Da li ste, ili ste bili, zaljubljeni? Ukoliko jeste, da li bi svoja osećanja opisali kao "zavisnost"? Pozitivan odgovor nije pogrešan, jer naučnici tvrde da se i u slučaju narkomanske zavisnosti i ljubavnog zanosa u našem organizmu odvijaju slični hemijski procesi

Osećanje ljubavi donosi energiju, dobro raspoloženje i motivaciju. Za to su odgovorne hemikalije, kažu naučnici, koje jure mozgom zaljubljenih ljudi i imaju više funkcija, ali osnovni cilj im je produžetak vrste. Upravo hemikalije nas teraju da oformimo porodicu i imamo potomke. Kad se to desi, sastav hemijskog koktela se menja kako bi ohrabrio partnere da ostanu zajedno i udruženim snagama podižu potomke. Na neki način, može se reći da je ljubav hemijska zavisnost koja se razvija kako bi se osigurao produžetak vrste.


Požuda

Psiholozi smatraju da postoje tri vrste, ili faze, ljubavi:
- požuda ili erotska strast, zatim
- privlačnost, ili romantična strast, i
- privrženost, ili posvećivanje.

Jaka veza između dve osobe podrazumeva sve tri faze. Ponekad, međutim, radi se samo o požudi, bez prave ljubavi. Kod tinejdžera, odnosno stasalih pubertetlija, hormoni estrogen i testosteron postaju po prvi put aktivni i razvijaju želju za iskušavanjem "ljubavi".

Želja ili požuda igra važnu ulogu ne samo tokom puberteta, već i tokom celog života. U razvijanju požude prema nekoj osobi učestvuju i feromoni, fizički izgled i projekcija željenih karakteristika partnera. Feromoni su složena organska jedinjenja ogovorna za prenos hemijskih poruka između jedinki iste vrste. Reč "feromon" je grčkog porekla i nastala je od reči "pherein" i "hormone", što znači "nosilac uzbuđenja".

Prvi feromon je identifikovan 1956. godine u vidu moćnog sredstva za seksualno privlačenje leptira svilene bube. Tim nemačkih naučnika radio je na njegovom izolovanju čitavih 20 godina. Naime, naučnici su jedinjenje ekstrahovali tek pošto su sa vrha abdomena 500.000 primeraka ženskih leptira uklonili određene žlezde. Pokazalo se da su minijaturne količine ovog jedinjenja dovoljne da nateraju muške primerke leptira na sumanuto mlataranje krilima i seksualnu igru.

Naučnici su iskoristili ovako jasan signal u postupku prečišćavanja feromona. Korak po korak, uklanjane su sve strane supstance iz ekstrakta, čime se količina potrebna za pobuđivanje reakcije kod mužjaka neprestano smanjivala. Čisti feromon je nazvan "bombikol", na osnovu naučnog imena za leptira svilene bube "Bombyx mori", iz kojeg je ekstrahovan. Bombikol je muškim primercima leptira značio isto što i otvoreni poziv "dođi kod mene!".

Kod sisara, međutim, naučnici su naišli na još veće probleme. U poređanju sa insektima, čije je ponašanje stereotipno i veoma predvidivo, sisari su nezavisna, svojeglava i složena stvorenja. Njihovo ponašanje se često veoma razlikuje od jedinke do jedinke i ne može se uvek jasno definisati. Pokazalo se da feromoni kod sisara predstavljaju individualne "otiske", koji se mogu naći u urinu ili znoju i koji diktiraju seksualno ponašanje i privlačnost prema suprotnom polu.

Feromoni pomažu jedinkama određene vrste da pronađu i odaberu partnera sa imunim sistemom dovoljno različitim od njihovog vlastitog, kako bi osigurali zdravo potomstvo. Sisari registruju feromone pomoću specijalnog, tzv. vomeronazalnog organa (VNO), smeštenog u nosu. Organ je neophodan, jer feromoni nemaju miris.

Postojanje ljudskih feromona otkriveno je u uzorku znoja 1986. godine, u Centru za hemijska čula u Filadelfiji. Interesantno je da su VNO pronađeni samo kod nekih, ali ne i kod svih ljudi. Međutim, iako VNO nije prisutan kod svih ljudi - a možda i ne funkcioniše ni kod onih koji ga imaju - još uvek postoje dokazi da miris predstavlja važan aspekt ljubavi (pogledajmo samo industriju parfema).

