A

agnosticizam - učenje koje negira mogućnost potpune spoznaje apsolutnog. Uči da postoji određena granica spoznaje koju je nemoguće prekoračiti

aksiologija - filozofska disciplina o vrednostima. Vrednosti ne postoje kao realnost, nego važe, vrede, a važenjem se bavi um

aktivizam - svjetonazor koji nadređuje praksu teoriji i ističe ulogu akcije za ostvarenje vrijednosti općenito

aktualizam - učenje koje naglašava da je sva materijalna i duhovna stvarnost neprekidno mijenjanje, zbivanje, proces (akcija).

alijenacija - otuđenje. u filzofiji kao otuđenje čovjeka, gubljenje i negiranje njegova biti. Suprotno ozbiljenju i potvrđivanju. Vrlo važna ketegorija kod Marxa koji alijenaciju smatra središnjim problemom čovjeka u kapitalističkom društveno-ekonomskom uređenju

amoralizam - učenje da ne postoje nikakve realne niti opće moralne vrijednosti.

anarhizam - bezvlašće. u filozofiji politike učenje koje traži nepostojanje bilo kojeg državnog ili pravnog poretka na Zemlji. izvorno nastao u Rusiji kao daljnja razrada komunističkog društva.

antropocenrizam - svjetonazor da je čovjek središte Svijeta, u antičkoj filozofiji izraženo mišlju čovjek je mjera svih stvrai

apologeti - branitelji. u ranom kršćanstvu apologeti su bili branitelji važnosti vjere za religiju. nastaju kao reakcija na gnostike koji su spoznajom pokušavali doći do odnosa vjere i razuma. najpoznatiji apologet bio je Tretulijan koji je tvrdoglavo htio odbaciti svaku povezanost religije i filozofije. takav stav najbolje je odrazio mišlju: vjerujem zato što je apsurdno

apsolut - beskonačan, vječan, prvi temelj Svijeta, najčešće povezivan s božanstvima

askeza - odricanje bilo kakvih metarijalnih uživanja. životni ideal najviše izražen kod kinika, stoika, nekih srednjevjekovnih kršćanskih redova

ataraksija - stanje bez emocija, duhovni mir. vrlo čest religijski ideal antičkog doba

ateizam - svjetonazor koji negira postojanje bogova, božanstveng i bilo kakvih nadprirodnih sila.

autarkija - samodostatnost. biti sam sebi dovoljan bez neophodnih vanjskih potreba. največi životni ideal kod stoika

B

biće - to što jest. ono što postoji, bez obzira je li dostupno osjetilima ili nije.

bit - ono po čemu jest to što jest. istinska i opća priroda jednog bića, stvari

bitak - ono po čemu jest sve što jest. šablona svemira, bit bića kao bića, ono po čemu bića jesu

bivanje - u najopćenitijem smislu promjena, zbivanje, događanje, mijenjanje. prvotno izraženo u misli Heraklita: sve teče

budizam - filozofsko-religijsko učenje indijskog princa Siddharte Gautame, poslije nazvanog "Buddha" (prosvijetljeni). Polazi od "4 plemenite istine": istina o bolu, istina o nastanku bola, istina o prestanku bola i istina o putu koji vodi do prestanka bola. Četvrta istinia odnosno put ima osam "faza": ispravni nazori, ispravne namjere, ispravni govor, ispravna djelatnost, ispravan način života, ispravan napor, ispravna pažnja, ispravna meditacijska sabranost. Budizam naglašava jednakost svih ljudi, žestoko osuđuje indijski društveni poredak po kastama i odbacuje religioznu askezu.

D

deizam - učenje da je Bog tvorac svijeta i moralni zakonodavac, ali svijetom ne upravlja već ga je ostavio ljudima i prirodnim zakonima. suprotno: ateizam, teizam, panteizam

determinizam - učenje o općoj i potpunoj određenosti (determinaciji) svih pojava, bilo materijalnih bilo duhovnih. Sve što jest posljedica je nekog uzroka i uzrok je nekoj drugoj stvari. Izvorno potiče od Demokritovog učenja o atomima.

dijalektika - umijeće vođenja govora. vrlo važna kategorija kod Hegela: dijalektika je zakonomjernost po kojemu se Svijet odvija, tj. po kojemu bitak ostvaruje samog sebe

dogma - stav koji je neopovrgljiv, neoboriv, suvišno je preispitivati njegovu točnost. u religiji temeljni stav vjere, izvorno načelo iz kojeg se izvode ostala

doksa - prividno mišljenje, mnijenje. u Parmednida osjetilni svijet, fizika, još ga i naziva "mišljenje smrtnika"

dualizam - učenje koje naglašava postojanja dva bitka. u Descartesa duhovni i materijalni. u teologiji (zoroastrizam, srednjevjekovni patareni, bogumili, hugenoti, katari,...) naziv za učenje o dva praizvora, dobra i zla

