LOL 

I da opet napomenem da dokle god cigani jedni druge zovu ciganima, i ja imam pravo da ih zovem isto tako.   

Romski jezik kao izborni predmet
FoNet | 12. maj 2016. 23:46

Uvođenje romskog jezika sa elementima nacionalne kulture u osnovne škole u Srbiji je od velike važnosti i za Rome i za proces evrointegracija Srbije, ocenili su učesnici skupa na kome je projekat predstavljen u EU info centru



Projekat uvođenja romskog jezika sa elementima nacionalne kulture u osnovne škole u Srbiji je od velike važnosti i za romsku zajednicu i za proces evropske integracije Srbije, ocenili su danas učesnici skupa na kome je projekat predstavljen u EU info centru.

Projekat, koji Evropska unija podržava i finansira, je jedan od najznačajnijih među projektima za inkluziju Roma koji se sprovode u Srbiji, izjavio je Nikola Bizel iz delegacije EU u Srbiji. Opipljive mere kojima se poboljšava položaj Roma su od ključne važnosti za pregovore o poglavlju 23, a EU je tu da pomogne vladi i romskoj zajednici u tome, rekao je on.

Nastavnici u tome imaju važnu ulogu jer prenose jezik, kulturu i vrednosti deci i doprinose njihovoj inkluziji u društvo, rekao je Bizel napominjući da još puno treba uraditi da bi se dostigao zadovljivajući nivo integracije Roma u društvo, naročito na lokalnom nivou.

Koordinator projekta Ljuan Koko je ocenio da se sada postavljaju temelji za uvođenje romskog jezika kao izbornog predmeta. On je rekao da treba utvrditi mogućnosti za uvođenje predmeta, razviti obrazovni programi i omogućiti sertifikaciju nastavnika na Filološkom fakultetu Beogradskog univerziteta, koje će angažovati ministarstvo obrazovanja.

Projekat je usmeren na to da roditelji upišu decu na časove romskog kao izbornog predmeta, jer je jako važno da i deca i društvo uče o Romima i njihovom jeziku. (LOL  ) Koko je rekao da će projekat trajati 20 meseci i da je njegova vrednost 158.600 evra, od čega je EU donirala 134.800 evra.

Jasminka Peruničić Alen iz Ministarstva obrazovanja je upozorila na nedostatak nastavnika, nezainteresovanost roditelja i nedovoljno dece da se formiraju odelenja. Najizraženiji problem je slab odziv roditelja, rekla je ona i dodala da za desetak škola ima dovoljno đaka, ali da ih roditelji nisu prijavili. (e jebi ga...  )

Problem je i to što je najmanje 15 škola izrazilo želju, ali mi nismo imali nastavnike, rekla je ona.

Novosti

uvedite im i nemacki

A, da li je bilo reči o tome šta je važno za Srbe i Srbiju?
Drugim recima, pripremite se za masovni dolazak Cigana iz EU u Srbiju. Ne znam kako je u Beogradu ali po manjim mestima se sve vise pojavljuju nedomaci Cigani, koji jedva srpski pričaju ili ne znaju ili nesto guču, imaju pod troje i više dece. Istovremeno, broj Srba u tim manjim mestima opada jer odlaze ili u inostranstvo ili u veće gradove. Uništavanje demografije je proces i traje, dok se srpska gospoda i gospođe razmnoži jednom i to jedno dete koje dobiju je oko 30. godine, za to vreme Cigani su već ušli u drugi krug razmožavanja, pa imate babe i dede od 28, 30 godina i to mnogostruke babe i dede. Ovi koji dolaze iz EU najčešće kupuju kuće i placeve, jer imaju pare i razne olakšice pri kupovini.

tik-tak-tik-tak

Brate ne verujem ti više,slagao si za onih milion Arapa

Kojih milion Arapa? : ) Pricali smo o gospodi Migrantima, prati radnju. Ono sto snadje Evropu, desice se i ovde, ti kao malogradjanin kome se patriotizam bazira na placanju poreza, tesko da mozes to da ukapiras.
Tebi stvarno amerikanac Radule pomutio razum. Pa jel "Doста бiло?"

