Policija u Ričmondu "pljačka" automobile!?



U cilju zaštite automobila u SAD policija je u gradu Ričmond napravila pilot-program i počela je da „krade“ vrednije stvari iz parkiranih vozila. Nakon „krađe“ vlasnicima vozila ostavljaju poruku gde ih mogu naći.

Policija odnosi sve što smatraju vrednim, od torbi, navigacionih uređaja, mobilnih telefona… Pojedini građani pobunili su se protiv nove metode, dok većina hvali akciju policije.

Za pilot-projekat izabran je Ričmond, koji je označen kao grad s najvećim porastom provala u poslednjih godinu dana, i to čak 40 odsto. Glavni uzrok tolikog porasta provala je u nepažnji vlasnika automobila, koji često svoja vozila ni ne zaključavaju.

Izvor : Blic.rs

   

Za 11 sekundi lopov je uspeo da probuši lim na Tuaregu, izazvao kratak spoj i otvorio centralnu bravu. U narednih 12 sekundi on ulazi u vozilo, onesposobljuje sistem elektronske zaštite i startuje ga, a zatim u džip seda saučesnik koji ga odvozi u unapred iznajmljenu garažu gde se na vozilu prekucavaju identifikacioni brojevi.

Primer krađe luksuznog džipa za manje od pola minuta vrednog nekoliko desetina hiljada evra pokazuje koliko su lopovi organizovani i kakvom opremom raspolažu. Kradljivci po pravilu u akciju kreću maskirani, a iza sebe ne ostavljaju nijedan trag koji bi policiji pomogao u istrazi.

"Krađom, preprodajom, ali i vraćanjem automobila vlasnicima uz novčanu nadoknadu u Beogradu se bavi nekoliko organizovanih kriminalnih grupa, među kojima su najjače iz Žarkova, Zemuna, Zvezdare. Ove grupe karakteriše stroga podela posla i detaljno planiranje svake krađe", priča za "Blic" Borislav Kovačević, šef Odseka za suzbijanje delikata na motornim vozilima PU za grad Beograd.

On objašnjava da u akciji najčešće učestvuje pet do osam ljudi i da imaju neophodnu logistiku.

"Sve počinje od tipera, koji pronalazi vozilo za krađu. Dok neposredni izvršilac obija automobil ili džip, okolinu osmatra nekoliko stražara. Čim uđe u vozilo, izvršilac kao ključni čovek u lancu odlazi, a u vozilo seda saučesnik koji ga prevozi do unapred pripremljene garaže. Ukradeni automobil štite dva do tri vozila kako bi na vreme uočili policijske patrole, a mobilni telefoni i druga sredstva komunikacije se uništavaju", objašnjava naš sagovornik.

Kada ukradeni automobil stigne na "bezbednu lokaciju", na scenu stupaju autolimari koji menjaju brave i prekucavaju brojeve šasije i motora. Za to vreme falsifikatori pribavljaju lažnu dokumentaciju za vozilo koje preuzimaju distributeri. Njihov zadatak je da pronađu kupca, a transport obično obavljaju ljudi koji nisu u grupi i koji ne znaju za koga rade, a za taj posao dobiju 500 evra.

Deo ukradenih automobila na kojima su delimično prekucani identifikacioni brojevi završava na crnom tržištu Kosova, Crne Gore, dok se pretežno džipovi prodaju na auto-pijaci u Damasku koja radi 24 sata dnevno. Neka vozila se sa lažnom dokumentacijom prodaju u unutrašnjosti Srbije, dobar deo se rastura u delove, a 25 odsto ukradenih automobila vraća se vlasnicima uz novčanu nadoknadu.

"Na taj način delom se finansiraju organizovane grupe. Cena otkupa najčešće iznosi trećinu od tržišne cene vozila, a po pravilu ne dolazi do kontakta između vlasnika i lopova", objašnjava Kovačević.

Zaštitite auto

Za svoje akcije lopovi koriste razne alate, pa je kalauz zamenjen laptopom i savremenom tehnologijom. Kada obiju auto, kradljivci napadaju izlaz za inspekciju koji mehaničarima služi da provere ispravnost vozila, i to tako što se preko OBD kabla konektuju na njega, a zatim dekodiraju automobil preko svog kompjutera.

