vrlo cesto mi uopste ne razumemo svoje rooditelje, niti se trudimo da ih razumemo... a ocekujemo od njih i toleranciju i razumevanje.

tamo negde krajem tinejdzerskog perioda, ili i malko kasnije, sve to dodje na svoje... i mi smo spremniji da prihvatimo njih kakvi jesu, i samim tim pronadjemo zajednicki jezik. kao odrasli sa odraslima.

  e sad ne bih da se zaboravi jedna poslovica "put do pakla poplocan je najboljim namerama" ...

da brinu o nama,zato sto ne zele da komsije svasta pricaju
zato sto hoce i ona da ima sina na fakultetu
zato sto nece njeni da budu losiji od onoga tamo sto je bio najgori djak u celom odeljenju

ma koje najbolje namere....jedine namere su te da decu oblikuju prema sebi i da ih nateraju da ostvare sve sto oni nisu uspeli kako bi oseitili neku satisfakciju..naravno ovo je generalizacija,kao odgovor na generalizaciju

a kasnije sve dodje na svoje mesto,kada shavtimo da nas bas briga hocemo li ispuniti ocekivanja ili ne,kada ljubav koja se nudi kao nagrada,ionako nikada necemo dobiti...posle mozemo i da ih podnesemo i nema ni potrebe da se bunimo ni oko cega

roditelji su moje blago. Pogotovo mama. Ne bih mogla da zamislim svoj zhivot bez nje, kao i bez bake uz koju sam odrasla. Tolikakolichina ljubavi i pazhnje usmerena da se od mene napravi chovek koji ce razmisljati svojom glavom i od najranije mladosti "sipana" ljubav, strpljenje i poducavanje svemu ... to niko nikada nece moci da zameni. Hvala ti mama!

djelicem oni su to uspjeli kada smo jos bili  dijeca..ucrtali nam neke "Prave" puteve.. barem one koje oni smatraju pravima.. rekli nam sta je dobro sta je lose,kako razlikovati zlo od dobrog..
i time su  vec uspijeli mnogo.. licno meni moji nikada nisu odlucivali neke vazne odluke,poput sta upisati od srednje skole,da li ostatii u ovoj zemlji ili ici negdje dalje.. iznjeli su mi cinjenice i dali mi da sama razmotrim i odlucim sta je bolje..jer ipak to je moj zivot,ja cu ga zivjeti..ne oni ..

 

hello  i  am  Bred  Pit!

Imam brata.Tata je govorio,ti moras zavrsit fax,brat ne mora,ti si zensko.Padnem prvi ispit,hocu da se vratim kuci,proklinjem dan kad sam polozila prijemni,hocu da se vratim kuci,tata neda.Kaze,mjenjaj fax ako ti se ne svidja,kuci neces ....

Nisam promjenila fax,sve je krenulo nekako samo,eto .....samo malo...tata me pogurao,uspjeli smo  i ja i brat....

sta se dogadja kada taj roditelj koji je do juce bio pozrtvovan za svoju djecu i koji je bio uzor toj djeci se razboli fizicki prvo,a zatim i pored zahvalne i pazljive djece razboli se skoro i psihicki-postane ljubomoran na vlastitu djecu i na sve sto ce ostati mimo njih kada napuste ovaj svijet-kako da postupi dijete,odnosno zreo covijek prema roditelju?????-dali je pravilno da nastvai da zivi sa njim jer taj roditelj svakako nije vise onaj roditelj od "nekada" kada je bio zdrav ili mlad ili treba otici i napustiti ga jer to dijete,odnosno danas zreo covijek ima pravo na vlastiti zivot

Greska