Na kraju bi mozda ipak bilo dobro, kako ne bih ostao nedorecen, da sazeto iznesem moj konacan stav po pitanju "Treba li covjecanstvu organizirana religija" i tako do kraja dam potpuno objasnjenje moje vizije koju imam o tome:

Organizovana religija nece nikada biti prevazidjena, ni ukinuta, ali ce biti prevazidjeno i ukinuto nesto drugo. Bice prevazidjen i ukinut princip podele sveta, konkurencije, mrznje i borbe. Dakle, bice ukinuto i prevazidjeno sve ono sto moze da se podrazumeva pod recju i pojmom “politika”, koja danas stoji u temelju svih svetskih religija i njima vlada i bice potpuno ukinuta drzava kao politicka tvorevina. A umesto toga u odnosima medju ljudima sveta ce poceti da vlada princip jedinstva, ljubavi, mira, saradnje i pomaganja na bazi svih mogucih oblika ravnopravnosti i taj princip ce biti temelj svetske organizovane religije na kojem ce bazirati jedinstveni svetski moralni sistem o cijem prakticnom sprovodjenju u delo ce se starati upravo ta svetska organizovana religija, onako kako je to od uvek od Boga i bilo zamisljeno i odredjeno da bude.

Da bi bilo moguce da organizovana religija ostane, a sve ono sa znacenjem politike iz nje nestane kako bi ona konacno mogla da pocne da izvrsava svoju ulogu cuvara cistote ljudskih dusa i da bi bilo moguce da drzave kao politicke tvorevine i njihove politike nestanu da bi oranizovana religija mogla da preuzme njihovu vodecu ulogu, kako bi bez smetnje mogla da vrsi svoj posao za koji je zaduzena, bice potrebno uraditi sledece.

Religijske dogme se moraju podignuti na nivo nauke,  kako bi one nedvosmisleno i jasno u sebi sadrzavale sve odgovore na sva osnovna egzistencijalna pitanja, kao sto su pitanje porekla sveta, zivota i njihovog smisla, pitanje smrti, pitanje postojanja Boga, njegovog objasnjenja i njegovog odnosa sa covekom itd. Odgovori na sva ova pitanja moraju biti precizni, kroz prakticno iskustvo proverljivi i logicki lako objasnjivi i razumljivi. Ovakva jedna nauka ucinice sve sadasnje svetske verske dogme dalje nevazecim, a time i sve sadasnje svetske religije nevazecim, da bi na njihovim sadasnjim temeljima, putem njihovih reformi i integracija, stvorila se jedna jedinstvena svetska religija. Sto i jeste jedini nacin da svakog oblika politikanstva i suprotnosti medju razlicitim pripadnicima svetskih religija koje sada na stetu svih nas postoje, potpuno nestane. Takva jedna nauka koja moze zameniti sve svetske dogme vec postoji i ona se nalazi na mojoj web stranici i ona svetska religija koja ju bude prva prihvatila postace  vodeca svetska religija kojoj ce kasnije morati, htele ili ne, da se pripoje i sve druge jer ce u protivnom ostati bez svojih sledbenika, obzirom da njihove dogme vise nece moci da odole ovoj nauci. Ona religija koja to bude prva prihvatila veoma ce lako drzavni politicki sistem, kao svog sadasnjeg dvojnog partnera sa kojim deli vlast u vodjenju ljudskog drustva, uciniti dalje nepotrebnim i nevazecim, jer ova nauka u sebi ne zadrzi samo objasnjenja koja se odnose na Boga i duhovni zivot, vec i najbolja prirodna drustvena i ekonomska resenja o kojima se sada drzave kao politicke tvorevine brinu. Veoma je vazno da dalju brigu oko toga preuzme upravo organizovana religija jer princip jedinstva sveta, ljubavi, mira, reda, uzajamnog pomaganja i opste ravnopravnosti svih ljudi kao univaerzalni, Boziji princip i resenje po kojem je Bog kreirao ovaj svet, ne moze se sprovesti prakticno o delo pomocu sadasnjih dvojnih institucija, religijskih i politickih, koje u svom radu sa ljudima deluju po razlicitim moralnim sistemima, nebeskim i “zemaljskim”, prosto iz razloga sto su takva dva uporedna moralna sistema dalje neodrziva, jer su suprotna. Dok svi religijski moralni sistemi zagovaraju ljubav medju ljudima i saradnju, drzavni, politicki moralni sistemi ljude podsticu i usmeravaju na konkurenciju i borbu, sto ce u daljoj praksi postati nemoguce, jer ako drzavno-politicki tj. “zemaljski” moralni sistemi prevladaju, dalji opstanak covecanstva ce doci u pitanje. Da bi prevladao nebeski moralni sistem, a time i religijski, nuzno je da drzavni politicki i moralni sistemi, nestanu i ostanu samo nebeski koje ce zatim organizovana religija bez smetnje moci u potpunosti da sprovede u delo. Uz pomoc ove nauke, ja sam ubedjen da svaka organizovana religija veoma lako moze pridobiti podrsku svih ljudi sveta i da tako moze veoma lako ukloniti svog vecitog rivala “djavola”, tj. politiku i njene institucije sa svetske drustvene scene. Jer Bog i Djavo ne mogu dalje vladati zajedno na Zemlji. Jedan od njih dvojice mora da pobedi i to onaj kojemu vecina ljudi na ovoj planeti bude dala podrsku. U ovom trenutku tu podrsku vecine ima Djavo. Uz prihvatanje ove nove nauke sve se lako moze okrenuti u korist ljudsku i Boziju. Po mom misljenju, niti i jedna od svetskih religija ne bi trebalo da ima razloga da ne prihvati ovu nauku jer i njeno poreklo, kako sam vec u jednom od mojih ranijih postova objasnio, je Bozansko. Sto je bilo i normalno ocekivati (tako nesto i prorci najavise) da ce jednog dana Bog ljudima umesto dogmi dati istinsko znanje, kada njihov razum vremenom kroz zivot i iskustvo i nove naucne spoznaje evoluira do stupnja da moze prihvatiti i razumeti takvo jedno znanje, i kada sa stanovista tog iskustva ranije date dogme postanu smetnja za dalji covekov razvoj na putu do njegovog konacnog sjedinjenja s Bogm.

