otprilike sam isto hteo reci,a i imam utisak da se mnogi psihijatri danas prelako razbacuju dijagnozama.Ipak nije iskljucheno da danas ima vishe sluchajeva autizma zbog recimo gomile djubreta koji roditelji konzumiraju,od hrane,lekova do droge,stresa i tempa zivota kojim se danas zivi...

 za autizam kao bolest se znalo josh u 19.veku . moguce je da 30íh nije bilo moguce dijagnostikovati toliko dobro sluchajeve kao danas ,ali povecanje od 50 do 100 puta je bash previshe ... chak se i CNN slaze da je to sumnjivo ... 

Svetski dan osoba sa autizmom – 2. april
Sreda, 2. april 2008. 18:36    

U Evropi živi oko pet miliona ljudi sa autizmom, što je oko 0,6 odsto ukupne populacije, a 2. april se od ove godine obeležava kao Svetski dan osoba sa autizmom.

Autizam je veoma složen razvojni poremećaj koji se javlja tokom prve tri godine života, može da pogodi bilo koju porodicu, bez obzira na etničku i socijalnu pripadnost i četiri puta je učestaliji kod muškaraca nego kod žena.

Osobe sa autizmom imaju identične ljudske vrednosti kao i bilo ko drugi i prema tome imaju ista ljudska prava kao i druge osobe sa invaliditetom, iako su osobe sa autizmom često više i ozbiljnije diskriminisane.

U Srbiji se već tri decenije o osobama sa autizmom i njihovim porodicama brine Republičko udruženje za pomoć osobama sa autizmom, u okviru koga funkcioniše deset lokalnih udruženja po većim gradovima Srbije.

Osnovni cilj Udruženja je stalno traženje sistemskih rešenja koja će omogućiti ostvarivanje prava osoba sa autizmom na adekvatnu dijagnostiku, obrazovanje, pravo na rad, zdravstvenu zaštitu, smeštaj i pomoć njihovim porodicama.

Svetski dan posvećen osobama sa autizmom obeležava se 2. aprila od decembra meseca prošle godine na osnovu rezolucije koju je usvojila Generalna skupština Ujedinjenih nacija.

(Tanjug)

Autizam - kompleksan razvojni poremećaj

Autistični poremećaj (infantilni autizam, Kannerov sy., autistični sindrom, autizam) globalni je razvojni poremećaj koji počinje u djetinjstvu, većinom u prve tri godine života, zahvaća gotovo sve psihičke funkcije i traje cijeli život.


Osnovna obilježja autizma

   
Autizam je 4 puta čršći u dječaka nego u djevojčica.

Osnovni simptomi poremećaja su nedostatak emocionalnih odgovora prema ljudima i stvarima, nedostatak verbalne i neverbalne komunikacije, osobito poremećaj u razvoju govora, bizarnosti u ponašanju i stereotipije. Poremećaji se manifestiraju u ranom djetinjstvu i nisu izlječivi.

Autizam određujemo prvenstveno kao razvojni poremećaj, a njegova prezentacija mijenja se ovisno o dobi i životnom iskustvu.
Procjenjuje se da u Europskoj zajednici populaciju osoba s poremećajima iz autističnog spektra čini oko milijun osoba od 375 milijuna stanovnika. Prevalencija u dječaka je 4 puta veća nego u djevojčica. Poremećaj je nađen na svim razinama inteligencije, međutim 70 - 80% slučajeva funkcionira na značajno nižoj razini intelektualnog i adaptivnog funkcioniranja.

Sljedeći pridruženi problem je epilepsija, koja se javlja kod svake treće osobe sa autizmom.

Klinička slika

Kod svih slučajeva prisutna su klinička obilježja na tri područja:

1. Poremećaji u razvoju socijalnih kontakata i interakciji

Poremećaji na socijalnom području javljaju se na različite načine. Kod nekih osoba postoji značajno socijalno osamljivanje, drugi su pasivni u socijalnoj interakciji sa slabim ili prikrivenim interesom za druge osobe. Suprotno tome, kod nekih osoba dolazi do veoma aktivnog upuštanja u socijalnu interakciju na osebujan, nametljiv i jednostrani način. Zajednička je svima ograničena sposobnost za empatijom, ali su sposobni pokazivati osjećaje na svoj vlastiti način.

