Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
Trenutno vreme je: 28. Mar 2024, 16:05:34
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Idi dole
Stranice:
1 ... 9 10 12
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Kratke price ljudi sa foruma  (Pročitano 116250 puta)
Pocetnik


Zodijak
Pol Muškarac
Poruke 10
OS
Windows 7
Browser
Chrome 14.0.835.202
OBLAK

   Iznad grada, jedan oblak je pratio devojku koja je želela da bude sama. Pratio je svuda, bez obzira na koju je stranu duvao vetar. Činio je to uprkos prirodi. Devojka je zbog toga uvek bila u senci. Stalno u sumornim bojama koje su i u sred leta izgledale tamno.
   Uvek se čudila zašto je na fotografijama izgledala tužno.
IP sačuvana
social share
Vladika
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Pocetnik


Zodijak
Pol Muškarac
Poruke 10
OS
Windows 7
Browser
Chrome 14.0.835.202
SREĆA

   Iz nekog razloga, prestao je da voli. Reči i slike su samo prolazile kroz njega, bez namere da ga uveravaju da je vredno da ih zadrži. Osećao je da je ljubav precenjena, da se kad-tad slomi, da umesto poljubaca i nežnosti, mesto zauzmu ljubomora i bes.
   Hladno mu je. Podvukao se pod pokrivač koji još uvek miriše na lavandu. Šta god da je radio, nije mogao da zagreje srce. Samo su mu oči bile tople. Nije hteo da prizna, da je svuda okolo tražio sreću.
IP sačuvana
social share
Vladika
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Pocetnik


Zodijak
Pol Muškarac
Poruke 10
OS
Windows 7
Browser
Chrome 14.0.835.202
VETAR

   Gledam dugačko nebo iz zamagljenog autobusa. Čini mi se malo i ništavno. Gotovo sasvim prazno, sem ponekog belutka. Uvijam se na mučno neudobnom sedištu, sa grimasom koja bi i najveće zločince postidela. Mrzim gde idem, a moram da stignem. Ispruženog koraka i skupljenih ruku, tražim razlog za povratak. Dolazak na peron u kome se buka i mirisi stapaju u jedno i malena devojka sa pogledom čežnje koja gleda u prozore dronjavog autobusa. Poneh svoje kofere u koje sam sakrio svoje nade i tuge. Uputih joj pogled koji je promaši. Dočeka me samo vetar.
IP sačuvana
social share
Vladika
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Pocetnik


Zodijak
Pol Muškarac
Poruke 10
OS
Windows 7
Browser
Chrome 14.0.835.202
MIRISI

   Zagrizao je jabuku, koja mu se učinila toliko slatkom, da je morao da zažmuri. Puštao je da mu sokovi cure niz grlo u dugačkom nizu upijajući svaki delić ukusa. Jednom je voleo, jako, kao nikada do tada, a ni kasnije. Pričali su šta bi voleli da budu kad porastu. Želela je da bude učiteljica, on je želeo da bude špijun. Mirisala je na jabuke, one iste sočne koje je sada halapljivo grizao. Uronio bi u njenu kosu i uvrtao plave uvojke. Sećanja su mu jedino što je ostalo od nje.    Mislio je da će ponovo osetiti nešto slično, kada u naručju bude držao mirisne pramenove. Kako je samo pogrešio.
IP sačuvana
social share
Vladika
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Zodijak
Pol
Poruke 1
OS
Windows 7
Browser
Opera 12.11
Ponekad u naletu inspiracije pišem kratke priče na blogu...

Neki kažu da valjaju, pa evo jedne.    Slobodno kritikujte Smiley

Koliko slobodan?

