Jaoo Igore, kako si ti to samo lepo iskarikirao, mora da si ponosan na sebe... 

Ali to jednostavno nije istina. 
Stvarno me mrzi da ti objašnjavam koliko si u zabludi. Moral i etiku sigurno nije izmislila crkva, to je nešto što bi svi trebali da posedujemo u sebi. Zapravo instiktivno i posedujemo ali nas sistem uči drugačije. Pozabaviću se time u okviru teme malo kasnije. 

Zasad zaista ne razumem ni tebe koji pokušavaš da nam objasniš da tvoj Bog ima najveću pišu od svih drugih Bogova, ni Makrosa koji tvrdi da Bogovi ne samo da nemaju pišu već ni ne postoje... nije mi jasno zašto je sve to bitno za ovu temu.  Bitno je samo u nekim osnovnim površnim crtama. 
Ovde validno mišljenje ne može izgleda doneti ni ateista ni teista... ovde se zdravorazumski može prodiskutovati po meni samo sa jednim agnostikom. 

WhiteGoa a kako bi bilo sa tamno nastrojenim ateistom 

Ateisti trenutno vladaju zemljeom i svaka vlast a ima ih dosta uglavnom one najace su ateisticke, pogledaj npr rusiju bivsa komunisticka crkvi je bilo zabranjeno bilo kakva pomisao da se mesa u politku, pogledaj USA kod njih crkva nikad nije smela da se mesa u politiku ili engleze lude pa oni vise veruju u deda mraza nego u isusa hrista.
Ti drugar zivis u iluziji jer ne shvatas realnost nego slepo verujes u ono sto su ti nametnuli ali nisi ti kriv, a danasnji bog svim, dobro ne bas onima sto zive u plemenima, ali 80 % ljudi na planeti veruju u NOVAC.

Da malo pojasnim citatima iz knjige "Hologramski svemir", autor Michael Talbot. Samo cu Vam reci da sve sto budete procitali, su radili fizicari, ne teolozi. Neke od njihovih teorija su jos kontroverzne, mednjutim, eksperimentalno ih potvrdjuju. Enstain se i pobunio protiv jedne takve, da bi se nakon nekoliko decenija pokazalo da nie bio u pravu. Jednostavno se taj period cekanja na potvrdu teorije, dogodio zbog nepostojanja uredjaja dovoljne preciznosti.


Postoje dokazi koji ukazuju na to sa su naš svijet i svi u njemu - od snježnih pahuljica do stabala javora, zvijezda padalica i elektrona u vrtnji - samo slike nalik duhu. Projekcija iz razine stvarnosti koja je u toj mjeri izvan naše da je doslovno izvan i prostora i vremena.
Glavni arhitekti ove zapanjujuće zamisli među najeminentnijim su svjetskim misliocima: fizičar sa Sveučilišta u Londonu David Bohm, Einsteinov štićenik i jedan od najpoštovanijih svjetskih kvantnih fizičara; i Karl Pribram, neuropsiholog sa sveučilišta Stanford, i autor klasičnog neuropsihološkog udžbenika languages of the brain (jezici mozga).
Kod holografskog modela najviše zapanjuje to što je odjednom dao smisao širokom spektru pojava koje su toliko neshvatljive da ih se u pravilu svrstavalo izvan područja znanstvenog razumijevanja.
Te pojave obuhvaćaju telepatiju, vidovitost, mistične osjećaje jedinstva sa svemirom pa čak i psihokinezu, odnosno sposobnost uma da pomiče fizičke
predmete a da ih nitko ne dodiruje.
I doista, stalno rastućem broju znanstvenika koji su prigrlili holografski model brzo je postalo očigledno da je taj novi model pomogao objasniti praktički
sva paranormalna mistična iskustva, te je u zadnjih 5 - 6 godina nastavio nadahnjivati istraživače, i objašnjavati do sada neobjašnjivo.


