N E B U

Pomakao sam osjecaje i polako premjestio san ,
a cestom kojom misli prolaze ne gledam drvece
jer vise ne zelim pozivati jucerasnja jutra
i pamtiti zbog njih put kojim se nikada necu vratiti .
Znam , nestali su i kisa i lisce i vjetar i mrak ,
zamnom su dolazili u odsjaju nekadasnje mjesecine
i necu nikoga pitati zasto je sve tako odjednom tesko ,
vec cu iz tih gustih kristala , sazdati svoje kapi ,
u njima pronaci i polako ispijati novo vjerovanje .

Da ,ponovno moram ispocetka , vjesto nestati ,
ogrnuti se obzirom , a smislom i nacinom milovanja
taj njezni plast osmjehom ponuditi i perje rasiriti
i neocekivano , carobnim plesom svoj let zapoceti .
Ako odnedavno i ne postojim , ne zalim za tim ,
sada izrastam tankim granama i nudim se nebu ,
izvlacim korijenje prema dubini zemljine utrobe ,
i osvajam prostranstrva u kojima sam zatecen ,
na taj nacin , molitvom izlazim u svim smjerovima .

Sve sam ovaj puta predvidio , hocu zapravo izniknuti ,
izmjesati u venama vatru i vodu , probuditi drhtaje ,
zatrpati maglu i pucinom pogleda snazno zatitrati ,
sloziti beskraj u sebi i tako zauvijek obuhvatiti vrijeme .
Kada sve postignem , pjesmom osjetim i stihom narastem ,
zemlju razgrnem i rijeke u sebe upijem , mora natocim ,
kada silinu vjetrova udahnem i s njima mirise uskovtilam ,
planinske vrhove rasporedim po mekanim dodirima oblaka ,
krenuti cu smiren i potpuno novim svemirom ispunjen .

Prepoznat ,osmjehom cu nebo udahnuti i u sebe poloziti ,
zazeljeti i sav taj beskonacni san u sebi mastom pokrenuti ,
sve moje nemire njegovim grudima ponuditi , pripremti nacin
i zagrljen u njemu , istrcati na predivne proplanke slasti .
Jedno u drugom , pozudu cemo ispijati nasim vrelim mislima ,
opijati se onim prvim dahom nade s kojim smo zapoceli bujati ,
voditi ljubav prozirnim brazdama beskonacne ravnice ,
zanosnim valovima zastajkivati obalama izmisljenih tijela ,
zvijezdama obasjati usne i tako pomiriti vjecne strepnje .

U nama ce plodna polja procvjetati nabreklim krosnjama
i dubinom skoljke , bisernim plavetnilom horizontom izletjeti ,
a beskrajni vrtovi zlatnih suncokreta , poglede nam optociti ,
da ptice zapjevaju sjajem i visinu , melodijom leta zauzmu .
Tu cemo ploviti , nista prijetnjama prljati , nista zanemarivati ,
zajedno se radovati i uzbudjivati , poklanjati osjecaje , sanjati ,
uznositi svako jutro i nocu preko svih prostranstava lebdjeti ,
tu cemo ostati , zaspati i drhtati , treptajima disati , htjeti biti ,
nikome oduzimati , uvijek davati i napokon se , nebo i ja , zavoliti .

LICE SRCA


Tebi sapucem, moja ljubavi.
Tiho te zovem imenom,
dok me svlacis usnama.
Ti, cija se gipkost,
kroz moje prste provlaci,
kao nitko prije tebe,
po mom tijelu rasipas zvijezde.
Slascu u meni vristis,
a ti tvoji prsti,
ti tvoji prsti sami dolaze
i otvaraju moje srce.
Svu moju krv,
dodiruju plodna ljeta
i u moru tvojih zagrljaja
zauvijek klasjem postajem.
Tebi govorim, moja ljubavi.
Tebe gledam,
poput sna cistu,
kako se smijesis.
I tu, u licu srca,
gdje si sama,
predajem svoje rijeci.
Odmori se.
One su medeni pokrivac
u lezaju mojih poljubaca.
Tebi pjevam, moja ljubavi.

NAS DVOJE ZALJUBLJENIH


Nitko te nije primjetio, osim mene draga,
i nitko se nije ustao, kada si prolazila pored stola.
Sad kad drijemas u mom osmjehu,
svi se cude, kako to, da te nikada prije,
nisu vidjali pod satorom mjesecine.
Nitko nije osjetio tvoje sutnje u prigusenoj tami
i zapitao se, kako uspijevas,
s koracima pticjeg pjeva,
medju bezbrojnim plesacima,
hodati po mutnoj vodi.
Nisu slutili koliko slicis andjelima
i koliko u njima tvoje milosti ima.
Oni ne razumiju pogled i ne zele tisinu,
vec tudje ruke uzimaju kao svoje
i s njima gase svjetla i guse mirise.
A mirisi su osmjeh duse i svjetlo srca.
Tvoji mirisi, to je zetva zlata u mojoj utrobi.
I tuzno jecanje tvojih usana nisu culi,
a tvoje usne rastacu toplinu sunca.
Razumijem zasto se cvijet bijelog jorgovana,
na tvojim grudima njezno siri
i znam, otkuda med na tvojoj kozi!
Zato te, dok usnula prinosis salicu kave
ili u pokretu misli pozdravljas jutro,
radosno ljubim svojim rukama.
Nas dvoje uzivamo zaljubljeni,
gledamo se i smijehom pratimo usne.
Samo nas dvoje zaljubljenih znamo,
kako je lijepo ujutro, saputati zagrljajima.