No, sve ovo sada prelazi okvire ove diskusije i mozda bi se o svemu ovome moglo raspravljati u okviru nekog drugacije naslovljenog topika.

Pozdrav.

ovo je meni previše , jer i Ljubo i Koni i Laslo imaju misli sa kojima i ja sama slažem , pa bih dodala neke stvari , čisto zato da nastavite di ste stali
Moje osobno iskustvo je osvjedočenje koje se dogodilo prije nekoliko godina , a PUT kojim sam išla je vodio tom OSVJEDOČENJU ( ne kažem da mi se Bog ukazao , to ne ) . Jednostavno , jednim ulaskom u crkvu postala sam svjesna NJEGA i to je moj život odvelo na jednu drugu stranu kojom sam priželjkivala poći ... promjenilo je i cilu obitelj koja je vidjela da se sa mnom nešto događa ( pari naučna fantastika , ali je tako i bilo )
Uvik , baš uvik sam za vjeru , nebitno koju , jer je bit VJEROVATI da nismo tek nasumično postavljeni u svemiru bez ikakve svrhe u svom postojanju.To mi se čini najjačim razlogom .
Problemi dolaze od različitih tumačenja vjere , jer čovjek hoće dokučiti BOŽANSKO , a to jednostavno nije moguće . Vjera se mjenjala kroz povjest , ali RIJEČ BOŽJA je uvik ista i to nam triba bit početak i kraj, kao što i jest. Ne bih tila da ispadne da sam zadrta , i nisam , ali vjera je utočište od sve boli ovog svita .
Jednom me Jehovini svjedoci ucjepili , i jednog momenta govore da bih i ja tribala za njima , " MOJ PRADID JE BIO KATOLIK , MOJ OTAC JEST , A JA KAD BI POŠLA ZA VAMA PLJUNILA BI NJIMA POSRED LICA " - to je bio kraj rasprave .
Islam poznajem vrlo malo , ali jednom prilikom sam upitala jednog starog hodžu " KOLIKO ŽENA IMATE ?" , a on će " JA JEDNU . ISLAM DOZVOLJAVA 4 ŽENE , ALI SVE 4 MORAŠ ISTO VOLJETI I BRINUTI SE ZA NJIH JEDNAKO . KAKO TO NIJE MOGUĆE SA MOJE STRANE , ETO JA SAM U BRAKU 60 GODINA SAMO SA JEDNOM "
Vjera je vodič kroz život , ma koliko mi šutjeli o tome . Ako će biti najvažnije koliko i što imamo dolazimo do onog djela BITI ILI IMATI . Svako će se složiti da je BITI važnije , ali nema ništa protiv onog i IMATI , a tada izlazi ona priča iz BIBLIJE o zlatnoj kravi ... poučno .
Nestpljivi , kakvi smo većinom svi ljudi , tili bi KRALJEVSTVO BOŽJE NA ZEMLJI , ODMA SAD , a to nije moguće , jer prolazimo kroz ovaj život da bi se svidili i dopali NJEMU .
Crkva ima svojih svjetlih i tamnih momenata , ali i svećenici su ljudi od krvi i mesa , pa to napadanje na instituciju crkve i ne svaćam preteškim napadima , jer kako bi se ona prilagođavala čovjeku samom da ga ovaj ne kritizira .
Ima još stvari o kojima bi mogla , ali da pogledam što vi o ovome mislite ( vaša mišljenja