E

egzistencijalizam - pravac koji naglašava bit egzistencije (postojanja) kao jednokratnu, konačnu (Sartre: "povijesnu"). Po Sartreu, kod čovjeka postojanje prethodi njegovoj biti, tj. čovjek je unaprijed određen svojim postojanjem, a tek postojanjem određuje svoju bit. Jaspers egzistenciju poistovječuje sa slobodom kao "mogućnošću da postanemo ono što nismo"

ekstaza - izlaženje izvan sebe. maksimalna sreća i ushićenje. u Plotina jedini "pravi" način spoznaje "Jednog", bitka, praizvora, "Svijetle točke", često poistovijećivane s Bogom

eklekticizam - Svjetonazor koji neka svojstva uzima iz različitih sustava. često povezan s površnošću.

emanacija - isijavanje, izviranje. po principu emanacije, sve što je udaljenije od "Jednog", bitka, Boga to manje jest, to više "gubi na biti"

empirija - iskustvo, poznavanje

empirizam - filozofski pravac koji naglašava iskustvo kao najvažniji izvor sveukupne životne spoznaje. ljudski duh je rođenjem tabula rasa (neispisana ploča) koja se kroz život konstantno nadograđuje iskustvom. izvorno začet u Engleskoj.

entelehija - ono što je poprimilo oblik prema svrsi

epikurejizam - ateističko učenje antičkog filozofa Epikura da je smisao života ugoda, bilo tjelesna bilo duhovna. svaka stvar donosi i ugodu i bol, a um je vaga koja ih mjeri i proračunava "profit". Često povezivan sa ekstremnim hedoizmom

eristika - umijeće raspravljanja kojoj je jedini i osnovni cilj uvjeriti neistomišljenika da je u krivu. izvorno je razvili sofisti.

esteticizam - shvaćanje da je umjetnost najviša vrijednost, pa čak i veća od istine same. najzornije prikazana u misli Nietzchea: život može dobiti na važnosti jedino kao estetski fenomen

estetika - filozofija lijepog. bavi se biti i prosuđivanjem i izvorima, bitima lijepog u umjetnosti

etatizam - u politici pravo nadmoći države nad bilo kojim oblim oblikom društvenog zbivanja

etika - filozofija morala. istražuje izvore i svrhu moralnog prosuđivanja. najosnovnija dva etička gledišta su autonomno: izvor morala je u čovjeku i heteronomno: izvor morala je izvan čovjeka

eudajmonizam - etičko učenje o sreći kao svrsi cjelokupng ljudskog djelovanja. dobro je ono što čini sretnim. ovo etički realističko gledište izvorno je došlo od Aristotela

evolucionizam - općenito teorijsko promišljanje o nastanku stvari, bilo iz prirode, bilo iz društvenog života, kao neprekidnom razvitku. najpoznatiji evolucionisti su Darwin (biologija) i Spencer (sociologija, psihologija)

F

fatalizam - uvjerenje da je zbivanje u svijetu neizbježno unaprijed određeno. vrlo često izražen u ranim grčkim mitovima i tragedijama

fenomenologija - Kada je Kant završio svoju kritiku metafizike, zaključivši da je sve što uopće možemo spoznati s empirijskom sigurnošću fenomenalni svijet osjetilnog iskustva, a nikad noumenalni svijet stvari "po sebi", postavilo se pitanje: "Ali što mi to u iskustvu iskušavamo?" Fenomenologija predstavlja pokušaj odgovora na to pitanje, usredotočujući se na analizu načina na koji se stvari javljaju u našoj svijesti

fetišizam - vjerovanje u čarobnu moć nekih predmeta prožetih mističnim silama. vrlo često izražen u primitivnih religija

fizis - priroda, pojavno, znano, cjelina svega što jest

G

gnoseologija - spoznajna teorija. disciplina koja promišlja izvore i dosega metoda spoznaje

H

helenizam - povijesno-umjetničko razdoblje potaknuto osvajanjima Aleksandra velikog. karakterizira ga miješanja grčke filozofije s istočnjačkom tradicijom, vrlo često mističnom. u filozofiji daje naglasak pitanjima etike i sreće čovjeka

heodnizam - učenje po kojem je trenutni užitak jedino istinsko dobro.