2. Oštećenje verbalne i neverbalne komunikacije

   
Neki nemaju razvijen govor, drugi su prividno rječiti, no svima nedostaje sposobnost da vode obostranu dvosmjernu razmjenu i komunikaciju.
Neki nemaju razvijen govor, drugi su prividno rječiti, no svima nedostaje sposobnost da vode obostranu dvosmjernu razmjenu i komunikaciju. Stil i sadržaj njihovih jezičnih vještina je osebujan, uključujući izmišljanje riječi, reverziju zamjenica i eholaliju koja se manifestira kroz ponavljanje riječi ili kraćih rečenica npr. Na upit "Da li si gladan?" dijete ogovara "Da li si gladan?".

Emocionalne reakcije na verbalno i neverbalno obraćanje su neodgovarajuće.

Razvoj govora u autističnih osoba može biti prekinut ili u regresiji. Repertoar ekspresije i regulacije emocija je različit, ponekad ograničen a katkada pretjeran.

3. Sužen repertoar interesa i ponašanja

   
Aktivnost mašte je oštećena, što koči i ograničava njihovu sposobnost razumijevanja namjera i emocija drugih ljudi. U nekim slučajevima javlja se pojava pretjerane maštovitost, no to se rijetko događa. Autistične osobe također imaju ograničene sposobnosti anticipiranja onog što se može dogoditi kao i savladavanja prošlih događaja.

Mnoga djeca sa autizmom razvijaju specifične interese ili preokupacije neobičnim sadržajima, a u mnogim slučajevima javlja se neuobičajena preosjetljivost ili neosjetljivost na pojedine podražaje.

Nadalje obično pridružena nespecifična obilježja uključuju: anksioznost, poremećaje spavanja i obrasca hranjenja, gastrointestinalne smetnje, silovite napade bijesa nerijetko s autoagresivnim ponašanjem.

   
Objavljeno: 26.03.2008.
Autizam - kompleksan razvojni poremećaj
Autistični poremećaj (infantilni autizam, Kannerov sy., autistični sindrom, autizam) globalni je razvojni poremećaj koji počinje u djetinjstvu, većinom u prve tri godine života, zahvaća gotovo sve psihičke funkcije i traje cijeli život.

   Osnovna obilježja autizma
   Klinička slika
   1. Poremećaji u razvoju socijalnih kontakata i interakciji
   2. Oštećenje verbalne i neverbalne komunikacije
   3. Sužen repertoar interesa i ponašanja
   Specifičnosti u odrasloj dobi, prava i potrebe osoba s autizmom
   1. U socijalnim odnosima praktički nema poboljšanja:
   2. Verbalna i neverbalna komunikacija:
   3. Ponašanje je ograničeno na jednolično i ponavljajuće.
   4. Druga obilježja:
   Potrebe odraslih osoba s autizmom
   Zaključak
   Literatura

Osnovna obilježja autizma

   
Autizam je 4 puta čršći u dječaka nego u djevojčica.
Osnovni simptomi poremećaja su nedostatak emocionalnih odgovora prema ljudima i stvarima, nedostatak verbalne i neverbalne komunikacije, osobito poremećaj u razvoju govora, bizarnosti u ponašanju i stereotipije. Poremećaji se manifestiraju u ranom djetinjstvu i nisu izlječivi.

Autizam određujemo prvenstveno kao razvojni poremećaj, a njegova prezentacija mijenja se ovisno o dobi i životnom iskustvu.
Procjenjuje se da u Europskoj zajednici populaciju osoba s poremećajima iz autističnog spektra čini oko milijun osoba od 375 milijuna stanovnika. Prevalencija u dječaka je 4 puta veća nego u djevojčica. Poremećaj je nađen na svim razinama inteligencije, međutim 70 - 80% slučajeva funkcionira na značajno nižoj razini intelektualnog i adaptivnog funkcioniranja.

Sljedeći pridruženi problem je epilepsija, koja se javlja kod svake treće osobe sa autizmom.