Borislav Kovačević kaže da upravo taj izlaz može da bude zaštita ukoliko se promeni, tako da samo vlasnik ima adapter preko kog je moguće povezivanje sa kompjuterom. "Vozači bi trebalo da zaštite automobil jer se lopovi najčešće odlučuju da ukradu slabije obezbeđene automobile", kaže naš sagovornik

U Beogradu je u prošloj godini ukradeno 2.301 vozilo, što znači da su lopovi odvozili šest automobila dnevno. Na meti lopova najčešće su automobili iz "Zastavinog" programa koji nemaju nikakvu zaštitu, kao i "Folksagenova" (Volkswagen) vozila, a zabeležen je i prvi slučaj krađe "Zastave" 10. Karakteristično je u prošloj i ovoj godini učestale krađe automobila francuskih proizvođača, pre svih "Renoa" (Renault).

"Tih automobila ima mnogo na ulicama, što lopovima pomaže da prođu neopaženi. Megani, recimo, imaju 'ćorave brave' koje nemaju ključ, već neku vrstu plastične kartice koja je kodirana. Te automobile otvaraju tako što bukvalno lome bočno staklo, posle čega dekodiraju unapred nabavljenu plastičnu karticu i startuju vozilo. Karticu obezbeđuje proizvođač i ona može da se naruči kao rezervni deo. U 'Renou' su nedavno obustavili isporuku jer su shvatili da odlaze u pogrešne ruke", objašnjava Borislav Kovačević.

Lopovi često napadaju i "Reno" Klio (Renault Clio), uprkos činjenici da ne može lako da se obije jer ima čeličnu bravu i zvezdasti ključ. Naš sagovornik upozorava da kradljivci sa tih automobila prvo kradu čep sa rezervoara kako bi napravili repliku ključa. "To građanima treba da bude prvo upozorenje da im je automobil na meti i u tim slučajevima trebalo bi da se obrate policiji kako bi mogli preventivno da delujemo", navodi naš sagovornik.

Ukradena vozila za prva tri meseca u 2009.

Januar

- ukradeno 162
- nađeno 84

Februar 

- ukradeno 123
- nađeno 77

Mart 

- ukradeno 184
- nađeno 72

Petar Veličković - BLIC

ma sve verujem ovoj statistici

Lopovi sve vise kradu jeftinije automobile



Kradljivci automobila sve više kradu jeftinija vozila, ili ne tako nova, saopštila je austrijska policija.

Objašnjenje za ovaj novi trend je u tome da su nova vozila bolje obezbeđena i da policija pretežno kontroliše nove automobile, a pored toga je i povećana potreba za delovima za starije automobile.

Sličan fenomen uočen je i u Nemačkoj, gde je, međutim, istovremeno skočio broj krađa skupocenih vozila, rekao je portparol policije u Brandenburgu Rajnhart Toralf.

Kako u Nemačkoj, tako i u Austriji zabeležen je, kod provala, povećan broj krađa "erbegova". U Austriji je ovaj trend zapažen u poslednja tri meseca, rekao je Franc Lang, direktor bečke kriminalističke službe.

Najpoželjnije marke automobila kod kradljivaca delova su VW i Toyota. Na meti su i navigacije, koje su posebno interesantne za tržište na Bliskom istoku.

Među kradljivcima je najviše Rusa, Ukrajinaca, Gruzijaca, Rumuna i Moldavaca, a sa zapadnog Balkana iz Srbije, Crne Gore, Albanije i Makedonije. Slede zemlje poput Poljske, Mađarske, Češke i Slovačke.

Nakon više godina opadanja broja krađa automobila od prošle godine zabeležen je porast. Negativan rekord zabeležen je u martu ove godine, kada je u Austriji ukradeno 499 vozila, od čega 307 u Beču.

Zbog ovog rasta policija je preduzela određene korake, kao što je uspostavljanje specijalne komisije istok (Soko Ost), koja je na istoku zemlje kontrolisala sumnjive automobile pre izlaska iz zemlje.

Od uvođenja tih mera, to jest od leta, pada broj kradenih vozila, a cilj policije je, kako je istakao Lang, da se smanji broj krađa na prošlogodišnji nivo.

Međutim, kradljivci automobila deluju veoma profesionalno, odlično su informisani o uspesima policije i svoju taktiku menjaju u roku od svega sat vremena. Oni menjaju brzo rutu za izvođenje vozila iz zemlje, ili ga rasklapaju u delove. Kradljivci su dobro povezani, ali se radi pretežno o nizu izolovano delujućih grupa, kazao je Lang.