hereza - krivovjerje. pojam vrlo često upotrebljivan u svrhu očuavanja moći dominantne religijske organizacije (npr. katoličke Crkve)

hermeneutika - vještina tumačenja, dokazivanja, način na koji interpratator iznosi svoje misli glede određenog problema. U novijoj filozofiji metoda izlaganja i objašnjenja smisla bitka. Za Heideggera je fenomenologiija postojanja (Dasein) hermenutika u prvotnom značenju riječi kojom se označuje tumačenje (Sein und Zeit).

heuristika - nauka o metodama istraživanja novih spoznaja.

hilozoizam - učenje da je materija prožeta životom. izvorno od Talesa.

humanizam - svjesno razrađeni antropocentrizam koji, polazeći od poznavanja čovjeka ide za vrijednosnom afirmacijom čovjeka
prvi počeci hmanizma javljaju se u Italiji (Dante, Petrarca)

I

idealizam - filozofsko učenje koje ističe da su bitak i osnova svega ideje, savršene praslike stvari. često naglašava primat duhovnog nad materijalnim. najpoznatiji idealizam je Platnova ontološka koncepcija

ideologija - sustav društvenog vjerovanja, najčešće u svjetovne pojmove i ideje. vrlo često shvaćana kao iskrivljena, izokrenuta svijest

imanentan - unutrašnji, neizvadiv, neodvojiv.

imoralizam - stajalište koje odbacuje vladajući moral i nastoji ga zamijeniti novim. bjelodani primjer imoralizma Nietzcheova je koncepcija natčovjeka

individaulizam - svjetonazor koji pojedinca kao vrijednost nadređuje zajednici.

intelektualizam - općenito svođenje stvari na misaone kategorije. često povezan s zanemarivanjem, zapostavljanjem neintelktualnih djelatnosti

inteligibilan - nadosjetilan, samo umom dohvatljiv.

intuicionizam - filozofski pravac koji ističe intuiciju kao glavnu metodu cjelokupne životne spoznaje. Samo intuicijom, npesrednim uviđajem dolazimo do biti stvari. najpoznatiji primjeri intuicionizma je onaj od Bergsona tj. da se bit života može spoznati jedino intuicijom, izravnim suosjećanjem. u Descartesa intuitivna je spoznaja sebe. uslijed sumnjanja bilo što: prirodu, Boga, tjelesnost, duhovnost jedno je sigurno: mislim. spoznaja toga je intuitivna

iracionalizam - Svjetonazor koji odbacuje, negira bilo kakve intelektualne metode spoznaje. najčešće iracionalne metode spoznaje su voluntarizam i misticizam. u svakodnevnom životu naziv za bilo kakav svjetonazou intelektom neobjašnjiv

K

katarza - duhovno očišćenje od nepotrebnog. Aristotel naglašava katarzičnu svrhu tragedije kao djelatnosti koja ljude očišćava od afekata, emocija. radi se o svrsi kazališta da bolji nego što bijasmo iz njega izađemo

kauzalitet - uzročnost, nužnost uzroka i posljedica

kolektivizam - svjetonazor koji nadređuje zajedničke, društve interese pojedincu. primjer krajnjeg kolektivizma su plemenska solidarnost i komunizam

kontemplacija - duboko misaono poniranje, udubljivanje u sebe. poznata je usporedba konteplacije sa "zrcalo Boga"

kozmopolitizam - svjetonazor da je čovjek "granin svijeta". ideji suprotnoj nacionalizmu bitno je doprinjela veličina i ogrmnost rimskog carstva i njegov pravni poredak. kozmopolitizam su posebno promicali stoici

kriticizam - gnoseološko gledište Emmanuela Kanta: svojevrsna sinteza racionalizma i empirizma koja objašnjava spoznaju kao sintezu sadržaja i forme: objekt joj daje sadržaj, a subjekt oblik. Kant ju je izrazio mišlju:prikazi su bez pojmova slijepi, a pojmovi su bez prikaza prazni

L

logicizam - filozofsko-logičko usmjerenje koje ističe logiku kao temeljnu filozofsku disciplinu. u 20. stoljeću razvija se logicistički pravac koji traži neovisnost logike od nauke o bitku (ontologije). Russell uvodi pojam "trećeg carstva čistih misli" želeći istaknuti da predmet logike nije ni realnost ni mišljenje

logos - U filozofiji zakon, red, pravilnost, zakonomjernost, vječna istost uvjeta. Heraklit, koji taj pojam uvodi, ju još naziva "vječna vatra" želeći naglasiti da se Svijet odvija kao vječna promjena. riječ logos u antici još koriste stoici u svom etičkom učenju. Filon Aleksandrijski, želeći spojiti židovska mistična učenja s grčkom filozofijom poistovječuje logos s Riječi Božjom.