Theravada i mahayana budizam

Dr Walpola Rahula

(Odlomak iz: Gems of Buddhist Wisdom,
Buddhist Missionary Society, Kuala Lumpur, Malaysia, 1996)


Razmotrimo jedno pitanje koje često muči mnoge ljude. Kakva je razlika između mahayana i theravada budizma? Da bismo stvari videli iz pravog ugla, okrenimo se istoriji budizma i pratimo nastajanje i razvoj mahayana i theravada budizma

    Buda se rodio u VI veku pre n.e. Posle dostizanja prosvetljenja u 35 godini, pa sve do Mahaparinibbane (konačnog utrnuća) u 80. godini, provodio je svoj život propovedajući i podučavajući. Svakako da je bio jedan od najupornijih ljudi koji su ikada živeli, jer je tokom četrdeset pet godina podučavao i propovedao danju i noću, spavajući tek po nekoliko sati.

    Buda se obraćao ljudima različitog ranga: kraljevima i prinčevima, bramanima, seljacima, prosjacima, učenima i neobrazovanima. Njegovo učenje bilo je primereno iskustvima, nivou razumevanja i mentalnim sposobnostima njegovih slušalaca. Ono čemu je podučavao zvalo se Buddha Vacana, tj. reč Budina. Nije postojalo u to vreme bilo šta što bi se zvalo theravada ili mahayana.

    Pošto je ustanovio red monaha i monahinja, Buda je postavio izvesna pravila discipline nazvana Vinaya kako bi bili vodilja članovima reda. Ostatak njegovog učenja zvao se Dhamma i uključivao je njegove govore, propovedi monasima, monahinjama i nezaređenim sledbenicima.

    Prvi sabor

    Tri meseca posle Budine Mahaparinibbane njegovi najbliži učenici sazvali su sabor u Rađagahi. Maha Kasapa, najuvaženiji i najstariji među monasima, predsedavao je saborom. Tu su bile i dve veoma važne osobe, specijalizovane za dve različite oblasti -- Dhammu u Vinayu. Jedna je bio Ananda, stalni pratilac Budin tokom 25 godina. Obdaren zapanjujućom memorijom, Ananda je bio u stanju da recituje ono što je Buda izgovorio. Druga osoba bio je Upali, koji je pamtio sva Vinaya pravila.

    Samo su ta dva dela -- Dhamma i Vinaya -- bili recitovani na prvom saboru. I dok oko Dhamme nije bilo razmimoilaženja (Abhidhamma se uopšte ne spominje), bilo je diskusije oko pravila Vinaye. Pre Budine Parinibbane, on je Anandi rekao da ukoliko sangha želi da izmeni neka manje važna pravila, može to da učini. Ali tom prilikom Ananda je bio toliko potrešen žalošću za Budom koji je umirao da mu nije palo na pamet da pita učitelja koja su to manje važna pravila. I pošto članovi sabora nisu mogli da se saglase oko određivanja tih pravila, Maha Kasapa je na kraju presudio da nijedno pravilo discipline koje je Buda postavio ne treba menjati, niti ubacivati neko novo. Nikakvo objašnjenje za ovo nije dato. Ali je Maha Kasapa rekao jednu stvar: "Ako promenimo pravila, ljudi će reći da su učenici poštovanog Gotame promenili pravila čak i pre nego što se pogrebna lomača ugasila."

    Na ovome saboru Dhamma je podeljena na različite delove i svaki deo bio je dodeljen jednom od sttarijih monaha i njegovim učenicima da ga memorišu. Od tada je Dhamma bila prenošena od učitelja na učenika usmenim putem. Tako je Dhamma bila recitovana svakodnevno u grupi, tako da su se međusobno proveravali i time obezbeđivali da nijedan deo ne bude ispušten ili da nešto ne bude dodato. Istoričari se slažu da je usmena predaja pouzdanija od izveštaja jednog čoveka pisanog nekoliko godina posle događaja.

    Drugi sabor

    Sto godina kasnije održan je drugi sabor, kako bi se raspravila neka pravila Vinaye. Nije bilo potrebe menjati pravila tri meseca posle Budine parinibbane, jer se u tako kratkom razdoblju nikakve političke, ekonomske i socijalne promene nisu desile. Ali posle 100 godina neki monasi videli su potrebu da se menjaju izvesna manja pravila. Pravoverniji monasi tvrdili su da ništa ne treba menjati, dok su drugi insistirali na promeni nekih pravila. Na kraju, jedna grupa monaha napustila je sabor i formirala Mahasanghiku -- Veliku zajednicu. Iako se ta grupa zvala Mahasanghika, nije bila poznata kao mahayana. I na drugom saboru raspravljalo se samo o pitanjima vezanim za Vinayu; nema nikakvih izveštaja o nesporazumima oko Dhamme.

    Treći sabor

    U III veku pre n.e., u vreme cara Ašoke, održan je treći sabor kako bi se razmotrile razlike u mišljenjima između monaha uz različitih budističkih tradicija. Na ovom saboru razmimoilaženja se nisu ticala samo Vinaye, već su obuhvatala i Dhammu. Na kraju sabora predsedavajući, Moggaliputta Tissa, načinio je delo naslovljeno Kathavatthu, u kojoj se pobijaju jeretička, pogrešna stanovišta i teorije koje su zastupale neke škole. Učenje potvrđeno i prihvaćeno na ovom saboru danas je poznato kao theravada. Ovom prilikom je i Abhidhamma pitaka bila uključena u korpus kanonske literature.

    Posle trećeg sabora Ašokin sin Mahinda odneo je Tripitaku na Šri Lanku, zajedno sa komentarima koji su bili recitovani na tom saboru. Tamo su oni bili zapisani jezikom pali, zasnovanom na dijalektu Magadhe koji se govorio u doba Bude . U to vreme još uvek nema nikakvog pomena o mahayani.

    Nastanak mahayane

    Između I veka pre n.e. i I veka n.e. nazivi mahayana i hinayana pojavili su se u Saddharma pundarika sutri ili Sutri lotosa dobrog zakona.