Izvor:AutoBlog

Alarm riješim za 5 sekundi




 
Čovjek iz vrha beogradske auto mafije otkrio nam je kako je u 30 godina otuđio više od tisuću automobila i zašto prava zaštita od krađe ne postoji

Postoji li stopostotna zaštita od krađe?[ Isplati li se ulagati novac u zaštitne sustave što se oglašavaju na televiziji i u novinama ili je to samo bacanje novca? Odgovore na spomenuta pitanja što muče tisuće vozača odlučili smo potražiti iz prve ruke - kod ljudi koji se bave krađama. U Hrvatskoj nismo uspjeli naći sugovornika, ali nismo se dali smesti, pa smo ga tri tjedna kasnije pronašli u Srbiji. S pripadnikom srbijanskog podzemlja s podebljim policijskim dosjeom dogovorili smo razgovor na njegovom terenu - benzinskoj crpki sedamdesetak kilometara pred Beogradom, sjedištem automafije na Balkanu. Naš sugovornik, visok i mršav sredovječni muškarac u pripijenoj crnoj majci i sa zlatnim lancem oko vrata, stigao je točno u zakazano vrijeme - osam sati uvečer – u sasvim neupadljivom, dvadesetak godina starom sivom Mercedesu 250D (linija W124). Pozdravljamo se i sjedamo za stol. Bez fotoaparata, bez diktafona, bez treće osobe.

Za početak ga pitam je li teško provaliti u automobil?

- Ma, jok! Danas sve imaš na internetu. Brava na vratima može se obiti običnim magnetom i teniskom lopticom, a centralno zaključavanje otvoriti daljinskim za televizor i elektrošokerom. Puno je teže provaliti u novija kola, jer su bolje zaštićena pa često treba koristiti i skupe laptope (specijalne elektroničke uređaje za krađe, op.a.). Sve ti to zajedno ne traje dulje od dve-tri minute.

Nije li vas strah alarma?

- Zašto? Ajde iskreno reci kad si posljednji put skočio na prozor kad si čuo sirenu alarma? Pred deset godina, jel tako? Pa sviraju brate po cijeli dan, barem ovde kod nas u Beogradu! A i lako se utišaju. Samo otvoriš haubu i u sirenu uštrcaš pur-pjenu ili naguraš običnu kuhinjsku krpu.

Kako se uopće pripremate za krađu?

- Ovisi što je na rasporedu. Nema priprema ako se diže Yugić ili deset godina stari Golf. Jednostavno klepiš prvi na kojeg naiđeš. Jedino moraš paziti da nije jako hrđav da ga kasnije možeš dobro utopiti. Ako je riječ o novijim, skupljim kolima s jakom zaštitom, prvo se raspitaš kod poznatih u servisima i praonama ili ga pratiš par dana da bih pohvatao navike vlasnika.

Zvuči kao ozbiljna stvar. Radite li sami ili imate pomoćnike?

- Na autu uvijek radiš u dvoje, a ponekad i u troje. Dok obijaš bravu, drugi ti pomaže i čuva ti leđa. Kad je skuplji auto u pitanju, pridružuje ti se i treći, na njemu je da sa sigurne udaljenosti promatra što se zbiva u neposrednoj blizini i da ti osigura prostor za bijeg u slučaju opasnosti. Ako treba i da zapuca.

Pretpostavimo da ste uspjeli ući u unutrašnjost. Sad vas čekaju još mehanička i elektronička zaštita, zar ne?

- Točno. Prvo lomiš bravu da oslobodiš upravljač i startaš motor. To nije problem kod starih auta koji imaju bravu sa širokim prorezom za ključ, pa možeš ugurati lomilicu, strgati bravu i zapaliti motor na žice, kao u američkim filmovima. Ali nova kola imaju uzak otvor za ključ, pa prvo moraš iščupati uložak radapcigerom i na licu mjesta narezati novi ključ. Poslije sve zajedno vraćaš u bravu i pališ motor kao da imaš originalni ključ.

A što je s dodatnim zaštitnim sustavima poput blokade upravljača ili ručice mjenjača? Isplati li se tih par stotina uloženih eura?

- Rijetko. Sve se to da riješiti, isto kao i alarm. Poluge na volanu ne vrijede ni pišljiva boba, a i ručica mjenjača danas se oslobađa blokade za pola minute.

Mehaničke prepreke se, dakle, lako provaljuju. A što je s elektroničkima, poput tvorničke blokade paljenja?

- E pa, postoji elektronika i za naše potrebe. Mi koristimo male računare koji se spajaju u priključak za dijagnostiku na autu. Zato ih i zovemo laptopi. Svaki auto ima drugačiju zaštitu, pa moraš imati različite laptope za različita kola. Skup sport...

Je li vam se ikad dogodilo da niste uspjeli pokrenuti motor?

