To sam ja

Živjela sam kao što sam znala
i tražila više,
imala sam dok sam bila mala
i sunca i kiše.
Radila sam što i drugi rade,
to i mene prati:
oduvijek ti jedan sreću krade
a drugi je vrati.

Nebo mi je tol'ko dalo,
niti mnogo, niti malo,
dane dobra, dane zla
to sam ja, to sam ja.

Nebo mi je tol'ko dalo,
nešto je u more palo,
blage noći al' bez sna,
to sam ja, to sam ja.

To može samo žena koja ljubi

To može samo žena koja ljubi
tražiti malo, poklanjati sve.
Dani su teški, zagrljaju grubi
a ona ko nekad vjeruje u sne.

Vjerna i tiha zna još da čeka
kada i ne misle na nju.
Prolaze dani, ne vraća se rijeka,
a ona još uvijek stoji tu.

To može samo žena koja ljubi
pružati nježnost i živjeti bez nje....

Trebaš mi noćas

Trebaš mi noćas, ostani,
još samo noćas i nikad više,
u meni neki nemiri,
trebaš mi noćas, ostani.

Trebaš mi noćas, ostani,
još samo noćas gledaj me dugo,
ali to nije, nije sve,
samo još noćas grli me.

Budi nježan i ne laži,
sve što želiš, noćas traži,
samo noćas, nikad više,
sutra idi, ostavi me.

Trebaš mi noćas, ostani,
još samo noćas topla je soba,
što će nam suze, uzdasi,
trebaš mi noćas, ostani.

Trebaš mi noćas, ostani,
još samo noćas gledaj me dugo,
ali to nije, nije sve,
samo još noćas grli me.

Budi nježan i ne laži,
sve što želiš, noćas traži,
samo noćas, nikad više,
sutra idi, ostavi me.

Tvoje su ruke u mojoj kosi

Proljetno jutro, ptice u travi,
i tiha šuma na kraju grada,
negdje nad nama nebo se plavi,
nek' bude uvijek kako je sad.

Pošla sam s tobom, sjene me prate,
a ti se smiješ, opet si dijete,
ne brojim dane, ne brojim sate,
stare me staze prošlosti sjete.

Tvoje su ruke u mojoj kosi,
tvoje su usne na čelu mom,
rano se sunce vidi u rosi,
sretna sam, sretna, u času tom.

Tvoje su ruke u mojoj kosi,
s poljupcem tvojim počinje dan,
zašto da pitam tko si i što si,
da li je java ili je san.

Proljetno jutro, čudna li mira,
kada me gledaš, kada te gledam,
kraj nekog cvijeta igra leptira,
a ja bih htjela da ti se predam.

Tvoje su ruke u mojoj kosi....

Tvoje lice

Kada te sretnem bar na trenutak
odmah se tope studen i zima.
Odmah u meni procvjeta bagrem
i svaki dan mi smisao ima.

Kada te sretnem bar na trenutak
volim na tebi svaku sitnicu.
I ma šta rekla vidim da voliš
sve jasno piše na tvome licu.

Tvoje je lice jače od svega
dok njime misli tiho plove,
I sve se vidi i sve je jasno,
tvoje mi lice krade snove.
Tvoje mi lice krade snove.

Kada te sretnem bar na trenutak
lakše i tebi, lakše i meni.
To čudno lice blijedo i plaho
ono me hrabri, ljepotom plijeni.

Tvoje je lice jače od svega....

U Dubrovniku mom

Kad zima skrati svoj dan,
kad noć svoj produži san,
ja tražim sunce i mir
u Dubrovniku mom.

Kad snijeg se prostire svud,
kad hladan svaki je kut,
ja tražim sunce i mir
u Dubrovniku mom.

Tu čeka pučina plava,
miris mirte i agava,
dva starca šire mi vrata,
tu je dom, moj pravi dom.

Kad magle zastiru vid,
ja sanjam kameni zid
i sunce što za me sja
u Dubrovniku mome.

U mom životu sunce bez prestanka sja

U mom životu sunce bez prestanka sja,
sav svijet je za me k'o neka slika iz sna,
miris agava i mirte ispraća me svud,
nemirno more oduvijek jedini moj je put.
Na ovom svijetu svemu se radujem ja,
jer ti si tu.

Sunce kad izađe,
kad krenu prve lađe,
moje srce budi se
i ponavlja - volim te,
a kad sunce zađe
i kad se vrate lađe,
u mom srcu čuju se
još glasnije riječi te - volim te!

U mom životu veselje uvijek je tu,
pjesma me prati stalno u dobru i zlu,
po maestralu mirno i sretno plovim ja
i u neveri moje se srce snaći zna.
Svi moji dani nalik su najljepšem snu,
jer ti si tu.

Sunce kad izađe...

U te sam se zaljubila

U te sam se zaljubila,
pa sam pamet izgubila...

Spavao si jednom na ramenu mome
i ustao rano, ranije od zore
skrivao si tajnu u pogledu svome
tajnu što je znaju oblaci i more

Ostali su samo uzdasi i riječi
ostao je miris cvijeta iz đardina
i gradovi bijeli, gradovi u priči
a čaše na stolu još su pune vina

U te sam se zaljubila,
pa sam pamet izgubila,
ali ti me nisi htio,
to učinit nisi smio,
za sve jade ti si kriv,
to učinit nisi smio.

Uspavanka za Ivu

Na tvome čelu tama sa svjetlom još se bori.
Tepa li il' me kori glasić tvoj koji zove - mama!?
Znaj, odkad tvoje kuca, moje je srce stalo,
Svak ima svoga suca, spavaj, sunce moje malo!

Znaš li da tvoje oči imaju boje neba?
Da čak i neke noći kriju sjaj sunca ako treba?
Pitaš me što je to beba, kakve su boje cvijeća
i zašto ljudima treba to što neki zovu sreća?

Nemoćna kao ptiče što je iz gnijezda palo,
vjeruješ u sve priče, - sunce moje malo.
Sve što sam zvala svojim, sve to se tebi dalo.
Živim životom tvojim, spavaj sunce moje malo!

Uvijek vraćam se tu

Kad mrak dodirne bijeli put
I nad poljem gasne dan
Kad pogled više nema kud
Samo biieg iz sna u san

Ja čujem iz daljine glas
Glas djetinjstva, doma svog
Sad tamo više nema nas
Samo put do srca mog.

Uvijek vraćam se tu
Gdje je svaki kamen cvijet,
Srce sluti gdje je dom
Gdje je ljubav cijeli svijet.

Uvijek vraćam se tu
Gdje je svaki spomen drag
Srce sluti gdje je dom
Gdje je prvog sunca trag.

Kad noć nad zemljom sklopi dlan
Kad utihne zadnji zvon
Najljepši svoj sanjam san
Ja se vraćam domu svom