Rešeni da ispitaju stvar, naučnici su sproveli eksperiment u kojem je grupa žena mirisala majice grupe muškaraca sa zadatkom da odabere majicu koja je najviše privlači. Pokazalo se da je, kao i u životinjskom svetu, većina žena odabrala majicu muškarca čiji se imuni sistem najviše razlikovao od njihovog vlastitog.


FEROMON: "Nosilac uzbuđenja"

Romantika i vezivanje

Ukoliko veza napreduje, nakon početne požude sledi privlačnost. Kad privlačnost ili romantična strast stupe na scenu, ljudi često gube sposobnost racionalnog rasuđivanja - bar kad je reč o objektu privlačenja. Zaljubljeni su obično nesvesni mana koje bi njihov partner mogao da ima i zato se kaže da je ljubav slepa. Partner se idealizuje i duboko ukorenjuje u mislima zaljubljene osobe.

Preokupacija i poriv su sastavni deo ljudske prirode. U ovoj fazi, parovi provode mnogo sati upoznavajući jedno drugo. Ukoliko privlačenje ostane jako kod oba partnera, obično nastupa treća faza - vezivanje.

Vezivanje ili posvećivanje je trajna i prava ljubav. Ova faza mora da bude dovoljno jaka da izdrži mnoge probleme i smetnje. Razna proučavanja su pokazala da idealizacija voljene osobe jača vezu koja se upostavlja tokom poslednje faze ljubavi. Tako su psiholozi sa Teksaškog univerziteta u Ostinu pronašli da idealizacija drži ljude zajedno i čini ih srećnijim u braku. Glavnu ulogu ovde igraju oksitocin, vazopresin i endorfini - hemikalije koje se oslobađaju tokom vođenja ljubavi.


Droga

Majkl Odent iz Londonskog centra za osnovno zdravstveno istraživanje smatra da endorfini proizvode "zavisnost kao droga". Zbog toga postoje osobe kojima je taj amfetaminski nalet dopamina, norepinefrina i feniletilamina neophodan. Pošto telo vremenom stiče toleranciju spram ovih hemikalija, "ljubavnim narkomanima" je neophodno nešto više da bi se "uradili". Oni srljaju iz veze u vezu da bi dobili svoj "fiks".


Amorologija

Naučnici polako otkrivaju sve više i više o ulozi hemikalija koje struje mozgom i telom zaljubljenih, bilo u periodu zaljubljivanja ili kod dugoročnih veza. Prvi simptomi zaljubljenosti često su:
- ubrzan rad srca,
- crvenilo i
- znojavi dlanovi.

Istraživači kažu da su za simptome odgovorna hemijska jedinjenja dopamin, norepinefrin i feniletilamin, koja se oslobađaju u zaljubljenoj osobi.

Dopamin se smatra "hemikalijom zadovoljstva", jer proizvodi osećaj blaženstva. Norepinefrin je sličan adrenalinu i proizvodi ubrzan rad srca i uzbuđenje. Helen Fišer, antropolog sa Univerziteta Rutgers i jedan od "istraživača ljubavi" smatra da ljudsko telo oslobađa ljubavni koktel hemikalija "samo kad se ispune odgovarajući uslovi, muškarci ih brže proizvode od žena, zbog njihove više vizuelne prirode".

Istraživači su primenili instrumentalnu tehniku funkcionalnu magnetnu rezonancu za posmatranje mozga zaljubljenih u momentu dok gledaju fotografiju sa objektom provlačenja. Rezultati su pokazali da u oblastima mozga sa visokim koncentracijama receptora za dopamin dolazi do povećanog protoka krvi. Ovo je dovedeno u vezu sa stanjem euforije, čežnje i zavisnosti.

Visoki nivoi dopamina povezani su takođe sa norepinefrinom, koji povećava pažnju, kratkotrajnu memoriju, hiperaktivnost i nesanicu. Drugim rečima, parovi koji se nalaze u ovoj fazi ljubavi usredsređuju se uglavnom na odnos i na malo šta drugo.