    Oko II veka mahayana postaje jasno definisana. Nagarđuna je razvio mahayana filozofiju sunyate (praznine), zastupajući stanovište da je sve Praznina u svom kratkom delu Madhyamika karika. U IV veku javljaju se Asanga i Vasubandhu, autori ogromne zbirke dela o mahayani. Dakle, tek posle I veka mahayanisti su zauzeli definitavan doktrinaran stav i tek tada su uvedeni pojmovi mahayana i hinayana.

    Ne treba brkati hinayanu sa theravadom, jer ta dva pojma nisu sinonimi. Theravada budizam se premestio na Šri Lanku tokom III veka pre n.e, u vreme kada mahayana još uvek ne postoji. Škole hinayane razvile su se u Indiji i postojale nezavisno od onog oblika budizma kakav je postojao na Šri Lanki. Do danas se nijedna škola hinayane nije održala. Zato je 1950. World Fellowship of Buddhists (Svetski budistički savez), proglašen u Kolombu, jednoglasno odlučio da se termin hinayana ne koristi kada se govori o budizmu kakav danas postoji u Šri Lanki, Tajlandu, Burmi, Kapućiji, Laosu itd. To je kratka istorija theravade, mahayane i hinayane.

    Mahayana i theravada

    Dakle, kakva je razlika između mahayane i theravade?

    Mnogo godina sam proučavao mahayanu i što sam je više upoznavao to sam se više uveravao da jedva da postoje razlike između theravade i mahayane u pogledu osnovnih učenja.

                -  Obe škole prihvataju Sakyamuni Budu kao svog učitelja.
                -  Četiri plemenite istine su potpuno iste u obe škole.
                -  Plemeniti osmostruki put je potpuno isti u obe škole.
                -  Paticca-samuppada ili shema uslovljenost nastanka je ista u obe škole.
                -  Obe su odbacile ideju vrhovnog bića koje je stvorilo i upravlja ovim svetom.
                -  Obe prihvataju ideje anicca, dukkha, anatta i sila, samadhi, panna bez ikakve razlike.

    Sve ovo su ključni delovi Budinog učenja i prihvataju ih obe škole bez ikakve rezerve.

    Postoje takođe pitanja oko kojih se one razlikuju. Jedno od očiglednih jeste ideal bodhisattve. Mnogi ljudi kažu da mahayana teži idealu bodhisattve koji vodi do budinstva, dok theravada teži idealu arahanta. Moram reći da je i Buda bio arahant. Jedan pacceka Buda je takođe arahant. Svaki učenik takođe može biti arahant.  U mahayana tekstovima se nikada ne koristi termina arahant-yana, sredstvo arahanta. U njima se govori o pojmovima: Bodhisattvayana, Prateka-Buddhayana i Sravakayana. U tradiciji theravade ovo troje naziva se bodhi.

    Neki ljudi smatraju da je theravada sebična, jer podučava da svako sam za sebe treba da postigne izbavljenje. Ali kako sebična osoba može stići do prosvetljenja? Obe škole prihvataju tri yane ili bodhi-ja, ali i bodhisattva ideal kao najviši. Tako je mahayana stvorila mnoge mistične bodhisattve, dok theravada smatra bodhisattvu čovekom među nama koji je čitav svoj život posvetio dostizanju savršenstva, da bi na kraju postao potpuno prosvetljeni Buda za dobro ovoga sveta, za sreću ovoga sveta.

    Tri vrste budinstva

    Postoje tri vrste budinstva (stanja budnosti): samma sambuddha, koji prosvetljenje postiže sopstvenim naporima, pacceka Buddha, koji ima manje kvaliteta od samma sambuddhe, i na kraju savaka Buddha, to jest učenik arahanta. Postizanje nibbane kod ove tri vrste budinstva je potpuno isto. Jedina razlika je da samma sambuddha ima mnoge druge kvalitete i sposobnosti u odnosu na ostalu dvojicu.

    Neki smatraju da praznina ili sunyata, o kojoj raspravlja Nagarđuna, pripada samo učenju mahayane. Ona je zasnovana na ideji anatta ili ne-ja, na paticcasamuppadi ili na shemi uslovljenog nastanka, kakvu možemo naći i u izvornim pali spisima theravade. Jednom je Ananda pitao Budu: "Ljudi govore reč sunya. Šta je sunya?" Buda je na to odgovorio: "Ananda, ne postoji sopstvo, niti bilo šta na ovome svetu što pripada sopstvu. Otuda, ovaj svet je praznina." Ovu ideju preuzeo je Nagarđuna kada se poduhvatio pisanja svog kapitalnog dela Madhyamika karika. Sem toga, ideja sunyata jeste u mahayana budizmu vezana za termin "podsvesti" (alayana viđnana), koji takođe ima koren u theravada tekstovima. Doprinos mahayane je da je ona iz njega razvila kompleksnu psihologiju i filozofiju.

Izvor: Budizam

Tipitaka

Pali kanon

Tipitaka (pali ti, "tri," + pitaka, "košara") ili pali kanon jeste zbirka tekstova prevashodno na jeziku pali, koja predstavlja doktrinarnu osnovu theravada budizma. Zajedno sa drevnim komentarima (Athakatha), ona čini korpus klasičnih theravadskih tekstova.

Pali kanon je ogroman korpus literature: u engleskom prevodu - koji pokriva znatan deo, mada ne celokupan kanon - ovi tekstovi zauzimaju više hiljada štampanih strana. Naravno, sa domaćim prevodima stoji neuporedivo lošije. Veliki napor u tom pravcu uložio je naravno Čedomil Veljačić i ponešto od toga može se naći i ovde. U zavisnosti od slobodnog vremena, nadam se da ću skromnu zbirku prevoda iz kanona na ovom sajtu uspeti da uvećam. No, pre svega, treba se zapitati čemu uopšte čitanje sutta. Zašto gubiti vreme sa nečim što je toliko staro, često dosadno zbog mnogih ponavljanja, neaktuelno. Pre nego što pokušate da odgovorite na ova pitanja zavirite u tekst Upoznavanje sa suttama: nekoliko sugestija pre čitanja Pali kanona.

