Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
Trenutno vreme je: 28. Mar 2024, 20:33:40
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Ovo je forum u kome se postavljaju tekstovi i pesme nasih omiljenih pisaca.
Pre nego sto postavite neki sadrzaj obavezno proverite da li postoji tema sa tim piscem.

Idi dole
Stranice:
1 ... 7 8
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Frederik Pohl ~ Frederik Pol  (Pročitano 38452 puta)
Ucesnik diskusija


Boles' ne bira!!! Boles' je swachija!!!

Zodijak Cancer
Pol Muškarac
Poruke 126
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 1.5.0.9
17.

     U šest sati bila je rođendanska proslava desetogodišnjeg Robina Brodheda. Susetka mu je donela kratke čarapice, jednu društvenu igru i, šale radi, jednu knjigu pod naslovom Sve što znamo o Hičijima. Njihovi tuneli tek što su bili otkriveni na Veneri, pa se mnogo nagađalo o tome kuda su otišli, kakav im je fizički izgled i kakve su im namere. Šaljivost knjige bila je u tome što su sve njene stranice, a bilo ih je sto šezdeset, bile potpuno prazne.
     U isto vreme, tog istog dana... odnosno u svakom slučaju, u odgovarajući sat po lokalnom vremenu, koje se veoma mnogo razlikovalo... jedno lice šetalo se pod zvezdanim svodom pre odlaska na počinak. I ono je takođe bilo u iščekivanju nekakve godišnjice, ali bez proslave. Bilo je jako daleko od Brodhedove rođendanske torte sa svećicama, više od četrdeset hiljada svetlosnih godina; i jako daleko od fizičkog izgleda ljudskog bića. Imao je ime, ali iz poštovanja kao i zbog poslova koje je obavljao, obično su ga nazivali drukčije. U prevodu to bi bilo "zapovednik". Nad njegovom uzdignutom, finim krznom obraslom glavom, zvezde su bile izuzetno sjajne i izuzetno blizu. Kad je začkiljio u njih zabolele su ga oči, uprkos brižljivo projektovanom, na izgled staklenom omotaču, koji je prekrivao mesto na kome je živeo kao i veći deo čitave njegove planete. Mrgodne crvene tipa M, sjajnije od Meseca viđenog sa Zemlje. Tri zlatne tipa G. Jedna jedina užarena, slamno-žute boje tipa F, od koje bole oči. Nijedne tipa O ili B nije bilo na njegovom nebu. Takođe nijedne zvezde slabog sjaja. Zapovednik je mogao da raspozna svaku zvezdu koju je video, zato što ih je bilo otprilike samo deset hiljada, gotovo sve su bile ohlađene i stare, a čak i najslabija videla se golim okom. A iza tih nekoliko hiljada dobro poznatih... e, iza njih nije mogao da vidi, ne sa mesta na kome je šetao, ali mu je sa njegovih brojnih svemirskih putovanja bilo poznato da se iza svih njih nalazi uskomešani, gotovo nevidljiv, plavo obojeni omotači koji je obavijao sve ono što su on i njegov narod posedovali u vaseljeni. Bilo je to nebo od koga bi se ljudsko biće prestravilo. Ove noći, dok je u glavi ponavljao šta će se dogoditi kad se probudi, ono je gotovo preplašilo i zapovednika.