Istraživači sa Univerziteta Koledž u Londonu nude alternativno objašnjenje za intenzivnu usredsređenost i idealizirajući način gledanja u romantičnoj fazi ljubavi. Engleski istraživači su, naime, otkrili da zaljubljeni imaju niže nivoe serotonina. Niži novi serotonina karakteristični su za osobe sa opsesivno-kompulzivnim poremećajima, što možda objašnjava zašto su zaljubljeni opsednuti sa svojim partnerima.

Prilikom vođenja ljubavi u romantičnoj fazi, u organizmu se oslobađa oksitocin, koji učvršćuje vezu. Prema istraživačima sa Kalifornijskog univerziteta u San Francisku, hormon oksitocin "povezan je sa sposobnošću održavanja zdravih međuljudskih odnosa i sa zdravim psihološkim razgraničenjem sa drugim osobama". Oksitocin je takođe doveden u vezu sa vezivanjem majke prema bebi, kontrakcijama materice tokom porođaja i refleksom "pusti" tokom dojenja.

Sledeća hemikalija koja je povezana sa formiranjem dugoročnih, monogamnih odnosa je vazopresin, hormon antidiuretik. Neki naučnici smatraju da se putevi oksitocina i vazopresina ukrštaju sa putevima dopamina i norepinefrina čime bi se objasnilo zašto strastvena ljubav bledi kako rastu posvećenost i vezivanje.

I endorfini, prirodni telesni anestetici, takođe igraju ključnu ulogu u dugoročnim vezama. Endorfini proizvode opšti osećaj blaženstva, uključujući osećaje smirenosti i sigurnosti. Kao i dopamin i norepinefrin, endorfini se oslobađaju tokom vođenja ljubavi, ali i tokom fizičkog kontakta, vežbe i drugih aktivnosti.

Osećaji strastvene ljubavi, međutim, gube vremenom na snazi. Proučavanja su pokazala da strastvena ljubav bledi brzo i gotovo potpuno nestaje nakon dve ili tri godine. Nivoi hemikalija odgovornih za "ljubav koja zaborava nema" (adrenalin, dopamin, norepinefrin, feniletilamin, itd.) se smanjuju, a ljubljeni partner počinje da pokazuje mane. Zašto se partner promenio?

U stvari, partner se verovatno uopšte nije promenio, ali sad je zaljubljena osoba sposobna za racionalno gledanje. U ovoj fazi je veza ili dovoljno jaka da opstane, ili puca. Ukoliko veza može da napreduje, uskaču druge hemikalije. Endorfini, na primer, još uvek obezbeđuju osećaj blaženstva i bezbednosti. Oksitocin koji se još uvek oslobađa tokom vođenja ljubavi proizvodi osećaje zadovoljstva i privrženosti. Vazopresin i dalje igra ulogu u vezivanju.

e znaš šta
jednom ću stvarno da sednem i natenance da isčitam sve što si pisao

jesi ti bre normalan bre 
 

Јоцо мајсторе. Једном сам те, већ, питао, ниси ми одговорио.

Одакле ти толика инспирација?

Pa ne mislite valjda da je on ovo pisao...

Мислим, дакле...шта рећи, а не претерати?

Он је куцкао, гарант.

Одакле је преписао јебем ли га.

Само је копирао текст, видиш да нема грешака.
Сад ми стварно иде на живце са својим предавањима.

oce da postane mod 

Ниси ваљда читала све ово.


Амбициозан омладинац.

Ja procit'o, i ukratko, ima tu nekih hemikalija koje se luce sekvencijalno i odredjuju nas emotivni zivot. Ljudi su to znali i pre 3000 godina, jedino sto smo u poslednje vreme neke od njih imenovali. Neki se zaludjuju, da ce naucnici napraviti ljubavni napitak, a on vec postoji. Belo vino.

Јеботе, ја ово никад не бих здумо.

pa dobro... vecina govori o tim fazama tokom zaljubljivanja    ovde ima istine. veze i pucaju zato sto ne dolaze do tog treceg nivoa

posle zaljubljivanja dolazi ljubav ali najcesce to pucanje
zato sto je zaljubljivanje iluzija.......kad se ona srusi .......neki to strasno ,vecina to strasno dozivljava
jos kad smo bili mali servirali su nam bajke o princezi i princu i sve kao u snu......

Шта ту није у реду.

Права љубав јесте бајковита и све је као у сну.