Tri dela Tipitake su:

    * Vinaya Pitaka
      Zbirka tekstova koji se odnose na pravila ponašanja unutar sanghe - zajednice bhikkhua (monaha) i bhikkhuni (monahinja). Daleko više od puke liste pravila, Vinaya pitaka sadrži takođe priče kojima se opisuje nastanak svakog pravila, pa tako dobijamo detaljan opis na koji način je Buda rešavao problem održavanja harmoničnih odnosa unutar mnogobrojne i raznorodne duhovne zajednice.

    * Sutta pitaka
      Zbirka govora, pripisanih Budi i nekolicini njegovih najbližih učenika, koja sadrži suštinu učenja theravada budizma.

    * Abhidhamma pitaka
      Zbirka tekstova u kojima su osnovni doktrinarni principi izloženi u Sutta pitaki prerađeni i reorganizovani u konzistentan sistem pogodan za istraživanje fenomena uma i materije.

Izvor: Budizam

Upoznavanje sa suttama.Nekoliko sugestija pre čitanja Pali kanona

Džon Bulit



Pali kanon sadrži više hiljada sutta (govora), od kojih je oko 400 trenutno (jul 2004) dostupno na sajtu "Budizam". Kada se nađemo pred takvim izobiljem, prirodno je da nam se sama od sebe nametnu tri pitanja:

    Zašto uopšte da čitam sutte?
    Koje od njih da čitam?
    Kako da ih čitam?

Ne postoji univerzalni, definitivni odgovori na ova pitanja; na kraju ih morate pronaći sam za sebe. Pa ipak, nudim ovde nekoliko ideja i sugestija koje su  tokom svih ovih godina meni pomogle u istraživanju sutti. Možda će nešto od toga pomoći i vama.


Zašto uopšte da čitam sutte?

One su osnovni izvor učenja teravada budizma.
Ako ste zainteresovani da istražite učenje theravada budizma, onda je Pali kanon -- i sute koje on sadrži -- mesto na kojem treba da potražite autoritativan savet i podršku. Ne treba da lupate glavu oko toga da li je istorijski Buda izgovorio baš te reči (i tako se to ne može ni potvrditi ni opovrgnuti). Samo držite na umu da su učenje izloženo u suttama praktikovali -- sa očiglednim uspehom --  nebrojeni sledbenici tokom poslednjih 2600 godina. Ako hoćete da znate da li je to učenje zaista delotvorno ili ne, onda proučite sutte, njihove pouke pretočite u praksu i utvrdite to iz prve ruke, na sopstvenom primeru.

One predstavljaju učenje u celini.
Učenje u suttama, uzeto kao celina, predstavlja čitavu mapu puta koji vodi sledbenike od njihovog sadašnjeg stanja duhovne zrelosti dalje do konačnog cilja. Bez obzira kakva je vaša sadašnja pozicija (skeptičan autsajder, znatiželjnik, posvećeni laički sledbenik, monah ili monahinja pod zavetom celibata), uvek ima ponešto u suttama što vam može pomoći da načinite sledeći korak na stazi koja vodi do krajnjeg cilja. Kako sve više čitate iz Pali kanona možda ćete osetiti da vam sve manje treba kompiliranja iz različitih učenja, pošto sutte sadrže veći deo onoga što je potrebno da znate.

One predstavljaju konzistentno učenje.
Učenje unutar Kanona je u velikoj meri konzistentno, karakteriše ga isti "ukus" [Ud V.5] -- ukus slobode. Međutim, kako pronalazite svoj put kroz sutte, s vremena na vreme možda ćete naići na neke delove koji dovode u pitanje -- ili govore potpuno suprotno -- vaše sadašnje razumevanje Dhamme. Što dublje razmišljate o tim spoticanjima, ona se često rešavaju onda kada se otvori novi horizont razumevanja. Na primer, nakon čitanja jedne sute [Sn IV.1] možda ćete zaključiti kako je vaš zadatak da izbegavate bilo kakvu želju. Ali posle čitanja druge [SN LI. 15] naučićete da je želja neophodan faktor na putu učenja. Tek posle temeljnog razmišljanja postaje jasno da je Buda zapravo ciljao na to da postoje različite vrste želje i da neke stvari vredi želeti -- pre svega, iskorenjivanje same želje. Na toj tački vaše se razumevanje širi na novu teritoriju koja može lako obuhvatiti obe sutte i očigledna kontradikcija iščezava. Vremenom ćete naučiti da prepoznajete ovakve "konflikte" ne kao nedoslednosti u samim suttama, već kao indikaciju da su vas sutte dovele na granicu vašeg razumevanja. Na vama je da tu granicu pređete.

One nude mnoštvo praktičnih saveta.
U suttama ćete naći niz praktičnih saveta o mnogim važnim, sasvim prizemnim stvarima kao što su: kako roditelji i deca mogu živeti skladno [DN 31], kako se starati o svojim materijalnim dobrima [AN IV.255], o kojim stvarima vredi, a o kojima ne vredi razgovarati [AN X.69], kako se nositi sa tugom [AN V.49], kako vežbati svoj um čak i na samrtnom odru [SN XXII.1] i još mnogo. mnogo toga. Ukratko, one nude vrlo praktičan i realističan savet kako pronaći sreću, bez obzira na vašu životnu situaciju, bez obzira da li sebe smatrate "budistom" ili ne. I, naravno, naći ćete opširna uputstva o tome kako da meditirate [na primer MN 118, DN 22].

One mogu učvrstiti vaše poverenje prema Budinom učenju.
Kako istražujete sutte nailazićete na stvari za koje ste već iz sopstvenog iskustva utvrdili da su tačne. Možda ste već upoznali opasnosti alkoholizma [DN 31] ili ste možda već iskusili onu vrstu rafiniranog zadovoljstva koje prirodno nastaje iz skoncentrisanog uma [AN V.28]. Kad sopstveno iskustvo potvrdite u suttama -- makar i u sitnim stvarima -- to vam može olakšati da prihvatite mogućnost da rafiniranija ili "naprednija" iskustva koja opisuje Buda možda ipak i nisu tako daleka i da neka od teže razumljivijih ili težih za prihvatanje delova učenja u stvari i nisu tako neobični. Ova potvrda može vas nadahnuti novim poverenjem i energijom, koji će vam pomoći da meditaciju i razumevanje proširite na nova područja.

