Sinoć, kad sklopih oči

Sinoć, kad sklopih oči, k'o svake noći,
sve znance stare vidjeh kraj sebe ja,
baš kao nekad davno zbijasmo šale,
pjevasmo pjesme stare o ljubavi.

Drugovi dragi, gdje ste,
kad bih bar sad mogla znat',
dal' još uv'jek pjesme iste,
plove Pôrtom kao tad.

Dal' neki čovjek kradom,
pita more kad ću doć,
dal' još uv'jek mojim Gradom,
mjesec stere svoju moć.

Sinoć, kad sklopih oči, k'o svake noći,
šetah Stradunom i spazih tada vas,
i kao nekad davno dođoste k meni,
gitare, mandoline, bile su tu.

Drugovi dragi, gdje ste,
kad bih bar sad mogla znat',
kad bi mogla pjesme iste,
pjevat s vama kao tad.

Na rivi čekat zoru,
s vama snivat isti san,
dobro jutro, reći moru,
s vama počet novi dan.

Sinoć kad sklopih oči, k'o svake noći,
htjedoh vam pisat, al' čemu riječi te,
gitaru uzeh staru, jedinog druga,
stegnuh je čvrsto k srcu i skladah pôj.

Drugovi moji dragi,
kad bih bar sad mogla znat',
dal' će ipak pjesma ova
stići do vas bilo kad.

Na Gradcu negdje tiho,
zapjevajte tada nju,
vašem drugu u tuđini
vratit ćete sreću svu.

Sinoć kad sam ti prošla

Sinoć kad sam ti prošla
mimo te bile dvore
vidim te, dušo moja,
vidim te, dušo moja,
gdi s drugom govoriš.

Drugoj si ružu dao,
u znak ljubavi svoje,
riči se reko ove,
riči se reko ove
da za me ne mariš.

Evo ti prsten vraćam
ča si mi u dar dao,
na njem ti mala hvala,
na njem ti mala hvala,
ljubav je prestala.

Prije ćeš vidit, dušo,
gdi more ribe izmeće,
al' srce moje neće,
al' srce moje neće
za tvojim proplakat.

 Sjaj

U žaru dragog oka, prije prvog poljupca,
u snažnom stisku malih, tako dragih ručica,
u kiši ljetnog sunca što nas zlatom posipa
i srebrn-sjaju mjesečevog slapa,
u dodiru tišine usred nemira,
u nestašnoj slatkoći nježnog dodira,
u beskrajnoj dubini ovog moćnog svemira
ja slutim Božjeg srca dragi sjaj

Brižnost što me uvijek poput majke čuvala,
radost što mi suze s moga lica sušila
i ljubav što je zvijezde s neba za me skinula,
uvijek prisutna tu i beskrajna.
Svjetlost što je tamu s moga puta sklonila,
snaga što me na svom dlanu lako nosila,
hrabrost što me preko rijeke straha prevela
Božjeg srca su dar za mene

U dodiru tišine usred nemira,
u nestašnoj slatkoći nježnog dodira,
u beskrajnoj dubini ovog moćnog svemira
ja slutim Božjeg srca dragi sjaj

Brižnost što me uvijek poput majke čuvala,
radost što mi suze s moga lica sušila
i ljubav što je zvijezde s neba za me skinula,
uvijek prisutna tu i beskrajna.
Svjetlost što je tamu s moga puta sklonila,
snaga što me na svom dlanu lako nosila,
hrabrost što me preko rijeke straha prevela
Božjeg srca su dar za mene
SVETI SJAJ

Sjecanje na Italiju

Dok obale sanjaju, zvijezde nad pučinom plove
dok more zaboravlja posljednjih jedara šum
ja slušam tu školjku i jeka me tad natrag zove
ti ne smiješ otići - ostani, dragi, sad tu

I samo ta školjka, taj spomen,
tek malo to svijetla k'o biser
na dnu mojih sanja
ti ne smiješ otići sad

Dobro znam, bilo kad, maštam ja,
dok spi čitav kraj
ili kad sama ja mislim sad
na taj dan, sreća sja.

Slušam tad školjku tu, šapat njen
tihi zov riječi te
Davno svi odu sni
spomen tek školjka ta
šapat njen, tihi zov, tihi zov

Strepnja

Ne, nemoj mi prići! Hoću iz daleka
da volim i želim tvoja oka dva.
Jer sreća je lijepa samo dok se čeka,
dok od sebe samo nagovještaj da.
Jer sreća je lijepa samo dok se čeka,
dok od sebe samo nagovještaj da.

