visi na željeznim karikama, no koji je od stropa odvojen uz pomoć sirove gume ili kaučuka, ista je stvar i s njegovom visećom foteljom to jest pilotskim sjedalom.



Unutrašnjost dvorca s Edwardovom visećom pilotskom stolicom.

Zbog čega je Leedskalnin volio spavati i sjediti u izoliranom namještaju koji visi o stropu ne zna se sa sigurnošću.



Jedan od tajanstvenih izoliranih alata koje je koristio Edward.

No preglednom nekih njegovih alata koji nalikuju kakvim električnim pomagalima, moguće je da je Leedskalninu zaista bilo potrebno izolirati sebe dok radi od „struje“ s kojom je baratao jer su i alati bili obmotani izolatorom.



Edward snimljen u kamenolomu uz čudnu napravu za koju nije htio reći čemu služi.



Unutrašnjost Edwardove radionice.



Dio Edwardovog alata.



Zadnja poznata fotografija Edwarda Leedskalnina.



Stijena od 30 tona, dio kompleksa Koraljnog dvorca.



Danas je Coral Castle muzej na otvorenom.

Koliko god mi danas imali naprednu znanost i tehnologiju, inženjeri i znanstvenici još uvijek nemaju ideju kako je ovaj sićušan čovjek uspio napraviti jedini monolitni objekt u modernoj povijesti. Ako je Leedskalnin imao kakva napredna saznanja o korištenju i upravljanju antičkim zaboravljenim tehnikama za obradu i prenošenje kamena, on je tu tajnu ponio sa sobom u grob. Umro je od izgladnjelosti 1951. u 64. godini.

Preuzeto sa ...

Sta ti je zensko, napravio je dvorac a ova ga ostavila 

Svaka cast na tekstovima... 

Zasto je ovo misterija?
jer ljudi u danasnje doba 100% svoje intelektualne energije trose na skoro nepotrebne stvari. da li je iphone bolji od samsung galaxy 3...i sl. skoro niko ne donosi revolucionarne ideje i te ideje sprovodi u djela kao sto je to kroz istoriju ponekad i radjeno. ipak ako to neko i uradi ili zeli da prikaze revolucionarnu ideju neke "sile" i ljudi ga "hvataju" u svoje sake i ne dopustaju mu da to odradi ili ako i dopuste onda je to sve u strogoj tajnosti zbog nekih planova o dominaciji nad drugim ljudima ili zemljama. ma svi znamo o cemu pricam.
veliki primjer je tesla sa svojim generatorom struja visoke frekvencije. covjek je bezicno upravljao malim brodicem na baterije prije skoro 100 godina. generator je mogao da pokrece elektromotore na vecoj udaljenosti tako da bi sve radilo bez kablova ali....zasto bi tamo neko dopustio sve to.
zvuci kao klise za SF filmove ali neko zestoko koci i osporava koristan tehnoloski napredak a gura nam pod nos iphone i samsung galaxy, fejsbuk i svjetsku ekonomiju koja nema veze s mozgom. shvatite da struja jos uvijek najvecim dijelom dolazi od parne masine (bilo da je nuklearna ili termoelektrana). za sudaranje cestica u CERN-u je potrebno mnogo elektricne energije a to je vrhunska tehnologija. Zamislite naucnike kako nazivaju termoelektranu i kazu rukovodiocu "dajte trpajte vise uglja u pec da se proizvodi el.energija, treba nam za sudaranje cestica, znate trazimo boziju cesticu". smijesno, a? ali to je realnost.
pih