ovo je meni previše , jer i Ljubo i Koni i Laslo imaju misli sa kojima i ja sama slažem , pa bih dodala neke stvari , čisto zato da nastavite di ste stali
Moje osobno iskustvo je osvjedočenje koje se dogodilo prije nekoliko godina , a PUT kojim sam išla je vodio tom OSVJEDOČENJU ( ne kažem da mi se Bog ukazao , to ne ) . Jednostavno , jednim ulaskom u crkvu postala sam svjesna NJEGA i to je moj život odvelo na jednu drugu stranu kojom sam priželjkivala poći ... promjenilo je i cilu obitelj koja je vidjela da se sa mnom nešto događa ( pari naučna fantastika , ali je tako i bilo )
Uvik , baš uvik sam za vjeru , nebitno koju , jer je bit VJEROVATI da nismo tek nasumično postavljeni u svemiru bez ikakve svrhe u svom postojanju.To mi se čini najjačim razlogom .
Problemi dolaze od različitih tumačenja vjere , jer čovjek hoće dokučiti BOŽANSKO , a to jednostavno nije moguće . Vjera se mjenjala kroz povjest , ali RIJEČ BOŽJA je uvik ista i to nam triba bit početak i kraj, kao što i jest. Ne bih tila da ispadne da sam zadrta , i nisam , ali vjera je utočište od sve boli ovog svita .
Jednom me Jehovini svjedoci ucjepili , i jednog momenta govore da bih i ja tribala za njima , " MOJ PRADID JE BIO KATOLIK , MOJ OTAC JEST , A JA KAD BI POŠLA ZA VAMA PLJUNILA BI NJIMA POSRED LICA " - to je bio kraj rasprave .
Islam poznajem vrlo malo , ali jednom prilikom sam upitala jednog starog hodžu " KOLIKO ŽENA IMATE ?" , a on će " JA JEDNU . ISLAM DOZVOLJAVA 4 ŽENE , ALI SVE 4 MORAŠ ISTO VOLJETI I BRINUTI SE ZA NJIH JEDNAKO . KAKO TO NIJE MOGUĆE SA MOJE STRANE , ETO JA SAM U BRAKU 60 GODINA SAMO SA JEDNOM "
Vjera je vodič kroz život , ma koliko mi šutjeli o tome . Ako će biti najvažnije koliko i što imamo dolazimo do onog djela BITI ILI IMATI . Svako će se složiti da je BITI važnije , ali nema ništa protiv onog i IMATI , a tada izlazi ona priča iz BIBLIJE o zlatnoj kravi ... poučno .
Nestpljivi , kakvi smo većinom svi ljudi , tili bi KRALJEVSTVO BOŽJE NA ZEMLJI , ODMA SAD , a to nije moguće , jer prolazimo kroz ovaj život da bi se svidili i dopali NJEMU .
Crkva ima svojih svjetlih i tamnih momenata , ali i svećenici su ljudi od krvi i mesa , pa to napadanje na instituciju crkve i ne svaćam preteškim napadima , jer kako bi se ona prilagođavala čovjeku samom da ga ovaj ne kritizira .
Ima još stvari o kojima bi mogla , ali da pogledam što vi o ovome mislite ( vaša mišljenja znam )

