Neznam ko ali ima sigurno.
A ako sam ja nekoga povredio evo po ko zna koji put se izvinjavam.Zamo bi voleo jos da zna i koga i gde.Cemu slize pp.Slobodno mi se opratite ako vas negde povredim.

sto volim ovakve izjave
 

Joco nemoj da se kacih sa Kroulijem - ona je ipak THE official queen, bre!

ne prihvatam tvoje izvinjenje, iza koga je vec u iducoj tvojoj recenici usledila jos jedna olaka tvrdnja

najlakse je izviniti se, a ti to precesto radis da bi se tvoje izvinjavanje shvatilo kao ozbiljno, promisljeno i iskreno
... izmedju ostalog zato sto se izvinjavas samo da bi nastavio tamo gde si stao sa neargumentovanim lupetanjem,
kako bi se posle ponovo izvinjavao

dakle, prestani da se izvinjavas, i mucni glavom i pazljivije citaj sta drugi ljudi govore

 

BOg zna da je ikreno.Ako ti neces on oce.To samo dokazeuje ko ste i da nemozete da oprostite namanju uvredu.Sta sam ja ovde sve cuo pa nista.Cak i zaboravio od koga i sta.
Deder reci sta je za tebe brak i kako ga ti doziljavas.Ako ih ne odvracas onda ih motivisi.

aaaaaaaaa
Joco bwe ostoji nesto sto se zove slobodna volja
a ne
"Joca kaze da se radi to i to
a mi svi hrlimo da to i cinimo"

a stvarno lepo M. kaze


@decky999
  

Brak je Joco zivot sa nekim koga osecas kao deo sebe i dajes mu punu slobodu da bude ono sto jeste kao i on/ona tebi. Kada to osetis prema nekome - cinjenica da li si u crkvenom ili drzavnom braku je potpuno nevazna. Ljudi se vole i bez crkve i drzave. I postoji 10001 razlog zasto ljudi koji se vole ne bi usli u zvanicni brak ali bi ziveli zajedno.

Lepo receno.

Iz "Večernjeg lista" prenosimo zanimljiv članak koji govori o strahu od braka (gamofobiji). Autorica članka najviše piše o strahu muškaraca, odnosno o njihovoj neodlučnosti
uplove u bračnu luku. Brak? Brrr, kako je to strašno... Tresu se današnji dečki!

Ali mi ćemo sa svoje strane reći da nam se čini da se danas ljudi ne boje braka, nego preuzimanja obaveza - valjda je to posljedica toga što nas uče da je super biti neodgovoran i "slobodan". Pri tome nam nitko nije objasnio što da s tom silnom slobodom zapravo radimo... I zato ćemo skromno pripomenuti da gamofobija, baš kao i sve druge fobije, nisu svojstvene samo muškarcima. I žene često bježe od obaveza - a odluka o vezanju uz jednu osobu za cijeli život definitivno je preuzimanje obaveze. Ali sve ima svoju cijenu! Pa tako i "sloboda" koju tako biramo ima za posljedicu da često prekasno shvatimo da je život prošao pored nas dok smo mi uživali u samoći i sažaljivo gledali one koji su se dali "upecati". Probuditi se sam, u praznom stanu, bolje je od buđenja uz osobu koju ne volimo... Ali je lošije od buđenja uz nekog koga volimo cijelim srcem i tko nam tu ljubav uzvraća. Popričat ćemo još koji put o toj temi. A sada vam prenosimo članak o strahu od braka - pa da vidimo tko se to (i zašto) boji obaveza!?

Tko su gamofobi, a tko gamonomani? Iako se gamofobija ponajprije odnosi na one koji psihički nisu spremni za brak, stječe se dojam da taj strah najviše pristaša ima u redovima muškog spola, barem ako se u obzir uzmu statistike iz prošle godine, kada je prosjek godina muškaraca koji prvi put ulaze u brak bio 29. Usporedbe radi, početkom 90-tih prosjek godina bio je 26, a kod žena 23 godine (podaci Državnog zavoda za statistiku.) Čini se da dobna granica ulaska u brak lagano raste. Očekivanja obitelji i bližnjih su danas manja nego prije. Prije nekoliko godina bilo je sasvim normalno da se par i nakon nekoliko mjeseci veze zaruči i osnuje obitelj, a danas mladi žele najprije završiti fakultet, zaposliti se, osigurati egzistenciju, ili se jednostavno žele još zabavljati. Gledajući iz ženske perspektive, bijeg muškaraca od veze i obveza je zapravo tradicija, jer oni bračnu zajednicu gotovo poistovjećuju s jednom vrstom zatvora, a tko još želi biti "okovan", a zna da nije prekršio zakon? S druge strane, pate li suvremene žene sve češće od gamonomanije, tj. čežnje za sklapanjem braka? Uvriježeno je mišljenje (među muškarcima) da je pravi muškarac onaj sa stavom da ne postoji žena koja bi njemu mogla oduzeti slobodu. Vjerojatno se od samih riječi "u dobru i u zlu" ili sudbonosnog "da" većini muškaraca naježi koža ili ih u najmanju ruku oblije hladan znoj.

