Nešto vrijedno divljenja

Ono što ljude čini da se osjećaju starima nisu godine, već zanemarivanje njihovog unutrašnjeg djeteta.

Kada bismo se malo zamislili nad svojim postupcima i nad motivacijom koja nas pokreće na djelovanje, iznenadili bismo se shvativši koliko toga činimo iz zavisti. Zavist je usmjerena egoistički, napadački i često uključuje svojevrsnu žrtvu. Npr. dečko koji je zavidan prijatelju zato što ima zgodnu djevojku najradije bi bio na njegovom mjestu, što znači da bi prijatelja na neki način (u psihološkom smislu) rado smaknuo. Korijen zavisti je u rivalstvu: ja sam bolji/bolja od tebe i to ću dokazati.

Osim te agresivne poruke, prema rivalu je u startu usmjerena i poruka obožavanja: "Bolji si od mene", što je zapravo mučna spoznaja koja potiče na borbu. Malo je onih koji su u stanju jasno sagledati svoja djelovanja pokrenuta zavišću, jer se uz zavist često veže sram (netko drugi je bolji, dakle ja nisam dovoljno dobar/dobra).

Cilj (zgodnija djevojka, veća kuća, ljepši vrt, brži auto, viša titula) zapravo je manje-više nebitan. Jednom kad se dođe do cilja, cilj više ne postoji. Cilj privlačno svjetluca sve dok izmiče. Svjetlucanje je u distanci, a ne u ostvarenju. Jednom kada se cilj (lansiran motivima zavisti) realizira, on potamni. Zgodna djevojka počinje biti naporna, velika kuća nije na idealnoj poziciji i oko nje stalno ima nekog posla, o vrtu se nema tko brinuti, brzi auto puno troši.

Nastupa frustracija iz koje se žeđa za novim izazovom, za novim svjetlucavim ciljem. Na taj način, zavist donosi i ushit i gorčinu. Glupo bi bilo reći da je to nešto krivo, nešto što u život unosi samo nemir i nezadovoljstvo. Zavist ljude motivira i na pozitivne promjene. Vidjevši nekog kako mu je u životu dobro, čovjek poželi da i njemu bude tako, pa pokušava smisliti načine kako da do toga dođe. Problem je u tome što zavist često vuče za sobom i želju da se sreća drugoga umanji, kako bi cilj bio dostižniji.

S druge strane, tu je divljenje – suprotnost zavisti. Čovjek bez kapaciteta za divljenje, bez sposobnosti da se nekim ili nečim fascinira osjeća se kao da je prazan, kao da život prolazi mimo njega, ništa ga ne dira. Divljenje je skromna otvorenost, priznanje da je netko u nečemu ´iznad´. A, realno gledano, uvijek je netko u nečemu bolji, sposobniji, vještiji, ljepši, interesantniji od nas.

Kada tom nekom tko je ´iznad´ pristupimo iz pozicije iskrenog divljenja, onda prestaje pozicioniranje i dolazi do svojevrsne podjele iskustva. Na primjer, ako ste zadivljeni nečijom vještinom letenja zmajem, slušajući o njegovim/njezinim iskustvima možete podijeliti tu fascinaciju koju vam osoba kroz razgovor prenosi. Poželite li nakon toga i sami letjeti zmajem, ta će želja biti puno čišća. Zasnivat će se na želji za iskustvom, a ne za samodokazivanjem ili postavljanjem na nečije mjesto.

Divljenje je pozicija djeteta – ono upija svijet, sve mu je novo i fascinantno. Ono što ljude čini da se osjećaju starima nisu godine, već zanemarivanje njihovog unutrašnjeg djeteta koje treba osjećaj zadivljenosti i čuđenja. Istražujući svijet iz pozicije "ne znam, želim te upoznati" hranimo svoje unutarnje dijete novim doživljajima. Problem je u tome što je mnogima, s godinama, sve teže reći "ne znam". A što više toga ne znamo, to je više onog što možemo upoznati, doživjeti, onog čemu se možemo diviti.

Tomica Šćavina
Poticaj

Decko koji zavidi prijatelju zbog neceg takvog ne zna ni sta je to prijatelj...