Bacili su me u prostoriju i zatvorili vrata.    Gledao sam s poda kako zatvaraju
vrata i slusao korake koji se polako gube.    Bio sam sasvim sam u celicnoj kutiji.    Kad sam smogao snage da ustanem, video sam da je soba bila opremljena kao bilo kakva dnevna soba.    Nekoliko drvenih stolica, uredno uvucenih oko malog stola u gornjem delu sobe.    U cosku do mene krevet, i prozori.    O boze koliko prozora.    Skoro cela soba se mogla videti spolja.   
To su hteli, da me slome.    Da mi nude slobodu pred nosom, samo da bi gledao slepo u nju, znajuci da mi je tacno izvan dohvata.    Da udaram glavom o zid dok se oni smeju svojem ljudskom psiholoskom zamorcetu.   
Pre cu sebi odgristi nogu.   
.   
.   
.   
Proslo je 6, ili 7 dana, nisam siguran.    Ponekad zaborave da gurnu hranu, ali
dobro, to je sve deo procesa.    Jos niko nije dosao da me posmatra.    Nemam maltene
nikakav ljudski kontakt, i jako mi nedostaje neko, samo da mi kaze:" Zdravo".   
.   
.   
.   
Pocinjem da se plasim za svoju sigurnost.    Mislim da sam pre neki dan video pacova
u sobi.    Ne podnosim pacove i druge glodare.    Mislim da sam video sinoc nekog kako
gleda kroz jedan od prozora, mada nisam siguran.    Plasim se da mi ne otruju hranu.    
Podavicu ih sve.   
.   
.   
.   
Pre neki dan su spustili su crne zavese na prozore, ne vidim nista.    Bauljam nekako
u mraku i sve ovo pocinje da me nervira.    Zasto me ovako maltretiraju.    Ako hoce da
urade nesto, cemu sve ovo? Zabavi? Vise se ne plasim koliko sam besan.    Osecam se
kao pas koji skace kroz krugove.   
.   
.   
.   
Sve je u mraku, i plasim se.    Da li sada sanjam, ili stvarno mislim? Osecam ih
(nocu?) kako puze po meni, ali ako otvorim oci shvatice da sam ziv i progutace me
u trenutku, svi oni zajedno.    Ali da li sam to sanjao sinoc, ili je to stvarnost?
Da li sanjam sad?
.   
.   
.   
Podigli su zavese, o boze podigli su zavese.    Iza njih hiljade lica i hiljade ociju
gleda u mene.    Samo u mene.   
Urlao sam, lupao po staklu, gadjao ga stolicom, klecao pred njima, plakao,
izvinjavao se za sve sto sam ucinio, ili nisam, nije bilo bitno.    Sve sto sam dobio
je njihov hladan pogled.   
.   
.   
.   
Poceli su da lupaju po staklu i ne prestaju ceo dan.    Kako dan odmice, sve jace i
jace, kao da me kore.   .   .   
Zvuk sve jace odzvanja u mojoj glavi, skupio sam se na podu i hocu da me neko
probudi.   
.   
.   
.   
O boze, udaranje ne prestaje, ne znam koliko sam vec budan, ali oni ne spavaju,
oni samo udaraju po mojoj glavi sve jace, i jace, i jace.   .   .   
Dosta mi je, ne mogu vise.    Razbicu vrata golim rukama, ne mogu vise da trpim.    
Udaram prvo sa svim sto mogu da dohvatim, da bi na kraju grebao sopstvenim
noktima, ali nema svrhe.    Nema svrhe, ne.   .   .   
.   
.   
.   
Otupeo sam na sve njihove glasove.    Na lupanje i vristanje.    Nemam vise nikog.    Svi
su me ostavili, ili zaboravili i to je u redu.    Zasto mi uopste trebaju? Jedino sto
mi treba su ova cetri zida da me stite od surovog sveta napolju.    Obavljam sve
svoje stvari i obaveze ovde, i ne treba mi nista vise.    
.   
.   
.   
Probudio sam se jutros i negde u toku jutarnje rutine, video sam mushicu na
ulaznoj kvaci.    Znao sam celu sobu napamet, i smetalo mi je kad nesto nije
pripadalo.    Mrzeo sam tu musicu.    Pritisnuo sam kvaku i.   .   .   vrata su se otvorila.   
Posle svega.   .   .   vrata su bila samo zatvorena.    Iza vrata, dugacak hodnik se pruzao
predamnom.    

Ali.   .   .   sta me ceka iza hodnika?

