Ја сам у физици тотални лаик, али ипак...

A mi znamo da materija postoji u tri agregatna stanja, čvrsto, tečno,i gasovito.Čvrsto stanje je vidljivo i opipljivo,tečno stanje je vrlo dinamično,dok gasovito stanje nevidljivo i okružuje nas,to jest sveprisutan je oko nas.

Зар не постоје 4 агрегатна стања? Па ту је и плазма. Плазма постоји на сунцу (висока температура и велика густина јона...), па је она јонизован гас

А како прелистах нет, видим да се помиње и некаква егзотика (ово су шпанска села за мене) : neutronsko stanje, antimaterija(epiplazma), fizicki vakuum, Boze-Ajnstajnov kondezat, суперфлуид...Да ли су и ово нека агрегатна стања материје или су само посебни облици материје (или одсуства исте), која постоји у посебним условима? За вакум и за антиматерију сам чуо, а за ове остале никад.

Ajde dok otkucam tekst, jer kucam veoma sporo i jos jednim prstom,    evo jedne od  interesantnih knjiga, koja na pristupacan nacin govori o tim stvarima.

Po mom mišljenju plazma nije agregatno stanje,već energetsko stanje materije.Jer neke plazme gube ili uopšte nemaju osobine materije.A postoji više vrste plazme.U sunce postoji visokoenergetizirane čestice usled oslobođene energije nuklearnom fuzijom.Zato je tamo materija u visoko energetskom stanju.I zato solarni vetar koji dolazi iz sunca,sastoji od visokoenergetskih čestica.Dok postoji i plazma usled jonizacije gasa.A najtajanstvenija plazma je takozvana kuglasta munja,koja se stvara usled jakih i čestih udara gromova.Ponašaju se kao da su elektroni stopljeni u jedan makro elektron, oslobađajući veliku energiju,magnetno polje jako utiče na njih i uopšte nemaju osobine materije.Jedna kuglasta plazma prečnika od 20 cm može da raznese kuću.Srećom za nastanak takve plazme potrebna ogromna energija pa naučnici neuspevaju veštačkim putem da ga naprave, jer bi to bilo veoma smrtnonosno oružije velike razorne moći,i više nebi bilo samo
u naučno fantastičnim filmovima.

Hehehe! Loptasta munja  ! prvi put se loptasta munja u literaturi pojavljuje 50tih i 60tih kada je jedna grupa htela da sve fenomene u Americi nazvane UFO obelodani . Naravno 10% nisu mogli nikako da objasne , pa su uveli loptaste munje  . Tacnije mnogi drugi naucnici , meterolozi su se smejali ... bas kao ja sad . Al eto i tih 10% prijavljenih slucajeva objasnise novoismishljenom loptastom munjom ...

Kakve su bre ovo gluposti ? Neko te lagao bre  . ne znam ko je tacno ovo postovao , ali videim da je neko citirao ...

Ovo je izjava sedmice . Cvrsto stanje je vidljivo i opipljivo - hahaha - a sta kao niko nikad nije video maglu ili paru ??? Para takodje moze da se opipa samo sto ce mo mi to jedva osetiti ( culno ) ...

Materija postoji u 4 agregatna stanja - kao sto su vec neki ispravili - e sad da li je PLAZMA stanje materije ili ne - u fizici je okarakterisano kao cetvrto stanje materije . Ima ga na suncu , u neonkama , a najspektakularnije plazma stanje na zemlji je polarna svetlost ...

Ne,ovde vidimo da si ti pametnjaković sedmice,a ko govori gluposti, tekstovi i slike koje sam postavio jasno  pokazuju.Ujedno je to  i odgovor na tvoje Hehehe.
Preporučio bi da sledeći put dobro razmisliš i proučiš temu u koji ulećeš bez glave i ikakvog znanja.

