ma bitno je da je ziveo duze od Djindjica
E sad mi se i ne ide gore opet ce Djindjic da pravi demonstracije dokle da ih bijemo pa el im nije dosta 10 god.

smo ti preti....

i za to ima leka...

Marko „slučajno“ pod ruskom zaštitom

Ni juče nije bilo konkretnog odgovora iz Ambasade Rusije u Beogradu na pitanja kako se dogodilo da Mirjana Marković i Marko Milošević dobiju azil u Rusiji, uprkos činjenici da je za Markovićevom raspisana međunarodna poternica, kao i zbog čega su Rusi i dalje zainteresovani za dobrobit najozloglašenije srpske porodice.

Aljona Kudrijevcova, prvi sekretar i ataše za štampu Ambasade Rusije u Beogradu, rekla je za „Blic“ da ambasada nema zvanične informacije o tome da li su Markovićeva i Marko Milošević zaista dobili azil u Rusiji. Ona je rekla da se Marko Milošević u Hagu pojavio u automobilu s ruskim tablicama „verovatno zbog toga što je doputovao u Hag istim avionom kao i ruski lekari, pa se to dogodilo slučajno“. Ona je prvo rekla da ne može da komentariše spekulacije o tome da je Rusija specijalno zainteresovana za status porodice Milošević, a zatim je naglasila da tu nema ničeg posebnog, već da je garancije za njegovo lečenje u Rusiji tamnošnja vlada svojevremeno dala iz „humanitarnih razloga“, jer: „Ako neko moli za pomoć, normalno je da mu pomognete.“

- Normalna je i zainteresovanost ruskih lekara za uzroke smrti, s obzirom na to da su oni ti koji su nameravali da ga leče - kaže Kudrijevcova.

Ona je rekla da je iz ruskih medija saznala da je Marko Milošević tražio dozvolu od ruske vlade da njegov otac bude sahranjen u Moskvi, kao i da do preksinoć taj zahtev uopšte nije stigao do vlade Ruske Federacije. Ona je dodala da sada taj zahtev ionako više „nema smisla“, budući da će Milošević ipak biti sahranjen u Srbiji.

Goran Svilanović, bivši ministar spoljnih poslova SRJ, kaže za „Blic“ da mu nije jasno zbog čega Rusija štiti porodicu Milošević.

- Meni to stvarno nije jasno. Nije mi jasno ni šta je bila politika Rusije prema nama poslednjih 15 godina, niti za vreme, ni posle Miloševića. Moj glavni utisak je da postoji potpuno nepoznavanje i nerazumevanje između postpetooktobarskih vlasti u Srbiji i ruskih vlasti, i smatram je 5. oktobar najveću promenu doneo upravo u našem odnosu sa Rusijom. Imam utisak da je taj „prekid“ bio jako šokantan za Ruse, kao što je to bilo i izručenje Miloševića. Mi smo im rekli mesecima pre nego što je zvanično izručen da će do toga doći. Oni nam nisu verovali i, kada se to desilo, Moskva je bila zapanjena, nisu mogli da veruju da se to dogodilo - objašnjava Svilanović.

On tvrdi da iako sa Rusijom, posle Nemačke, imamo najveću spoljnotrgovinsku razmenu, niko iz sadašnje niti prošle Vlade ne može da se pohvali prisnim odnosima s Rusima. Svilanović, koji je danas funkcioner Pakta za stabilnost, kaže da ni bivše strukture vlasti, poput SRS, ne mogu da se pohvale jakim kontaktima u Rusiji.


Izvor: Blic \ J. T.

Policija će oduzeti pasoš Miri Marković

Okružni sud u Beogradu dostavio je juče stanici granične policije u Beogradu detaljno uputstvo u kome se navodi da je potrebno izdati nalog da Mirjana Marković preda pasoš nadležnom sudu kada bude u Srbiji, rekao je ministar unutrašnjih poslova Dragan Jočić.