One mogu potpomoći i uliti energiju u vašu praksu meditacije.
Kada u suttama čitate o iskustvima drugih ljudi sa meditacijom, možda ćete početi da stičete osećaj šta ste do sada postigli u sopstvenoj praksi i šta ostaje još da se uradi. Ovo razumevanje je moćan podsticaj da se još prilježnije posvetite učenju.

Njihovo čitanje vam može doneti dobro.
Uputstva sadržana u suttama su sva za vašu dobrobit i tiču se razvijanja hvale vrednih kvaliteta kao što su velikodušnost, vrlina, strpljenje, koncentracija, pažljivost i tako dalje. Zato, kada čitate sutte vi svoj um ispunjavate blagotvornim podsticajima. Ako imate na umu sve beskorisne i očigledno škodljive informacije kojima moderno društvo -- naročito internet -- zatrpava naša čula, dan za danom, malo redovnog čitanja sutta može postati dobrodošla promena. Dobro motrite na svoj um -- pročitajte jednu suttu danas i privijte je na srce.



Koje sutte bi trebalo da čitam?

Kratak odgovor je: koje god vam se svide.

Ovde nam može pomoći ako na Dhammu gledamo kao na dragulj sa više strana, od kojih svaka prelama svetlost jedne boje. Na primer, to su učenje o četiri plemenite istine i osmostrukom putu;  dani i sili; o sabranosti pažnje na dah i sabranosti pažnje na smrt; o korisnom životu kao nezaređeni sledbenik ili kao zaređeni monah. Nijedna sutta ne govori o svemu ovome; svaka od njih zavisi od drugih kako bi se dobila kompletna slika o Budinom učenju. što više sutta čitate, to će kompletnija vaša slika o dragulju biti.

Kao polaznu tačku, svako ko proučava budizam trebalo bi da razmotri, porazmisli i sprovede u praksi pet pravila morala i pet predmeta svakodnevne kontemplacije. Zatim, trebalo bi ozbiljno da shvatimo Budin savet svom mladom sinu Rahuli, koji se tiče naše odgovornosti kad god namerno uradimo bilo šta. Odatle možete slediti Budin korak po korak ili "stepenovani" sistem učenja koji obuhvata teme kao što su velikodušnost, vrlina, nebo, zamke, uzdržavanje i četiri plemenite istine.

Ako ste zainteresovani da dobro savladate osnove Budinog učenja, tri sutte se smatraju ključnim štivom: Pokretanje točka Učenja (SN LVI.11), Govor o karakteristikama ne-sopstva (SN XXII.59), and Propoved o vatri (SN XXXV.28). Ove tri sutte -- "velika trojka" Sutta pitake -- određuju osnovne teme Budinog učenja koje se pojavljuju iznova u bezbroj varijacija širom Kanona. U tim suttama upoznajemo se sa takvim ključnim pojmovima kao što su: četiri plemenite istine, priroda dukkhe, osmostruki put, "srednji put", "točak" Dhamme, princip anatta (nepostojanja sopstva ili duše) i analiza tog "sopstva" sačinjenog od pet sastojaka, princip otrežnjenja od opčinjenosti čulnim užicima i mnogi nivoi postojanja koje obuhvata budistička kosmologija. Ovi temeljni principi obezbeđuju dovoljno širok okvir u koji se mogu smestiti sva druga učenja izložena u kanonu.

Sem toga, ove tri sutte demonstriraju svu lepotu Budine izvanredne veštine podučavanja: on materijal organizuje na jasan, logičan i lako pamtljiv način koristeći nabrajanja (četiri plemenite istine, osmostruka staza, pet sastojaka itd.); on svoje slušaoce navodi na dijalog, kako bi im pomogao da sami otkriju pogreške u sopstvenom razumevanju.; svoje ideje dočarava poređenjima i slikama koje njegovi slušaoci dobro razumeju i, što je najznačajnije, uvek iznova on se prilagođava svojim slušaocima tako da su u stanju da sami shvate transcendentalne rezultate o kojima govori. Kada smo jednom sagledali koliko je izuzetan učitelj Buda bio, s poverenjem možemo nastaviti kroz ostatak kanona, sasvim uvereni da nas njegovo učenje neće odvesti na pogrešan put.

Evo još nekoliko korisnih polaznih tačaka:

    * Za ljubitelej poezije, Khuddaka nikaya nudi bogat rudnik važnih sutta u stihovima. Naročito, istražite Dhammapadu, Sutta nipatu ili Theragathu.
    * Budine osnovne instrukcije o meditaciji na dah pogledajte u Anapanasati sutti; instrukcije o vežbanju sabranosti pažnje potražite u Maha-satipatthana sutti.
    * Da biste naučili kako da negujete saosećajnu ljubav pročitajte Karaniya metta suttu.
    * U Devadaha sutti poštovani Sariputa objašnjava kako Budino učenje predstaviti radoznalom, inteligentnom čoveku -- nekome kao vi.
    * Kako neko odlučuje koji duhovni put vredi slediti, a koji ne? Kalama sutta baca svetlo na ovu drevnu dilemu.
    * U Sigalovada sutti Buda nudi koncizan priručnik kako nezaređeni sledbenici mogu živeti srećan i sadržajan život

Kada jednom pronađete suttu koja vam je dovoljno zanimljiva, potražite i druge njoj slične. Onda se otisnite na put kroz sutte, uzimajući usput one dragulje koji privuku vašu pažnju.


Kako bi trebalo da čitam sutte?

Da bi na najbolji način iskoristili proučavanje sutta, može biti korisno razmotriti nekoliko opštih principa pre nego što stvarno krenete na čitanje i da, takođe, tokom čitanja, imate na umu nekoliko pitanja datih nešto niže.
a. Nekoliko opštih principa [go to top]

    * Ne postoji takva stvar kao "definitivan" prevod.
      Ne zaboravite da je pali Kanon zapisan na jeziku pali, a ne na srpskom. Ne jednom je Buda govorio o "patnji" ili "utrnuću"; ali je pri tome koristio termine dukkha i nibbana. Imajte takođe na umu da je svaki prevod filtriran kroz prevodioca -- nekoga ko je nerazmrsivo povezan sa sopstvenom kulturom i određenim trenutkom u svom životu, a njegovo iskustvo i razumevanje neizbežno boji taj prevod. (Stari prevodi nam danas zvuče arhaično, a za stotinak godina današnji prevodi će bez sumnje isto tako zvučati.) Prevod, nalik pokušajima kartografa da Zemljinu loptu predstave na ravnoj površini papira, samo je jedan nesavršen čin.