USNUO SAM

Usnuo sam u mirisu tvoga zagrljaja.
Cisti si povjetarac moje duse,
nizrecivo dragocjena,
kao kakav lahor.
Usnuo sam,
nebo ispunjeno tvojim uzdasima
i skrivene visine,
na kojima hranis ptice.
Drhtim u tvojoj ljubavi.
Zivotom me dodirujes,
to je tvoje pravo.
Ti si,
a moje srce to zna,
sloboda ruku,
vjestina njihovog kretanja,
topla duga ispod moga tijela.
Usnuo sam,
kako mi dajes osmjehe,
ali isto tako,
s pravom dijelis poljupce.
I tvoju nesebicno zanosnu ljubav snivam
i svaki dodir,
svih nasih noci do sada.
I jutarnje budjenje strasti
u tvojim grudima.
Usnuo sam,
kako me u rosu umatas,
pa ponovno,
cijelog u sebi svlacis.

OTKRIVENI ZANOS



Svaka zena u osmijehu ima ceznju,
ali samo tvoje latice privlace moje usne.
Imas lijepo tijelo, izvijeno u rijeku
i dah mjesecine po tebi valove sanja.
Lijepo je tvoje lice, skrovito i tako tiho,
puno neobicno drhtavih kapi.
Imas kao jezera sjajne grudi
i slatke narance koje u bedrima nudis.

Svaka zena u rukama pruza zelje,
ali samo tvoja krila dostizu moj svemir.
Kad me primas u svoje zagrljaje
u tvojim se dlanovima radja ljubav.
Lijezem umotan u tvoje dodire
i na tvom licu skupljam poljupce.
Mirisni si cvijet bisernog pogleda
i nikakve tajne ne donosis sa sobom.

Svaka zena u njeznom glasu traje,
ali samo tvoja dusa zbog mene pjeva.
Tvojim strukom umilna tisina tece
i u tebi pociva mirnoca sunca.
Slatka si i vjecna zedj u meni,
obuzimas me cistim izvorima strasti.
Tek otkrivena, postajes u meni zanos,
iz kojeg nikada ne zelim izaci.

PLOD LJUBAVI



Na vrhu mojih prstiju
tvoje usne postaju sretne
i jednostavnom molitvom
sapucu zemaljske vatre
i ne traze nikakve usluge,
jer poljupci oduvijek
razumiju mekocu dodira.

Na vrhu tvojih zarkih usana
moji prsti pristaju,
neposlusni i otmjeni,
kao bijeli jorgovani
u tvom osmjehu rastu.
Razumiju kad te volim
i s kakvom ljepotom raspolazes.

U toj tisini mirisa i zagrljaja,
plod smo ljubavi
i kusamo njene dodire.
Pocinjemo udisati ljubav
i ne odustajemo od voca,
koje nasi prsti probaju,
a nase usne u srca slazu.

UZDASI DUSE

Pricao bih ti o sebi,
ali nemam vise svog vremena,
kao da ga nikada i nisam imao,
jer ovo nije moje vrijeme i leti.
Pricao bih ti o svemu,
o skrivenim tajnama svemira,
o mramornom jutru,
o tome zasto kapi kise nestaju u meni,
o vjetru dok planinom struji,
o zimi sto se drhtanjem budi,
ali nisam vise u svom vremenu,
kao da nikada i nisam bio,
jer ovo nije moje vrijeme i leti.

Saputao bih ti proljecem
u narucju ravnice i s jutrom sanjao,
a u sitne sate ispod srca ubrao
i ponovno kao krv crvenu ruzu
s laticama slozio u divnu pjesmu.
Uskovitlao bih rijecima tvoj san
i poklonio cvijecu miris tvoje kose,
izmislio te u skoljki mora,
dotaknuo zvijezdom tvoj pogled
i ispleo misli oko tvog struka,
ali nemas vise svog vremena,
kao da ga nikada i nisi imala,
jer ovo nije tvoje vrijeme i leti.

Sada kad sam sam kriknuo bih,
polomio sve udaljenosti,
srusio planine i iscjedio rijeke,
pokrenuo olujni vjetar,
samo da prigrlim tvoje nemirne boli,
zagrlim i povedem kroz svoje poljupce
i tamo gdje vjecnost suti odletim s tobom,
u zanosnim pokretima milovanja
i s njeznim uzdasima tvoje duse
otkrijem netaknuta mjesta ljubavi,
ali nemamo vise svog vremena,
kao da ga nikada nismo imali,
jer ovo nisu nasa vremena i lete.