Klinička slika

Kod svih slučajeva prisutna su klinička obilježja na tri područja:

1. Poremećaji u razvoju socijalnih kontakata i interakciji

Poremećaji na socijalnom području javljaju se na različite načine. Kod nekih osoba postoji značajno socijalno osamljivanje, drugi su pasivni u socijalnoj interakciji sa slabim ili prikrivenim interesom za druge osobe. Suprotno tome, kod nekih osoba dolazi do veoma aktivnog upuštanja u socijalnu interakciju na osebujan, nametljiv i jednostrani način. Zajednička je svima ograničena sposobnost za empatijom, ali su sposobni pokazivati osjećaje na svoj vlastiti način.

2. Oštećenje verbalne i neverbalne komunikacije

   
Neki nemaju razvijen govor, drugi su prividno rječiti, no svima nedostaje sposobnost da vode obostranu dvosmjernu razmjenu i komunikaciju.
Neki nemaju razvijen govor, drugi su prividno rječiti, no svima nedostaje sposobnost da vode obostranu dvosmjernu razmjenu i komunikaciju. Stil i sadržaj njihovih jezičnih vještina je osebujan, uključujući izmišljanje riječi, reverziju zamjenica i eholaliju koja se manifestira kroz ponavljanje riječi ili kraćih rečenica npr. Na upit "Da li si gladan?" dijete ogovara "Da li si gladan?".

Emocionalne reakcije na verbalno i neverbalno obraćanje su neodgovarajuće.

Razvoj govora u autističnih osoba može biti prekinut ili u regresiji. Repertoar ekspresije i regulacije emocija je različit, ponekad ograničen a katkada pretjeran.

3. Sužen repertoar interesa i ponašanja

   
Aktivnost mašte je oštećena, što koči i ograničava njihovu sposobnost razumijevanja namjera i emocija drugih ljudi.
Aktivnost mašte je oštećena, što koči i ograničava njihovu sposobnost razumijevanja namjera i emocija drugih ljudi. U nekim slučajevima javlja se pojava pretjerane maštovitost, no to se rijetko događa. Autistične osobe također imaju ograničene sposobnosti anticipiranja onog što se može dogoditi kao i savladavanja prošlih događaja.

Mnoga djeca sa autizmom razvijaju specifične interese ili preokupacije neobičnim sadržajima, a u mnogim slučajevima javlja se neuobičajena preosjetljivost ili neosjetljivost na pojedine podražaje.

Nadalje obično pridružena nespecifična obilježja uključuju: anksioznost, poremećaje spavanja i obrasca hranjenja, gastrointestinalne smetnje, silovite napade bijesa nerijetko s autoagresivnim ponašanjem.

Pored varijacija na planu ponašanja, također postoji ogromna raznolikost u razini mentalnog funkcioniranja koja se kreće od prosječne, čak natprosječne inteligencije do teških intelektualnih poteškoća. Kod tri četvrtine slučajeva autizma istodobno postoji i intelektualno oštećenje.

Specifičnosti u odrasloj dobi, prava i potrebe osoba s autizmom

   
Stabilna okolina i nastavak poučavanja omogućuju napredovanje odraslih osoba, čak i onih za koje takva predviđanja nisu očekivana u odnosu na funkcioniranje u djetinjstvu i ranoj adolescenciji.

Doba adolescencije definira se kao period dostizanja određene zrelosti, samostalnosti s preuzimanjem odgovornosti. Većina autistične djece zadržava oznake autizma u adolescentnoj dobi. Zbog razvoja i promjene kliničke slike, često s adolescencijom dolazi do destabilizacije donekle stabilne ličnosti. U mnogo slučajeva čini se da adolescencija može biti produžena i znatno se protezati u kasne dvadesete. Na kraju tog perioda, u odrasloj dobi (kronološki gledano), većina osoba postaje smirenija i stabilnija, iako njihove autistične osobine ostaju. Stabilna okolina i nastavak poučavanja omogućuju napredovanje odraslih osoba, čak i onih za koje takva predviđanja nisu očekivana u odnosu na funkcioniranje u djetinjstvu i ranoj adolescenciji.