Zatvorio sam vrata i vratio se svojoj jutarnjoj rutini.   
« Poslednja izmena: 17. Dec 2012, 18:39:05 od vojvođanka »
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Zodijak
Pol
Poruke 2
OS
Windows 7
Browser
Chrome 24.0.1312.52
Vase misljenje o prici?



Covek se budi sam u jednom kupeu u vozu koji se krece.   Razgleda oko sebe.   Pored njega na sedistu se nalazi mali ranac, flasica vode i presavijeni papir.   Kroz prozor se vide samo poljane koje mu nisu poznate.   Covek ustaje i shvata da ima vrtoglavicu i da ne moze da stoji.   On seda na drugo sediste prekoputa.   Sada pocinje da ga muci glavobolja i potreba za cigaretom.   Posezuci za flasicom vode, on povlaci papir koji je stajao pored i rusi ga na zemlju.   Shvatajuci da je flasica prazna on razocarano podize papir i siri ga.   Na njemu se nalazio poduzi tekst:

"Verovatno si zbunjen, jer ne znas gde ides i verovatno se ne osecas najbolje, a ne znas zasto.   I ne treba da znas.   Voz u kome se nalazis ide za Beograd.   Kada budes stigao tamo i kada napustis voz pocinje tvoj novi zivot"

Covek polako pocinje da pada u konfuziju i sada ima jos bolniju glavobolju jer shvata da ne moze da se seti nekih stvari.   Odakle je krenuo? Zasto ide u Beograd? Njegovo ime? Zaboga kako se on zove? Sta se desava? On nastavlja da cita gajuci u sebi tracak nade da ovaj cudni tekst mozda nije namenjen njemu, ma da je sve ukazivalo na suprotno:

"U rancu imas 400 evra i jos nekoliko osnovnih stvari koje su ti potrebne"

On odmah zastaje sa citanjem i poseze za rancem kako bi otkrio da li ovaj tekst stvarno govori o njemu.   U rancu su se nalazile 2 kutije cigara (jedna naceta), prazna flasica sa ispisanim slovima i brojevima, 2 upaljaca, jedan ”snikers”, zimska kapa, karta za voz i novcanik u kome se stvarno nalazilo 400 evra kao i 1200 dinara.   U novcaniku pored novca nije bilo nicega.   Licna karta, vozacka dozvola, kreditna kartica, racuni, vizit karte, slike.   Nista.   Nista sto bi moglo da mu osvezi secanje.   Pored ovih stvari u rancu su se nalazili jos neki papiri, reklame za ucenje engleskog jezika u Novom sadu.   Novi sad.   Mora da je odatle krenuo? Nastavak teksta:

"Preporucujem ti da za pocetak nadjes hotel i tamo odsednes dok se ne budes snasao za bilo kakav posao ili neki nacin da izdrzavas sebe.   Mozes da radis sta god pozelis.   Sve ti je dozvoljeno.   Osim jedne stvari.   Nemoj da istrazujes ili pokusavas da se setis icega.   Mozes da se zoves kako god hoces, da zivis gde hoces i da se bavis cime god pozelis, ali ako nekim cudom i budes uspeo da doznas odakle dolazis NEMOJ DA SE VRACAS TAMO.   NIKADA.   Tvoj bivsi JA.  "

Covek panicno guzva papir I stavlja ga u dzep.   Odmah nakon toga vadi nacete cigarete iz ranca i jednu stavlja u usta.   Ruke mu se tresu.   Sada trazi upaljac koji je zapao duboko u rancu.   Iza njega se cuje otvaranje vrata kupea  i deciji glas:
-Bato, imas sitno? Ovde je zabranjeno pusenje samo da znas.  
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Ucesnik diskusija


Zodijak
Pol Muškarac
Poruke 113
OS
Windows 7
Browser
Chrome 24.0.1312.56
                                                                       KUTIJA

