Ma šta će ti dokazi... dovoljno je čvrsto čvrsto verovati u nešto....  i...  ... to će i da se desi. 

Može li prirodna selekcija da objasni složenost?
Ne postoji ništa što prirodna selekcija doprinosi teoriji evolucije zato što ovaj mehanizam nikada ne može povećati ili poboljšati genetsku informaciju jedne vrste. Niti može transformisati jednu vrstu u drugu: jednu morsku zvijezdu u ribu, ribu u žabu, žabu u krokodila ili krokodila u pticu. Najveći branitelj “isprekidane ravnoteže”, Guld, ukazuje na ovaj ćorskokak prirodne selekcije sledećim riječima: “Suština darvinizma leži u jednoj jedinoj frazi: prirodna selekcija je kreativna snaga evolucione promjene. Niko ne poriče da će prirodna selekcija igrati jednu negativnu ulogu u eliminisanju nesposobnih. Međutim, Darvinova teorija zahtijeva da prirodna selekcija isto tako stvara sposobne.”
Još jedan od intrigantnih mehanizama koje evolucionisti koriste u vezi sa prirodnom selekcijom jeste njihov napor da predstave ovaj mehanizam kao jednog svjesnog dizajnera. Međutim, prirodna selekcija nema svijest. Ona ne posjeduje volju koja može odlučiti šta je dobro, a šta loše za žive organizme. Kao rezultat toga, prirodna selekcija ne može objasniti biološke sisteme i organe koji imaju karakteristiku “nezamislive složenosti koja se ne može uprostiti”. Ovi sistemi i organi sastavljeni su od saradnje jednog velikog broja djelova i oni nisu ni od kakve koristi čak ako bi i samo jedan od ovih djelova nedostajao ili bio defektan. (Na primer, ljudsko oko se ne može uprostiti, pošto ono ne funkcioniše osim ako nije objedinjeno sa svim svojim detaljima.) Zbog toga bi volja koja okuplja sve ove delove zajedno trebala biti u stanju da unaprijed predvidi budućnost i usmjeriti se direktno na korist koja bi trebala biti postignuta tek na zadnjem stadijumu evolucije. Ova činjenica, koja isto tako ruši osnove teorije evolucije, takođe je zabrinjavala i Darvina: “Ako bi moglo biti demonstrirano da je postojao bilo kakav složeni organ, za koji bi bilo nemoguće da bude formiran brojnim, uzastopnim, laganim modifikacijama, moja teorija bi apsolutno bila srušena.”
Prirodna selekcija jedino selektuje, to jest odbacuje unakažene, slabe ili nesposobne individue jedne vrste. Ona ne može proizvesti nove vrste, nove genetske informacije ili nove organe. To jest, ona ništa (ili nikoga) ne može
navesti da evoluira. Darvin je prihvatio ovu realnost rekavši: “Prirodna selekcija ne može uraditi ništa dok se pogodne varijacije slučajno ne dogode.”

 
http://www.youtube.com/watch?v=7vTEJvnZ520
 

@Patriota888
To je vec bilo. Nema potrebe za postavljanjem onoga sta je vec bilo. Ljudi su o tome vec pisali.. Pogledaj malo njihove pisanije, i odaj im bar na taj nacin priznanje u zalaganju u diskusijama.