Pored varijacija na planu ponašanja, također postoji ogromna raznolikost u razini mentalnog funkcioniranja koja se kreće od prosječne, čak natprosječne inteligencije do teških intelektualnih poteškoća. Kod tri četvrtine slučajeva autizma istodobno postoji i intelektualno oštećenje.

1. U socijalnim odnosima praktički nema poboljšanja:

Nedostaje im sposobnost iskazivanja empatije, što rezultira mnogobrojnim problemima u izgrađivanju prijateljstva, seksualnom ponašanju i životu u zajednici.

2. Verbalna i neverbalna komunikacija:

Osnovno razumijevanje verbalnog jezika varira od praktičkog nerazumijevanja do besprijekornog razumijevanja. Neverbalnu ekspresiju drugih ljudi često pogrešno tumače.

3. Ponašanje je ograničeno na jednolično i ponavljajuće.

Neprikladno ponašanje može dominirati ponašanjem ili biti toliko neznatno i jedva primjetno. Čak i kada je ovaj tip ponašanja smanjen, obično postoji ostatak dijela takvog modela ponašanja. Složeniji modeli ritualnog ponašanja mogu se i dalje razvijati ili ponovno pojavljivati.

4. Druga obilježja:

Osobe kod kojih je ranije bilo dominantno hiperaktivno ponašanje mogu postati neaktivne i pasivne. To je moguće spriječiti kontinuiranom edukacijom i tretmanom.

   Potrebe odraslih osoba s autizmom

 Radi osmišljavanja programa habilitacije, rehabilitacije i edukacije za odrasle osobe s autističnim poremećajima potrebno je odrediti koje općeljudske i posebne potrebe on mora obuhvatiti.

Međunarodno udruženje Autizam-Europa je na kongresu održanom u Den Haagu 1992 godine donijelo Povelju o pravima osoba s autizmom (prijevod UZAH, 2001). Osnovno je načelo Povelje da ljudi s autizmom trebaju imati ista prava i povlastice kao i cijela europska populacija, ostvarive na primjeren način i u najboljem interesu osoba s autizmom. Posebno se ističe njihovo pravo na slobodan i ispunjen život do granica njihovih mogućnosti.

Potrebe odraslih osoba s autizmom općenito se dijele u 3 osnovne skupine:

1. osobne potrebe, uključujući socijalne i emocionalne potrebe (briga o sebi, zdravlje, fizičke potrebe, razvoj interesa i / ili hobija);

2. potrebe pojedinaca unutar neposredne okoline - obitelji i institucije (razvijanje tolerancije i prihvaćanja drugih, prepoznavanje potreba drugih i sposobnost komuniciranja s drugima, iako u ograničenoj jednostavnoj kontekstualnoj interakciji);

3. potrebe pojedinaca u široj okolini ( često zbog netolerantnog odnosa okoline nužno je da ove osobe razviju što viši stupanj samostalnosti kako bi mogle koristiti sadržaje koje im ta sredina nudi).

Osnovno je načelo Povelje da ljudi s autizmom trebaju imati ista prava i povlastice kao i cijela europska populacija, ostvarive na primjeren način i u najboljem interesu osoba s autizmom. Posebno se ističe njihovo pravo na slobodan i ispunjen život do granica njihovih mogućnosti.

Zaključak

Autizam određujemo prvenstveno kao razvojni poremećaj, a njegova prezentacija mijenja se ovisno o dobi i životnom iskustvu .Osnovni simptomi poremećaja su nedostatak emocionalnih odgovora prema drugim osobama , nedostatak verbalne i neverbalne komunikacije uz prisutnost specifičnih oblika ponašanja.
S ciljem postizanja određene kvalitete tretmana za osobe s autizmom neophodno je predvidjeti bazične uvjete koje resursna Ministarstva nepotpuno sagledavaju :
-odgovarajuće prostorne uvjete za njihov smještaj, boravak i terapijsku intervenciju;
- posebne, individualno prilagođene zdravstveno obrazovne i socijalne programe;
- stručno osposobljene i motivirane profesionalce.