Miaana,
Interesantno, nekoliko meseci nisam dolazio na ovaj forum i podesilo se da dodjem bas danas da odgovorim na ovu tvoju upravo pristiglu poruku.

Pa, ovako...nema po ovoj temi vise sta da se kaze. Sve sto sam imao, vec sam rekao.

Mogu samo da dodam jos ovo:

Crkava i vera u Boga za mene vise nisu interesantni. Bog, svakako, postoji, ali za mene ON vise nije stvar idenja u crkvu i verovanja, vec stvar nauke, filozofije, znanja i razumevanja.

Ako te licno zanima ovakav pristup Bogu, preporucujem ti da procitas moju studiju o tome na http://home.iprimus.com.au/jljubo pod naslovom ZAKON POSTOJANJA.

Ovaj link sam ostavio jednom ranije na ovom forumu, ali u medjuvremenu napisao sam novu, skracenu, pojasnjenu verziju, pa ako je neko procitao staru i nije razumeo, preporucujem mu da procita ovu novu.

Pozdrav svima

Ljubo

Vera u Boga je jedna duboko individualna stvar. Boga svako moze doziveti na neki drugaciji nachin. Zato ja mislim da covecanstvu ne treba nikakva organizovana religija jer bi to bilaneka vrsta kontrole. Sve religije uspostavljaju kodekse, norme, kanone, koji orgranicavaju ono sto Bog zaista jeste, stavljaju ga u okove i svima prenose jedno vidjenje price koje nemora da znaci da je jedino istinito.

Nije vise uopste stvar u tome da se Bog dozivi, vidi ili da se veruje u Njega na ovaj ili onaj nacin. Postavlja se pitanje od kakvog je uopste znacaja za coveka da li on postoji ili ne? I otkuda organizovanim religijama pravo da blebecu o Njemu, opisuju ga,  objasnjavaju, strase ljude njime, prete, sude i kaznjavaju u ime Njegovo, obzirom da o Bogu pojma nemaju jer se sve svetske religije zasnivaju na spisima “rekla-kazala”, koji, sem vere vernika da su istiniti, nikakvu drugu garanciju te svoje istinitosti ti spisi nemaju. A koliko je ta garancija istinitosti jaka, govori cinjenica postojanja vise desetina hiljada razlicitih takvih spisa i religija u svetu, od kojih svaka na sav glas vice dok joj pena ne udari na usta: “samo moji spisi su pravi, samo su oni sveti i od Boga dati, samo je moja vera prava, samo cu ja u raj jer jedino ja ispravno verujem, a svi drugi ce u pakao jer su krivovernici i krivokletnici koji treba da se  istrebe”.

Organizovane religije i nacin na koji one ubedjuju ili raznim nacinima uterivanja straha prisiljavaju ljude da veruju, je nesto najprimitivnije koje je moglo zadesiti ljudski rod i koje hiljadama godina koci ljudski razvoj u celini, ljudsku misao, razum, svest i svaki napredak uopste.

Da se razumemo, postojanje Boga uopste ne dolazi u pitanje, ali to, kao sto sam u prethodnom postu rekao, ne moze dalje ostati stvar religija i verovanja. To pitanje je vec reseno do kraja i ono ce ubuduce biti stvar iskljucivo iskustva, nauke, filozofije i razumevanja. To ce pomoci da se uklone sve one stetne misterije, barijere i paukove mreze pomocu kojih su organizovane religije milenijuma omotavale, zapetljavale, trovale,  unazadjivale i ubijale ljudsku svest i razum, a vrlo cesto i telo, praveci coveka na taj nacin poslusnim robom i budalom, ciji razlog postojanja nije drugi, vec da pokorno sluzi crkvi koju je Bog licno ovlastio za to.