KORIJEN MOJE LJUBAVI

Kad iz korijena svoje ljubavi
iznjedrim slatkim osmjehom
i zapocnem te grliti vrelim poljupcima,
pristani na sve moje dodire
i primakni se oblikom kapi mom krvotoku.
Kada se moji uzdasi zateknu iznad tebe,
pa te tijelom, kao svoju ljubavnicu prihvatim,
svaka ce se tvoja pora u meni otvoriti,
a ti ces nestati opijena u izmaglici mojih ruku
i kao probudjena svjetlost, odjekivati mojom dusom.
Tako savladane u osnovi andjeoskog sna,
tvoje ce se boje po meni razlijevati,
a moje boje, toplo u tebi raznjeziti.
Ne racunajuci prolaznost ovog vremena,
lezati cemo obavijeni tankim nitima
i zagrljeni, poput mjesecine, jedno u drugo srasti.
U odmjerenoj ljepoti nasih milovanja,
vatri sto u nama oduvijek zaklon ima,
nasi ce svjetovi s pticama letjeti
i u odrazu mirisnog cvijeca postajati vjecni.
Nije vazno sto ce se tada u dolini zanosa dogadjati
i s kojim cemo proljecem zivot nastaviti,
jer dok u nama sunce, zvijezde i nebo
radosno budu plesali, mi cemo klicati.
Tvoja ce plodna polja i tvoji bogati usjevi,
sve moje izvore popiti, a moje vode,
zelene od tvojih pitomih gajeva,
juriti ce brzacima medju tvojim obalama.
Kada osjetis u zoru moje srce,
kako se zalijece u tvoje grudi,
a moji vitki prsti,
okretni poput jelena, miruju,
iznjedri slatkim osmjehom
u korijenu moje ljubavi,
primakni se mome snu
i zagrli me s vrelim poljupcima.

KORIJEN MOJE LJUBAVI

Kad iz korijena svoje ljubavi
iznjedrim slatkim osmjehom
i zapocnem te grliti vrelim poljupcima,
pristani na sve moje dodire
i primakni se oblikom kapi mom krvotoku.
Kada se moji uzdasi zateknu iznad tebe,
pa te tijelom, kao svoju ljubavnicu prihvatim,
svaka ce se tvoja pora u meni otvoriti,
a ti ces nestati opijena u izmaglici mojih ruku
i kao probudjena svjetlost, odjekivati mojom dusom.
Tako savladane u osnovi andjeoskog sna,
tvoje ce se boje po meni razlijevati,
a moje boje, toplo u tebi raznjeziti.
Ne racunajuci prolaznost ovog vremena,
lezati cemo obavijeni tankim nitima
i zagrljeni, poput mjesecine, jedno u drugo srasti.
U odmjerenoj ljepoti nasih milovanja,
vatri sto u nama oduvijek zaklon ima,
nasi ce svjetovi s pticama letjeti
i u odrazu mirisnog cvijeca postajati vjecni.
Nije vazno sto ce se tada u dolini zanosa dogadjati
i s kojim cemo proljecem zivot nastaviti,
jer dok u nama sunce, zvijezde i nebo
radosno budu plesali, mi cemo klicati.
Tvoja ce plodna polja i tvoji bogati usjevi,
sve moje izvore popiti, a moje vode,
zelene od tvojih pitomih gajeva,
juriti ce brzacima medju tvojim obalama.
Kada osjetis u zoru moje srce,
kako se zalijece u tvoje grudi,
a moji vitki prsti,
okretni poput jelena, miruju,
iznjedri slatkim osmjehom
u korijenu moje ljubavi,
primakni se mome snu
i zagrli me s vrelim poljupcima.

CETIRI TVOJE LJUBAVI


U tebi ljepota cetiri ljubavi postoji.
Poput cetiri smaragda
silinom sjaja cvijeta.
Prva se ljubav
u toplom dahu javlja.
Tako pozeljna i opojna
kut mojih usana budi.
Iz tvojih smedjih ociju,
iz zjenica tvojih raste san,
to je druga ljubav moga neba.
Skroman pjev ptica
u mladoj mjesecini.
Sva u plavom treca ljubav,
osmjeh tvoga lica,
na proplanku nase postelje suti.
Ta je treca ljubav, milost tvoja.
Visoka i sretna, ta me ljubav
s tvojim srcem stiti.
Obris tvoga bica cetvrta je ljubav.
Najsladja medju njima,
kroz moju cud ravnice
kao rijeka huci.
U tebi, mila, ne prolaze radosti.
Tvoja cvrsta dusa,
uzdasima zlatnih kapi
moje tijelo njezno ljubi.