     Širok u ramenima i kukovima, a s pljosnatim trupom, zapovednik se gegao idući ka transmisionom kaišu koji će ga prebaciti do njegovog čaurastog ležaja. Putovanje je trajalo kratko. Po njegovom osećanju, samo nekoliko minuta. (Četrdeset hiljada svetlosnih godina daleko odavde, Robin Brodhed je jeo, spavao, prešao u sedmi razred, popušio svoju prvu "travu", slomio jednu kost u ručnom zglobu koju su mu posle nameštali, i ugojio se skoro deset kilograma pre nego što je zapovednik sišao sa transmisionog kaiša). Zapovednik je poželeo laku noć svojim sanjivim sobnim kolegama (od kojih su mu dvoje, povremeno, bili i seksualni partneri), skinuo sa sebe ogrlice koje su označvale njegov položaj, otkopčao uređaj za održavanje životnih uslova i komunikacijski uređaj koji mu se nalazio među široko rastavljenim donjim udovima, odigao poklopac svog čaurastog ležaja, i zavukao se unutra. Prevrnuo se osam do deset puta, pod mekanom, sunđerastom, neprobojnom asurom, kojom je bio pokriven. Zapovednikov narod poticao je od gnezdaša, a ne od skočibega. Najudobnije im je bilo da spavaju kao njihovi preistorijski preci. Pošto se udobno namestio, zapovednik promoli svoju mršavu šaku ispod asure i povuče naniže poklopac čaure. Kao što je činio celog svog života. Kao što je čitav njegov narod činio da bi dobro spavao. Kao što su namicali pokrivače od samih zvezda kad bi odlučili da im je svima potreban vrlo dug i miran san.
     Šaljivu stranu Robinovog rođendanskog poklona pomalo je kvarilo to što knjiga nije govorila celu istinu. Neke stvari u vezi sa Hičijima bile su poznate. Po nekim znacima bilo je sasvim jasno da oni nisu nalik na ljudska bića, ali opet po nekim vrlo važnim znacima... da jesu! Po radoznalosti. Samo radoznalost mogla ih je nagnati da posete toliko nepoznata mesta, međusobno toliko udaljena. Po tehnologiji. Nauka Hičija nije bila ista kao nauka ljudskih bića, ali je bila zasnovana na istoj termodinamici, na istim zakonima kretanja, na istovetnom korišćenju umnih sposobnosti od sićušnog do neizmernog naprezanja, na korišćenju nuklearne čestice i same vaseljene. Po osnovnom telesnom hemizmu. Udisali su posve sličan vazduh. Jeli su posve sličnu hranu.
     Ono glavno što su o Hičijima svi znali... ili se nadali, ili nagađali... bilo je to da se oni zaista, u suštini, ne razlikuju baš toliko od ljudskih bića. Izmakli su kojih hiljadu godina, možda, po svojoj civilizaciji i naučnim dostignućima. Možda čak ni toliko. A u tom nagađanju (ili nadanju) nisu mnogo grešili. Manje od osam stotina godina razdvajalo je vreme kada se prvi nesavršeni Hiči-brod odvažio da okuša da potiranje mase upotrebi kao sredstvo za prenos sa jednog mesta na drugo, do vremena kada su njihove ekspedicije protutnjale dobrim delom naše velike galaksije. (U Klisuri Olduvai, jedan od Zrikavičinih predaka pitao se zbunjeno šta da radi sa koskom antilope koju mu je dala njegova majka.)
     Osam stotina godina... ali kakvih godina!
     Kod Hičija je došlo do eksplozije stanovništva. Bilo ih je milijardu. Zatim deset milijardi. Zatim sto. Sagradili su vozila sa točkovima i valjcima kako bi pobedili nepoznata prostranstva svoje planete, i za samo dve generacije vinuli se u kosmos na raketoplanima; još nekoliko generacija, i već su pretraživali planete oko obližnjih zvezda. Uz put su učili. Koristili su instrumente ogromne veličine i velike preciznosti... neutronsku zvezdu da detektuje gravitacione sile; interferometar sa prečnikom od jedne svetlosne godine da hvata i meri radio-talase koji potiču iz galaksije čiji se crveni pomak u spektru bliži gornjoj granici. Zvezde koje su posetili i galaksije u koje su zurili bile su gotovo one iste koje se vide sa Zemlje... za astronomsko vreme nekoliko stotina hiljada godina ne znači mnogo ... samo je njihov pogled bio prodorniji a njihovo shvatanje potpunije.
     A ono što su videli i shvatili, bilo je za njih, najzad, od izuzetne važnosti. Jer Albertovo nagađanje bilo je ispravno... gotovo ispravno... ispravno u svim pojedinostima do jedne određene tačke, kad je postalo užasno pogrešno.
     Na osnovu onoga što su shvatili, Hičiji su postupili onako kako se njima učinilo da je najbolje.
