Moj grad

Sanjao sam moj grad
kao brod velik i star
ja sam mornar, dušo
e, da nas ima više bar

mi plutamo bez cilja i sna
nema kopna na vidiku
negdje između vrha i dna
svako nosi staru sliku

a ja lažem godine
još uvijek sam živ
ostaću sam na brodu
i sam ću biti kriv

a ja lažem godine
još uvijek sam mlad
ja sam mornar, dušo
moj brod je moj grad

vjetar je poderao jedra
kapetana nema više
ni ljubavi u jutra vedra
srce stari od vjetra i kiše

manje nas je svaki dan
ajkule kruže i čekaju plijen
ja znam da ovo nije san
al’ ja sam mornar tvrdoglav i lijen

zato lažem godine
još uvijek sam živ
ostaću sam na brodu
i sam ću biti kriv

a ja lažem godine
još uvijek sam mlad
ja sam mornar dušo
moj brod je moj grad

Ode Mujo u mornare

još dok je trč’o slinav kaldrmama
sanj’o je o uvalama
čisto more s plažom pješčanom

dok je trov’o stomak rezdelijama
sanj’o je o maslinama
tajne prič’o nebu zvjezdanom

volio je staru kuću
svoju bašču i kafansku tuču
volio je raju i svoj grad

stare česme, šadrvane
zatrpane snijegom dane
al’ more zove dok si mlad

u jednom takvom danu
s vrećom preko ramena
ostavio je majku samu
s kapije mu mahala
na ligurama s djecom
spustio se niz dalmatinsku
a mati mu je dugo, dugo
pričala komšiluku

jos dugo pričala…

ode mujo u mornare
neće školu, neće pare
a vala i jest more za mornare
ode moj mujo u mornare

Pero galeba (il gabbiano)

na kraju krajeva
to pero galeba
u džepu mog kaputa
svakoga minuta
mogu da ga dirnem
u tvoju sobu virnem
ukradem ti iz glave
krišom snove plave

na kraju krajeva
ja nemam nikoga
sve piše mi na čelu
samo tebe imam cijelu
sve ostalo su kapi
sve to brzo lapi
zato te i zovem
da podijelimo snove

sanja krošnja na vjetru
sanja barka na moru
sanja sunce i dan
sanjaju zvijezde pred zoru
sanja osmijeh u oku
sanja san što ga traže
sanja golub na krovu
i sve naše plaže

ja te zovem
da podijelimo snove

c’e’ solo un gabbiano
che viene da lontano
ha perso una piuma
la soffice schiuma
mi sveglio e la tocco
sparisce il cielo
la tengo vicino
e scioglie il mio gelo.

rivedo un gabbiano
mi prende per la mano
e tu diventi mia
piu’ bella poesia.
mi vieni incontro
ti sento gia’ dentro
e con il tuo amore
svanira’ il dolore.

sogna la riva bianca
sogna barca sul mare
sognan le stelle lassu’
e sogna un raggio di sole
sogna il giorno solare
sogna la forza di amare
sogna un passero perso
mentre vaga il pensiero

io ti chiamo
gridando ti amo

Pjesma za Davora

On je rastao između koševa u srcu grada
prvi ples, gitare na struju i rock’n’roll
super rifle, duga kosa i rock parada
stotine hiljada glasova njegov je hor

ni sanjao nije koliko ga ljubavi čeka
dječački snovi su malo drugačiji
ne može padati ljubav umjesto snijega
ona se majstore mora zaslužiti

godine kapale su k’o kiša sa crijepa
čudna je čaršija ovo majstore moj
al’ pregriz’o jezik ko kaže da nije lijepa
samo ovdje zaista možeš ostati svoj

pucketaju stare ploče k’o parket u fisu
uzmi sve od života, još više daj
ni slava ni godine ga promijenile nisu
jedna zvijezda je promijenila mjesto al’ ne i sjaj

kad podignem pogled ka nebu
milion zvijezda se prospe k’o sjeme
ja znam koja zvijezda si ti
ona što sija i buni se, ruži i smije se
i pjeva u isto vrijeme

 Plesi sa mnom

Imam cetiri lose strane moglo bih se reci
da su mane pusim, pijem paralelno zaljubim se
tri put dnevno, cetvrta je losa strana nakro sam
se Bogu dana ima jos koja da ti ne lazem ali ove
cetiri su mi najdraze.

Ref
Plesi sa mnom takav sam i gotovo, plesi sa mnom
jos se niko nije otrovo, plesi nece noc cijeli
zivot trajati, plesi sa mnom dobro cu ti stajati.

Imam cetiri lose strane moglo bih se reci
da su mane pusim, pijem paralelno zaljubim se
tri put dnevno, cetvrta je losa strana nakro sam
se Bogu dana ima jos koja da ti ne lazem ali ove
cetiri su mi najdraze.