-----------------------------------------------------------------------------


Uvijeni redovi i odvijene stvarnosti

Jedna od Bohmovih tvrdnji koje najviše zapanjuju jest da je opipljiva stvarnost naše svakodnevice, u stvari, neka vrsta iluzije, nešto nalik holografskoj
slici. U njezinoj osnovi nalazi se dublji red postojanja, golema i primarnija razina stvarnosti koja stvara sve predmete i pojave našeg fizičkog svijeta gotovo jednako kao što komad holografskog filma stvara hologram. Bohm tu dublju razinu stvarnosti naziva implicitni ili »uvijeni « (op. prev. - engl. enfolded) red, a našu vlastitu razinu postojanja naziva eksplicitni ili odvijeni (op. prev. - ili «razvijeni» u smislu u kojem je fotografija razvijena; engl. unfolded) red.
Bohm te izraze upotrebljava jer smatra da je manifestacija svih oblika u svemiru rezultat bezbrojnih uvijanja i odvijanja između ta dva reda. Na primjer, Bohm vjeruje da elektron nije jedan objekt već cjelokupnost ili ansambl (u smislu skup ili zbir nečega što ima zajednička svojstva; ensemble - op. p.) uvijen u cjelinu prostora. Kada neki uređaj detektira prisutnost jednog jedinog elektrona, to je jednostavno zato što se jedan aspekt elektronovog ansambla razvio, slično kao što se kup tinte razvije iz glicerina, na nekom određenom mjestu. Kada se čini da se elektron kreće, to je zbog kontinuirane serije takvih odvijanja i uvijanja. Drukčije rečeno, elektroni i sve druge čestice nisu ništa više supstancijalne ili stvarnije od oblika koji poprimi voda dok šikće iz fontane.
Podržava ih stalni priljev iz implicitnog reda, i kada se čini da je čestica uništena, ona nije izgubljena. Samo se ponovno skrila natrag u dublji red iz kojeg je izniknula. Komad holografskog filma i slika koju proizvodi također su primjer implicitnog i eksplicitnog reda. Film je implicitni red jer je slika kodirana u njegovim interferencijskim uzorcima skrivena potpunost uvijena u cjelinu. Hologram projiciran s filma je eksplicitni red jer predstavlja odvijenu i opažljivu inačicu slike.
Stalna i tekuća izmjena između dva reda objašnjava kako čestice kao što su elektron i atom pozitronija mogu mijenjati oblik iz jedne vrste čestice u drugu. Takvi prijelazi mogu se vidjeti kada se jedna čestica, recimo elektron, uvija natrag u implicitni red, dok se druga - foton - odvija i zauzima njezino mjesto. Objašnjava i kako se kvant može manifestirati ili kao čestica ili kao val. Prema Bohmu, oba su aspekta uvijek uvijena u kvantov ansambl, međutim način na koji promatrač međudjeluje s ansamblom određuje koji aspekt se odvija, a koji ostaje skriven. Kao takva, promatračeva uloga u određivanju oblika koji će
kvant poprimiti možda nije ništa tajnovitija od činjenice da način na koji draguljar manipulira s draguljem određuje koje će njegove facete poslati vidljive a koje ne. Budući da se izraz hologram obično odnosi na sliku koja je statična te ne sadrži dinamičnu i stalno aktivnu prirodu nebrojenih uvijanja i odvijanja koja svakog trenutka stvaraju naš svemir, Bohm je sklon svemir opisivati ne kao hologram, nego kao »hologibanje«.
Postojanje dubljeg i holografski uređenog reda objašnjava i zašto stvarnost na subkvantnoj razini postaje nelokalna. Kao što smo vidjeli, kada je nešto holografski uređeno, sav privid položaja se ruši. Reći da svaki dio ili komad holografskog filma sadrži sve informacije koje posjeduje cjelina u biti je samo drugi način da kažemo da su informacije raspoređene nelokalno. Dakle, ukoliko je svemir uređen prema holografskim načelima, očekivalo bi se da i on ima nelokalna svojstva.