Nažalost, nismo ni svjesni u kako teškim prostornim uvjetima uz minimalna izdvajanja društva stručno i profesionalno rade stručnjaci kojima ne manjka motivacija. Prijeko je potrebna veća senzibilizacija društva za rješavanje svakodnevnih problema s kojima se suočavaju djelatnici i klijenti . Poboljšanje izvođenja rehabilitacijskih programa moguće je samo uz zadovoljavanje gore navedenih uvjeta .


   Prof.dr.sc. Dubravka Šimunović
Jadranko Lisak, bacc, radne terapije
Izvor: Pliva Zdravlje

dosta sam citala ovde u americi , gde zivim , o povezanost MMR vakcina i autizma , ali nista , o vezi izmedju autizma i ostalih vakcina, kao npr. DTaP, Hib,Ipv,  Pcv.  Moja cerka, koja ima sada skoro 3 meseca primila je samo prvu i drugu dozu hepatitisa b, ali sada ozbiljno razmisljam da li da je dalje vakcinisem.   Da li neko zna nesto o vezi izmedju ovih drugih vakcina i autizma?

Uzrok autizma nedostatak proteina u mozgu?

Autizam i drugi cerebralni poremećaji možda su posledica nedostatka jednog proteina važnog za uspostavljanje mreže komunikacije u mozgu, saopštili su američki naučnici. Stručnjaci iz Instituta za medicinu u Masačusetsu izjavili su da enzim Cdk5, koji utiče na stvaranje proteina CASK potrebnog za komunikaciju, može stvoriti abnormalni protein koji ne može da uspostavi pravu moždanu komunikacionu mrežu ili sinapse. Sinapse omogućavaju da informacije iz jednog neurona pređu u drugi, što je veoma bitno za sposobnost učenja i pamćenja.

– Ako postoji ograničen broj sinapse, onda to veoma utiče na funkcije nervnog sistema – izneo je profesor dr Li Hujcaj u studiji objavljenoj u medicinskom časopisu "Neuron".

Enzim Cdk5 može da menja proteine. Njegov osnovni zadatak jeste da pomogne novim neuronima da pronađu pravilan položaj tokom razvoja u mozgu, a u novom istraživanju se navodi da bi taj enzim možda mogao i da ima bitnu ulogu u formiranju sinapsi. Naučnici navode da postoji mogućnost da je uzrok autizma molekularne prirode.

– Najprihvatljivija hipoteza jeste da je autizam defekt u formiranju sinapse – rekao je dr Hujcaj i dodao da su uočene i određene mutacije proteina CASK i enzima Cdk5 kod osoba koje imaju drugih neuroloških problema.

Autizam je biološki poremećaj mozga koji oštećuje razvoj komunikacije i društvene veštine. Bolest obuhvata širok spektar poremećaja i mnogi opisuju autiste kao "osobe u svom svetu". Javlja se u ranom detinjstvu, od treće do pete godine. Uzrok autizma još uvek je nepoznat, ali se zna da je mnogo češći kod žena nego kod muškaraca.

Gradjanski list

Očinstvo posle 40. - veliki rizik autizma za dete

Brojne medicinske studije su pokazale da starije majke imaju znatno veću verovatnoću da rode dete s Daunovim sindromom - odnosno mongoloizmom - ili nekom drugom abnormalnošću.
Jedno novo istraživanje ukazuje da su i deca starijih očeva pod znatno većim rizikom od razvojnih poremećaja.
Rezultati jedne nove studije ukazuju na vezu između starosne dobi oca i verovatnoće da njegova deca razviju autizam. Muškarci stariji od 40 godina gotovo šest puta češće imaju autističnu decu od muškaraca mlađih od 30 godina. Muškarci u tridesetim godinama jedan i po put su češće očevi autistične dece od onih u dvadesetim godinama ili mlađih.
U istraživanju su proučavana deca rođena u Izraelu, osamdesetih godina prošlog veka, a rezultati proističu iz njihovih zdravstvenih pregleda za vojsku, kada su imali 17 godina. Kod svih 130.000 tinejdžera postojali su podaci o starosnoj dobi oca i majke, a kao autistično bilo je dijagnostikovano 110 osoba, dakle po osam na svakih deset hiljada ispitanika.
Studiju je predvodio Abraham Rajcenberg sa Medicinskog fakulteta „Mount Sinau”, u Njujorku, i Psihijatrijskog instituta „King's College”, u Londonu. Rezultati  su objavljeni u septembarskom izdanju časopisa "Archives of General Psychiatry", koji objavljuje Američko medicinsko udruženje.