Kako brak zamišljaju žene, a kako muškarci ?
Žene zamišljaju brak kao mirnu luku, a muškarci tu istu instituciju zamišljaju kao luku u kojoj njihova lađa tone sve dublje i dublje. Kako uopće očekivati da muškarci i žene postanu istomišljenici kad je u pitanju brak, kada je muškarcima urođen strah od monogamije. Dobro znaju da se izgovorom sudbonosnog "da" mogu slobodno pozdraviti sa snom da će spavati s još mnogo mnogo žena. Naravno, uvijek postoje izuzeci, jer niti su svi muškarci gamofobi, niti su sve žene gamonomanke. S obzirom da žene sve više teže emancipaciji i ne čude sve češće izjave poput "brak bi mogao uništiti našu vezu, mogla bih izgubiti slobodu i kontrolu, nisam još spremna za brak".

Što kod muškaraca uzrokuje strah od braka?
 Na pitanje, boje li se muškarci uistinu braka i što uzrokuje taj strah, odgovorila su nam tri mladića koji su otvoreno progovorili o svojim strahovima. Tomislav(25) misli da se braka ne boje samo muškarci i da je taj strah individualan, jer je ta bojazan poljedica nesigurnosti i straha od loše procjene drugog čovjeka, te neuspjeha svoje buduće obiteljske zajednice, tj. braka. "Bojazan od braka vidim kao potpuno normalan problem našeg društva, jer za brak je potrebno pronaći kompatibilnu osobu s kojom se neće stvarati sumnje o ispravnom odabiru. Odgovoran muškarac razmišlja, to je to, veliki trenutak, prekid silnih provoda i ludovanja i početak preuzimanja odgovornosti, ali on se i pita je li dovoljno uživao, hoće li uživati u braku, hoće li ga brak zadovoljiti ili će mu ubrzo dosaditi... Mnogo je pitanja, ali mislim da se to zapita i svaka žena. Mogu reći da nema prepreka koje čovjek ne može prijeći, da u trenutku kad prepoznamo, treba biti hrabar i pregristi "muški ponos" i prihvatiti drugu osobu duhom i tijelom te opušteno reći da je ona ta prava", misli Tomislav, koji je trenutačno u kratkoj ali sretnoj vezi.

Svoje racionalno shvaćanje braka, objasnio je Igor(27) koji misli da svaka cura koja se zaljubi želi što prije u brak. "One koje govore suprotno, nisu su se zaljubile. Vjenčanje jednostavno više znači ženi", misli Igor, no ističe također da se osobno ne boji braka i da je u jednom trenutku čak i razmišljao o prosidbi jer je bio uvjeren da je pronašao ljubav svoga života. No, na kraju dotičnu djevojku nije zaprosio, a njihova je veza nakon dvije godine završila. "Brak vidim kao nekakvu zastarjelu instituciju. Obitelj može postojati i bez tog potpisa na papiru. Brak je početak osnivanja obitelji, tj. rađanja djece. Ako nisam spreman za djecu, nisam spreman ni za brak. Kad kažem "voljet ću te do kraja života", to ne nosi istu težinu kao "udaj se za mene", misli Igor, koji trenutačno nema djevojku. Dvadesetpetogodišnji Ivan, također, tvrdi da se ne boji braka, ali i da o njemu još niti ne razmišlja jer, kako kaže, trenutačno ima drugih prioriteta u životu, kao što su fakultet i posao.

"Na brak ne gledam kao na nešto bitno, ne bih imao ništa protiv da cura i ja živimo skupa, imamo djecu... znači zajednički život, ali bez ikakvih ceremonija. To ne znači da se bojim, samo vjerujem da brak danas ništa ne jamči. Ne razumijem djevojke koje žele što prije u brak. Pa kuda im se žuri?! Zbog čega? Što prije stupiš u brak, to će prije završiti bezbrižan život, jer brak nosi svoje probleme, brige...", dodaje Ivan, koji je trenutačno u vezi godinu i pol, no ističe da s djevojkom još nikada nije razgovarao o braku. I, na kraju, što o braku misli Oscar Wilde najbolje pokazuje njegova čuvena izjava: "Muškarci ulaze u brak jer su se umorili, a žene zbog toga što su radoznale – no ubrzo i jedni i drugi postanu razočarani".

Sretne veze

Papir, potpis, "da", "da", rucak, zurka, alkohol, sex (ako nisu preumorni). Nesto se promenilo, a u stvari se nista nije promenilo. Dakle, nista preterano bitno u zivotu osobe koja kapira "sutra".