     Opozvali su sve svoje ekspedicije razasute nadaleko, koje su za sobom ostavile red tako što su ponele sve što je moglo biti od koristi i što se moglo poneti.
     Proučili su pažljivo nekoliko miliona zvezda i među njima odabrali nekoliko hiljada... s tim da neke odbace, zato što su opasne, a neke međusobno da približe. To za njih nije bilo teško. Njihova sposobnost da masu poništavaju ili stvaraju značila je da su se gravitacione sile njima pokoravale. Odabrali su populaciju stabilnih i dugovečnih zvezda, iz njih "oduvali" one opasne, a onda ih prikupili na jedno mesto, odnosno dovoljno međusobno približili da bi mogli da ih upotrebe po svojoj želji. Crne rupe mogu biti raznih veličina. Izvesnu koncentraciju materije u izvesnoj zapremini kosmičkog prostranstva sila teže obavije i zatvori. Crna rupa može imati veličinu galaksije, a zvezde od kojih se sastoji ne moraju biti međusobno bliže nego zvezde u našoj sopstvenoj galaksiji. Planovi Hičija nisu bili toliko zamašni. Oni su potražili deo kosmičkog prostranstva, prečnika nekoliko desetina svetlosnih godina, napunili ga zvezdama, uleteli u njega na svojim brodovima...
     I gledali kako se ono oko njih zatvara.
     O toga vremena Hičiji su bili odsečeni od ostalog dela vaseljene, šćućureni u svom zvezdanom gnezdu. Za njih se vreme promenilo. Unutar crne rupe proticanje vremena se usporava... jako se usporava. Napolju, u vaseljeni, prošlo je otada više od tri četvrt miliona godina. Unutra, za zapovednika to je bilo samo nekoliko decenija. Dok su oni sebi utapkavali udobna gnezda u planetama koje su zarobili (osposobivši ih odavno za život; za taj posao su imali na raspolaganju već gotovo čitavo stoleće), blaga, umerena epoha pliocena ustupila je mesto olujama i vetrovima pleistocena. Gincov lednik počeo je da klizi sa severa, pa je odstupio; za njim i Mindel, Ris, Virm. Australopitekusi koje je zapovednik bio kidnapovao... da pomogne njihovom razvoju, možda, ili bar da bi ih proučavao u nadi da će u njima otkriti nadu za sebe... iščezli su, pa je eksperiment propao. Pojavio se pitekantropus, pa je i on nestao; zatim Hajdelberški čovek; pa neandertalac. Oni su se polako pomerali ka severu i jugu, kako je diktirao ledeni pokrivač, otkrivali razna oruđa, naučili da sahranjuju svoje mrtve i ta mesta okružuju rogovima divokoza, i učili... pravili prve pokušaje... da govore. Kopneni prelazi iznikli su između kontinenata, pa su potonuli. Po nekima od njih prestrašena, izgladnela primitivna plemena razmilela su se u raznim pravcima, jedan talas iz Azije na kraju se slio sa Aljaske do Rta Horn, dok se drugi talas zadržao na mestu gde je bio, i kod njih su se razvile naslage sala oko čeone kosti i nosnih šupljina kako bi im zaštitile pluća od surovih arktičkih hladnoća. Deca koju je zapovednik uzeo pod svoje okrilje u tunelima na Veneri, i koju je držao pored sebe dok je sa svojim grupama ispitivao Zemlju i za sebe odabrao među njenim primatima one koji su najviše obećavali, još nisu bila potpuno odrasla kad je homo sapiens naučio da koristi vatru i točak.
     I tako je prolazilo vreme.