Da napomenem Silvanus je u pravu da je plazma četvrto agregatno stanje materije,pošto se plazma stvara jonizacijom gasa.I to je zvanično od strane naučnika.Ali moje mišljenje da ta karakteristika važi do određene jačine jonizacije.Preko toga materija se razbija u čestice i energiju, i nikada nemože da se vrati ni u jedno agregatno stanje materije.To je slučaj sa kuglastom munjom.Zato se ja pomalo suzdržavam od mišljenja da je plazma agregatno stanje. A evo mišljenje i nekih istomišljenika na drugom forumu gde se raspravlja o takvoj temi:
plazma zapravo i nije pravo agregatno stanje, ona je vise neodređena faza, sa nekim svojstvima ostalih triju

Tektsovi su vađeni iz javnih sredstva informisanja kao što su Večernji Novosti.

"Činjenica da postoji i Teslin dnevnik, vođen u Kolorado Springsu, sa oko 500 stranica, čiji se delovi odnose na “loptastu munju”, i na konstrukciju uređaja za emitovanje elektromagnetnih talasa velike snage ka jonosferi, čini Huverov strah opravdanim. Vojne stručnjake je posebno privukla trostruka upotrebljivost ovog projekta: mogućnost da proizvedene munje uništavaju avione, prilika da “loptasta munja” sa injekcijom litijuma dostigne snagu atomske bombe, i, najzad, da se pomoću elektro-gravitacione interakcije izgrade revolucionarne letelice velikih brzina...
U "Njujork tajmsu" od 22. septembra 1940. čitamo izjavu Tesle da je spreman da vladi SAD stavi na raspolaganje otkriće “telesile”, pomoću koje bi “avionski motori bili istopljeni na daljini od 250 milja, tako da bi nevidljivi kineski zid odbrane bio podignut oko zemlje”."


"Prvi ko ih je razumeo intuitivno bio je Nikola Tesla. U svom clanku “Bežicni prenos elektricne energije”, objavljenom 5. marta 1904., napisao je da je shvatio kako nastaju i uspeo ih umetno proizvesti u svom laboratoriju u Colorado Springsu. Posle, shvativši njihov potencijal kao razornog oružja, izjavio je da ce njihovu tajnu sa sobom poneti u grob."


"Ima dosta zapisa te neobične pojave kao i crteža koji sežu i par stoljeća unatrag. Kuglasta munja nastaje iznenada, traje kratko i dosada postoji tek mali broj fotografija, nastalih slučajno. Prva fotografije je nastala tek u drugoj polovici 20 stoljeća, kad se pojava javila iznenada a opažač je imao foto-kameru uza se.
Iz opisa: kuglasta se munja javlja kao svjetleća kugla, promjera 10 do 20 cm, ali viđena je veličine promjera 1 do 2 m, nastaje nakon udara groma, pomičući se polagano, paralelno s tlom ili slobodno kroz zrak. Ponekad tiho nestane, a nekad eksplodira u dodiru s nekim tvrdim predmetom (stablo, zid). Ponekad se opisuje da slijedi metalne vodiče, kao npr. električne vodove ili željezničke tračnice. Viđeno je i opisano da je kuglasta munja ušla u kuću, kroz otvoreni prozor ili kroz dimnjak, a zatim se raspala u dodiru sa zidom ili je pak zaokrenula u gibanju i izašla kroz prozor. Viđeno je kako je kuglasta munja usmrtila životinje i ljude ili ih je pak onesvijestila. U jednom slučaju je takova svjetleća kugla, veličine naranče, viđena kako pada u posudu vode (u posudi je bilo blizu 5 l vode), a voda se pri tom ugrijala do vrenja.Kuglasta munja je vrlo rijetka pojava, no čini se da je češća u visokim predjelima Alpa. Mnogi stručnjaci su čak odricali tvrdnju da kuglasta munja uopće postoji. Ipak neki od opisa pojave su pouzdani. Malo je znanstvenika- stručnjaka atmosferskog elektriciteta do sada vidjelo kuglastu munju zbog već navedenih činjenica: javlja se u neočekivano vrijeme, na neočekivanom mjestu, a traje kratko. U novije vrijeme se pojavu uspjelo snimiti u više navrata fotografskim aparatom a i drugim instrumentima (npr. magnetometar)."


