Javi mi se na priv.imam dokaz 

Zlobne zene... Pa samo niske zene su zlobne... 

more info?

Da, vala... Hocu da vidim taj manifest.

Kako stvari stoje, tj. u kakvom sam raspolozenju, mozda im se i ja pridruzim. 

Ja ga imam na Njemackom samo, na netu ima i na engleskom.Malko sam nesto ukratko preveo sa Njemackog, nije savrseno na brzinu al je razumljivo:

Život u ovome društvu je jedno jedino zatupljivanje, nema nijednog aspekta života koji bi bio ženi interesantan, sa time preostaje jednoj osviještenoj i odgovornoj ženi ništa drugo, nego da sruši vlast, ukine novčani sustav, uvede sveopću automatizaciju i uništi muškarce.
Danas je tehnički moguće reproducirati se bez pomoći muškaraca i isključivo producirati žene. Muškarac je jedna biološka katastrofa. Muški y-gen je nepotpuni ženski x-gen, što znači, muškarac posjeduje nepotpunu hromozomsku strukturu. Sa drugim riječima, muškarac je nepotpuna žena, hodajuće retardirano biće, koje već genetski je nesavršeno. Muškarac biti, znači biti retardiran. Muškost je bolest nedostataka i muškarci su duševni invalidi.
Muškarac je potpuno egocentričan, okrenut samom sebi i nesposoban za suosjećanje sa nekim ili se sa nekim identificirati, nesposoban za ljubav, prijateljstvo, naklonost ili nježnost. On je u potpunosti izolirano biće, nesposobno izgraditi bilo kakve odnose sa drugima. Njegove reakcije dolaze iz njegovih iznutrica, ne iz njegovog mozga, njegova inteligencija je proizvod njegovih nagona i potreba. On je nesposoban za suosjećanje, duhovni kontakt. Za njega ne postoji ništa drugo osim vlastitih tjelesnih senzacija. On je polumrtav panj bez ikakvih reakcija, nesposoban davati radost i sreću ili ih primati. 
Muškarac je zaglavio u ničijoj zemlji između čovjeka i majmuna, sa time da je u lošijoj poziciji nego majmuni, jer za razliku od njih on posjeduje veći arsenal negativnih osjećanja – mržnju, ljubomoru, prezir, gađenje, krivnju, stid, nedoumicu – i što je još gore, on je toga svjestan što jeste i što nije. Iako on isključivo fizički postoji, muškarac nije čak ni za oplodnju primjeren…

Evo malko i o njoj  sto mi je bilo pri ruci:

Rođena je 1936 godine u Atlantik City. Na univerzitetu u Marylandu je dobila svoju diplomu iz psihologije. Na grupnoj fotografiji pored svih maminih sinova sa urednim frizurama i "zdravim" osmijehom ona je prilično smrknuto gledala u kameru.
Nakon atentata na Warholla, psiholozi koji su je ispitivali došli su do zaključka da je ona morala imati poprilično tužno djetinjstvo. Oblikovana u uzdrmanoj obitelji, žrtva seksualnog iživljavanja vlastita oca i čest boravak izvan kruga obitelji. Valerija je sebe opisivala kao divlju djevojčicu kojoj je krađa u prodavnici sa 13 godina bila normalna stvar kao i seksualna iskustva. Sa 14 godina dolazi u internat, što vidi kao svoj spas, bar prvo vrijeme. Kasnije je ispričala svome nakladniku da je jedan jedini puta bila zaljubljena u nekoga, to je bila jedna učenica u internatu. Na fakultetu je važila za lezbijku a jednom kolegi  je ispričala da svoje studiranje izdržava prostitucijom.
Odlazi konačno 1968 iz provincije u boemski život New Yorškog Greenwich Village, bar prividno. Ali je bilo i vremenskih perioda u kojima je svoj "manifest" prodavala na ulici, nije imala krova nad glavom i hranila se ostacima iz fast food restorana koji su ostajali u tanjurima. Ukoliko nije ni to išlo za rukom, bavila se prostitucijom.
Jednog dana je Solanas srela Andyja Warhola i uskoro postaje češći "gost" u njegovoj "radionici", imjetničkoj komuni u kojoj je već svjetski poznat Warhol živio sa grupom žena i muškaraca. Što li je nju moglo zanimati na tom proslavljenom pop umjetniku? Njegova umjetnost teško. Ono što je ona pisala bilo je mnogo više politički od onoga čime se Warhol bavio. Izgleda je u njemu otkrila priliku kakvu nigdje drugdje nije vidjela.
Gerard Malanga, u "slavnim" danima "Warholove "radionice" opisuje Solanas kao osobu koja se držala ruba. Bila je povučena i izolirana, rijetko je razmijenjivala i jednu riječ sa drugim članovima "radionice". Bila je fiksirana samo na to, razgovarati sa Warholom u četiri oka, što joj je, uz sav otpor, i uspjevalo. Ona je željela samo jedno od njega: on je trebao producirati kazališni komad za nju, imena "Up Your Ass".
Valerie je zainteresiranom Warholu povjerila svoju jedinu skriptu. ALi kako dosta toga, i to je nestalo u kaosu "radionice", sa katastrofalnim posljedicama: Valerie je kasnije utuvila sebi u glavu da joj je Warhol jednostavno ukrao komad.
Pitanje je zašto je Warhol uopće gubio vrijeme sa njom. Paul Morrisey, koji je prezirao Valerie je imao objašnjenje: Andy je našao u Valeriji svoj odraz.
Činjenica je ta da su sličnosti velike: oboje su bili katolici, oboje dolaze iz radničkih obitelji i provode djetinjstvo u siromaštvu. Oboje se nisu tako dobro uklapali u društvo i zato su ih mučili drugi učenici u školi. I  što je najbitnije, oboje su se na neki način odrekli sexa, iako iz različitih motiva. Valerie, jer je toga dosta proživjela a Andy iz nezainteresiranosti. Valerie nije odbijala sexualnost samu po sebi nego njegovu funkciju u borbi između muškarca i žene. Njena mržnja je bila usmjerena prema emocionalnim i tjelesnim potrebama, koje vezuju ženu sa sexualnošću i kojoj je to bio samo odraz ženske slabosti, ovisnosti i poraza. Za nju je sexualna ljubav bila trojanski konj koji na kraju bezuvjetno pobjeđuje ženu.

 jednom rechju -tipichan proizvod americhkog judeo-liberalnog kapitalizma i dobar primer kako taj sistem stvara ljude sa psihichkim problemima u velikim kolichinama - i oba pola 

  ocito da feminizam sve vise i vise postaje negacija sebi. Za feministki zene su ili negacija muze ili njihovo otsustvo, falogocentricnost je ono protiv sto oni se bore, a ustvari ono to promoviraju najvise. Dvojna negacija je afirmacija.
Zao mi je sto danas zad feministicke pokrete stoje isfrustrirani lezbejki. Oni stvarno pojma nemaju o zenstvenost.
zene su vladali svetom sve dok ni su se javili feministicki pokreti.

Valerie Solanas je na neki nacin najradikalnija pobornica tkz. radikalnog feminizma. Kao i svaki pokret, feminizam se razvijao paralelno ili dijelio. 80-tih godina je bilo mnogo rasprava i o radikalnom feminizmu. Na neki nacin je i sam Warhol nenamjerno tome doprineo, vise kao medijska zvjezda pop arta. Ideja Valerie Solanas je zvucala zanimljivo ali je i radikalnim feministkinjama zvucala preekstremno. Ali scena je vodila rasprave o manifestu iako ga niko nije u potpunosti zastupao.

 Pa ne moze ga niko otvoreno zastupati. FAkat je da na pocetku S. Debovoar bila je nesto razumnija, i imala je manje vise prizemnii stav prema zenska ukljucenost u drustvo, ali danas Djudit Batler, Haravej , Irigare, Harding... oni su stvarno preterali, iskrivil su cak i frojdova psihologija... i potajno oni propovedaju ideja Solanas. U biti mi zene smo svi lezbejke, a to so neki vole muskarci , to je iskrivljena seksualnost.