Nepodijeljena cjelovitost svih stvari

Najteže shvatljive su Bohmove u potpunosti razvijene zamisli o cjelovitosti. Budući da je sve u svemiru napravljeno od neobrubljene holografske tkanine implicitnog reda, Bohm smatra da je promatrati svemir kao da je sastavljen od «dijelova» podjednako besmisleno kao da različite mlazove u fontani promatramo kao da su odvojeni od vode iz koje istječu. Elektron nije "elementarna čestica". To je samo naziv dan određenom aspektu hologibanja. Podjela stvarnosti na dijelove i potom imenovanje tih dijelova uvijek je dogovorno, rezultat je konvencije, jer subatomske čestice, kao i sve drugo u svemiru, nisu ništa odvojenije jedna od druge od različitih uzoraka na bogato ukrašenom tepihu. To je dalekosežna pretpostavka. U svojoj općoj teoriji relativnosti Einstein je zapanjio svijet kada je ustvrdio da vrijeme i prostor nisu odvojeni entiteti, već fino povezani, i dio veće cjeline koju je nazvao prostorno- vremenski kontinuum. Bohm ovu zamisao razvija i čini golemi korak dalje: tvrdi da je sve u svemiru dio kontinuuma. Unatoč prividnoj odvojenosti stvari na eksplicitnoj razini, sve je neprekidni produžetak svega drugog, te se u konačnici čak i implicitni i eksplicitni redovi stapaju jedni u druge.
Razmislite na trenutak o ovome. Pogledajte svoju ruku. Sada pogledajte svjetlost koja dolazi iz lampe pokraj vas. I psa koji se odmara kraj vaših nogu. Vi niste samo sastavljeni od istih stvari. Vi jeste ista stvar. Jedna stvar. Neslomljena. Jedno ogromno «nešto» koje je svoje nebrojene ruke i produžetke ispružilo u sve vidljive predmete, atome, nemirne oceane i treptave zvijezde u svemiru. Bohm upozorava da to ne znači da je svemir golema homogena masa. Stvari mogu biti dio nedjeljive cjeline ali još uvijek posjedovati vlastita jedinstvena svojstva. Da bi ilustrirao na što misli skreće nam pozornost na male virove i vrtloge što se često oblikuju u rijeci. Na prvi pogled izgleda da su ti virovi odvojene stvari, te da posjeduju mnoge osobne karakteristike kao što su veličina, brzina, smjer rotacije i tako dalje.
Međutim, pomno ispitivanje pokazuje da je nemoguće odredili gdje određeni vir završava, a rijeka počinje. Stoga Bohm ne želi reći da su razlike između «stvari» beznačajne. On jednostavno želi da budemo stalno svjesni da je dijeljenje različitih aspekata hologibanja na «stvari» uvijek apstrakcija, način da te aspekte svojim načinom razmišljanja učinimo jasnijim našoj percepciji. Želeći to ispraviti, umjesto da različite aspekte hologibanja naziva «stvarima», on ih radije zove «relativno nezavisnim pod-cjelinama.»
Zaista, Bohm vjeruje da je naša gotovo univerzalna sklonost da fragmentiramo svijet i ignoriramo dinamičku povezanost svih stvari odgovorna za brojne naše probleme, ne samo u znanosti nego i u našim životima i društvu. Na primjer, vjerujemo da možemo crpiti vrijedne dijelove Zemlje bez da utječemo na cjelinu. Vjerujemo da je moguće liječiti dijelove našeg tijela i pritom ne brinuti za cjelinu. Vjerujemo da možemo rješavati različite probleme u našem društvu, kao što su kriminal, siromaštvo, ovisnost o drogama, bez obraćanja pozornosti na probleme našeg društva kao cjeline, i tako dalje. U svojim radovima Bohm gorljivo zastupa stav da naš sadašnji način fragmentiranja svijeta ne samo da nije ispravan, nego bi čak mogao dovesti do našeg istrebljenja.
Svijest kao suptilniji oblik od materije Osim objašnjenja zašto kvantni fizičari kada urone u dubine materije pronalaze tako mnogo primjera međupovezanosti, Bohmov holografski svemir objašnjava i mnoge druge zagonetke. Jedna od njih je učinak koji svijest, kako se čini, ima na subatomski svijet. Kao što smo vidjeli, Bohm odbacuje zamisao da čestice ne postoje dok ih se ne promatra. Međutim, on se u načelu ne protivi nastojanju da se svijest i fizika pomire, jednostavno smatra da se većina fizičara upušta u ispitivanje tog područja na pogrešan način, pokušavajući još jedanput razlomiti stvarnost, i tvrdeći da jedna odvojena stvar - svijest, međudjeluje s drugom odvojenom stvari - subatomskom česticom.
Budući da su sve to aspekti hologibanja, Bohm smatra da nema smisla govoriti o međudjelovanju svijesti i materije. U određenom smislu,
promatrač jest promatrano. Promatrač je i mjerni uređaj, rezultat pokusa, laboratorij i povjetarac koji puše van laboratorija. U stvari, Bohm smatra da je svijest oblik suptilniji od materije, a da temelj za bilo koji odnos između to dvoje ne leži na našoj razini stvarnosti, nego duboko u
implicitnom redu. Svijest je u različitim stupnjevima uvijenosti i odvijenosli prisutna u cjelokupnoj materiji, što je vjerojatno razlog da plazme posjeduju neke osobine živih bića. Kao što Bohm kaže: "sposobnost oblika da bude aktivan je najkarakterističnija značajka svijesti, a nešto nalik svijesti postoji već u elektronu.."
Slično tome, Bohm smatra da dijeljenje svemira na živu i neživu tvar također nema smisla. Živa i neživa tvar su neodvojivo isprepletene, i život je, također, uvijen u ukupnost svemira. Čak je i stijena na neki način živa, tvrdi Bohm, jer život i inteligencija prisutni su ne samo u svoj materiji, nego i u "energiji", "prosioru", "vremenu", "tkivu čitavog svemira« i svemu drugome što izuzimamo iz hologibanja i pogrešno promatramo
kao odvojene stvari. Zamisao da su svijest i život (i zaista sve stvari) cjeline uvijene u cijeli svemir ima jednako blistavo naličje. Baš kao što svaki dio holograma sadrži sliku cjeline, tako svaki drugi dio svemira skriva cjelinu. To znači da kada bismo znali kako mu pristupiti, galaksiju Andromeda mogli bismo
pronaći pod noktom palca lijeve ruke. Mogli bismo pronaći i Kleopatru kako se prvi put susreće sa Cezarom, jer u načelu cijela prošlost i implikacije za čitavu budućnost također su uvijene u svakom djeliću vremena i prostora. Svaka stanica u našem tijelu obuhvaća cijeli svemir, jednako je i sa svakim listom, svakom kišnom kapi i svakim zrncem prašine, što daje novo značenje glasovitoj pjesmi Williama Blakea:

Vidjeti svijet u Zrncu Pijeska
Nebo u Divljemu Cvatu,
Držati Beskraj na dlanu ruke
I Vječnost u jednome satu.

-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------



Pa sad mozete iz ovih segmenata videti, bar mali deo, gde sve naucnici zalaze. I sto je intrigrantnije sta objasnjavaju.


Ovo sledece je vec jednim delom dokazano i vrse se eksperimenti na korisnjenju tih saznanja.