,,,,,,jeste kao u snu  samo crno-belom
,,,,,,nekima je vise beo nego crn
,,,,,,meni je bio vise crn nego beo ,ali sad tek pocinje da svetli .........,pa zivot je predamnom videcu
aaaaa zivot je tezak i kad to prihvatimo sve moze biti kao u snu

Živjeli feromoni

Autor: Ozren Podnar, prof.

Žene za partnere biraju muškarce koji imaju različit imunitet od njihova, a podatke o tome prikupljaju - mirisom!

Pokojni George Harrison u svojoj je pjesmi "Something" tvrdio da njegova ljubljena posjeduje "nešto" čime ga "privlači kao nijedna druga". Ako je vjerovati znanstvenim istraživanjima provedenima na Sveučilištu u Buffalu, to "nešto" mogao bi biti koktel tjelesnih kemikalija - hormona seksa, stresa i ugode. Ako su prisutni u pravom omjeru, mogu izazvati nečiju spolnu želju. A žene su spretnije u prepoznavanju kemijskih signala nego muškarci.
"Nekoliko je kemijskih procesa i vanjskih podražaja potrebno za nastanak erotskog odnosa", navodi Mark B. Kristal, profesor psihologije na Sveučilištu u Buffalu. "Ključ je u nizu vizualnih i njušnih podražaja, koji se moraju dogoditi u pravilnom redoslijedu da bi mogao uslijediti osjećaj želje i privrženosti prema drugoj osobi."

Miris bez mirisa

Prvi su vanjski podražaji nesumnjivo fizionomija i tjelesna građa. Dokazana je privlačnost simetrije lica i tijela te određene proporcije prsnog koša i bokova u muškaraca, odnosno struka i bokova kod žena. Zatim u igru ulaze feromoni, a ispuštaju ih i prepoznaju ne samo životinje nego i ljudi. Feromoni su molekule hormonalnog podrijetla, koje ulaze u mozak osoba iz okoline kroz njušni (olfaktorni) sustav.

Najvažniji feromoni potječu od hormona seksualnosti, ugode i stresa. Dok stresni hormoni na nas imaju odbojan učinak, što su nečiji hormoni seksa i ugode jači, ta nam se osoba čini privlačnijom, čak i ako nas njezina fizionomija možda ne oduševljava. Paradoksalno, iako ne osjećamo feromonski miris, kemijski spojevi koji kroz njušni sustav prodiru do relevantnih moždanih centara djeluju na naš mozak tako da izazivaju sklonost ili odbojnost prema drugoj osobi.

Iako se kvaliteta spolnih hormona može djelomično očitati iz fizionomije, tjelesne građe i stupnja dlakavosti, dio svoga seksualnog potencijala osoba otkriva okolini putem feromona. Glavni seksualni feromon je androsteron, na čiju prisutnost burno reagiraju žene u razdoblju ovulacije.
Zahvaljujući feromonima koji potječu od hormona sreće iz skupine endorfina, moguće je "nanjušiti" koliko je neka osoba sretna i spokojna. Ono što u svakodnevnom govoru nazivamo nečijom dobrom vibracijom nisu samo osmijeh, geste ili govor, nego i molekule hormona ugode koje neka osoba luči.

I strah se dade nanjušiti

Tuđi povišeni stresni hormoni, kao što je kortizol, djeluju pak odbojno, jer nas je priroda programirala da budemo sebični i ne zbližavamo se s pojedincima osjetljivima na stres. Njih prepoznajemo kao problematične i slabije, pa ih izbjegavamo ili izrabljujemo kao pogodne žrtve.
"I ljudi posjeduju ono što pripisujemo životinjama poput pasa - sposobnost opažanja nečijeg straha i bez gledanja u čovjeka ili životinju", smatra psiholog Pierre Menard. To je razlog zbog kojega grabežljivci u lovu najprije napadaju one koji iskazuju slabosti (a strah je jedan od pokazatelja slabosti) i zbog kojeg zla djeca provode bullying nad najosjetljivijim i najranjivijim vršnjacima. Na taj se način odvija prirodni odabir, koji je, dakako, krajnje neciviliziran i stoga barem formalno zabranjen u uređenim društvima.