Ontopic...

Valjda je normalno da covek u zivotu ima ciljeve.. da se ne zavrsi sve posle prve sitnice...
Ima i onih koji tako funkcionisu ali ne mogu prihvatiti da je to neko pravilo...
A i nisam siguran da je kljuc svakog uspeha u rivalstvu...
Barem ja to ne dozivljavam tako...
Mogu da pogledam sta se desava okolo i to iskomentarisem kao fer ili nefer, ali to nece promeniti moju poziciju i uticati na to sta sam sebi zacrtao...

Ako primera radi hocu da imam BMW, ne radim to zbog toga sto Mika ima BMW a ja nemam, a ja sam bolji od njega, nego zbog toga sto mi se dopada BMW i zelim da ga imam zbog sebe, zbog izgleda, udobnosti, sigurnosti, kvaliteta i sl.

Tacno to, npr ako ja imam za cilj da odem u neko mesto, ili da zavrsim fax, i slicno nevidim kakve to veze ima sa zavisti ?
I ono uvezi rivalstva je pogresno na neki nacin, npr ako se ja takmicim sa prijateljom ko vishe dize na benchu ne iz razloga da bih to nekome nabio na nos, nego kao +jedan motiv vishe za napredovanje.. nevidim nista sta je loshe u tome ? hmm

Cini mi se da se text moze gledati iz vise uglova, i iz moga ugla je netacan..

Divim se kad je u pitanju nešto ostvarljivo.  Divljenje me motiviše da i sama uložim određeni trud da se ostvarim na tom planu. Ako je u pitanju nešto što ne mogu mikako da ostvarim, kao recimo da budem 20 godina mlađa, jednostavno se pomirim sa tim. Mada da se ne lažemo po nekad malčice zavidim onima kojima je nešto od Boga dato. Ali nikad nisam pala u napast da zbog toga pravim pakosti.

Дивим се људима који су успели у нечему чему и сама тежим, ипак не могу рећи да им малчице не завидим...али не на успехуи већ на раду, устрајности, понекад и срећи да до тог успеха дођу. Не бих рекла да је то нека малигна завист, већ онако, баш људска.
Таква врста зависти ме мотивише да кажем себи: " Е, могу и ја то!". Кад се дивим, дивим се из срца, искрено и не стидим се да то покажем.

Zavidite li drugim ljudima na njihovom uspjehu? Utječe li takav osjećaj na vlastito vrednovanje? Ako da, morate postati svjesni da takvim razmišljanjem trošite mnogo svoje energije i potencijala uzalud.

Kada sam bio treći razred osnovne škole učiteljica nam je jednom prilikom obećala kako će razred koji skupi najviše smeća, u akciji organiziranoj za čišćenje parka, umjesto matematike sljedeći tjedan gledati film. A trebate shvatiti da svi u to vrijeme nismo imali televizore i da je to bilo nešto zaista posebno. Na kraju dana u kojem smo svi dali svoj maksimum dok smo čekali objavljivanje pobjednika učiteljica je rekla kako smo svi skupili jednako i kako ćemo svi moći pogledati film. Osobno sam bio zadovoljan. Iako sam vjerovao da matematički nismo mogli svi skupiti jednaku količinu, nisam se protivio. Na kraju krajeva, svi ćemo pogledati film umjesto raditi matematiku. Nije bilo razloga za nezadovoljstvo, svi smo bili pobjednici. Ali očito, mnoga djeca su se uzrujala. Sjećam se kako je jedan dječak rekao: „Nije zabavno biti pobjednik ukoliko nitko nije gubitnik“. Neki su za vrijeme cijelog filma gunđali i nisu se mogli opustiti i uživati u filmu, nego su prigovarali zbog nepravde. Očito, mnogi nisu mogli uživati u osobnom uspjehu  ukoliko nisu iza sebe ostavili nekoga poraženog.

Naravno, bili smo djeca, ali dosta često primjećujem taj dječji um i danas kod odraslih i izgrađenih osoba. Ljudi su često nezadovoljni kada nema nikakvog razloga za nezadovoljstvo, kada su zapravo pobjednici.