----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------



Energija trilijuna atomskih bombi u svakom
kubičnom centimetru prostora

Ukoliko je naš svemir tek blijeda sjenka dubljeg reda, što još leži skriveno, uvijeno u osnovu i potku naše stvarnosti, Bohm ima prijedlog. Prema našem sadašnjem razumijevanju fizike, svaki dio prostora preplavljen je različitim vrstama polja sastavljenih od valova raznolikih valnih duljina.
Svaki val uvijek posjeduje barem malo energije. Kada fizičari računaju minimalan iznos energije koju val može posjedovati, dođu do rezultata da svaki kubični centimetar praznog prostora sadrži energiju veću od energije sveukupne materije u poznatom svemiru!
Neki fizičari odbijaju taj izračun uzeti zaozbiljno jer smatraju da negdje mora postojati pogreška. Bohm drži da taj beskrajni ocean energije postoji, te da nam govori barem nešto o golemoj i skrivanoj prirodi implicitnog reda. Smatra da većina fizičara ignorira postojanje tog ogromnog oceana energije jer su, kao ribe koje nisu svjesne vode u kojoj plivaju, naučeni usmjeravati pozornost prvenstveno na predmete usađene u oceanu - na materiju.
Bohmovo gledište da je prostor jednako stvaran i bogat procesima kao i materija koja se kreće kroza nj svoju punu zrelost doseže u njegovim zamislima o implicitnom moru energije. Materija ne postoji nezavisno od mora, od takozvanog praznog prostora. Ona je dio prostora.
Da bi objasnio na što pritom misli, Bohm daje sljedeću analogiju: kristal ohlađen do apsolutne nule dopustit će struji elektrona da prođe kroza nj a da ih ne rasprši. Ako se temperatura povisi, različite nepravilnosti u kristalu će, tako reći, izgubiti svoju prozirnost i početi raspršivati elektrone. S točke gledišta elektrona takve nepravilnosti izgledale bi kao komadi «materije» koji plutaju u moru ništavila, no u stvari se ne radi o tome. Ništavilo i komadi materije ne postoje nezavisno jedno od drugoga.
Oboje su dio istog tkiva - dubljeg reda kristala. Bohm vjeruje da isto vrijedi i za našu vlastitu razinu postojanja. Prostor nije prazan. Pun je - plenum nasuprot vakuumu. Temelj je svekolikog postojanja, uključujući i postojanje nas samih. Naš svijet nije odvojen od tog kozmičkog mora energije, on je mreškanje na njegovoj površini, razmjerno mali "obrazac pobude" usred nezamislivo golemog oceana. Taj obrazac pobude relativno je autonoman i uzrok je približno ponavljajućih, postojanih i odvojivih projekcija u trodimenzionalni eksplicitni red manifestacija, ističe Bohm. Drugim riječima, unatoč
svojoj očiglednoj materijalnosti i ogromnoj veličini, svemir ne postoji u sebi i od sebe nego je posinak nečega daleko većeg i teže izrecivog.
Štoviše, svemir čak nije ni glavni proizvod tog većeg "nečeg", nego samo sjena u prolazu, puki štucaj u većem rasporedu stvari. To beskrajno more energije nije sve što se skrilo u implicitni red. Budući da je implicitni red osnova iz koje se rodilo sve u našem svemiru, on u najmanju ruku sadrži i svaku subatomsku česticu koja je postojala ili će postojati; svaku moguću konfiguraciju materije, energije, života i svijesti, od kvazara do shakespeareovog uma, od dvostruke spirale do sila koje upravljaju veličinama i oblicima galaksija. Pa čak ni to nije sve što može sadržavati. Bohm priznaje da nema razloga vjerovati da je implicitni red svršetak svih stvari. Moguće je da postoje drugi neslućeni redovi iza njega, beskrajni stupnjevi daljnjeg razvitka.

Eksperimentalna potpora Bohmovom
holografskom svemiru

Brojna izazovna otkrića u fizici govore da je Bohm vjerojatno u pravu. Čak i ako zanemarimo implicitno more energije, svemir je ispunjen svjetlošću i drugim elektromagnetskim valovima koji stalno idu uzduž i poprijeko i sudaraju se jedni s drugima. Kao što smo vidjeli, sve čestice su ujedno i valovi. To znači da su fizički predmeti i sve drugo što percipiramo u stvarnosti sastavljeni od interferencijskih uzoraka. Što je činjenica koja posjeduje nepobitne holografske implikacije.
Drugi čvrsti dokaz nedavno je ponudilo jedno eksperimentalno otkriće. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća postala je dostupna tehnologija kojom se moglo napraviti pokus s dvije čestice, a koji je opisao Bell, te je velik broj različitih fizičara pokušao izvesti taj zadatak. Premda su otkrića bila obećavajuća, nikome nije uspjelo dobiti konačne rezultate. Tada su 1982. godine fizičari Alain Aspect, Jean Dalibard i Gerard Roger s Instituta za optiku Sveučilišta u Parizu u tome uspjeli. Prvo su zagrijavanjem atoma kalcija laserima proizveli niz fotona blizanaca. Potom su svakom od elektrona dopustili da u suprotnim smjerovima putuju kroz šest i pol metara dugu cijev te prođu kroz posebne filtre koji su ih usmjeravali prema jednom od dvaju mogućih analizatora polarizacije.
Svakom je filtru trebalo deset milijardinki sekunde da skrene s jednog analizatora na drugi, oko trideset milijardinki sekunde manje nego što je svjetlosti trebalo da proputuje čitavih trinaest metara koji odvajaju svaki skup fotona. Tako su Aspect i njegovi kolege mogli isključiti svaku mogućnost da fotoni međusobno komuniciraju bilo kojim poznatim fizičkim procesom. [a šta ćemo sa NEFIZIČKIM procesom?...hehe op.prev.] Aspect i njegov tim otkrili su da je, kao što je kvantna teorija predvidjela, svaki foton još uvijek svoj kut polarizacije mogao uskladiti s onim svoga blizanca. To je značilo ili da je Einsteinova zabrana komunikacije brže od svjetlosti prekršena ili da su dva fotona povezana nelokalno. Budući da se većina fizičara protivi pripuštanju procesa bržih od svjetlosti u fiziku, Aspectov pokus se u pravilu smatralo gotovim dokazom da je veza između dva fotona nelokalna. Nadalje, kao što je primijetio fizičar Paul Davis sa Sveučilišta Newcastle upon Tyne u Engleskoj, budući da sve čestice neprekidno međudjeluju i odvajaju se, "nelokalni aspekti kvantnih sustava su generalno svojstvo prirode."
Aspectova otkrića ne dokazuju da je Bohmov model svemira točan, ali ipak mu u velikoj mjeri idu u prilog. Kao što je već spomenuto, Bohm ne vjeruje da je ijedna teorija, uključujući i njegovu, ispravnu u apsolutnom smislu. Sve su samo aproksimacije istine, konačni zemljovidi koje koristimo kako bismo pokušali kartirati područje koje je i beskonačno i nedjeljivo.
To ne znači da Bohm misli da njegova teorija nije provjerljiva. Uvjeren je da će se jednom u budućnosti razviti tehnike koje će omogućiti provjeru njegove zamisli (kada se Bohma zbog toga kritiziralo, on je odgovorio da postoje brojne teorije u fizici, kao što je na primjer «teorija superstringova », koje vjerojatno neće bili provjerljive još nekoliko desetljeća).