Snižena razina hormona straha, a s time i smanjena emocija straha, jedan je od uzroka velike popularnosti mnogih psihopata. Prosječnom se čovjeku sviđaju osobe koje se ne boje i nisu osjetljive, nego su samouvjerene, spremne ulaziti u rizike i znaju se dobro zabavljati. Nažalost, upravo te osobine karakteriziraju najgore ljude na svijetu - sadiste i mučitelje.
"Tko je smanjeno osjetljiv na stres i imun na strah, vjerojatno će biti nemoralan, jer je otporan na prijetnje kaznom, ne mari za opasnost i ne smetaju mu tuđe patnje. Žalosno je što su upravo takvi pojedinci privlačni i što imaju više izgleda razmnožiti se i prenijeti svoje gene, umjesto suosjećajnih, dobroćudnih i susretljivih ljudi", ističe dr. Menard.

Tajna je u imunitetu

Nisu samo hormoni seksa i ugode ti koji nas navode na privrženost drugoj osobi. Na veliko iznenađenje znanstvenika, iznimno privlačno djeluju feromoni koji sa seksom i dobrim raspoloženjem nemaju veze. Čini se da je bitan čimbenik pri izboru poželjnog partnera mirisni signal koji nas obavještava o tuđem imunosnom profilu.
U sklopu DNA nalazi se glavni histokompatibilni kompleks (MHC), koji igra ulogu detektora stranih tijela. Kad MHC prepozna bolest, uzbunjuje oružane snage našeg organizma, T-stanice, koje napadaju uljeza i "guše" ga razornim enzimima.
Za razliku od brojnih gena koji imaju samo jednu ili dvije verzije, geni koji određuju profil MHC-a imaju desetke verzija. Također, za razliku od drugih gena, svatko nasljeđuje obje verzije gena za MHC, jedan od majke, drugi od oca, tako da posjeduje zaštitu koju donose oba gena. Dakle, povoljno je naslijediti što različitije gene koji daruju imunitet, jer nas u tom slučaju imunitet štiti od mnogih bolesti.

Prve naznake odabira partnera prema profilu MHC-a pronađene su u miševa: ženka miša od ponuđenih mužjaka redovito bira onog čiji su geni za MHC najrazličitiji od njezinih. Imunosni sustav stvara mirisne bjelančevine jedinstvene za svaku verziju gena za MHC, a mišice ih detektiraju njuškajući mokraću. Ljudski imunosni sustav također stvara mirisne kemijske spojeve koji javljaju okolini genetski profil, a ti se spojevi mogu nanjušiti iz izlučevina apokrinih žlijezda znojnica.
Da i ljudske ženke doživljavaju privlačnima muškarce koji imaju najrazličitiji imunitet od njihova, pokazalo je istraživanje na Sveučilištu u Bernu. Zadatak žena bio je njuškati pamučnu odjeću koju su nosili muškarci dobrovoljci, koje nisu poznavale. Kad su na kraju testa ocjenjivale koji im se miris odjeće najviše sviđao, ispostavilo se da su najviše ocjene većinom davale mirisima onih muškaraca čiji su imunosni geni bili najmanje srodni njihovima! Taj potpuno nagonski kriterij za odabir partnera ima za svrhu osiguranje pokrivenosti imunitetom što većeg broja bolesti.

Zasad nije poznato u kojoj su mjeri muškarci u stanju prepoznavati i razlikovati gene za MHC. Moguće je da su žene u tome vještije zato što snose veći dio posljedica začeća i trudnoće. Rađanje i podizanje djece većinom pada na ženina leđa, pa je stoga njih priroda obdarila mehanizmom za izbjegavanje potomstva slabog imuniteta.

Pogled u zaljubljeni mozak

Ljubavna i seksualna privlačnost fiziološki su fenomeni i mogu se uočiti naprednim tehnikama snimanja mozga.
U istraživanju objavljenom 2002. antropologinja Helen Fisher sa Sveučilišta Ruthers i njezin multidisciplinarni tim stručnjaka okupili su 40 mladih ludo zaljubljenih ljudi. Polovica je bila sretno zaljubljena, a drugoj polovici ljubav nije bila uzvraćena. Svaki ispitanik 30 sekundi promatrao je fotografiju voljene osobe, a nakon stanke i fotografiju nekog znanca, također 30 sekundi. Zadatak je bio naizmjenično gledati slike voljene osobe i znanca, a za to vrijeme ekipa Helen Fisher pratila je zbivanja u njihovu organizmu.

