Sami sebe ne mozemo da golicamo


Naucnici sa Univerzitetskog koledza u Londonu, u Engleskoj, otkrili su zasto nas sopstveni dodiri nikada ne golicaju. Tajna, naravno, lezi u mozgu koji ne reaguje jer prije nase koze zna da cemo biti “zagolicani”. Kada vas, medjutim, golica neko drugi to djeluje jer mozak ne zna unaprijed sta ce da se desi.

Kad volimo osjecamo bol voljenih


Tim strucnjaka sa Univerzitetskog koledza u Londonu otkrio je da je samo saznanje da partner koga volite pati dovoljno da vam se u mozgu aktiviraju centri za bol, objavljeno je u naucnom casopisu “Sajens”. U istrazivanju, u kome je ucestvovalo 16 parova, naucnici su mjerili aktivnost mozga, dok su bolno stimulisali desnu ruku zene ili desnu ruku njenog partnera. Rezultati su pokazali da je posmatranje partnerove patnje bilo dovoljno da kod nekih - ne svih - ispitanika pokrene aktivnost centara za bol u mozgu. Medjutim, posmatranje partnerove patnje ipak nije moglo da stimulise centre bola da registruju stvarno fizicko osjecanje bola.

Ljutnja razgrađuje strah


Ljutnja je stresni faktor, ali uprkos tome ima i dobru stranu jer može pomoći pri razgradnji stresa. Stanja straha izgrađuju se na temelju unutrašnjih slika, dok se strah manifestiuje ponajprije kroz riječi, objasnio je američki psiholog Nathan Williams sa Univerziteta u Fayettevilleu.
Ljudi koji se lako razbjesne, mogli bi takve strahove bolje zamotati u riječi te ih na taj način lakše razgraditi. On je eksperimentom pokazao da posebno preplašeni pacijenti imaju posebno dobru sposobnost pamćenja slika, dok su ispitanici skloni ljutnji pokazali izrazitu neosjetljivost na strah. Ako se dugoročno uzmu u obzir negativne posljedice ljutnje, one svakako imaju funkciju zaštite, zaključio je stoga Williams.

Ćelavost povezana s depresijom


Indijski doktor napravio je istraživanje koje je povezalo ćelavost s poremećajima u raspoloženju.
Doktor Sarvesh tvrdi da njegovo istraživanje provedeno na 298 muškaraca i 73 žene pokazuje da većina pacijenata s poremećajima u raspoloženju kao što je depresija pati takođe i od ćelavosti. On je utvrdio da su i ćelavost i depresija poligenične bolesti te da 56,6 % muškaraca s poremećajima u raspoloženju pati i od ćelavosti koja se javljala i kod njihovih bliskih rođaka.
Sarveshovo istraživanje pokazalo je međutim sklonost ćelavljenju kod energičnih i veselih ljudi.

Kašalj spašava život kod infarkta


Snažno kašljanje na prvi znak srčanog udara može spasiti život pogođene osobe, tvrde poljski istraživači iz Kardiološkog fonda u Katowicama. U istraživanju je 115 pacijenata s visokim rizikom od srčanog udara podučeno da počnu kašljati čim osjete iznenadnu snažnu bol u grudima koja je klasični simptom infarkta. Pacijenti su tako postupili u 365 situacija - u 292 slučaja simptomi su nestali, a u samo 73 slučaja je bila nužna ljekarska intervencija.
Poljski naučnici dodaju da pravilno kašljanje u pravom trenutku pacijentima omogućava zadržavanje svijesti i povratak normalnog srčanog ritma

Zene vide u sirinu a muskarci u dubinu

Prema statistikama sprovedenim u Velikoj Britaniji, od 4132 poginulih, 3640 je bilo muskaraca a samo 1492 zene.
Prema istrazivanjima doslo se do zakljucka da zene vide u sirinu a muskarci u dubinu.
Na pesackim prelazima je upravo iz tih razloga i ginulo vise muskaraca, jer zene vide kako to naucnici kazu pod uglom od 180 stepeni, jednostavo imaju siri pogled u stranu i zapazaju mnogo vise detalja od nas muskarca.
Jos jedan dokaz koji podkrepljuje ovu tvrdnju je to da se na ulici za dobrom zenskom uvek muskarac okrene, ali se zato za dobrim muskarcem ni jedna zenska ne okrene (bar je mi ne primetimo), ne zato sto joj se ne svidja, vec zato sto one imaju siri pogled i nemoraju da se okrecu da bi do naj sitnijih detalja osmotrile "potencijalnog decka" !

Život počeo u kamenu na dnu okeana

Nova i kontroverzna teorija tvrdi da je život počeo u takozvanim "inorganskim inkubatorima", malim komorama u olovnom sulfidnom stijenju na dnu okeana.
Njemački i škotski naučnik, William Martin i Michael Russell, tvrde da je prvo nastala ćelija koja je kasnije napunjena živim molekulama, a ne da su obrnuto prvo nastali sklopovi života, a tek onda ćelijske strukture kako tvrde dosadašnje teorije. Njihova je teza da prve ćelije nisu bile živi nego neorganski organizmi sačinjeni od olovnog sulfida i da su nastali ne na površini Zemlje nego na dnu okeana, što bi značilo da život može nastati na svakom vlažnom kamenom planetu.
Jedna od implikacija ove teorije, objavljene u Philosophical Transactions Royal Society, je da je život vjerovatniji na planetama za koje se prije smatralo da on ondje ne može cvjetat

Koje je pravo ime Mont Everesta?

Mont Everest nije pravo ime za najvisi vrh na svijetu, koji su prije vise od 280 godina prvi otkrili Tibetanci i nazvali ga Godes Komolangma, sto, na njihovom jeziku, priblizno, znaci "Boginja majke Zemlje", tvrde tibetanski i kineski naucnici.
Ime Mont Everestu, "krovu svijeta" dali su Britanci tokom kolonijalnih osvajanja 1840, previdjajuci da su Tibetanci taj vrh, na granici Kine i Nepala, otkrili ne samo mnogo prije njih, vec da su mu prvi dali ime.

Svi psi poticu od istocnoazijskih vukova


Sve sada poznate rase pasa poticu od zenki jedne male populacije vukova koja je prije oko 15.000 godina zivjela na istoku Azije, pokazala su cetvorogodisnja istrazivanja svedskih naucnika.
Strucnjaci svedskog Kraljevskog instituta za tehnologiju dosli su do ovih rezultata analizirajuci uzorke dlaka vise od 500 vrsta pasa iz citavog svijeta. Ispostavilo se da su sve istog genetskog porijekla, kao i da rase iz istocne Azije karakterise veci broj varijacija genetskog materijala.
Raznolikost koja u danasnje vrijeme odlikuje psecu vrstu, najvecim dijelom proistice iz cinjenice da je u srednjem vijeku u cijeloj Evropi postojalo ogromno interesovanje za uzgoj pasa.

Ovce pamte kao ljudi


Naučnici su otkrili da ovca može da zapamti najmanje 50 različitih ovaca iz drugih stada, kao i deset različitih ljudi u vremenskom periodu od najmanje dve godine. Naučnici su do tog otkrića došli tako što su primetili da ovca značajno smanjuje osećanje stresa zbog usamljenosti ukoliko joj se pokaže fotografija "poznatog lica".
"Ovce poput nas prepoznaju prijatelje i neprijatelje kroz sjajnu memoriju prepoznavanja lica", tvrdi profesor Kit Kendrik sa Instituta Babraham u Cambridgeu.