Ne patriotizam se gleda po broju neodmerenih izjava,apokaliptičnih postova,osećaja beznadja i straha i odsustva realnosti

Evropa je uredjena i bogata to nije zadesilo nas jebi ga šta da se radi



Ima jedan tekst koji je napisao Boris koji fantastično opisuje stvari,pa ko hoće neka pročita





Kako su se tužno uzaludnim ispostavili svi oni strahovi stražara s istočnih hrvatskih granica – od klajnburških ljevičara do krezavih desničara i ksenofoba, od Damira Kajina do Tomislava Karamarka – što su prošloga ljeta, sjetit ćete se, panično javljali kako je orijaški plimni val migranata s Levanta stigao do Tovarnika, i kako će Lijepu Našu do Božića preplaviti desetine, stotine hiljada, idemo na milijune, dakle milijuni tamnoputih očajnika, koji će poštenim i vrijednim Hrvatima preoteti i ono malo preostalog posla na devastiranom hrvatskom tržištu rada, što je i prije dolaska migranata izgledalo poput sovjetskog dućana mješovitom robom.

Naselit će se ti očajnici u naše gradove, ostat će ovdje, gdje sunce hrvatskog neba grije kao što levantinsko nikad ne grije, gdje su slatki zalogaji hljeba i kad svoga nema i kad brata nije, ili ga barem nije bilo dok izbjeglički cunami nije naplavio sve te Sirijce, Afganistance i Iračane, što će Hrvatima iz usta oteti i posljednji onaj zalogaj hljeba, i posao, i žene, i stanove, i gradove, pa zauvijek promijeniti našu kulturu i običaje – lijepo su nas, na vrijeme upozoravali i liberalni antifašisti i antiliberalni fašisti, panično nam s istočne granice dovikujući da se sklonimo u podrume i zaključamo kuće, tvornice i crkve. Jer ti su Arapi i muslimani – kako je govorio predsjednik Hrasta Ladislav Ilčić – biološki jači od nas, izmijenit će nam i krvnu sliku i mentalitet, i domovina će nam postati Islamska Država Hrvatska dok kažeš ‘elhamdulillah’.

Osam mjeseci kasnije, inventuru katastrofalnog izbjegličkog cunamija što nam je poharao tržište rada i demografsku sliku iznio je predsjednik Sabora Željko Reiner, u dramatičnom referatu na splitskoj Konferenciji predsjednika parlamenata zemalja Jadransko-jonske inicijative o izbjegličko-migrantskoj problematici.

‘Od početka izbjegličke krize do danas, kroz Republiku Hrvatsku prošlo je više od šest stotina tisuća migranata’, objavio je gospodin Reiner, ‘od kojih je azil u Hrvatskoj zatražilo njih sto sedamdeset.’

Sto sedamdeset tisuća? vrisnuli ste vi od užasa.

Ne, ne: baš sto sedamdeset, odgovorio je Reiner. Stotinu i sedamdeset ljudi.

Stotinu ti i sedamdeset jebem onih sunaca što griju k’o što naše grije: od šesto i kusur hiljada tamnoputih očajnika s Levanta što su od prošlog ljeta prošli kroz slavonske izbjegličke kampove, azil u Lijepoj Našoj – ponovit ćemo – zatražilo je njih točno stotinu i sedamdeset!

Šest stotina hiljada ljudi, braćo, to je više nego što ih imaju Koprivničko-križevačka, Bjelovarsko-bilogorska, Ličko-senjska, Virovitičko-podravska, Požeško-slavonska i Šibensko-kninska županija – zajedno! Za pedeset posto je to više ljudi nego što je danas ukupno pripadnika svih manjina i etničkih grupa u Republici Hrvatskoj: toliko je – ne znam kako bih vam plastičnije dočarao katastrofični kapacitet te goleme brojke – prije rata bilo Srba u Hrvatskoj. I od cijele te strašne, biblijske najezde, u Hrvatskoj je poželjelo ostati njih stotinu i sedamdeset!

Stotinu i sedamdeset ljudi! To je, kako bih vam rekao, otprilike jednako koliko ih se na posljednjem popisu stanovništva u Hrvatskoj izjasnilo Jugoslavenima! Za pedeset posto je to manje ljudi nego što je danas u Hrvatskoj multimilijunaša po Forbesovim kriterijima, dakle onih s najmanje trideset milijuna dolara na računu, jedva dakle malo više nego što je danas članova Zagrebačke filharmonije: toliko ih, dakle stotinu i sedamdeset – ne znam kako bih vam plastičnije dočarao beznačaj te smiješne brojke – danas u prosjeku dolazi na Dinamove utakmice na Maksimir.