Zašto je prelaz iz vode na kopno nemoguć?
Evolucionisti tvrde da je jednog dana jedna vrsta koja je živela u vodi nekako stupila na kopno i bila transformisana u vrstu koja živi na kopnu. Postoji jedan broj očiglednih činjenica koje čine takav prelaz nemogućim:
1. Nošenje vlastite težine: Bića koja žive u vodi nemaju problema u nošenju svoje vlastite težine. Međutim, većina bića koja žive na kopnu troše 40% svoje energije samo na nošenje svojih tijela. Organizmi koji bi prelazili iz vode na kopno trebali bi da razviju novi mišićni i koštani sistem da bi tako istovremeno odgovorili novoj potrebi za energijom, što je nemoguće da se dogodi slučajnim mutacijama.
2. Zadržavanje toplote: Na kopnu temperatura može brzo da se promijeni i varira u širokom opsegu. Organizmi koji žive na kopnu imaju tjelesne mehanizme koji im omogućavaju da mogu da izdrže tako velike temperaturne promjene. Međutim, u vodi se temperatura mijenja polako i takve promjene ne dešavaju se unutar nekog velikog opsega. Živi organizmi koji imaju tjelesni sistem regulisan prema konstantnoj temperaturi vode trebali bi da steknu zaštitni sistem da bi osigurali minimum štete od temperaturnih promjena na kopnu. Besmisleno je tvrditi da su ribe stekle jedan takav sistem slučajnim mutacijama odmah nakon što su stupile na kopno.
3. Korišćenje vode: Ono što je neophodno za metabolizam jeste da voda, a čak i vlaga, trebaju biti korišćeni štedljivo zbog oskudnih izvora vode na kopnu. Na primjer, koža treba da bude dizajnirana tako da dozvoli gubitak vode samo do određene mjere, dok bi u isto vreme sprečavala prekomjerno isparavanje. Zbog toga, organizmi koji žive na kopnu imaju osjećaj žeđi, dok ga organizmi koji žive u vodi nemaju. Pored toga, koža životinja koje žive u vodi nije pogodna za jednu nevodenu sredinu.
4. Bubrezi: Organizmi koji žive u vodi mogu lako izbaciti otpadne materije, posebno amonijak, iz svojih tijela, budući da se tu u njihovoj sredini nalazi mnogo vode. Na kopnu, voda mora biti korišćena ekonomično. Eto zašto ovi organizmi imaju bubrege. Zahvaljujući bubrezima, amonijak se skladišti tako što se pretvara u ureu, i na taj način se koristi minimalna količina vode za njegovo izlučivanje. Dodatno, potrebni su novi sistemi da osiguraju funkcionisanje bubrega. Ukratko, s ciljem da pređu iz vode na kopno organizmi bez ijednog bubrega trebali su iznenada i odjednom da razviju cijeli bubrežni sistem.
5. Respiratorni sistem: Ribe “dišu” uzimajući kiseonik rastvoren u vodi koji onda propuštaju kroz škrge. Oni ne mogu da žive više od nekoliko minuta izvan vode. Da bi opstali i živjeli na kopnu, oni moraju iznenada, u jednom trenutku, da steknu jedan savršen plućni sistem.
Nema zaista nimalo sumnje da je nemoguće da su se sve ove dramatične fiziološke promjene mogle desiti slučajno, u istom organizmu i u isto vrijeme.

Prelazak iz vode na kopno nije trajalo 1 dan već dugo vremena. Prvi kičmenjaci su na kopnu provodili malo vremena i verovatno bili spori i nespretni. Nisu mogli da opstanu bez vode.  Vremenom su razvijali osobine koje su im omogućavale duži boravak i lakše kretanje na kopnu. Ipak dugo su ostali zavisni od vode. Vidi današnje vodozemce.

Jesi li pročitao moj prvi post na ovoj strani? Podsjetiću te:

"Još jedan od intrigantnih mehanizama koje evolucionisti koriste u vezi sa prirodnom selekcijom jeste njihov napor da predstave ovaj mehanizam kao jednog svjesnog dizajnera. Međutim, prirodna selekcija nema svijest. Ona ne posjeduje volju koja može odlučiti šta je dobro, a šta loše za žive organizme. Kao rezultat toga, prirodna selekcija ne može objasniti biološke sisteme i organe koji imaju karakteristiku “nezamislive složenosti koja se ne može uprostiti”. Ovi sistemi i organi sastavljeni su od saradnje jednog velikog broja djelova i oni nisu ni od kakve koristi čak ako bi i samo jedan od ovih djelova nedostajao ili bio defektan."

Jesam, ali radi se o slučajnim mutacijama, ne nekom svesnom mehanizmu. Sitne mutacijae dovode do nastanka novih osobina. Neke će biti loše ili nepotrebne, takvi organizmi su u goroj situaciji, teže će opstati, pariti se. Ali neke mutacije mogu jediki pružiti prednost. Vremenom ostaju samo najbolje osobine. Po teoriji evolucije sve je to slučajno, nema nikakve svesnosti.

И управо на том месту долазите до 1 од спорних делова: или случај или план...