"Dok su se nad gradicem Hejmarketom, u americkoj drzavi Virdziniji, polako nadvijali tamni oblaci, gospoda Patricija Taunzend je u svojoj kuhinji telefonirala prijateljici. Iznenada se zacuo snazan prasak poslije koga je ispred kuce zasijalo jako svjetlo i otpocelo glasno sistanje. Telefon u ruci poceo joj se tresti. Kroz poluotvorena vrata u kuhinju je potekao elektricitet pracen bljestavim svjetlom. Iznenada u suprotnom uglu prostorije formirala se velika crvena lopta i poletjela ka zbunjenoj domacici. Udarila je pravo u grudi i oborila na pod.
Kada se osvijestila, gospoda Taunzend je opazila da je telefon „mrtav" a ostar bol u grudima trajao je danima. Bilo je to u ljeto 1977. godine. Nepunu godinu dana kasnije munje su opet osvjetljavale nebo Hajmarketa i u istu kuhinju ponovo je uletjela vatrena lopta precnika 30 centimetara. Ovoga puta Patricija Taunzend je prosla nesto gore. Stajala je na vratima i lopta ju je pogodila pravo u lice. Posto se osvijestila, privremeno je izgubila moc govora i osjecala je ostar bol u vratu.
Iste 1977. godine, 5. avgusta na drugom kraju svijeta u Moskvi bjesnila je oluja. Nekoliko munja udarilo je u zonu Kremlja i cuvar Velikog dvorca Nikulin izasao je da vidi ima li stete. Ugledao je svijetlozutu loptu kako se krece u pravcu Uspenske crkve, u kojoj je upravo zavrsavana restauracija. Tri osobe su se istog trenutka nalazile u unutrasnjosti crkve, u blizini ulaza, bile su zabezeknute kada su ugledale kako na vrata ulijece vatrena lopta velicine oko pet centimetara. S obzirom na to da crkva ima dupla vrata i da je tada na prvima bilo otvoreno lijevo a na drugim desno krilo, lopta nije mogla uletjeti pravolinijski vec se kretala putanjom oblika latinicnog slova S. Kroz crkvu se, medutim, kretala pravolinijski sve dok nije „naletjela" na oltar i uz manju eksploziju iscezla. Na mjestu udara nestalo je pozlate. Prasak su osim ocevidaca cule i sve ostale osobe koje su se nalazile dalje u crkvi.

Smrt profesora Rihmana
Kako statistike govore jedan od dvije do tri stotine ljudi u toku zivota ima priliku da isprica pricu slicnu ovim, dakle i da dozivi susret sa loptastom munjom. Najcuveniji svjedok pojave loptaste munje profesor Rihman, sa Univerziteta u Petersburgu, nije imao srece. Ostalo je zabiljezeno da je on bio prvi naucnik koji je pao kao zrtva sopstvenog eksperimenta. Dogodilo se to 1753. godine i tokom istrage, organizovane da objasni smrt profesora Rihmana, poznati ruski naucnik Lomonosov, koji je takode ucestvovao u eksperimentu, izjavio je kako su njih dvojica pokusavala razjasniti prirodu munje.
Postupak koji su odabrali podsjeca na eksperiment kojim je nezavisno od njih poznati americki naucnik, kasnije predsjednik Bendzamin Franklin, dokazao da su munje elektricna praznjenja u atmosferi. Tragedija je sprijecila ruske naucnike da to i sami dokazu.
Rihman je pred sobom imao neuzemljen metalni stap-gromobran, a u ruci je drzao elektrometar, napravu koja se koristi za mjerenje kolicine elektriciteta. Jednog trenutka na povrsini niskog oblaka, koji se valjao iznad njihovih glava, stvorila se vatrena lopta i brzo se spustila na vrh gro
mobrana. Istovremeno se na drugom kraju metalnog stapa formirala blijedoplava usijana lopta velicine pesnice i necujno poletjela ka nesretnom naucniku. Pogodila ga je u lice i u sobi se zacula eksplozija. Usijani komadi metala, dijelovi elektrometra, razletjeti su se i nagorjeli odjecu nekolicine prisutnih. Kada se slegao dim, na celu profesora Rihmana mogla se vidjeti velika crvena mrlja, a na donu jedne od cipela jasno su se vidjele dvije povece rupe iz kojih se jos pusilo. Posto u to vrijeme nije postojala fotografija, eksperimentu je prisustvovao umjetnik - graver i za potrebe istrage nacrtao svoju verziju dogadaja. Na slici se jasno vidi da je munja bila loptasta. Policiji i sudijama nije bilo tesko da shvate da ovog „ubicu" ne trebaju da uhvate oni vec fizicari. Lov koji je uslijedio traje vec 250 godina i ne moze se reci da je krivac ulovljen.