Pa više se stranaca oženi ili uda, zaposli i ostane živjeti u Hrvatskoj nakon jedne turističke sezone u Primoštenu, nego što ih je to poželjelo nakon devet mjeseci najvećeg egzodusa u suvremenoj povijesti!

Malo što nam je u posljednje vrijeme tako zorno pokazalo bijedu i čemer Republike Hrvatske 2016. godine, punih četvrt stoljeća nakon što smo je u ratu odcijepili iz Jugoslavije i izdvojili od Balkana, pa odlučili urediti po svome, kao urednu, uljuđenu i bogatu srednjoeuropsko-mediteransku državu, nešto kao Švicarsku ili Švedsku na Sredozemlju. Tako smo je, naime, na kraju uredili – svaka čast, majstori – da se u njoj danas ne žele zadržati niti jadnici što bezglavo bježe pred glavosječama iz Islamske države, očajnici dakle kojima su kriteriji normalnog života tek vitalne životne funkcije.

Više od šest stotina hiljada takvih očajnika, eto, projurilo je kroz našu lijepu, malu državu od Tovarnika do Bregane ne zadržavajući se ni da se popišaju. Niti u jednom trenutku na pamet im palo nije da posao i bolji život potraže možda u Hrvatskoj, prekrasnoj zemlji čudesa s billboarda, reklama, spotova i propagandnih brošura HDZ-a i SDP-a – da iskoriste to što su, kako ono, biološki jači od domorodaca, i naprave od Hrvatske onaj emirat na moru iz košmarnih snova hrvatskih ksenofoba.

Ništa. Nula. Sifr. Nijedno jedino hrvatsko radno mjesto, niti jedan sirijski restoran, niti jedna džamija, nijedno ubojstvo, silovanje ili bomba, nijedna jebena tuča, ili barem krađa mobitela, baš ništa. Šest stotina hiljada mrkih, ljutih Arapa u naponu biološke snage prošlo je kroz katoličku Hrvatsku baš kao da je kroz nju prošlo šest stotina hiljada amiških biciklista.

A i tih stotinu sedamdeset što je zatražilo azil, pitate li mene, krajnje je suspektna brojka. Najvjerojatnije će se uskoro ispostaviti kako je većinu njih beskrupulozni vodič zajebao i ostavio u Tovarniku objasnivši im da su u Njemačkoj. Ili su, siromasi, pobrkali Kroejšu i Koreju. Ili su, bezglavo žureći, slomili nogu, pa su ih se dočepale hrvatske sanitetske službe.

- Idite i spasite se barem vi, ne obazirite se na mene, ja bih vas samo usporavao - zavapio je Halil iz Alepa negdje oko Slavonskog Broda, previjajući se slomljene potkoljenice.

- Ali, oče… - zaplakao je mali Ahmed.

- Ne brinite za mene, ja ću zatražiti azil u Hrvatskoj - neuvjerljivo se, teškom mukom Halil nasmiješio sinu, pa užasnut ugledao kako se približavaju volonteri iz hrvatskog Crvenog križa. - Idi sad, i ne okreći se, sine… I čuvaj sestre!

U rujnu prošle godine, na početku krize – sjetit ćete se možda i tog nezapamćenog incidenta – petstotinjak izbjeglica koje su hrvatske vlasti smjestile u zagrebački hotel Porin glasno je protestiralo tražeći da ih odmah prebace do granice, bacajući s prozora i balkona hranu, boce i toaletni papir, te vičući: ‘Freedom! Freedom!’ Komentatori i političari natjecali su se tada tko će izraziti veće gnušanje nad njihovom obiješću i nezahvalnošću, ali sada, osam mjeseci kasnije, znamo kakav su pakao morali proživljavati ti nesretnici, što su se nakon višetjedne golgote, pred samim vratima raja, nadomak šengenskoj Europi – taman se ponadavši da su najzad izmakli užasima Sirije – zatekli zatvoreni u Hrvatskoj. Prestravljeni kad se hotelom pročulo da Europska unija članicama dijeli kvote za prihvat izbjeglica, i da će neki morati zauvijek ostati u Hrvatskoj.

A onda im je netko, ionako već obeznanjenima od panike, rekao i kako se među dobro obaviještenim Hrvatima priča da će stotine hiljada migranata i izbjeglica ovdje dobiti i posao i stan, zasnovati obitelji, školovati djecu, izgraditi džamije i otvoriti sirijske restorane, da Hrvatskoj mijenjaju demografsku sliku i mentalitet.