Reakcije iz krugova fizičara

Većina je fizičara skeptična prema Bohmovim zamislima. Na primjer, fizičar Lee Smolin s Yalea Bohmovu teoriju jednostavno ne smatra «osobito snažnom, u fizikalnom smislu». Pa ipak, prisutno je gotovo univerzalno poštovanje prema Bohmovoj inteligenciji. Mišljenje fizičara sa Sveučilišta u Bostonu Abnera Shimonyja tipičan je primjer tog gledišta. «Bojim se da jednostavno ne razumijem njegovu teoriju. Ona je zasigurno metafora i pitanje je u kojoj ju mjeri treba doslovno shvatiti. Unatoč tome, on je zaista vrlo duboko promišljao o ovoj materiji, i mislim da je napravio silno korisnu stvar zato što je ova pitanja doveo u samo središte fizikalnih istraživanja, umjesto da ih jednostavno pomete pod tepih. Bio je hrabar, smion i maštovit čovjek.»
Usprkos izraženom skepticizmu, ima i fizičara koji su skloni Bohmovim zamislima, uključujući 'krupne ribe' kao što su Roger Penrose sa Oxforda, tvorac moderne teorije crne rupe; Bernard d'Espagnat sa Sveučilišta u Parizu, jedan od vodećih svjetskih autoriteta za konceptualne temelje kvantne teorije; i Brian Josephson, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1973. godine. Josephson smatra da bi Bohmov implicitni red jednog dana mogao čak dovesti do uvođenja Boga ili Uma u znanstveni sustav, što je zamisao koju Josephson podržava.


--------------------------------------------------------------------------------------------




Pa sta kazete ?? Hoce te li jos ?? Ili samo film pa film, on objasnjava sve ??

vidis u pravu si za crkve i hriscanstvo. ali druge vere se itekako mesaju u vlast.
i da, ipak ne vladaju ateisti. pogledaj koliko je koja drzava zaduzena kod svetske banke, koju "sasvim slucajno" drze jevreji. i opet sasvim slucajno najzaduzenija je amerika. uz kamatu idu i ostale usluge po volji vlasnika banke.

Naravno da hoćemo još puno ovakvih tekstova. Film se bavi kritikom svetskih religija i poziva ljude da se ostave verske zablude. Meni se sviđa teorija holograma i u moru teorija, nju sam izabrao.

@RaveDark to se danas zove satanizam

od sada da odgledam Standard Operating Procedure (dokumetarac),čisto da vidim dokle seže da demokratija i ljudska prava 

Ja sam pročitao tekst, čudan je. Takođe ne navodi kako je on došao do te teorije osim onog jednog eksperimenta

Teorije kao teorija, se stvaraju na osnovu nekog predznanja, proracuna, razmisljanja, .... a tek onda u zavisnosti od mogucnosti tehnologije, se potvrdjuju ili opovgavaju. Tek u danasnje vreme se potvrdjuju neki postilati Anstajnovih teorija, i to nakon toliko decenija. Zato se i fizicari dele na teorijske i eksperimentalne, astro, kvantne, ...

Mislim da sam i naveo da je ovo citat nekih delova knjige, sto znaci da nije sve sadrzano u tih nekoliko citata.

Evo, npr jos nekoliko stvari, a onda cu ti postaviti nesto iz drugog izvora.