Progonitelj ljudskog roda
Na „sudenju", na stranicama strogo naucne stampe, svoju rijec reklo je preko hiljadu svjedoka. Oni su opisali susrete sa loptastim munjama i na osnovu tih izvjestaja mogu se izvesti neki opsti zakljucci o osobinama ove neobicne prirodne pojave.
PRVO. Loptasta munja je dugotrajno elektricno praznjenje u vazduhu
koje se desava u toku, iti neposredno po prestanku, oluja pracenih grmljavinom. Neki strucnjaci tvrde da se svaka pojava loptaste munje desava neposredno prije ili poslije udara „obicne" munje. Medutim, bar je isti broj onih koji tvrde sasvim suprotno - da su te dvije pojave potpuno nepovezane.
DRUGO. Termin loptasta nagovjestava da je oblik ovih elektricnih cudovista sferican i to je tacno u oko 90 odsto slucajeva. A u preostalih 10 od-to smjestili bi se razni oblici od elipsoida i kruskastih tvorevina pa sve do vrlo izduzenih formi nalik na stapove. Ovi se, inace, smatraju i najdivljijim loptastim munjama, jer nestaju u veoma burnim eksplozijama i tom prilikom u stanju su da ucine puno stete. Dimenzije loptastih munja znatno variraju. „Obicne" lopte najcesce imaju precnik od 20 cm, mada mogu varirati od 5 do 150 cm. No, da stvari budu jos zamrsenije, opazene su i dvije vrste neuobicajenih loptastih munja, minijaturne i gigantske.
Ove prve su manje od dva centimetra i ponekad se za vrijeme grmljavine pojave na ispruzenom prstu ili se pojave na podu, pa „skoce" na neki siljast predmet (prst je uobicajena zrtva). Gigantske lopte su zaista velike. Poznata su nam dva zabiljezena slucaja, u prvome se navodi da je precnik iznosio oko pet metara, a u drugome da je lopta bila velicine autobusa...
Cini se, medutim, da su ovi divovi dobrocudni jer za sobom nisu ostavili nikakvu stetu. Po svemu sudeci minijaturne i gigantske loptaste munje razlikuju se od „obicnih" ne samo po dimenziji vec i po jos nekim bitnim osobinama, kao na primjer po gustini energije.
TRECE. Vrijeme “zivota” loptastih munja je relativno kratko, obicno je oko pet sekundi, mada su zabiljezeni slucajevi kada je pojava prezivjela i pet minuta. No, i ovo naizgled kratko vrijeme bar je deset puta duze no sto predvidaju postojeci teorijski modeli. Dakle, neko tu nije u pravu: priroda ili fizicari?
CETVRTO. Loptaste munje se tokom postojanja mogu kretati dosta brzo (najcesce dva metra u sekundi), ali mogu i lebdjeti u mjestu. Kretanje je obicno veoma promjenljivo. Lopte nastale na oblacima krecu se pravo ka zemlji, a nanize se krecu i lopte nastale u blizini tla. Ocigledno jos jedna greska prirode, jer nauka predvida da se vatrene kugle moraju kretati uvis i to velikom brzinom. Po ovom pitanju jedino su poslusne neobicne munje - one koje nastaju na morskim talasima i polijecu pravo ka oblacima.
Posebno se cudno loptaste munje ponasaju prema ljudskom rodu. U stanju su da vrlo uporno progone ljude te su cak bivale optuzene i da posjeduju inteligenciju.
Ove nestasne lopte mogu biti i u raznim bojama. Gotovo je podjednaka vjerovatnoca da ce biti bijele, narandzaste, crvene ili plave. Ocevici tvrde da sjaj obicno odgovara lampi od 100 do 200 vati. l dok se divite lijepim bojama, cesto cete cuti i zvuk koji podsjeca na zujanje ili sistanje.
sESTO. Nestanak loptaste munje je ponekad neprimjetan, ali je najcesce pracen eksplozijom poslije koje ostaje plavicasta izmaglica ostrog mirisa slicnog mirisu ozona iii sumpora. Posljedice eksplozije mogu biti razlicite. Najcesce su to izgorjeli dijelovi odjece i lisca, oljustena kora sa drveca, gubitak boje kod raslinja, istopljen asfalt, pokvareni kucanski uredaji, telefoni i radio-stanice.
U Brizbejnu u Australiji zabiljezeno je da se loptasta munja zavukla ispod tramvaja i izazvala vatru na motoru i elektricnim instalacijama. Najdramaticniji slucajevi su kada dode do nastanka rupa na zidovima ili prozorima, a jednom je srusena i cijela kuca, koja je istina bia mala i krhka. O kolicini energije koja je smjestena u tipicnoj loptastoj munji slikovito govori i jedan primjer zabiljezen u Engleskoj. Posto je pokidala telefonske zice i zapalila ram prozora kroz koji je usla u kucu, loptasta munja se srucila pravo u kadu punu vode. Nesudeni kupac koji je ogrnut peskirom stajao sa strane vidio je kako je voda trenutno prokljucala i nastavila kljucati jos nekoliko minuta.
SEDMO: Medu najzanimljivije osobine loptaste munje spada i to da ona moze proci kroz prozorska stakla ili pukotine na zidu i da moze opstati ili cak i nastati u zatvorenim prostorijama. Cesti izvjestaji da se loptasta munja pojavljuje u unutrasnjosti aviona posebno su zbunjivali naucnike. Razlog je sljedeci: elektricna polja ne mogu prodrijeti u unutrasnjost metalnih posuda (to je takozvani efekat Faradejevog kaveza i iz istog razloga se u kolima ne moze slusati tranzistor bez spoljasnje antene).
S obzirom na to da sve munje nastaju kao posljedica uspostavljanja snaznog elektricnog polja izmedu oblaka i zemlje (ili dva oblaka) to polje ne moze prodrijeti u unutrasnjost aviona koji je nacinjen od metala. Uobicajeni „scenario" je da loptasta munja “ude" kroz prozor u pilotskoj kabini i onda se nastavi kretati duz hodnika sve do repa. A bas ta osobina munja, da se komotno setaju po unutrasnjosti metalnih tvorevina, pravi je trn u oku vecini teorija.