Ako kod sebe često primjećujete kako ste zavidni drugima na njihovom uspjehu, upitajte se zbog čega? Je li  uspjeh te osobe na neki način potaknuo vaš neuspjeh? Je li zbog toga što vjerujete kako je uspjeh ograničen izvor i da su svi pobjednici na ovom svijetu vaši konkurenti? Je li zbog toga što mislite kako je život okrutan i kako svi drugi imaju više sreće od vas?

Po mome stavu to su najstrašnije misli koje možete imati i ako ih ne izbacite iz glave uništit će sve potencijale za sreću koje imate.

Naravno, svijet je pun kompetitivnih situacija: razgovor za posao, natječaj za stipendiju… Ali um stvara natjecateljske situacije i tamo gdje ih nema. Petica u školi je petica bez obzira bili vi jedini koji ste je dobili ili je svi drugi dobili. Povišica je povišica, nevažno dobio netko drugi višu ili manju od vas. Ako ste vi dobili onoliko koliko ste tražili nema nikakvog razloga za nezadovoljstvo. U takvim situacijama drugi ne determiniraju jeste li vi uspjeli ili ste izgubili. To ovisi samo o vama. Čak i u nekim visoko natjecateljskim situacijama, poput sportskih natjecanja, uspjeh u pravilu ima više veze s vašim stanjem nego time tko su vam protivnici.

Sljedeći put kada primijetite zavist prema drugom čovjeku sasijecite takav osjećaj u krojenu. Nemojte mu dopustiti da uzme maha, jer vas neće odvesti nigdje, ni donijeti vam ništa dobro. Umjesto da na uspjeh gledate kao čašu vode koju će osvojiti sposobniji predator, gledajte kao na nepresušan izvor.

Ako nekome drugom dobro ide, poželite mu sreću. Uživajte u njegovom uspjehu kao vlastitom. A vi se nastavite truditi kako biste i sami došli gdje je on.

 Covermagazin

Ispred prodavnice na Rudniku sam se zapricao sa drugarom, i nekako uspeo da zaboravim novcanik i dokumenta na krovu parkiranog auta ( inace 2 puta mi se desilo da zaboravljam stvari na krovovima tudjih automobila  ), stigao sam kuci, i mama mi sa vrata kaze da je covek iz Rudnika zvao, i ostavio adresu na kojoj mogu sve da pokupim...Novaca nije bila neka velika svota, par licnih dokumenata...E npr. postenje tog coveka je nesto cemu se divim...
Ili npr. devojka koja studira na mom faksu, govori tri jezika a u invalidskim kolicima je...

Sto se zavisti tice, mislim da je ona u ljudskoj prirodi, i da je treba zasluziti...Znash ono tipa vidish nekog prvi put na TV-u u vili sa bazenom, ili npr. asistent na faksu...Ne poznajes osobu, pocnes sa pljuvanjem, a sve vreme u podsvesti prizeljkujes da si npr. na njenom mestu...
Srecom, kod mene stvari teku malo drugacije, i ne prevazilaze granice uobicajene motivacije....

I divim se i zavidim.

nemam kome da zavidim jer sam najbolja u svemu, a divim se samoj sebi   


ima ona poslovica: kad prijatelj postigne uspeh, nesto u meni utihne ...

na zalost, osetila sam na svojoj kozi sta znaci kad ti najbolje drugarice zavide ... nije bilo razloga za to, ali ....

otprilike znam gde su mi granice, koliko mogu da postignem, kad i kako ... toliko sto se tice zavisti ...

a divim se ljudima koji imaju hrabrosti da urade nesto riskantno i uspeju u tome, a narocito onim ljudima koji savesni ...

Већина нас ипак има одређену дозу зависности, мада често то не желимо себи признати...

Завидим, рецимо, онима који имају исти циљ као ја, али га сплетом околности много лакше постигну, не јер су се више залагали, већ су једноставно имали више среће...
Дивим се људима који су постигли своје циљеве и који живе у складу са самима собом, без обзира на све околности...