Već sam dosta toga napisao i pojasnio i objasnio svoje mišljenje o ovoj temi sa svih strana, no odgovorit ću na neka pitanja koja su se ovdje pojavila. Potpuno se slažem da je vjera u Boga osobna stvar svakog čovjeka, kao i nevjera, i da je njegov odnos s tim Bogom samo njegov. Najveća kvaliteta vjernika je vjerovanje, za što mu ne treba nikakav dokaz ili objašnjenje, jer on ne traži dokaze Božjeg postojanja, nego vjeruje u Njegovo postojanje. To treba imati na pameti kad se govori o vjernicima i o tome kako oni, po nečijem mišljenju, nemaju dokaza za Božju opstojnost. A otkuda čovjeku, a samim time i institucijama Crkve, pravo da priča o Bogu? Svaki čovjek na ovome svijetu ima svoju priču koju priča i dobro je da ju priča, da ju predstavlja drugome, jer tako upoznajemo i čovjeka i ono za što se zalaže. Kao što neki ljudi pričaju o nečemu tako i vjernici pričaju o Bogu, jer žele podijeliti onu radost i sreću i zadovoljstvo i... svojeg vjerovanja. A Crkvene institucije su tu da svojim vjernicima predstave ono do čega su, kao skupina pojedinaca i vjernika, došle svojim vjerovanjem i proučavanjem. Istina je da to nije nikakvo znanje o Bogu, nego samo vjerovanje koje može pomoći vjernicima da lakše oblikuju i žive svoju vjeru. I što može biti garancija vjerovanju? Ništa. Svatko ima svoje vlastito iskustvo Boga i Njegove blizine i svoj vlastiti put kojim je došao do toga i jasno je da tako ne može biti samo jedan pravi govor o Bogu. Davno se napustilo optuživanje, barem sa strane Katoličke crkve, kako samo ona ima pravi nauk i pravo " znanje" o Bogu. Isto se odnosi i na prisiljavanje nekog da vjeruje. I sav govor o zapetljavanju, trovanju... zapravo je govor o pokušaju govora o Bogu. Hoće li netko prepoznati i naći nešto vrijednog u nauku neke religije potpuno je njegova stvar. Isto vrijedi i za one koji možda neće naći nešto takvog, no to ne znači da religije, organizirane, nisu potrebne.

Pozdrav Koni,

Sva ova pitanja smo po vise puta raspravili i ja nisam zainteresovan da to jos jednom ponovimo. Jedino o cemu bi sada, po meni, bilo vredno raspravljati, je pitanje Boga i vere sa stanovista nauke i filozozofije.  Sa stanovista kojeg ja zastupam, kojeg sam izneo na mojoj web stranici za koju sam dao link. Sve drugo u ovom trenutku za mene je "mlacenje prazne slame".

Pozdrav.

po meni i filozofiranje o Bogu je "mlacenje prazne slame"

Tamburix,

Raspravljati o Bogu sa stanovista danasnje nauke i filozofije, koje jos uvek nisu resile pitanje porekla i postojanja svesti, zaista bi bilo "mlacenje prazne slame".

Medjutim, potpuno naucno i filozofsko resenje ovog problema nalazi se na mom sajtu za koji sam dao link i na to sam mislio kada sam rekao da o problemu Boga treba raspravljati sa stanovista nauke i filozofije, jer problem postojanja ovoga sveta, a time i problem postojanja Boga, svodi se na problema postojanja svesti.

Ovo resenje ce ubuduce doprineti da pitanje porekla i postojanja zivota i sveta prestane biti stvar dogmi, neznanja i verovanja, a postane stvar iskustva, znanja i razumevanja. Ono je nuzno jer samo ono moze spasiti svet od samounistenja u koje ga razne dogme, neznanja i verovanja vode.