Kad munja miriše
Sistematizovati dokazni materijal nije lako, pogotovo sto ocevici ne vole da svjedoce o ovim fantomskim pojavama. Zbog toga su loptaste munje dugo imale sudbinu slicnu meteoritima u 17. vijeku (kada su svi ozbiljni naucnici negirali njihovo postojanje) ili neidentifikovanim letecim objektima. Medutim, sve veci broj ocevidaca i sve veca pouzdanost izvjestaja bitno su promijenili situaciju. Tako se loptastim munjama bavio i poznati ruski fizicar nobelovac Pjotr Kapica. On je jedan od najzasluznijih sto je ovaj problem sa margina „ozbiljne nauke" prebacen u samu zizu znanstvenog interesovanja.
No, kada bolje pogledamo do cega su istrazivaci dosli, vidimo da nijedna postojeca teorija nije u stanju da objasni sve osobine loptastih munja. Cak nije postignut ni dogovor oko toga sta je osnovni uzrok - odakle munji energija. Vecina se slaze da su glavni krivac snazna elektricna polja, ali veoma je mnogo vrsta polja (od jednosmjernih do visokofrekventnih, koja je predlozio Kapica, i koja bi se eventualno mogla usetati recimo u - avion) i nacin na koji se u njima stvara oblak jonizovanog, svijetleceg gasa. No, nije mali broj onih koji smatraju da pojava nije uopste vezana za elektricitet. Naime, pominjane su burne hemijske reakcije, poplave kosmickog zracenja, radioaktivni izotopi kratkog zivota pa cak i meteoriti od antimaterije. Ova lepeza prijedloga manje ilustruje mastovitost naucnika a vise njihovu nemoc da objasne fenomen.
Pokusaji da se u laboratoriji nacini nesto slicno loptastoj munji nisu uspjeli, kaze ugledni beogradski fizicar dr. Zoran Petrovic, u tekstu kojeg objavljujemo. Ono sto je napravljeno ponasa se prema teorijskim predvidanjima, a samo djelimicno u skladu s prirodom. Fotografije pravih munja su rijetke i veoma nejasne. Nekoliko snimaka iz blizine, pravih loptastih munja, bili bi od neprocjenjive vrijednosti.
No, mnogi ce se pitati cemu toliko buke oko neceg tako rijetkog. Prije svega u pitanju je elektricno praznjenje u gasu, koje stvara djelimicno jo-nizovan gas - plazmu. Covjecanstvo je suoceno sa potrebom da trajno rijesi problem snabdijevanja velikim kolicinama energije, a to je upravo jedan od osnovnih zadataka fizike plazme. Zato nije i cudo sto se intenzivno izucavaju svi plazma sistemi kod kojih se energija efikasno prebacuje iz jednog oblika u drugi.