- Tim uputstvom se nalaže postupak kojim ona treba da preda pasoš u nadležni sud - rekao je Jočić dodavši da je uputstvo stiglo oko 15 sati.

Ministar policije je dodao da nema informacije da li će Mirjana Marković doputovati u Srbiju kako bi prisustvovala sahrani supruga Slobodana Miloševića.

- Službenici MUP postupiće po uputstvima predsednika Veća Okružnog suda kojima se nalaže da ona preda pasoš u Okružni sud - rekao je Jočić.

Mirjana Marković, udovica Slobodana Miloševića, optužena je za nezakonito posredovanje u dodeli stanova.

U Okružnom sudu tvrde da je MUP dobio nalog da Markovićevoj oduzme pasoš sa kojim doputuje u Beograd, ali i da „ona to može da učini u roku od 24 sata po dolasku u Beograd“. To ostavlja prostor da Markovićeva iz Moskve dođe u Beograd, prisustvuje sahrani a da opet zatim napusti zemlju i po drugi put izigra pravosudni sistem Srbije.

- MUP nas je ranije dopisom obavestio da je pasoš SRJ na ime Mirjane Marković ranije oduzet i da se nalazi u MUP. Zato je sud zatražio od policije da prilikom ulaska okrivljene Mirjane Marković u zemlju istoj naloži da preda svoju putnu ispravu sa kojom doputuje. Ovaj nalog dostavljen je svakom pograničnom prelazu i Aerodromu „Beograd“. Markovićeva bi trebalo u roku od 24 sata da preda pasoš a biće joj uručen poziv za glavni pretres zakazan za 23. mart - kaže za „Blic“ Ivana Ramić, portparol Okružnog suda u Beogradu.

Advokat Božo Prelević za naš list kaže da bi, po svemu sudeći, policija trebalo odmah da uzme pasoš udovici Miloševića, ali da su rešenja kakvo je ovo u slučaju Mirjane Marković „jako retka“.


Izvor: Blic \ A. Ž. Adžić - N. M. Jovanović

Mira će biti saslušana

Mirjana Marković, ukoliko dođe u Srbiju, moraće 23. marta da se pojavi u Okružnom sudu u Beogradu gde će biti saslušana u svojstvu optužene. Udovica Slobodana Miloševića izbeći će optuženičku klupu samo u slučaju da srpska policija odbije da postupi po nalogu suda i Markovićevoj ne oduzme pasoš po sletanju na beogradski aerodrom.

- Nema šanse da Okružno tužilaštvo u Beogradu odustane od optužnice protiv Mirjane Marković - izjavila je za „Blic“ zamenik okružnog tužioca Mirjana Ilić.

Ona je dodala da nije bilo nikakvog pritiska Vlade Srbije na tužilaštvo da povuče optužnicu protiv udovice Slobodana Miloševića.

- Takvog pritiska nije bilo ni u tragovima - rekla je Ilićeva.

Na pitanje zašto se tužilaštvo složilo s predlogom da Mira Marković ne bude uhapšena po dolasku u Srbiju čak i pre nego što je advokat položio jemstvo, Ilićeva je kratko odgovorila:

- To je stvar naše ocene.

Portparol Okružnog suda u Beogradu Ivana Ramić izjavila je za naš list da je sud dopisom obavestio policiju da oduzme pasoš Markovićevoj odmah po ulasku u zemlju.

- Pasoš ne oduzima sud, već policija. Putna isprava se oduzima do dalje odluke suda, a što se suda tiče, Mirjani Marković pasoš neće biti vraćen do glavnog pretresa 23. marta - objasnila je Ramićeva.

Ona je rekla da je sud naložio policiji da udovici Slobodana Miloševića po ulasku u zemlju uruči poziv za glavni pretres.

- Mirjana Marković ima obavezu da se 23. marta pojavi u sudu, kako bi bila saslušana u svojstvu optužene. Ukoliko se ne pojavi i ne opravda izostanak, biće uhapšena - kazala je Ramićeva i dodala da Vlada Srbije nije vršila pritisak na Okružni sud u vezi slučaja Mire Marković.