Autizam je poremećaj koji se primeti u ranom detinjstvu, a obuhvata čitav spektar poremećaja, od blagih do vrlo teških, uglavnom pogađajući razvoj društvenih i komunikacijskih sposobnosti. Autistična deca takođe pokazuju emocionalnu izolovanost od drugih osoba i često, sklonost repetitivnim radnjama, kao što je beskrajno ljuljanje napred-nazad.
Nedavno je američki Nacionalni institut za zdravlje objavio početak tri velike studije o autizmu. Jedna ima za cilj definisanje razlike kod autistične dece s različitim razvojnim fazama. Druga studija će meriti kvalitet lečenja jednog oblika autizma antibioticima. Treća će pokušati da utvrdi da li je  uklanjanje teških metala iz organizma obolelih svrsishodno u borbi protiv autizma.

Izvor

Psi pomažu autističnoj deci

Ponedeljak, 21. april 2008. 14:12    

Specijalno dresirani psi su počeli da se koriste u Americi za pomoć deci s autizmom. Psi, kako je preneo "Glas Amerike", pomažu u smirivanju dece i omogućavaju njihovoj porodici malo lakši način života.

Jedan od korisnika novog programa je i petogodišnja Holena Gonzales iz San Dijega, u Kaliforniji, koja ima posebnu vezu s treniranim psom Mafetom.

Holenina majka Rebeka Kuk je istakla da je Mafet promenio život njene ćerke jer je briga za tog psa stvorila kod devojčice osećaj odgovornosti koji će nositi do kraja života.

"Holenine komunikacione sposobnosti su se uvećale tri puta za tri meseca od kako je Mafet s nama u kući, a njena ličnost je isplivala na površinu, postala je mnogo društvenija", rekla je majka devojčice.

Autizam je bio-neurološki poremećaj koji utiče na razvoj mozga. Niko ne zna tačan uzrok autizma, ali lekari se slažu da se broj novih slučajeva povećava. Autistične osobe obično imaju teškoća u komunikaciji, socijalizaciji, ponašanju i učenju.

Neki ljudi s autizmom ne mogu da govore, nekima je potrebna posebna nega, a neki nikada neće biti u stanju da žive samostalno.

Medicinski stručnjaci su ustanovili da rano uspostavljanje dijagnoze i lečenje u velikoj meri poboljšavaju sposobnosti dece s autizmom.

Ljudi obično misle da osobe s autizmom ne mogu da opšte s drugima i da imaju teškoće da shvate svet oko sebe, ali takva percepcija se, srećom, menja, preneo je "Glas Amerike".

(Tanjug)

Izvor: MTS-Mondo

na kontextu senzitivan imput-integracija je oštećen kod Autistima po Firth-u. Inače sa MRI i PET-om su otkrili da frontalno-striatalni seme više produktuju dopamin, al po mnom knjigu na dopaminski lekovima ne reaguju svi autisti uspešno. Najočevidniji je hiat u naivni teorju svesti,iako sa nekim Tom testu to ne slaže.
Što sam čitao i bilo je najzanimljiviji to je bilo da autisti imaju extra muški mozak, sa planiranjom i apstraktnom funkcijama, samo toliko već je razvijeno, da nije moguće već to iskoristiti. I već imputna informacija doživi deformaciju.

Koliko ja kapiram fazon, autizam je nesto na foru "ne znam nista, bas me briga za sve", dakle neka vrsta otudjenosti od svega, ali ne svojevoljno, zato sto neko tako hoce ili zato sto misli da je to cool, vec zato sto je u pitanju poremecaj.

Procitala sam negde da su takve osobe izuzetno darovite za odredjene stvari.