      Zato, čitajući prevode, ostavite dovoljno mesta za svoje razmišljanje i pokušaje da ono što je u njima sadržano proverite na ličnom iskustvu. Možda će vam se vremenom neki termini kao što je "patnja" (dukkha) učiniti primerenijim da se prevede kao "stres" ili "nelagoda". Ako vas sve to ne zadovolji, moraćete da zasučete rukave i steknete makar neke osnove palija. No postoji jedan još bolji način: čitajte prevode i potom učenje koje sadrže probajte da sprovedete u svakodnevnom životu sve dok ne dođete do rezultata koje nagoveštava Buda. Sva sreća, ovladavanje palijem nije preduslov za Probuđenje.
    * Nijedna sutta ne sadrži celokupno učenje.
      Da bi postigli najbolji rezultat, istražite razne sutte, a ne samo nekolicinu. Učenje o sabranosti pažnje, na primer, iako vredno, predstavlja sam delić celokupnog Budinog učenja. Zato važno upozorenje: kad god mislite da do kraja razumete Budino učenje, to je trenutak da još malo dublje začeprkate.
    * Ne lupajte mnogo glavu da li sutta sadrži tačne reči koje je izgovorio istorijski Buda ili ne.
      Nema načina da se dokaže ni jedno ni drugo. Samo čitajte sutte, pretvorite učenje u praksu što god bolje možete i posmatrajte šta se događa. Ne možete ništa da izgubite.
    * Ako vam se sutta dopada, pročitajte je ponovo.
      Ponekad ćete na naići na suttu koja vas već na prvo čitanje dojmi. Imajte poverenja u tu reakciju i pročitajte je ponovo; jer ona znači da sutta ima nečem vrednom da vas poduči, ali i da ste sazreli da primite učenje koje ona nudi. S vremena na vreme ponovo pročitajte sutte za koje se sećate da su vas pre više meseci ili godina zainteresovale. Možda ćete u njima pronaći neke nijanse koje su vam prethodni put promakle.
    * Ako vam se sutta ne dopada, pročitajte je ponovo.
      Ponekad ćete na naići na suttu koja vas nervira. Imajte poverenja u tu reakciju i pročitajte je ponovo; jer ona znači da sutta ima nečem vrednom da vas poduči, iako možda još niste sazreli da primite učenje koje ona nudi. Obeležite je i stavite suttu sa strane za sada. Uzmite je ponovo za nekoliko nedelja, meseci, godina i probajte još jednom. Moguće je da ćete jednog dana uspeti da uspostavite kontakt sa njom.
    * Ako vam je sutta dosadna, zbunjuje vas ili vam se čini beskorisnom, jednostavno je ostavite po strani.
      U zavisnosti od vaših trenutnih interesovanja i ozbiljnosti prakse, može vam izgledati da određena sutta nema smisla ili je krajnje dosadna i nezanimljiva. Ostavite je za kasnije i probajte neku drugu. Nastavite tako sve dok ne naiđete na onu koja vam trenutno odgovara.
    * Dobra sutta je ona koja vas navodi da prestanete da je čitate.
      Čitava poenta u čitanju sutta jeste da vas one inspirišu da razvijate ispravno razumevanje (prvi član Plemenitog osmostrukog puta), zatim da živite ispravnim životom i da meditirate na pravi način. Zato ako, dok čitate, osetite sve jači impuls da odložite knjigu (ili monitor :] ), odete na neko mirno mesto, zatvorite oči i posvetite se svom dahu, uradite to! Tada je sutta ispunila svoju svrhu. Ona će još uvek biti tu gde ste je ostavili i kada se vratite kasnije.
    * Čitajte suttu naglas, od početka do kraja.
      Ovo pomaže na više nivoa: ohrabruje vas da čitate svaku reč sutte, dobra je vežba u ispravnom govoru za vaša usta, a ušima pruža iskustvo slušanja o Dhammi.
    * Tragajte za učenjem na različitim nivoima.
      Mnoge sutte nude učenje na nekoliko nivoa istovremeno i dobro je razviti osećaj za to. Na primer, kada Buda objašnjava jednom učeniku finese ispravnog govora, obratite pažnju kako i sam Buda koristi govor [MN 58]. Da li Buda i "praktikuje ono što propoveda"?
    * Ne zanemarujte ponavljanja.
      Mmoge sutte sadrže odlomke koji se ponavljaju. Čitajte suttu kao što bi ste slušali muzički komad: kada pevate ili slušate neku pesmu ne preskačete refren; isto tako, kada čitate suttu ne bi trebalo da preskačete ponavljanja. Kao u muzici, refreni u suttama sadrže neočekivane -- i važne -- varijacije koje ne želite da vam promaknu.
    *