Markovićeva je optužena za nezakonito posredovanje u dodeljivanju stana dadilji njenog unuka.


Izvor: Blic \ D. V.

Kraj posljednjeg mitskog vođe


AFP

Mitološkom preradom, od zločinca nastaje spasitelj, koji mrak nesloge i porobljenosti ispunjava svjetlom, otac nacije koji Srbima kao djeci kaže 'niko ne sme da vas bije'. Piše Sandi Blagonić.

Skončao je i posljednji mitski vođa na Balkanu. Završi li u narodnoj pjesmi - kamo je Krleža u posmrtnom slovu onomad locirao Tita - haška će ćelija biti njen moćni krešendo, koji buduće Srbe postrojava za predstojeće bitke. Za nadati se da će se, umjesto toga, Slobodan Milošević prije naći u žanru vica, poput onog u kojem skupina neizbavljenih duša moli za ulazak u raj jer ih je najnovijim Voždovim dolaskom u pakao zadesila sudbina izbjeglica. Bio bi to pravi odgovor smjehovne, bahtinovske kulture službenim guslarima preodjevenim u pripadnike društvenih elita, koji su od zločinca učinili spasitelja i oca nacije.

Narodne pjesme što su veličale vođe na Balkanu nisu bile dugog daha. Eurovizijska Lejla Seida Memića Vajte, koja se u godini smrti najvećeg sina naših naroda i narodnosti valjala po radiostanicama od Triglava do Gevgelije, nadživjela je pjesme u kojima je Tito i prije vlastite smrti trebao doseći besmrtnost. Nije to zato što smo u međuvremenu sazreli, pa odbacili mitske predodžbe političkog imaginarija. Iza svakog kolektivnog otriježnjenja slijedilo je novo pijanstvo, u kojem smo jasno razabirali utvare stare mitološke demencije, ali ne i nove. Istina je da nam se Tito pričinjao kao, jebiga, socijalistički izbavitelj, ali taj pronicavi uvid nije Hrvate istovremeno priječio vidjeti Tuđmana "većeg od života" (Stephan Lupino), "koji nam je sve dao, kojemu sve dugujemo" (Ćiro Blažević), što su u osnovi tvrdili i Srbi za svog novopronađenog oca.

Tuđman i Milošević, čas politički suprotstavljeni, čas - kao na Feralovoj naslovnici - u krevetu simbolički zagrljeni, mitološkom preradom, marom svakojakih jovića, ćosića i bakovića pojavljuju se posvećeni božanskim poslanjem. Spasitelji su to koji su mrak nesloge i porobljenosti vlastitih naroda trebali ispuniti svjetlom i donijeti stoljećima iščekivano arkadijsko doba - nekovrsni Fukuyamin "kraj povijesti" za gusle i limenu glazbu. Intersticij srpske nesloge, izdaja i nevinih žrtvi srpski je Vožd trebao dokinuti u "borbama koje su pred nama", dok je Tuđman trebao dokinuti mračno razdoblje što je započelo kobnom Zvonimirovom kletvom.

Poput Tuđmana koji "nije pojedinac Tuđman nego hrvatska sudbina", pri čemu "Tuđman nije donosio odluke sam, nego su ih donosili povijest i narod u Tuđmanu" (Milan Ivkošić) i Milošević jest protkan duhom vlastita naroda: narod i vođa u svakoj su satrapiji - jedno. U toj zamišljenoj jednosti naroda i vođe, patrijarhalna kultura što je revno slavila mužjački etos na Balkanu u ovoj se točki nesmotreno stala rugati samoj sebi. "Što je masovna individua u zbilji bespomoćnija zbog svojeg odgoja, to se jače izražava identificiranje s vođom, to se više dječja potreba za osloncem pojavljuje u formi osjećati-se-s-vođom-kao-jedno" (Wilhelm Reich). "Biti-s-vođom-jedno" hoće, rječnikom balkanskog machoa, "pičkice", oni koji su zapjenjeno "muški" jurišali na svakog tko nije pristao biti dio istomislećeg tijela Nacije. Razumljivo: to je tijelo, u njihovoj slabosti, bilo njihova osnovna snaga. Trebalo se obraniti. Ta isfantazirana moć vođa nije zanemariva. Osim naroda, u Miloševiću se inkarnira duh Obilića, cara Dušana ili Karađorđevića, dok su u Tuđmanu Hrvati, tvrdio je Anto Baković, mogli osjetiti "svu borbenost Šubića, Zrinskih, stalne borbe Tvrtka, (...) Starčevića, Radića i Pavelića".