     Svaki otkucaj zapovednikovog dvostrukog srca trajao je koliko pola dana u okolnoj vaseljeni. Kad su se Sumerci spustili sa svojih planina i sagradili prvi grad na persiskoj visoravni, zapovednik je bio pozvan da uzme učešće u razgovorima oko predstojeće godišnjice. Dok je on sastavljao spisak zvanica, asirski vladar Sargon izgradio je carstvo. Dok je on sastavljao program za svoje mašine u vezi sa tim skupom, ljudi malog rasta cepteći na zimi, od plavičastog kamena klesali su menhire za Stounhendž. Kolumbo je otkrio Ameriku dok se zapovednik ljutio zbog odlaganja i promena do kojih je došlo u poslednjem času; završio je svoj večernji obed u trenutku kad su se prve rakete napravljene ljudskom rukom nesigurno vinule u orbitu, a odlučio da protegli noge pre odlaska na počinak baš kad je čovek u ulozi svemirskog istraživača, pomahnitao od iznenađenja, upao u prvi tunel Hičija na Veneri. On je spavao a za to vreme Robin Brodhed je odrastao. Prošao pubertet. Odleteo na Kapiju i sa nje se vratio, otkrio Fabriku hrane, doneo odluku da je istraži. Napola se probudio upravo kad su Herter-Holovi kretali na svoj četvorogodišnji let do orbite, a ponovo zaspao... za njega je to trajalo manje od jednog sata... i spavao tokom celog njihovog iscrpljujućeg putovanja. Zapovednik je, posle svega ovoga, još uvek bio relativno mlad. Pred njim je, po njegovom merenju vremena, bilo još dobrih deset godina aktivnog, preduzimljivog života... što bi u spoljnjem svetu iznosilo četvrt miliona godina. Skup povodom godišnjice imao je za cilj da preispita odluku Hičija da se povuku u crnu rupu, i da razmotri šta bi još bilo potrebno uraditi.
     Trajao je kratko. Svi skupovi Hičija trajali su kratko, osim drugarskih skupova koji su trajali duže prosto zato što je svima bilo prijatno; vođenje diskusija posredstvom mašina otklanjalo je u velikoj meri svako gubljenje vremena tako da je pitanje sudbine jednog sveta moglo biti sređeno za nekoliko minuta.
     A sređeno je i pitanje mnogih drugih stvari. Bilo je nekih uznemiravajućih vesti. Zvezda F-tipa u njihovoj skupini, koju su, pomalo ustežući se, uključili u svoje gnezdo, pokazivala je neke znake koji bi mogli da nagoveštavaju u krajnjoj liniji nestabilnosti. Ne brzo. Ali bilo bi dobro da razmotre njeno isterivanje iz svog susedstva. Neke vesti su bile nepovoljne, mada očekivane. Najnoviji brod-glasnik vratio se "spolja" i doneo vest da nema ni traga o rađanju još jedne civilizacije koja krstari kosmičkim prostranstvima. Neke vesti bile su očekivane na osnovu ranije obavljenih proračuna. Najrigorozniji testovi teorijske prirode pokazali su da je teorija o oscilirajućim kosmosima ispravna; i da je, zaista, valjana hipoteza, poznata kao Mahov princip (oni su je drukčije zvali), koja predočava da bi u jednom trenutku na početku velikog praska bilo moguće promeniti vandimenzionalne brojeve. Na kraju, odluka da zauzmu takav položaj u kome će spoljašnje vreme proticati četrdeset hiljada puta brže nego u njihovoj zatvorenoj zoni, stavljena je ponovo na diskusiju. Da li je odnos 40000 prema 1 dovoljno povoljan za njih? On bi se mogao još više povećati... koliko god želite... jednostavnim smanjivanjem veličine rupe, a možda, i istovremenim isključivanjem onog nezgodnog F-a. Naručeni su elaborati. Izmenjene su međusobne čestitke. Skup je bio završen.
     Zapovednik, čiji je posao za ovu priliku bio završen, ponovo je otišao napolje da se prošeta.