Prilično mi je interesantna ova tema, pa je meni (što se stručnosti tiče, laik iz ove oblasti) palo nešto na
pamet.
   Ako je čovek sastavljen od ćelija a ćelije od raznoraznih čuda a ta čuda od molekula a molekuli od atoma a atomi od neutrona i elektrona a oni opet od nekih manjih čestica  a ta čestica mora da budu sastavljena od neke još manje čestice pa te čestice od opet nekih još manjih  i tako u nedogled u neku beskonačnost,
-zašto bi Zemlja, kao planeta, zvezda pa galaksija i na kraju univerzum koji je napravljen od svih tih istih čestica, bio kraj svoj našoj pojmljivoj veličini.
 
   Možda smo i mi i naš univerzum samo deo nekog velikog organizma.

U pocetku bese rec...   David Icke je na ovom snimku objasnio da je sve nastalo od zvuka

 http://vids.myspace.com/index.cfm?fuseaction=vids.individual&VideoID=27186933

ne znam da li se pricalo o tome ovde, nisam citao celu temu...tu ima neke logike mada sama potraga za tim je besmislena, jer ne mogu svi biti bogovi.

Ne verujem da je sve nastalo od zvuka. Pa grcki filozofi su smatrali da je svet nastao od: vatre, vode, vazduha, brojeva itd. Nije samo jedan ,,sastojak" stvorio sve, vec vise njih.

Zašto ljudi vjeruju u Boga? 


Znanstvenici s Oxforda potrošit će oko 1,9 milijuna funti kako bi otkrili je li vjera u Boga urođena ili naučena

Znanstvenci sa Sveučilišta Oxford potrošit će oko 1,9 milijuna funti za projekt kojemu je cilj otkriti zašto ljudi vjeruju u Boga i je li vjera u Stvoritelja čovjeku urođena ili je samo naučena, kao jedan od mnogobrojnih vidova socijalizacije, objavile su novinske agencije.

Oxfordski istraživači pojasnili su da nemaju namjeru pokušati otkriti postoji li Bog, nego će se fokusirati na dokaze koji bi trebali utvrditi je li vjera postala svojevrsnim evolucijskim postignućem za ljudski rod, nužnim za njegovo preživljavanje. Istodobno, istraživanje će ozbiljno razmotriti mogućnost da je vjera tek nusprodukt nekih drugih ljudskih psiholoških karakteristika, poput potrebe za socijalizacijom.

Istraživački projekt temeljit će se na metodologijama kognitivnih znanosti, evolucijske biologije, neurologije, lingvistike i kompjutorske znanosti, a psiholog Justin Barett pojasnio je njegove zadaće:

- Zanima nas otkriti u kojoj mjeri i na koji je način vjera u Boga prirodna. Smatramo da je ona to u puno većoj mjeri nego što mnogi smatraju - izjavio je Barett, inače kršćanin po vjerskom uvjerenju.

Barett je vjernike usporedio s trogodišnjom djecom “koja pretpostavljaju da drugi ljudi znaju sve što se treba znati”. Dječja tendencija da vjeruju u “sveznanje drugih”, koju Barett ocjenjuje kao važnom za socijalizaciju i produktivnu suradnju među ljudima, vremenom se smanjuje, ali se potom, prema riječima psihologa, ponovno javlja kod odraslog čovjeka, i to kroz vjeru u Boga.

Piše: Goran Andrijanić
Jutarnji list