      Raspravljajte o sutti sa prijateljem.
      Kada sa prijateljem podelite svoja zapažanja i reakcije, obojica produbljujete svoje razumevanje sutte. Ako je moguće, napravite malu studijsku grupu. Ako imate pitanja u vezi sa sutom koja vam se uporno nameću, pitajte za savet iskusnijeg učitelja. Konsultujte se sa starijim monasima ili monahinjama, jer njihovo jedinstveno gledanje na učenje često vam može pomoći da se probijete kroz tesnac zbunjenosti.
    * Naučite malo pali.
      Kada pročitate nekoliko sutta ili nekoliko prevoda jedne iste sutte, možda ćete biti zbunjeni izborom pojedinih reči. Na primer, zašto je prevodilac upotrebio izraz "temelji sabranosti", dok drugi koristi "referentni okvir"? Na šta se ove fraza zapravo odnose? Ako zavirimo u pali-engleski rečnik i potražimo reč satipatthana i reči od kojih je ona sastavljena, to može baciti novo svetlo na ovu reč, otvarajući nam put ka jednom još plodnijem proučavanju sutti.
    * Čitajte šta su drugi napisali o određenoj sutti.
      Uvek je korisno čitati šta su komentatori -- stari i savremeni -- imali da kažu o suttama. Nekima su klasični komentari Tipitake -- naročito oni koje je dao srednjovekovni pisac Budagoša -- bili velika pomoć. Neki od tih komentara u engleskom prevodu izdali su Pali Text Society i Buddhist Publication Society. Neki ljudi radije čitaju savremene komentatore, kao one koji su objavljeni u seriji Wheel Publications u Buddhist Publication Society. Mnogo izuzetnih knjiga i članaka napisali su autori kao što su poštovani Bodhi, Khantipalo, Ñanamoli, Narada, Nyanaponika, Soma i Thanissaro. Možete takođe uživati čitajući izvanredna uvodna objašnjenja i beleške uz Bhikkhu Bodhi: The Middle Length Discourses of the Buddha (Boston: Wisdom Publications, 1995) i Maurice Walshe: The Long Discourses of the Buddha (Boston: Wisdom Publications, 1987). Čitajte tako učitelje Tajlandske šumske tradicije, jer nude svež i jedinstven pogled na sutte, zasnovan na dubokom meditativnom iskustvu.
    * Dajte dovoljno vremena suttama da sazru u vama.
      Koju god korisnu poruku da pronađete u suttama, kakav god trag zadovoljstva da u vama ostave, dopustite da on raste i razvija se tokom vaše meditativne prakse i života uopšte. Ne pokušavajte da rešite ili "uradite" suttu kao da je reč o ukrštenim rečima. Dajte joj vremena da zri u nekom kutu vašeg uma. Vremenom će se ideje, utisci i stavovi koje vam je prenela destilovati u vašoj svesti, utičući i na način na koji posmatrate svet. Možda ćete se jednoga dana, u sred neke inače sasvim uobičajene situacije, prisetiti sutte koju ste čitali pre mnogo vremena i pokazaće se da vam ona donosi moćnu Dhamma pouku upravo prikladnu za taj trenutak.

      Da biste pospešili taj lagani sazrevajući proces, dajte sebi dovoljno prostora za sutte. Ne gurajte čitanje sutta među svoje druge aktivnosti i ne čitajte previše sutta odjednom. Načinite od proučavanja sutta naročitu, kontemplativnu aktivnost. Ovo bi takođe trebalo da bude jedno prijatno iskustvo. Ako vam se učini da se pretvara u suvu i iritirajuću aktivnost, ostavite sve na stranu i vratite mu se posle nekoliko dana, nedelja ili meseci. Pošto završite čitanje sutte, ne vraćajte se odmah svojim svakodnevnim aktivnostima; nastavite još neko vreme sa meditacijom na dah, da biste dali šansu svom srcu da se smiri i još dublje apsorbuje učenje.

b. Nekoliko stvari koje treba da imate na umu [go to top]
Dok čitate sutte imajte na umu da vi u stvari prisluškujete dok Buda podučava nekog drugog. Za razliku od niza Budinih savremenika iz drugih duhovnih tradicija, koji su se radije držali kruto definisanog učenja kada bi odgovarali na neko pitanje [AN X.93], Buda je osnovne principe svoga učenja izlagao tako da ono bude najbliže potrebama slušalaca. Zato je neophodno razviti osetljivost za kontekst sutte, videti na koje načine je situacija Budinih slušalaca slična sa vašom, tako da ste u stanju da odredite kako da na najbolji način primenite Budine reči na sopstvenu životnu situaciju.

Može biti od pomoći da dok čitate obratite pažnju na neka dodatna pitanja, kako biste lakše razumeli kontekst sutte i ujedno se prilagodili različitim nivoima učenja koji često idu paralelno. Zapamtite, ta pitanja ne treba da vas pretvore u nekakvog naučnika, već jednostavno treba da vam svaku suttu učine prijemčivijom.

