Doris

Uzmi me za ruku i povedi
poći ću s tobom bilo gdje
sve drugo je poslije nje i ne vrijedi
i ne smije se, volim te

Život stvara kolone na cesti
i znaš da nitko ne čeka svoj redi
i hajdemo nešto toplo jesti
zagmi se i poljubi me

Doris oduvijek je trebalo preskočiti žice
Doris i ne plaši se ni močvare ni perja ni ptice
Doris oduvijek je pamet bila srcu nepoznata
Doris i dalje će biti budala i rata

Uzmi me za ruku i povedi
onda će mi biti lakše sve
a ona će vjerna danas lijepo
ljubav svoje ljude poštuje

Život sam ustanovljen vjeren
ako imaš srca imaš sve
i ne ćekaj da te odabere
hrabro kreni i zagrli me

Duge su noći bez tebe

Ako ti me ne voliš ne pitaj me što ću sam
bit će tužna godina za mene predosječam

Ako ti si sve što znam ja ne želim drugo znat
zagrlit ću sječanje od sebe te neču dat

Duge duge su noći bez tebe
nema jer tebe nema kraj mene
duge duge su kao čitav vijek
najduže su minute kad tvoje usne šute
za mene zauvijek

E, moj gospodine

Promatram rijeku, sutljivih ljudi
Guzva u gradu, da covjek poludi
Toliko sudbina, kraj mene prolazi
A nikog da pita me, ”kako si” ?

I krenem precicom, sto davno je poznam
U nekom klincu, sebe prepoznam
S torbom u ruci, pod krosnjom topole
U malom parku, kraj moje skole

I prvo sto vidim, k’o covjek da sanja
Skola mi izgleda, nekako manja
Ulazim u svoj razred i gledam
Pa zar nas je stalo tu svih 37

A onda kroz maglu izviru lica
Vedrih djecaka i djevojcica
I jedne oci zbog kojih sam bdio
Gotovo da sam ih zaboravio

E moj gospodine, prolaze godine
Ne znas ni kako, ne znas ni kada
Covjek o tome niti ne misli
A mi smo sebi, uglavnom isti

Nizu se slike k’o na ekranu
Plesnjaci u srednjoj, tulumi u stanu
Glasni komentari, s deckima u kinu
Iskustvo prve ljubavi, na brzinu

I ne vjeruj starijem kad reci ti zna
E da imam tvoje godine ja
A ovu pamet jer nema cuda
Mladost je mladost i mora biti luda

E moj gospodine, prolaze godine
Ne znas ni kako, ne znas ni kada
Covjek o tome, niti ne misli
A mi smo sebi uglavnom isti.

E moj gospodine, prolaze godine
Djetinjstvo kao da, bilo je juce
Gledamo kako, rastu klinci
A mi smo sebi uglavnom isti

E moj gospodine prolaze godine
Ne znas ni kako ne znas ni kada
Covjek o tome, niti ne misli
A mi smo sebi uglavnom isti.

E moj gospodine prolaze godine
Djetinjstvo kao da bilo je juce
Gledamo kakao rastu klinci
A mi smo sebi uglavnom isti.

Hej, mladosti

Sa svima bio sam drug
pjesma je bila moj svijet
a cesta moj drugi dom
tebi sam donio bol

Hej, mladosti moja što bacim te ja
u čaši sa vinom, u noći bez sna
hej, mladosti moja što tarom te ja
na društvo i žene bez imena

Spajao noći i dan
mjenjao stvarnost za san
živio u svijetu zlom
tebi sam donio bol

Ja igram na sve ili ništa

(Vlado Kalember & Srebrna krila)

Život krije svoje zamke
ruši kule ludih snova
k*o očajnik se hvatam slamke
želim ljubav isponova

Tjeram vatrom svoga bila
ja sam sanjar čudnih java
mene nose moja krila
ja sam putnik zaborava

Ja igram na sve ili ništa
krijem tugu smješkom lica
ja igram na sve ili gubim sve
k*o hazarder, varalica
ja igram na sve, igram na sve
igram na sve ili ništa

Ja nisam kockar

(Vlado Kalember & Srebrna krila)

Ja nisam prosjak al* ljubav molim
ni zanesenjak svojih poema
zbog jedne žene koju ja volim
živim taj život poput boema

Ja nisam kockar ali gubim
i nisam sretan kad se smijem
zbog jedne žene koju ljubim
ta gorka vina pijem

Ljubavi moja sve sam ti dao
između nas je ponor soneta
i glupoj igri zastor bi pao
da nisam tvoja marioneta

Ljubavi moja sve sam ti dao
između nas je ponor tuge
i glupoj igri zastor bi pao
samo da nisam pjevač tuge

Ja nisam pjesnik već pjevač tuge
spreman na sve što padne ti na um
zbog tebe ženo što ljubiš druge
živim k*o boem il* bolje k*o klaun

Samo da nisam pjevač tuge
samo da nisam pjevač tuge

Ja plačem sad

Grlim jastuk tebe nema
samo miris tvog parfema
svakog trena osječam te jaće
a meni se sve
a meni se sve
više plače

Ljubim mjesto gdje si bila
gdje si sa mnom gnjezdo svila
svakog trena osječam te jaće
a meni se sve
a meni se sve
više plaće

Ja plačem sad a ti mirno spavaš
on čuva te a ti mene sanjaš
gdje, kaži gdje, gdje da krenem sada
kad je meni tvoja ljubav bila zadnja nada

Kucni tri put na vrata

(Vlado Kalember & Srebrna krila)

Kad izdamo ono u što smo se kleli
okreni list i reci, izvini što smo se sreli
kad zaboravimo rijeći koje nismo smjeli
okreni list i reci, izvini što smo se sreli

Kucni tri put na vrata
ako ti loše krene
i pozovi mene
i pozovi mene

Kucni tri put na vrata
ako ti loše krene
i pozovi mene
i probudi mene

Kad proljeća prođu poželi, tajno poželi
o kad bi se ponovo sreli
kad bi se ponovo sreli

Laku noć dame

Kad su mi prićali da je sve prolazno
o Bože što je bilo dosadno
kad si mlađi
tako je to, kad si mlađi

Noći su ludnica, dani su bolnica
i čini ti se da je život zabava
kad si mlađi
tako je to, kad si mlađi

Prolaze sati, dani a i godine
i već me zovu "gospodine"
kad si stari
tako je to, kad si stari

Laže li me to ogledalo
ne nije, stari, to je normalno
kad si stari
tako je to, kad si stari

Laku noć dame i noćne ptice
ostajte zbogom vi lutalice
laku noć dame, adijo svima
odlaze moji i ja ću s njima

Žena uspomena

Šta te briga, šta te briga
šta te briga šta ja radim
rodi djecu nađi muža
uzmi što ti život pruža
šta te briga šta ja radim

Ne ne ne ne ne ne zovi me
i ne pitaj ljude za mene
ne prati me kao sjena
vrata su ti zatvorena
ti si žena uspomena

Ne ne ne ne ne ne zovi me
šta je dušo bilo, bilo je
ne zovi me jer me nema
ti si već zaboravljena
ti si žena uspomena

Šta te briga, šta te briga
šta te briga šta ja radim
u životu sve ti ide
mene žale kad me vide
šta te briga šta ja radim