     Sad je bio dan. Providni zaštitni omotač je u skladu s tim bio potamneo. Pa ipak, petnaest do dvadeset sjajnih zvezda sijalo je na zeleno-plavom nebu, prkoseći suncu. Zapovednik zevnu široko otvarajući usta, pomisli na doručak, ali ipak reši da se prvo odmori. Dremuckao je sedeći na mrkožutom suncu, i razmišljao o skupu i svemu onome što je bilo s njim u vezi. Sličnosti između Hičija i ljudi bile su dovoljno velike da bi opravdale izvesno malo zapovednikovo razočarenje, njegovo lično, što se ona stvorenja koja je sam izabrao i smestio u onaj artefakt nisu bogzna kako pokazala. Naravno, možda će se još pokazati. Brodovi- glasnici stizali su otprilike tek svake druge godine, prema njegovoj proceni vremena... odnosno otprilike svakih pedest hiljada godina po merilima ljudskih bića na Zemlji... pa je neka civilizacija u sunčevom sistemu mogla i da im promakne. Čak i ako njegov projekat propadne, bilo je još petnaest ili šesnaest drugih, po celoj Galaksiji, u kojima su primećeni u najmanju ruku povoljni znaci za nastanak inteligentnih živih bića, jednog dana. Međutim, u većini slučajeva nisu još dospeli ni do stupnja australopitekusa.
     Zapovednik se opusti, sedeći na svojoj rakljastoj klupi, sa uređajem za obezbeđenje životnih uslova udobno smeštenim u raklji ispod njega, i iskosa začkilji u nebo. Ako bi došli, kako bi oni znali kada su došli? Da li bi se nebo otvorilo? (Gluposti, prekoreo je on samog sebe). Da li bi tanak Švarcšildov omotač oko njihove crne rupe prosto ispario, i pred njima zablistala vaseljena puna zvezda? Ni to nije mnogo verovatno.
     Ali, ako i kada se to dogodi, oni će znati. U to je bio siguran.
     Dokazi su bili pouzdani.
     Nisu to bili dokazi takve vrste da samo Hičiji umeju da ih rastumače. Ako bilo koji od njihovih eksperimenata stigne do stupnja civilizacije i nauke, oni će to shvatiti. Tu je anizotropna priroda 3K kosmičke radijacije, koja pokazuje neobjašnjivo "odstupanje". (Ljudska bića uspela su da je primete, mada ne i da je rastumače.) Fizička teorija koja je predočila one fundamentalne brojeve koji su u prvom redu omogućili nastanak života mogla bi se izmeniti. (Ljudska bića uspela su to da shvate, ali nisu sigurni da je to tačno). Tanani znaci koji dopiru iz udaljenih galaksija pokazuju da se brzina kojom se one šire usporava, a da je kod nekih već započeo suprotan proces. Ovo ide preko granice ljudske moći opažanja... za sada; ali, možda, samo još za koju godinu ili deceniju.
     Kad je Hičijima postalo jasno da se vaseljena može ne samo razoriti kako bi se ponovo sagradila... već da Neko, negde to u stvari već radi... oni su bili zaprepašćeni. Ma koliko da su pokušavali, nisu mogli da utvrde Ko to radi, i gde bi Oni mogli biti. Jedino je bilo sigurno da, sa Njima, Hičiji ne žele sučeljavanje.
     I zato su zapovednik, i svi ostali Hičiji, želeli da njihovi eksperimenti imaju mnogo pameti i sreće. Iz osećanja milosrđa i dobrote. Iz radoznalosti. A i zbog nečeg drugog. Ti eksperimenti su bili više od eksperimenata. Bili su neka vrsta tampon-zone.
     Ako je bilo koja od rasa s kojom su Hičiji započeli eksperiment doživela istinski procvat, dosad je mogla da postane tehnološki istinski razvijena. Dosad je mogla da naiđe i na tragove samih Hičija, a kakvo li im samo strahopoštovanje, pomislio je zapovednik, ulivaju sad oni dokazi koje su Hičiji za sobom ostavili. Pokušao je da se nasmeši obrazujući sledeću formulu u svojoj glavi: "Eksperimentalne rase" (odnose se prema) "Hičijima" (kao što se) "Hičiji" (odnose prema)... "Njima".
     Ma ko "Oni" bili.
     Ostaje barem toliko, pomisli zapovednik u sebi sumorno, da će Oni kada se zaista vrate da ponovo zauzmu svoj svemir koji Oni preuređuju prema Svojim hirovima, morati da se probiju prvo kroz one druge da bi stigli do nas.
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
1 ... 7 8
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Trenutno vreme je: 28. Mar 2024, 20:33:40
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.081 sec za 17 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.