Ne, nemoj mi prići! Ima više draži
ova slatka strepnja, čekanje i strah.
Sve je mnogo ljepše donde dok se traži,
o čemu se samo tek po slutnji zna.
Sve je mnogo ljepše donde dok se traži,
o čemu se samo tek po slutnji zna.

Ne, nemoj mi prići! Zašto to i čemu?
Izdaleka samo sve k'o zvijezda sja,
izdaleka samo divimo se svemu,
ne, nek' mi ne priđu oka tvoja dva!
Izdaleka samo divimo se svemu,
ne, nek' mi ne priđu oka tvoja dva!

 Sva su moja proljeća u meni

Kada voliš, svijet ti je na dlanu
i daljine na plovidbu zovu
i sve riječi u jednu riječ stanu
u snovima slutiš ljubav novu.

Kada voliš, vode mirno teku
i nebo je kao suza čisto,
stare rane više nas ne peku
i dana za danom ništa nije isto.

I do srca vodi svaki trag
kad ti priđe onaj tko je drag.

Sva su moja proljeća u meni
i kad dođu duge hladne kiše
i kada prvo lišće zarumeni
ja te volim svakog trena više.

Sva su moja proljeća u meni
kad se zima svome bliži kraju
i kada prva grana zazeleni
sva su moja proljeća u meni.

Kada voliš, sjajnije su oči,
toplije su, vrelije su usne,
putnik nađe put u svakoj noći
sretan kao dijete koje usne.

I do srca vodi svaki trag
kad ti priđe onaj tko je drag.

Sve dok bude i nas dvoje

Na pjesku pisah ime tvoje
al ga vjetar odnese ludi
na stablu pisah ime tvoje
al ga posjekose neki zli ljudi

na valu pisah ime tvoje
al ga val valu dade
na staklu pisah ime tvoje
al staklo prste u komade

i tad urezah ime tvoje
u dubinu duse svoje
i tu, i tu ce ostati
sve dok bude bilo i nas dvoje

Tajna života

Otvaraš prozor, u ljetno nebo gledaš
da još me voliš, ti srcu priznati ne daš,
na mene misliš, na vrijeme zlata
i sjeta kuca na tvoja vrata

Dok odlaze lađe, tonu u tami
šapućeš tiho, tako smo sami,
a vrijeme skida veo lažnih ljepota,
spoznaješ kasno tajnu, tajnu života...

I opet gledaš pisma i slike
dok plave zvijezde lete u svemir,
pa dugo, dugo u sebi kriješ
kišu i vjetar, tugu i nemir...

Tajna života, tajna života,
samo u ljubavi se krije.
Tajna života, tajna života,
onima koji se vole,
onima koji se vole,
samo onima koji se vole tajna nije..

Nije nas ruka dobre sudbine takla,
u tvom se srcu igla vremena makla,
stotinu mora, stotinu sati,
čekaš da sreća do tebe svrati
i pitaš se dok te ovija tama
da li sam i ja još uvijek sama...

Tajna života, tajna života,...

Tko gubi, gubi sve

Dani iza nas, duga je ta priča
Poljubac za kraj, još me boli, znaj.
Ništa ili sve, bacila sam karte.
Srce ulog moj nema pravi broj.

Tko gubi, gubi sve,
nadanje i sne.
Al pobjednik sam ja,
pripada mi svijet.

Zastala sam tu, i ne znam kuda ići.
Čekam neki znak, dugi zlatni trag.
Neki novi dom, moja nova snaga,
prošlost sva i strah drobe se u prah.

Tko igra zakon zna,
sve ispija do dna.
Na kraju plaća dug,
i opet sve u krug.

Tko gubi, gubi sve...

Al' sutra moj je dan, sreća mijenja druga:
dolazi na prag netko meni drag.
Oku novi sjaj, osmijeh na mom licu.
Sudbina je to, dobro ili zlo.

Sve otišlo je s njim,
u noć, u plavi dim.
Al' pobjednik sam ja
i pripada mi svijet.

Ja znam...
Pobjednik sam ja..
Pobjednik sam ja..

Tko je majko budio

Dugo sam o njemu snivala,
dugo u srcu ga skrivala,
al' jednom u ljetnoj noći
znala sam da će doći.

U snu me netko dozivao,
u snu mi ljubav darivao,
al' ipak stigao nije,
zašto od mene se krije.

Tko je majko budio,
tko mi je ljubav nudio,
on će za svitanjem doći
u ovaj tihi dom.

Njega sam majko snivala,
dugo u srcu ga skrivala
bojim se možda će poći
dalje na putu svom.

U snu me netko dozivao....