- Desi se, šta ćeš! Neke ni ne pokušavaš upaliti na licu mjesta, jer imaju predobru elektroničku zaštitu, nego ih uz pomoć drugih ukradenih kola odguraš do garaže. Glavno da oslobodiš volan, da se može voziti. Za guranje se najčešće koristi stara Mazdu 626. Nije upadljiva i ima ludo čvrst prednji branik, pa možeš da guraš drugi auto ispred sebe i sa sto na sat. Nažalost, sve su rjeđe i rjeđe...

Nije li to malo preupadljivo gurati automobil usred bijela dana?

- Većinom to radiš noću, a i garaža je rijetko kad udaljena više od dve-tri minute. Svaka ekipa na svom teritoriju ima po pedeset garaža, uglavnom blizu autocesta ili uz široke gradske avenije.

Pedeset garaža?! Nije li to malo preskupo?

- Nije. Računaj, ako te svaka garaža mjesečno dođe stotinjak eura, sve zajedno te ispadne oko pet hiljada eura mjesečno, a toliko uzmeš za jedan Passat.

A što ako vam se na putu ispriječi policija ili ne stignete do garaže?

- Drotovi uvek stoje na istim pozicijama, pa ih lako zaobiđeš ili jednostavno pričekaš da odu. A ako ti je gužva, ni ne ideš do garaže, nego kola prebaciš do prvog parkirališta i prekriješ ih ceradom, pa ih pokupiš za dan-dva.

Kamo dalje odlaze auti iz garaža?

- Ovisi jesi li ga ukrao radi rezervnih dijelova, preprodaje ili otkupa. Za dijelove se kradu uglavnom jeftinija, stara kola poput Golfova, Unića i Yugića... Ne voziš ih u garažu, nego direktno u radionu, gdje te čekaju majstori za rastavljanje. Tri-četiri sata rada i auto je već u dijelovima.

Spomenuli ste i krađe za otkup. Kako to ide?

- Dan-dva pošto je sakriven u garažu, telefonom zovemo vlasnika i tražimo otkupninu, obično oko 30 do 35 posto vrijednosti auta. Ako se vlasnik pridržava dogovora i ne zove drotove, pošteno ćemo ga izvozati s kraja na kraj grada da se uvjerimo da ga nitko ne prati, pokupiti novac i zatim mu reći gdje će pronaći kola. To je nepisano pravilo, jer ako se pročuje da se ne držimo dogovora, ljudi će prestati da plaćaju.

A što ako čovjek ipak sve dojavi policiji kako mu nalaže vlastita savjest, ali i zakon?
- Ništa. Kraj priče. Zapališ mu auto da prikriješ tragove.

Najviše automobila, pretpostavljamo, krade se za preprodaju, zar ne?

- Da, ali samo kad su u pitanju skuplji auti kao BMW X5 ili Audi A6. Čim ga digneš, skidaš originalne i stavljaš nove tablice, uglavnom njemačke, pripremljene danima prije krađe. Ima ih na internetu po deset eura. Izgledaju isto kao i originalne, nitko ne može da provali jesu li prave. Ni papire nije teško nabaviti - njemačku prometnu dozvolu na crno dobiješ za 200 do 300 eura. Izgleda bolje od originala, vjeruj mi!

Kamo dalje odlaze ukradeni automobili?

- Prema grani, gdje je dogovoren prelazak. A da nas na putu do tamo ne bi slučajno iznenadila prometna, ispred nas ide mamac. Automobil s čistim papirima, danju bez prednje registarske pločice, a noću s jednom pregorenom žaruljom. Što misliš, koga će drot da zaustavi, tebe ili mamac?

Dobro, a na granici?

- Da se ne lažemo, uvijek sve može da se riješi, ali ima svoju cijenu. Jednom je to sto, drugi put hiljadu eura. Glavno da nema rizika. Kad jednom izađeš iz zemlje u kojoj su kola ukradena, dalje sve ide kao po loju. Mirno se voziš sve do krajnjeg kupca, a to su ti najčešće ljudi iz jugoistočne Europe, od Albanije i Kosova do Bugarske, Turske... Sve do Bliskog istoka.

Izvor: autoklub.jutarnji.hr

Postavi onaj klip ako mozes.

Ne mogu.  Pokushavao sam, al' nema nigde link, a nema ga na YouTube-u. 

koi klip?

Nalazi se uz ovaj text, al' ne mogu da ga ubacim, neku chudan "plejer"...

http://autoklub.jutarnji.hr/aktualno/istrazujemo/clanak/art-2009,10,8,ISTRAZUJEMO-KRADJE-AUTOMOBILA,5359.auto?artpg=2

Dobar text! 
A sad sad sam video i klip... Da li je fake ili stvarno?