Ishod istraživanja bio je prvi film zaljubljenog mozga. Svaki put kad bi ispitanik gledao sliku svoje ljubavi, bila je zapažena povećana aktivnost neurona u desnom ventralnom tegmentalnom području, jednom od dijelova mozga koji reguliraju ugodu i motivaciju, a isti dijelovi mozga smirivali bi se tijekom gledanja poznanika. Uz to, bilo je podraženo nekoliko dijelova prednjeg režnja koji su usko povezani sa živčanim putovima dopamina (jednog od "hormona sreće"), dok je amigdala, moždani centar stresa i straha, bila privremeno umrtvljena. To je razlog zbog kojeg su zaljubljeni ljudi pojačano "slijepi" na opasnosti: amigdala zaljubljenih ne uspijeva obavljati svoju upozoravajuću funkciju, jer je ostvarenje ljubavi zaljubljenima primarni interes.
Povišenu otpornost na stres donose naglašeni muški hormoni, ponajviše testosteron, koji je ujedno odgovoran i za libido i potenciju. Operacija osvajanja počinje od muških spolnih hormona, koji su u manjoj mjeri prisutni i u žena. Muški hormoni daju odvažnost za pristupanje potencijalnom partneru, ohrabruju na borbu protiv mogućih suparnika te reguliraju sposobnost uzbuđivanja i izvođenja snošaja.

Testosteronski faktor objašnjava činjenicu da su smanjeno osjetljivi ljudi u isti mah sposobni baviti se visoko stresnim poslovima (uključujući kriminal), voditi vrlo aktivan seksualni život, možda i s više partnera istodobno, te provoditi nasilje u vezi. Snižena osjetljivost na stres obično je povezana sa smanjenom sućutnošću i obzirnošću.

U nekih su ljudi muški spolni hormoni sniženi ili im neuroni nisu sposobni iskorištavati ih, što je uzrokovano poremećajima na neuronskim receptorima. Niski androsteroni muškarca čine nemuževnim na različite načine, od ponašanja, govora, gestikulacije, do same seksualne izvedbe. Uz to, osoba sa sniženim spolnim hormonima ujedno je zakinuta na "mirisnom" planu, upravo zato što ima slabije izražene feromone. Za utjehu, manje muževni muškarci znatno se više trude oko žena i više ulažu u vezu, znajući da im nedostaju aduti koji djeluju privlačno na prvi pogled.

Junaci iz djetinjstva

Još dok smo bili djeca, govorili su nam da moramo jesti puno voća i povrća i piti mlijeko jer u njima ima vitamina C i kalcija, pa ćemo biti zdravi, imati jake kosti i izrasti veliki kao mama i tata. To su sigurno bili prvi vitamin i mineral za koje smo čuli.
Danas život juri mimo nas mnogo brže nego u vrijeme kad smo se igrali u pijesku. Svakodnevni ritam dinamičan je i stresan, a prehrana neuravnotežena, što smanjuje našu otpornost, pa lakše podliježemo virusima i sve češće moramo prehladu ili gripu odležati u krevetu.
Za vlastito zdravlje možemo i moramo gotovo sve učiniti sami, prije svega odabirom zdravog načina života i pravilnom prehranom. Budući da su nam 24 sata često premalo za sve što bismo željeli učiniti, obično nam nedostaje vremena za nas same. No, zato si možemo pomoći dodacima prehrani. Prilikom njihova odabira valja obratiti pozornost na kakvoću, jer nisu svi vitaminski i mineralni pripravci jednaki. Za proizvode koji su na raspolaganju u ljekarnama dokazano je da sadržavaju dovoljne količine vitamina i minerala, pa se zato preporučuje vitamine i minerale kupovati u ljekarni, gdje možete dobiti koristan savjet farmaceuta.
Kad su posrijedi vitamin C i kalcij, naši junaci iz djetinjstva, dostupni su u svim ljekarnama u Hrvatskoj u obliku šumećih tableta Ca-C 1000 Sandoz s dvostrukom snagom. Dovoljna vam je samo jedna tableta da si svakodnevno pripremite učinkovit i ukusan napitak s kombinacijom kalcija i vitamina C koji će vas sigurno "podići". Ca-C 1000 Sandoz, u svijetu vrlo priznat lijek, možete kupiti bez recepta.

Izvor: Vaše zdravlje