Preparirani mitološkim imaginarijem, Milošević i Tuđman pojavljuju se (baš poput svakog autokrata koji drži do kulta ličnosti) poput odlučnih boraca, ali i nježnih očeva. Tuđman je "buditelj uspavanih duhova" (Nedjeljko Mihanović), ali i tako nježan da se doima "nevino, poput djeteta" (Siniša Grgić), Milošević poručuje ono što su kao mali s pouzdanjem morali slušati od svojih bioloških očeva: "Niko ne sme da vas bije". Kakvo lažno olakšanje za narod, koji se - s ovakvim vođama - itekako morao bojati svoje budućnosti.

Onkraj mitskih uprizorenja, u stvarnosti, Tuđman i Milošević nisu isto. Ipak, da su rođeni ranije, sada bi njihove herojske mošti bile posvećene jedino nedostatkom činjenica. Umjesto toga, herojizira ih kolektivna sposobnost poricanja onih koji se boje odrasti, kojima zaslijepljujuća svjetlost vođe i nacije ne daje da vide zgažene i ponižene, kao ni blagostanje koje uživaju mešetari srpstva i hrvatstva. Blistava svjetlost, motiv koji prati vođe poput njihove sjene, blijedjet će u onoj mjeri kako na svjetlo dana budu izlazile nove istine. Neke ni to neće smesti. Oni žive prema parafrazi Hegela: ako jest činjenica da vođa i nije heroj, tim gore po činjenicu.



Izvor: Iskon \ Sandi Blagonić

Crkva podržava gest Gotovine
16. mart 2006. | 10:45 | Izvor: FoNet
Zagreb -- Katolička crkva u Hrvatskoj je podržala gest haškog optuženika Ante Gotovine, koji je uputio saučešće porodici Slobodana Miloševića.

Odobravanje crkvenoga vrha je pogotovo zanimljivo, jer neke biskupe koji su to podržali u javnosti svrstavaju u konzervativnije krilo Katoličke crkve u Hrvatskoj.

"Podržavam ga i čestitam mu na tome hrišćanskom i ljudskom potezu", izjavio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. On je ocenio da je to pozitivno iznenađenje, "i ljudsko i kršćansko, jer vernik i Crkva uvek osuđuju zlo, a ne čoveka, pogotovo kada napusti život pred misterijom smrti, jer se tada ljudski sud prepušta Božjem".

Biskup gospićko-senjski Mile Bogović rekao je da je takav potez civilizacijski i hrišćanski opravdan, jer "čoveku ne sudi čovek nego Bog".

Nadbiskup zadarski Ivan Prenđa takođe smatra da je posredi sasvim normalan, humani i duhovni čin. "Kod nas se ne kaže uzalud da kada se netko posvadi s nekim - sprovod sve rešava. Što govori da se radi o granici koja se prelazi u svakom slučaju. To je građanski i hrišćanski", rekao je Prenđa.

probajte da se upisete u knjigu srece i to kao i u njegovo vreme prolazi kroz cenzuru.fuj

Sramota je samo koliko taj covek ostavi traga na Srbiju. Videste li samo juce ono bacanje cveca sa mosta? Kamenje je trebalo bacati.


Zemljo otvori se progutaj me!!!

Tajming je verujem hteo da mu bude 12.03. kako bi makar tako zasenio Dr Zorana Djindjica. Al ne ide to tako!!!