    * Kakvo je okruženje?
      Uvodni pasus (koji obično počinje sa: "Ovako sam čuo") postavlja scenu za suttu. Da li se ona odigrava u selu, u manastiru ili u šumi? Koje je godišnje doba? Kakvi događaji se odigravaju u pozadini? Fiksirajući te detalje u svom umu podsećate sebe da ta sutta opisuje stvarne događaje koji su se desili stvarnim ljudima -- kao što ste vi i ja. Ovo doprinosi da sutta deluje zaista živo.
    * Kakva je priča?
      Neka sutta može ponuditi zaista malo od pripovesti [AN VII.6], dok je druga puna uzvišenih osećanja i drame, tako da čak podseća na kratku priču [Mv X.2.3-20]. Posmatrajte kako razvoj same priče doprinosi upečatljivosti učenja koje je u sutti izloženo.
    * Ko inicira poduku?
      Da li Buda preuzima inicijativu [AN X.69] ili mu neko dolazi sa pitanjem [DN 2]? Ako je ovo drugo slučaj, ima li nekih prećutnih stavova i pretpostavki koji stoje u osnovi tog pitanja? Da li neko dolazi kod Bude u nameri da ga porazi u raspravi [MN 58]? Ova pitanja vam otkrivaju motivaciju koja je iza pouke i slušaočeve prijemčivost za Budine reči. A sa kojim stavom vi prilazite toj pouci?
    * Ko podučava?
      Je li to Buda [SN XV.3], neko od njegovih učenika [SN XXII.85] ili i jedan i drugi [SN XXII.1]? Je li onaj ko podučava zaređen [SN XXXV.191] ili svetovni sledbenik [AN VI.16]? Koja je dubina učiteljevog razumevanja (na primer, je li "samo" onaj ko je ušao u tok (sotapanna) [AN VI.16] ili je arahant [Thig V.4])? Iako je sve ovo ponekad teško utvrditi na osnovu sutte, ako imamo neku predstavu o učiteljevom poreklu i upućenosti, to nam može pomoći da izmerimo dubinu učenja koje se nudi. Čitanje komentara i raspravljanje o ovim pitanjima sa znalcima ili pripadnicima sanghe može biti od pomoći.
    * Kome je učenje namenjeno?
      Je li to monah [SN XXXV.85], monahinja [AN IV.159] ili svetovni sledbenik [AN VII.49]? Je li velika grupa slušalaca [MN 118] ili pojedinac [AN IV.184]? Ili je reč o sledbenicima neke sasvim druge religije [MN 57]? Koliko je duboko njihovo razumevanje? Ako su slušaoci oni koji su ušli u tok i teže stanju arahanta, izloženo učenje može biti znatno naprednije nego za slušaoce koji nemaju nikakvo prethodno znanje o Budinom učenju [AN III.65]. Ovo vam takođe može pomoći da procenite koliko je dato učenje prikladno za vas.
    * Kakav je metod izlaganja?
      Je li to formalno predavanje [SN LVI.11], sled pitanja i odgovora [Sn V.6], prepričavanje neke stare priče [AN III.15] ili jednostavno nadahnuti stihovi [Thig 1.11]? Da li učitelj daje uputstva koja sadrže samo učenje [SN XII.2] ili je i način na koji on tretira svoje slušaoce deo poruke [MN 57 ]? Velika raznovrsnost načina podučavanja kojima pribegava Buda i njegovi učenici pokazuje da nema šablona u podučavanju Dhammi; upotrebljeni metod zavisi od specifičnih zahteva situacije i duhovne zrelosti slušalaca.
    * Koja je suštinska pouka?
      Na koji način se pouka uklapa u Budin trostruki postupni sistem vežbanja? Da li se fokusira prvenstveno na razvijanje vrline [MN 61], koncentracije [AN V.28] ili mudrosti [MN 140]? Da li je izlaganje konzistentno sa onim što je dato u suttama (na primer Sn II.14 i DN 31)? Kako se konkretna pouka uklapa u našu "mapu" Budinog učenja? Da li je ona u skladu sa vašim prethodnim razumevanjem ili dovodi u pitanje neke od vaših osnovnih pretpostavki o Dhammi?
    * Kako se priča završava?
      Da li slušalac postiže prosvetljenje upravo tu i sada [SN XXXV.28] ili se to događa neko vreme pošto je saslušao pouku [MN 57]? Da li neko stupa na Budin put, što se iskazuje klačnom formulom: "Izvanredno! Izvanredno! Kao da je neko ispravio ono što je bilo postavljeno naglavce..." [AN IV.111]? Ponekad je jednostavno miris sveće dovoljan da nekog dovede po potpunog probuđenja [Thig V.10]; drugi put čak ni sam Buda ne može pomoći nekome da prevaziđe svoju lošu kammu. [DN 2]. Različiti rezultati sutta pomažu da se ilustruje izuzetna moć i kompleksnost zakona kamme.
    * Šta ova sutta može da ponudi meni?
      Ovo je najvažnije od svih pitanja, jer ono vas poziva da sutti koju čitate posvetite maksimalnu pažnju i uzmete je k srcu. Na kraju krajeva, srce je to koje će ovim učenjem biti transformisano.

      Dok čitate neku suttu, zapitajte se: Identifikujem li se ja sa bilo kojom od situacija ili likova u ovoj sutti? Da li su pitanja koja se postavljaju ili pouka koja se izlaže primereni meni? Koju lekciju mogu iz sutte da izvučem? Sumnjam li da zaista mogu da uradim ono što mi Buda u sutti savetuje ili sam ispunjen još većim poverenjem?

Izvor: Budizam

Vinaya pitaka



Vinaya pitaka, prvi deo Tipitake, jeste tekstualna osnova na kojoj funkcioniše monaška zajednica (sangha). Vinaya sadrži skup pravila ponašanja za monahe i monahinje lično (Patimokkha), kao i pravila kojih oni treba da se pridržavaju radi harmoničnog funkcionisanja zajednice u celini.

U početku, sangha je živela harmonično i bez ikakvih čvrstih normi ponašanja. Vremenom, međutim, kako je sangha postajala brojnija i evoluirala u jednu kompleksniju zajednicu, neizbežno su se javljale
situacije kada su neki članovi sanghe postupali pogrešno. Kad god bi neka od njih privukla Budinu pažnju, on bi postavio pravilo i uz to odgovorajuću kaznu za prekršaj, kako bi odvratio ostale članove sanghe od neprimerenog ponašanja u budućnosti. Već sam Budin prekor bio je dovoljan da stvar dovede u red.

    To nije prikladno, neznalice, to nije valjano, to nije vredno samotnjaka, to ne treba činiti. Kako si mogao, neznalice, otišavši u beskućnike i pod okrilje ove Dhamme i discipline tako dobro izložene [počiniti taj i taj prekršaj]? ... To nije na dobrobit ni onima koji ne slede put, niti će povećati broj onih koji slede put, već je to, neznalice, na štetu i jednima i drugima i izaziva kolebanje u njima.

    Vinaya pitaka, deo I, I.B. Horner (ed.) (London: Pali Text Society, 1982), str. 36-7.

Sve u svemu, ima 227 pravila Patimokkhe za bhikkhue (monahe) i 311 za bhikkhuni (monahinje). Pošto su pravila ustanovljavana jedno po jedno, od slučaja do slučaja, prirodno je da se kazne znatno razlikuju po težini: od jednostavnog ispovedanja (na primer, ako se monah ophodi sa nedovoljno poštovanja) do trajnog isključenja iz sanghe (na primer, ako monah počini ubistvo).

Ovakva monaška tradicija i pravila na kojima je ona izgrađena ponekad su bili kritikovani - naročito na Zapadu - kao nevažna za "savremenu" praksu budizma. Neki na Vinayu gledaju kao na zaostatak jednog prevaziđenog patrijarhalnog sistema, zasnovanu na gomili proizvoljnih pravila i običaja koji samo zamagljuju suštinu "prave" budističke prakse. Ovo usko gledište ispušta iz vida jednu ključnu činjenicu, a to je da smo mi, jedino zahvaljujući jednoj neprekinutoj liniji monaha koji su konzistentno održavali i štitili pravila Patimokkhe tokom skoro 2.600 godina, danas u izuzetnoj prilici da primimo neprocenjivo učenje dhamme. Da nije bilo Vinaye - i onih koji i danas nastavljaju da je održavaju u životu - ne bi bilo ni budizma.

