Ali dokaži da je to laž. Nije to lako...
Možda i ono da deset puta rečena laž postaje istina...

Ni jedna a ni druga strana nema sve odgovore. Osobno, naginjem nauci, jer mi daje više logike i dokaza, ali ne sve. Što više odrastam sve više shvaćam da Nauka i Bog itekako mogu zajedno.

Jedino se bojim da crkvama to ne odgovara. Te organizacije su otele vjeru pod svoje skute, čini mi se iz ne baš iskrenih razloga.

U tome je sutinski problem, religija je dovoljno dugo opstala, pa sada mora da se dokazuje da je laz.

Sto se mene licno tice, ja sam ateista, i nikome ne namecem svoj stav. Ko zeli da veruje u to siroko mu polje. Iskreno mislim da covek moze biti dobar i bez opsednutosti nekakvim fikcijama.

Sto se same religije tice najveci problem je to sto religija (kao i patriotizam, ali da ne razvlacim) vodi ka mrznji, i sto mislim da je opsednutost religijom bezanje od onoga sto te okruzuje, od tvojih realnih problema. Stvarno nisam sklon preterano filozofiranju  , ali religija je utociste onih koji su se pomirili sa svojim slabostima.

Ja sam za sebe dugo govorio da sam ateist.
No, moj problem je što mi glava ne da mira. Iz istog razloga nisam ni vjernik u klasičnom smislu riječi. Naime, Crkva i slične organizacije prilično su mi se "ogadile" prije nekog vremena (i uopće se nisam čudio kad su na svjetlo dana izišle sve one afere o pedofilima i drugo, moral je jeftina zavjesa...).

Pitao sam se zašto sam ja drugačiji, zašto ja to vidim kod tih "organizacija" a drugi ne?

Pokušao sam se naći među ateistima, nisam uspio. Moram priznati da sam među ateistima našao mnogo kvalitetnije ljude nego među vjernicima i "vjernicima", mnogi ateisti su mi kao osobe bili dragi. No družeći se s njima shvatio sam da zapravo pravi ateisti i ne postoje.

Bivša Yu je bila puna ateista. KPJ je imala zilion atesta kao članove. Čim je malo zapaprilo ateist Joža je trčao u svoju crkvu, ateist Stevan u svoju a ateist Meho u džamiju.

Ateistu nije nevažno koje je vjere Bog u kojeg ne vjeruje...

Mozes li mi reci na koji nacin si ukapirao da ateisti sa kojima si se ti druzio zapravo nisu pravi ateisti? Ne trazim ti naravno nikakve definicije, nego samo tvoje misljenje.

Lako.

Prvo što sam primjetio je da nisu bili jednako negativni prema svim religijama. Neki su više bili protiv kršćanstva, neki više protiv islama itd. I uvijek je to išlo po istom ključu, bili bi više kontra one religije iz koje nisu potakli na prvom mjestu, tj. ateisti kršćanskih korijena su bili kritičniji prema islamu nego prema kršćanstvu i obratno.

Dalje, pod raznoraznim izgovoima i dalje su nastavljali (ne svi ali dosta njih koje sam znao) s običajima religija iz kojih su izišli u ateizam (namjerno sam se ovako izrazio). Pa, zadnji Božić sam također slavio u društvu dvoje ateista! vjerovao ili ne...

No, najviše me u to uvjerio strah. Ono kad su ljudi u strahu. Ateist, kad se boji, kad je nemoćan... da li iz čiste poštapalice reče "O, Bože...!!!" Viđeno mojim vlastitim očima...

Znaci svojim ocima si video? 

Salim se. Slazem se sa tom tezom da ateista treba da ima isti ignorantan stav prema svim religijama i zaista meni je religija-religija, nema veze da li je hriscanstvo, islam, judaizam ili budizam.

Iskreno, ja sam ocekivao da ces na moje pitanje navesti primer stvarno interesantnih ateista, kakve ja imam u svom okruzenju, a to su ateisti, koji su jaki na recima, ali koji kad koji slave krsnu slavu ili poste na Veliki Petak.

Doduse, ne radi se tu o ljudima od nebrojano mnogo godina. To su uglavnom deca od 20 leta kojima je kul da budu ateisti. I stvarno, smesno je da ateizam, nesto po meni skroz normalno, nesto sa cim se covek rodi, odjednom postane kul stvar. To na neki nacin govori u kakvom izopacenom svetu mi zivimo 

Pa i ja sam se deklarirao ateistom kad mi je bilo 18, 20 i sitno.

Nemam ništa protiv ateista, dragi su mi. Znaš zašto - zato jer su osobe koje ne prihvaćaju zdravo za gotovo ono što im okruženje nudi. Većina ljudi koje sam sreo a koji su se deklarirali kao ateisti su bili VRLO inteligentni. I sam sam član Mense, s ateistima mi je uvijek bilo ljepše i zanimljivije. Odgovarali su mi mnogo više nego recimo (ultra)desničari, među kojima sam nalijetao na najgori, najgluplji, najdosadniji i najnedosljedniji mogući ljudski otpad i šljam.

No, meni ateizam ne nudi odgovore koje tražim. Posebno ne odgovor o postanku svijeta. Iskreno, nitko ne nudi taj odgovor kako spada i dok je tako teorija o nekoj sili koju mogu nazvati Bogom, Prirodom, Svevišnjim ili nekako već mojoj je glavi najrazumljivija i najprihvatljivija.

Danas sam vrlo sretan vjernik-Agnostik. Pitam, tražim, učim, glava mi još uvijek ne da mira...

Vjerovatno najvise po osjecaju.

Na stranu inteligencija, mislim ne da nije presudna nego je irelevantna u tom pitanju. Jednostavno ne osjecam da bog postoji, pa ni ne mislim isto.
Prema tome sve price o bogu i Isusu itd. jesu lijepe i poucne jednako kao i grcki mitovi, ali ih ne smatram narocito istinitim.

Sto me ne sprecava da cestitam slavu, pa i slavim  - zbog ljudi i okupljanja. Tu vidim sustinu. Vjera kao faktor povezivanja i druzenja ljudi, rodbine. Krstenje, praznici, a i sahrana itd kao nacin podnosenja teskoca zajedno... sve to cjenim. Ali smatram metafiziku nebitnom.
Ponekad mislim da su to znali i tvorci religija.

Ateista nema.Sve su ti ili bivsi vernici ili buduci

I ja slavim, ali ne iz religioznih razloga, već čisto iz socioloških. Poštujem običaje, ali ih se ne pridržavam slepo, kao post za Badnji dan. Što bih postio?
A neki vernici samo čekaju ponoć da bi se dočepali pečenja. I koji je smisao njihovog posta? Iako se izjašnjavam kao ateista, verujem da se više pridržavam crkvenih principa od tih vernika.
Druga stvar, religija je stvorena da bi držala narod u pokornosti. Postavljeni su uslovi-zapovesti kojih moraš da se pridržavaš da bi bio vernik. U Bibliji bi trebalo da je svaka božja reč zapovest, a crkva je izabrala samo neke, koji su joj odgovarali.
Još jedna stvar, pogledajte današnje popove, da li se oni pridržavaju svih zapovesti? Setite se i inkvizicije.