-------------------------------------------------------------------------------------------------


Pribram i Bohm zajedno

Razmotrimo li ih zajedno, Pribramove i Bohmove teorije pružaju bitno novi način gledanja na svijet: Naši mozgovi matematički kreiraju objektivnu stvarnost interpretiranjem frekvencija koje su u krajnjoj liniji projekcije iz druge dimenzije - dubljeg reda postojanja koji se nalazi iza i vremena i prostora. Mozak je hologram uvijen u holografski svemir. Pribrama je ova sinteza navela na zaključak da objektivni svijet ne postoji, barem ne na način na koji smo navikli vjerovati. Ono što je "tamo vani" golemi je ocean valova i frekvencija, a stvarnost nam izgleda čvrsto samo zato što naši mozgovi mogu primati tu holografsku maglu i pretvarati je u "drveće i kuće" i druge svagdašnje predmete koji tvore naš svijet. Kako mozak (koji je i sam sastavljen od frekvencija materije) može primiti nešto nesupstancijalno kao što je magla frekvencija i napraviti da se čini čvrstom na dodir? Vrsta matematičkih procesa koje je Bekesy simulirao svojim vibratorima osnova je za način na koji mozak stvara našu sliku vanjskog svijeta, napominje Pribram. Drugim riječima, glatkoća komada finog kineskog porculana i osjet pijeska na plaži pod vašim stopalima u stvari su samo složenije verzije sindroma
fantomskih udova.
Prema Pribranu, to ne znači da tamo vani ne postoje porculanske šalice i pješčana plaža. To jednostavno znači da porculanska šalica posjeduje dva vrlo različita aspekta svoje stvarnosti. Kada ju se filtrira kroz leću našeg mozga manifestira se kao šalica. Međutim, kad bismo se mogli osloboditi naših leća, doživjeli bismo je kao interferencijski uzorak. Koji od aspekata je stvaran, a koji predstavlja iluziju? "Po meni, oba su stvarna", odgovara Pribram, "ali, ako vam je draže, nijedan od njih nije stvaran."
Takvo stanje stvari nije ograničeno isključivo na porculanske šalice. I mi imamo dva vrlo različita aspekta naše stvarnosti. Možemo sebe promatrati kao fizička tijela koja se kreću kroz prostor. Ili na sebe možemo gledati kao na maglu interferencijskih uzoraka uvijenih u kozmički hologram. Bohm vjeruje da bi ovaj drugi način gledanja čak mogao biti ispravniji, jer zamišljati sebe kao holografski um/mozak koji gleda na holografski svemir ponovno je apstrakcija, pokušaj da se odvoje dvije stvari koje se u konačnici ne mogu odvojiti. Nemojte brinuti ukoliko vam je to teško dokučiti. Relativno je lako razumjeti ideju holizma u nečemu što je nama izvanjsko, poput jabuke u hologramu. Ono što predstavlja poteškoću jest da u ovom slučaju ne gledamo na hologram, nego smo mi dio holograma.
Problematičan je i drugi pokazatelj radikalnosti revizije koju su Bohm i Pribram željeli provesti u našem načinu razmišljanja. Međutim, to nije jedina korjenita revizija. Pribramova tvrdnja da naši mozgovi izgrađuju predmete nije ništa prema drugom Bohmovom zaključku: da stvaramo čak prostor i vrijeme. Implikacije ovog pogleda samo su jedna od tema koje će se ispitati dok istražujemo učinak koji su Bohmove i Pribramove zamisli imale na rad istraživača na drugim područjima.