Baš sada se, u nepovoljno vreme, javila neizlečiva potreba da bar mali, najsitniji deo svojih unutrašnjih monologa, emocija i sećanja neoprezno prospem u onu kutiju, zaključam je, a potom i zakopam, u nadi da neću moći da je otkopam, ili da ću u naletu onih dugih praznih dana, u gužvi i žurbi negde zaturiti ključ.
Tako ostavljam deo sebe. Možda bitan deo sebe. Ostavljam deo uspomena, ostavljam snažne emocije. To je jedini način da oslobodim mesta za nesto novo. Da li mi je to novo uopšte potrebno? Da li ovo  sto zaključavam mozda više vredi? Ako se duboko zamislim nad ovim pitanjima postoji rizik da u prošlosti zaista nadjem nešto vredno što i dalje tinja, pa se zaustavim. Ne krenem dalje. Ako se vratim da otključam svoju prošlost, ona neće više biti ista. Pružiće maglovitu iluziju, koja će se poput najgušćeg dima bojažljivo raširiti. Taj dim je neretko i prijatnog mirisa, ali će ti otežati disanje i ispuniti oči suzama. Ponekad poželim da izgubim ključ, da ne padnem u iskušenje da otvorim kutiju. Tako bih bio siguran da moram ići napred, makar i klimavim korakom.
Naravno, znamo da je nemoguće zaključati ili zakopati kutiju. Mi je uvek nosimo sa sobom, iako često ne obraćamo pažnju na nju. Dok hodamo poznatom, utabanom stazom kutija će stajati zatvorena. Kada krenemo da se probijamo kroz nepoznato, kad nam je korak nesiguran, a put neravan, kutija se iznenada otvori.
Neki ljudi uspevaju da je brzo zalupe a da pritom ne zastanu, niti uspore hod. Drugi se pak izgube u tom mirisu prošlosti kojim je dim gusto protkan, i ostanu da leže opijeni pokraj životne staze. Ja uvek zastanem, ali samo na kratko, zatim uhvatim kutiju nežno sa obe ruke, i polako i oprezno je zatvorim. Onda sačekam da se raziđe penušava ošamućenost i da mi se razbistri pogled pa ponovo nastavim. Iako je kutija sve teža i ponekad je zaista teško nositi je svuda, ne želim da je ispustim i izgubim. Na neki način mi je dragocena, čuvam je. Evo, opet se otvorila!
« Poslednja izmena: 27. Jan 2013, 10:56:06 od Chargeman »
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Ucesnik diskusija

Zodijak
Pol Muškarac
Poruke 93
OS
Windows 7
Browser
Mozilla Firefox 18.0
"Шта? Где сам то? Алоооо, ејјј. Нико ме не чује... Која је ово димензија? Уфф, ала је овде тесно. Што сам овако увијен? Прикачен сам за неку цев. Еј, па ја лебдим... Чек да се помакнем. Јој, па овде страшно смрди. И каква је ово коломаст око мене? Одакле сад ово необрано млеко? Каква је ово огавна слуз.  Куда сад ићи. Стани! Нешто се чује кроз овај немалтерисан зид. Ејј, има ли кога. Алоо! Какви су ово гласови? Чек да шутнем ногом. Хоп. Шта ово урлају сад који враг? Да видим шта је изнад... Не видим крај. Мрак, црнило. Упомоћ! Нека светлост се помаља. Аааа тооо, успео сам. Излазим одавде.
Е, па ја сам се тек родио. Вратите ме унутра, овде је срање."
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Ucesnik diskusija


Zodijak Taurus
Pol Muškarac
Poruke 133
OS
Windows 7
Browser
Mozilla Firefox 32.0
http://mojepricebytechnicking.blogspot.com/

Evo adrese mog bloga.Tu sam ne tako davno krenuo da objavljujem price koje pisem,ako nekoga zanima nek procita,voleo bi da cujem komentar.Smile
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Zvezda u usponu


Zodijak
Pol Žena
Poruke 1516
OS
Windows 7
Browser
Chrome 38.0.2125.111
Lepo pišeš, nastavi, samo ubuduće, pošto tekstove zvanično objavljuješ na blogu, stavljaj razmak nakon tačke i zareza, urednije je i lakše za čitanje. Smiley
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
1 ... 9 10 12
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Trenutno vreme je: 28. Mar 2024, 16:05:34
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.122 sec za 18 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.