Ref

Prava

Za ono ljetno nedjeljno popodne
lijenu šetnju kroz napušteni grad
iz tvoje ruke slani gutljaj vode
za mokra tijela što bježe u hlad
za ljepljive poljupce što gode
za upornu slatku glad

ne bih ništa mijenj’o draga
nikad ništa za sva blaga

stari, vreli asfalt što se topi
naši tabani u njemu ostaju
za te dane čašu crnog popij
najmanje nas riječi koštaju
ja ću da ti šapćem, ti se topi
samo vrele ljubavi opstaju

ne bih ništa mijenj’o draga
nikad ništa za sve blaga

prava, ima samo jedna prava
kad nam tijela brže dišu
oblaci po nebu pišu
prava,to je ona prava

ima samo jedna prava
kad pokreće te njena snaga
kad ti je k’o dijete draga
prava, to je ona prava

za one ljetne dočekane zore
kad sunce sprema se da izađe
za strast i poglede što gore
za ono blago beznađe
hoćemo li ikad vidjet’ more
za stare krovove i predgrađe

ne bih ništa mijenj’o draga
nikad ništa za sva blaga

prava, ima samo jedna prava
kad nam tijela brže dišu
oblaci po nebu pišu
prava,to je ona prava

ima samo jedna prava
kad pokreće te njena snaga
kad ti je k’o dijete draga
prava, to je ona prava

Psss, ššš

Čekao sam da se smrkne
preko oraha u baštu
spustio sam se polako
jednu bobu džuhra grožđa
za nju ubrao sam usput
šta ću kad je volim jako

ovdje dugo nisam bio
da li ću je naći
godinama sam se krio
koliko joj sada značim

zaobiš’o sam basamake
rasklimane, iste stare
sigurno još uvijek škripe
preskočio sam žute lale
kadificu, zambak, jasmin
pored stare lipe

tiho gurnuo sam kanat
da je probudim polako
ugledah je kako spava
bog zna otkad nisam plak’o
govorio sam sebi

psst, ššš
tiho, nemoj da je budiš
pred tobom je sva ljepota
psst, ššš
možeš jastuk da joj ljubiš
buditi je baš grehota

sanjao sam godinama
kako ću je ukrast’ a sad
samo želim gledat’ je još malo
sva miriše na dud i dunje
i šljivike u beharu
slatko voće što se nekad kralo

zaljulj’o se salandžak
otvorila je oči
stisla se uz mene čvrsto
znala je da ću doći
još govorim sam sebi

psst, ššš
tiho, nemoj da je budiš
pred tobom je sva ljepota
psst, ššš
možeš jastuk da joj ljubiš
buditi je baš grehota

Stari

Davno sam ti rođen braca
iz ovog grada nisam mak'o
a vidio sam svijeta puno
doš'o mi je ne bi li me tak'o

prva noga na me kroči
cijeli grad mi nazdravio
prva liska s mene skoči
umrije onaj što me napravio

ispod hladna štipa rijeka
a moj kamen k'o da će da plane
u njoj svako jedva čeka
da na mene legne, stane

ja pogođen nisam, ni umro, ni pao
samo sam morao skočiti dole
nastaviću tačno tamo gdje sam stao
izroniće stari za one što ga vole

Sva bol svijeta

Ja ne mogu skinuti zvijezde sa neba
ne mogu naci put, put do svemira
al' ti mogu ovu pjesmu poslati da znas
da sam ziv ljubavi.

Kad se nocas na mom licu
suze zalede necu dati da me strah
sa sobom povede, ja jos imam snage
sam da pobjedim da smo zajedno lakse bilo bi.

Ref
Sva bol svijeta je nocas u Bosni, ostajem
da bolu prkosim i nije me strah stati pred zid
ja znam da zapjevam, ja znam da pobjedim.

Kad se nocas na mom licu
suze zalede necu dati da me strah
sa sobom povede, ko ce mjesto mene
strazu cuvati, da se nikada zlo ne ponovi.

Ref

Svi smo negdje tu...

emir je dugo ratovao
izgubio nogu, izgubio san
u avgustu mu počinje zima
a noć mu je zamijenila dan

leka je ranjen, još je ovdje
nije htio da mijenja grad
sale je brzo promijenio sebe
za jedan manji vinograd

svi smo negdje tu al’ nigdje nas nema
svi smo negdje tu al’ više nas nema

ana još voli svoga maka
al’ nekako izdaleka
ona ga voli u parizu
a on nju ovdje voli i čeka

ćeli je bomba uzela vid
samo sjedi, šuti i sluša
a u meni je neko digao zid
s jedne strane je srce, s druge mi je duša

svi smo negdje tu al’ nigdje nas nema
svi smo negdje tu al’ više nas nema

adi je puklo nešto u glavi
tamo, unutra, strašno duboko
i samo pjeva kao da slavi
čas misli da je leptir
čas da je soko

krle već dugo se smuca po svijetu
mati mu je tu, stara i sama
a u meni je neko dig’o u zrak planetu
i nestade svjetla i nasta tama

svi smo negdje tu al’ nigdje nas nema
svi smo negdje tu al’ više nas nema