-----------------------------------------------------------------



Misao kao graditelj

Kao i kod mnogih "otkrića" koja smo razmatrali, zamisao da neki duboko nesvjesni ili čak duhovni dio nas može posegnuti preko granica vremena, te je odgovoran za našu sudbinu moguće je pronaći i u brojnim šamanskim tradicijama, kao i drugim izvorima. Prema narodu Batak iz
Indonezije, sve što osoba doživljava određeno je njegovom ili njezinom dušom, odnosno tondi, koja se reinkarnira iz jednog tijela u drugo, pri čemu je medij u stanju reproducirati ne samo ponašanje, nego i fizičke značajke prijašnjeg jastva osobe. Ojibway Indijanci također su smatrali da je život čovjeka zapisan od strane nevidljivog duha ili duše, i usmjeravan na način da potiče razvoj i napredak ličnosti. Ako osoba umre a da nije prošla sve lekcije koje je trebala usvojiti, njezino duhovno tijelo se vraća i ponovno rada u drugom fizičkom tijelu.
Kahune taj nevidljivi aspekt nazivaju aumakua, ili "više jastvo". Poput Whittonove meta-svijesti, to je nesvjesni dio osobe koji može vidjeti dijelove budućnosti koji su se iskristalizirali, odnosno «učvrstili». K tome, to je dio nas odgovoran za stvaranje naše sudbine, međutim nije usamljen u tom procesu. Kao i mnogi znanstvenici o kojima je bilo govora u ovoj knjizi, kahune vjeruju da su misli stvari, te da su sastavljene od suptilne energetske supstancije koju oni nazivaju kino mea, odnosno "nevidljiva tjelesna supstancija". Stoga, nakon što napuste naš um, naše nade, strahovi, planovi, brige, krivnje, snovi i zamišljanja ne nestaju nego se vraćaju u misaone oblike, te oni, također, postaju neke od grubih niti iz kojih više jastvo tka našu budućnost
Većina ljudi nema nadzor nad vlastitim mislima, rekli su kahune, i neprestano bombardiraju svoja viša jastva s nekontroliranom i proturječnom mješavinom planova, želja i strahova. To zbunjuje više jastvo i predstavlja razlog zašto se većina ljudskih života čini podjednako kaotičnima i nekontroliranima. Moćnim kahunama koji su bili u neposrednoj komunikaciju sa svojim višim jastvima rečeno je da su osobi mogli pomoći da preoblikuje svoju budućnost. Slično tome, smatraju daje od presudne važnosti da si ljudi često odvoje malo vremena kako bi razmislili o svojim životima i u konkretnom smislu vizualizirali ono što
žele da im se dogodi. Kahune tvrde da ljudi na taj način mogu svjesnije upravljati događajima koji im dolaze i stvarati vlastitu budućnost. Slično Tillerovoj i Stevensonovoj predodžbi o suptilnom posredničkom tijelu, kahune su smatrali da ta nevidljiva tjelesna supstancija također oblikuje šablonu prema kojoj se formira fizičko tijelo. I opet je za kahune koji su izvanredno usklađeni sa svojim višim jastvom rečeno da mogu modelirati i preoblikovati nevidljivu tjelesnu supstanciju druge osobe, a time i njezino ili njegovo fizičko tijelo, i na taj su način izvodili čudesna izlječenja. Ta ideja pruža zanimljivu paralelu i s nekim od
vlastitih zaključaka o tome zašto misli i predodžbe imaju toliko snažan učinak na zdravlje.
Tantrički mistici iz Tibeta «supstanciju» od koje su sastavljene misli nazivaju tsal i drže da svaka mentalna akcija proizvodi valove te tajanstvene energije. Vjeruju da je cijeli svemir proizvod uma, te da ga stvara i život mu udahnjuje zajednički tsal svih bića. Većina ljudi nije svjesna da posjeduju tu moć, kažu tantristi, jer prosječni ljudski mozak funkcionira kao «mala mlaka, odvojena od velikog oceana». Samo je za velike yogije, koji imaju iskustvo stupanja u vezu s dubljim slojevima uma, rečeno da mogu svjesno koristiti takve sile, a jedna od stvari koju rade kako bi postigli taj cilj jest opetovano, svjesno vizualiziranje željene kreacije. Tibetanski tantrički spisi puni su vizualizacijskih tehnika, odnosno «sadhana », osmišljenih za te svrhe, i redovnici nekih vjerskih sljedbi, kao, na primjer, Kargyupe - u potpunoj bi osami, u spilji ili u izoliranoj sobi, usavršavajući svoje sposobnosti vizualizacije - provodili čak do sedam godina.
Važnost vizualizacije u mijenjanju i preoblikovanju čovjekove sudbine naglašavali su i perzijski sufiji iz dvanaestog stoljeća. Oni su suptilnu tvar od koje su sastavljene misli nazivali alam almithal. Kao i mnogi vidovnjaci, i oni su vjerovali da ljudska bića posjeduju suptilno tijelo kojim upravljaju energetski centri nalik čakrama. I oni su držali da je stvarnost podijeljena na niz suptilnijih razina postojanja, ili Hadarata, te da je razina postojanja neposredno iznad ove neka vrsta šablone stvarnosti u kojoj se alam almithal čovjekovih misli oblikuje u ideje-slike koje, sa svoje strane, na kraju određuju smjer čovjekova života. Međutim, sufiji su dodali i jednu vlastitu posebnost. Držali su da je nadzor nad srčanom čakrom, odnosno himmom, sredstvo odgovorno za taj proces, pa stoga i preduvjet za upravljanje čovjekovom sudbinom. I Edgar Cayce je o mislima govorio kao o opipljivim stvarima, profinjenijem obliku materije, a kada je bio u transu, više je puta svojim klijentima rekao da su misli stvorile njihovu sudbinu, te da je "misao graditelj". Njegov je stav bio da je proces mišljenja poput pauka koji neprekidno plete, bez prestanka dodaje niti svojoj mreži. U svakom trenutku svojih života stvaramo predodžbe i obrasce koji našoj budućnosti daju energiju i oblik, rekao je Cayce. Paramahansa Yogananda savjetovao je ljudima da vizualiziraju budućnost koju žele za sebe i nabiju je energijom koncentracije. Njegovim riječima rečeno, "ispravna vizualizacija uz pomoć vježbe koncentracije i snage volje omogućava nam da materijaliziramo misli, ne samo kao snove i vizije u mentalnom carstvu, nego i kao iskustva u materijalnom carstvu." Doista, slične ideje mogu se pronaći u širokom spektru najrazličitijih izvora. "Ono smo što mislimo da jesmo.", rekao je Buddha. "Sve što jesmo nastaje iz naših misli. Svojim mislima stvaramo svijet.", ističe se u hinduskoj pretkršćanskoj Brihadaranyaka Upanišadi. "Svim stvarima u svijetu Prirode ne upravlja Sudbina, jer duša posjeduje vlastito načelo", rekao je grčki filozof iz četvrtog stoljeća, Jamblik. "Ištite i dat će vam se ... ako imate vjeru, ništa vam neće biti nemoguće.", zapisano je u Bibliji. Pa zatim, "sudbina osobe uvjetovana je onime što ona sama stvara i čini.", napisao je Rabbi Steinsaltz u kabalističkoj Thirteen-Petaled Rose (Ruža s trinaest latica).