Sada znamo i razumijemo njihov strah, jer slične prizore kao prošlog ljeta – kad su očajni izbjeglice, tukući se i preskačući jedni preko drugih kroz prozore upadali u vlakove i autobuse za Sloveniju, pa dalje prema Njemačkoj – na istim slavonskim kolodvorima gledamo i danas. Samo što to više nisu očajnici s balkanske izbjegličke rute, već sami pošteni i vrijedni Hrvati – Slavonci što ovih dana kupuju karte u jednom pravcu, pa tukući se, preskačući jedni preko drugih i vičući ‘Freedom! Freedom!’ kroz prozore upadaju u autobuse za Njemačku. Isti dakle Hrvati što su prije osam mjeseci premirali od straha da će im tamnoputi azilanti oteti radna mjesta.

I koji će im se sada pridružiti da zajedno otimaju poslove poštenim i vrijednim Nijemcima. Da im mijenjaju kulturu, običaje, krvnu sliku i mentalitet.

Ako cemo o broju neodmerenih izjava, sto se mene tice, ides u top 5. Kojih apokalipticnih psotova? Pa nisam ti ja kriv sto ti je svest na nivou ksne gliste na suncu. Kako to mislis osecanja beznadja? Meni je drago kada ti nekom kazes da je beznadezan slucaj, to je samo znak da se ta osoba bori.
Ne radi se o beznadju cim cim sam ovde i pisem sa tobom, a cime se inace bavim, mozes da mastas : ) Tvoja nada se ogleda u tome da izadjes na izbore koje ti sistem daje i ti mislis da ces promeniti nesto i tako u naredne 4 godine si idiot. Kako je lepo biti glup!

Sto se realnosti tice, ista te demantuje uporno.

To su tipicni malogradjanski rezoni o "uredjenosti i bogatsvu" : ) Evropa (EU) je ispostava SAD korporacija, banki i biznisa. Nemacka je americka baza, Merkelova jedan dan sere o propasti multikuturalzma, sledeci dan povlaci rec. U Parizu nemiri radnickih sindikata, jer i teraju da rade sve vise za sve manje do groba, u isto vreme ulazi i izlazi ko hoce, ljudi bez ikakovg radnog iskustva, ne znaju jezik, druga kultura, nacija, vera...Evropa je postala deponija. Juzne drzave Evrope, to je sve propalo, beli narodi nestaju, ali nas moderni sergio ne odustaje, jer je tako u mogucnosti : ) U Londonu prvi put je najcesce ime kod decaka Muhamed.

Svedjanka o Svedskoj:


Dankinja o Danskoj:


Dobar za tebe i tvoje stanje, ne sumnjam.

Nećeš verovati,ali nikad ne razmišljam o tebi,osim kad razgovaramo ovde,tad mi te žao,al jebi ga,svako nosi svoj krst ko zna šta je sve na tebe uticalo da pišeš ove stvari.Čime se baviš ili ne baviš takodje me zanima koliko i život domoradaca na Filipinima.

Sergio nije moderan već sergia boli q što je najčešće ime u Londonu Muhamed,dok smo ja i ti živi koliko god da imaš godina ili si mladji ili stariji šta god ništa od ovoga što pišeš se neće desiti MENI I TEBI,da li će 2139 Evropa biti muslimanska znaš koliko mi prijatelju za to puca,pa mislim da ne mogu to nikako dovoljno da ti ilustrujem.To je razlika izmedju mene i tebe.Puca mi q za stvari koje se za vreme mog života neće desiti,toliko je jednostavno.


A ti ovde dodješ i kao "beli narodi nestaju buhu",šta te boli q što nestaju,neka nestanu!Je li te kompletna ta Evropa i SAD bombardovala?Jeste!Jel njih boleo q da li će Franc,Majk i Žerar roknuti moju ili tvoju kuću i razneti nas?Nije.Ko ih jebe oni nek se bore za sebe mi za sebe.Srbi ginu otkad su došli na Balkan,nema ko nije hteo da nas istrebi,al jbg tu smo i dalje ne damo se,a mogli smo da nestanemo sto puta dosad.Mi smo kao narod na ludilo naviknuti ko nije neka se pripremi.

Ко дан црне културе у Америци, нико не зна шта је то.