Naznaka nečeg dubljeg

Zamisao da naše misli stvaraju našu sudbinu čak je i danas vrlo aktualna. Tema je brojnih bestselera o samo-pomoći, kao što su Kreativna vizualizacija od Shakti Gawain i Kako iscijeliti duh i tijelo Louise L. Hay. Hay, koja kaže da se promjenom svojih mentalnih obrazaca izliječila od raka, održava izrazito uspješne radionice svojih tehnika. To je središnja filozofija koju srećemo u mnogim popularnim «kanaliziranim» djelima, kao što su Tečaj o Čudima i Sethove knjige Jane Roberts. Prigrlili su je i neki istaknuti psiholozi. Jean Houston, bivša predsjednica Udruženja za humanističku psihologiju (Association for Humanistic Psychology) i aktualna direktorica Fondacije za istraživanje uma (Foundation for Mind Research) u Pomoni u državi New York o toj ideji opširno raspravlja u svojoj knjizi The Possible Human (Mogući čovjek). Houstonova u tom djelu nudi niz vizualizacijskih vježbi od kojih jednu čak naziva "Orkestriranje mozgom i ulazak u holoverzum (op. p. - eng.
holoverse). Još jedna knjiga koja se - kako bi potkrijepila ideju da vizualizaciju možemo upotrijebiti za preoblikovanje budućnosti - u velikoj mjeri oslanja na holografski model je Changing Your Destiny (Mijenjajući sudbinu), autora Mary Orser i Richarda Zarroa. Zarro je, osim toga, osnivač tvrtke Futureshaping Technologies koja organizira seminare o tehnikama 'oblikovanja budućnosti' za poslovne subjekte, a među njegovim klijentima su i Panasonic i Međunarodno bankarsko i kreditno udruženje (International Banking and Credit Association). Bivši astronaut Edgar Mitchell, šesti čovjek koji je hodao po mjesecu, i dugogodišnji istraživač kako unutrašnjeg tako i vanjskog svemira, krenuo je sličnim putem. Godine 1973. osnovao je Institut za noetičke
znanosti (Institute for Noetic Sciences), organizaciju sa sjedištem u Kaliforniji, posvećenu istraživanjima takvih moći uma. Institut je i dalje jak, a trenutni projekti uključuju opsežno istraživanje uloge koju igra um u čudesnim izlječenjima i spontanim povlačenjima bolesti, te studiju o ulozi svijesti u stvaranju pozitivne svjetske budućnosti. "Vlastitu stvarnost stvaramo sami budući da nas naša unutarnja emocionalna - ili podsvjesna - stvarnost privlači u one okolnosti iz kojih učimo.", ističe Mitchell. "To doživljavamo kao neobične stvari koje nam se događaju, [te] kada naiđemo na ljude u svojim životima od kojih trebamo učiti. I lako stvaramo te okolnosti na vrlo dubokoj metafizičkoj i podsvjesnoj razini."
Je li trenutna popularnost ideje da stvaramo svoju sudbinu tek prolazni hir, ili je pak njezina prisutnost u brojnim kulturama i razdobljima
pokazatelj nečeg mnogo dubljeg, znak da je to nešto za što svi ljudi intuitivno znaju da je istina? Za sada to pitanje ostaje bez odgovora, ali u
holografskom svemiru - svemiru u kojemu um sudjeluje u stvarnosti, i u kojem se najdublja sastojina naših misli može očitovati kao sinkronicitet u objektivnom svijetu - zamisao da smo također stvaratelji vlastite sudbine nije tako nategnuta. Štoviše, čini se vjerojatnom.

Rekao bih ti da je to daleko od mene i da je sve moguće.A evo šta sam ja čuo verovao ili ne-da voda ima neki oblik svesnosti takodje.Izgleda da je sve živo,sve vibrira...
   Eh,šta to nama vredi kad smo zaključani u ovaj 3d podrum denziteta.
  Puno toga mi pada na pamet ali jedno znam-sistem nas uči hroničnom osećanju krivice-odbacite to djubre i istražujte svet.
  Ja se rukovodim jedinim pravilom: Ne radi ništa na tudju štetu.

  @Silvanus
 Uglavnom napadam verovanja i tvrdnje ljudi a ne ličnost tako da znaš da nemam ništa protiv tebe. Svi smo različiti,imamo uverenja koja pokupimo odnekud,svidja nam se ovo i ono i to je sjajna stvar,nema ničeg zlog u tome.
 Problem medjutim nastaje kad se držimo slepo svojih uverenja.
  Ja sam siguran recimo da postoje podzemne baze,ima dosta dokaza ali to,nesmem da stavim ruku na panj za to. Neznam ni u vezi Boga šta bih radio ali tu smo da ispitujemo realnost koja nas okružuje,zar ne?
  Ova tema zaista i jeste tema preispitivanja naše subjektivne realnosti.
 Takva su i oba dela Zeitgeista.Izazivaju,provociraju,teraju na preispitivanje.
 
 Što bi se vredjali kad neko "proziva" našu realnost?Nema potrebe.
   
 -Mrze li ih ili voleli,naši najveći učitelji i buditelji jesu upravo oni koji nas "nerviraju".Oni drmaju matrix u nama. Peace to all