Korisno je imati na umu da nigde u čitavom pali kanonu Buda ono čemu je podučavao nije opisao samo kao "vipassanu" ili "koncentraciju" ili nešto slično. Umesto toga, on ga naziva "Dhamma-vinaya" - učenje (dhamma) i disciplina (vvinaya) - sugerišući time da se radi o jednom neraskidivom spoju mudrosti i vežbanja u moralu, a ne pukoj zbirci meditativnih tehnika ili atraktivnih filozofskih ideja. Vinaya je, otuda, jedna njegova neizostavna strana i temelj čitave Budine nauke, neodvojiva od Dhamme, vredna da je proučava svaki sledbenik - bio on zaređen ili ne.

Nezaređeni sledbenici će u Vinayi pronaći mnoštvo vrednih pouka o ljudskoj prirodi, uputstava kako uspostaviti i održavati harmoničnu zajednicu ili organizaciju, kao i produbljeno tumačenje same Dhamme. Ali njezina najveća vrednost leži, možda, u njezinoj moći da nezaređene inspiriše na razmišljanje o izuzetnim mogućnostima koje postoje u životu ispunjenom istinskom posvećenošću, u življenju u harmoniji sa dhammom.


Četiri dela Vinaya pitake

I. Suttavibhanga

Ovaj deo sadrži kompletan skup pravila za sanghu, zajedno sa "pričom o nastanku" za svako od njih. Ova pravila su sažeta u Patimokkhu i ima ih 227 za monahe i 311 za monahinje. Pravila Patimokkkhe su grupisana na sledeći način:

    * Parajika: pravila čije kršenje povlači isključenje iz sanghe (4 za monahe, 8 za monahinje)
    * Sanghadisesa: pravila čije kršenje povlači jedno ili više okupljanja Sanghe (13, 17)
    * Aniyata (neodređena) pravila (2, 0)
    * Nissaggiya pacittiya: pravila čije kršenje povlači gubljenje prava i ispovest (30, 30)
    * Pacittiya: pravila čije kršenje povlači ispovest (92, 166)
    * Patidesaniya: pravila čije kršenje povlači priznavanje (4,
    * Sekhiya: pravila treninga (75, 75)
    * Adhikarana samatha: pravila za izglađivanje nesporazuma (7, 7)

 
II. Khandhaka (Mahavagga)

Uključuje nekoliko tekstova nalik na sutte, između ostalog Budin opis perioda neposredno posle probuđenja, njegove prve govore grupi od pet monaha i priče o tome kako su se neki od njegovih najpoznatijih učenika priključili sanghi i potom i sami dostigli probuđenje. Takođe su data pravila za ceremoniju zaređenja, za recitovanje Patimokkhe na dane predanosti (uposatha) i različiti postupci na koje su monasi obavezni tokom okupljanja zajednice.

III. Khandhaka (Cullavagga)

Ovaj deo sadrži dalju razradu monaške etikecije i dužnosti, kao i pravila i postupke za razmatranje prekršaja koji se dogode unutar sanghe. Takođe, tu je priča o tome kako je ustanovljen red monahinja i detaljni opisi prvog i drugog sabora.

IV. Parivara

Rekapitulacija prethodnih poglavlja, sa sažetkom pravila klasifikovanih i preklasifikovanih za različite svrhe upućivanja u njih.

Izvor: Budizam

Sutta pitaka


Sutta pitaka, drugi deo Tipitake, sastoji se od preko 10.000 sutta, ili govora, koje je izgovorio Buda ili neko od njegovih najbližih učenika tokom njegovog 45-godišnjeg širenja učenja.. U njoj su takođe sabrani i stihovi drugih članova sanghe.

Sutte su grupisane u pet nikaya ili zbirki:

I Digha nikaya
   
Zbirka "dugih" govora (pali digha = "dug") se sastoji od 34 sutte, uključujuci dobro poznatu Maha-satipatthana suttu (Veliki govor o temeljima sabranosti), Samannaphala suttu (Govor o plodovima isposničkog života), Maha-parinibbana suttu (Veliki govor o konačnom utrnuću [poslednji dani Budinog života]) i mnoge druge.

  II Majjhima nikaya
   
Zbirku govora "srednje dužine" (pali majjhima= "sredina") čine 152 sutte, uključujući Sabbasava sutta (Govor o svim nečistoćama), Culakammavibhanga sutta (Malo izlaganje o kammi), Anapanasati sutta (Govor o sabranosti pažnje na dah), Kayagatasati sutta (Govor sabranosti pažnje na telo), Angulimala sutta (Priča o Angulimali) i mnoge druge.

  III Samyutta nikaya
   
Zbirka "grupisanih" govora (pali samyutta = "grupa" ili "kolekcija"), koja se sastoji od 2.889 kraćih sutta grupisanih tematski u 56 samyutti.

 IV Anguttara nikaya
   
Zbirku "na drugi način grupisanih" govora čini 8.777 kratkih sutta, razvrstanih u 11 nipata prema broju elemenata Dhamme koji se u njima analizira. Na primer, Eka-nipata ("Knjiga jedinica") sadrži sutte o jednom elementu Dhamme; Duka-nipata ("Knjiga dvojki") sadrži sutte koje se bave onim elementima Dhamme kojih ima po dva itd.

 V Khuddaka nikaya
   
Zbirka "kratkih knjiga" (pali khudda = "manji") sačinjena je od 15 "knjiga" (17 u tajlandskom izdanju, 18 u burmanskom), uključujući Dhammapada, Therigatha (Pesme prosjaka), Theragatha (Pesme prosjakinja), Sutta nipata , Đatake (priče o prethhodnim Budinim životima) itd.

I Digha nikaya - Zbirka dugih govora


Digha nikaya ili "Zbirka dugih govora" (pali digha = "dugi") jeste prvi deo Sutta pitake i čini je trideset četiri sutte, grupisane u tri odeljka (vagga):

    * Silakkhandha-vagga -- Odeljak u vezi sa moralom (13 sutta)
    * Maha-vagga -- Veliki odeljak (10 sutte)
    * Patika-vagga -- Patika odeljak (11 sutta)

Digha nikaya 2

Samanna phala sutta

Govor o plodovima isposničkog života

Prevod Čedomil Veljačić


Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi boravio u gradu Rađagaham, u mangovom gaju dvorskog liječnika Đivaka, s velikom družinom svoga prosjačkog reda, hiljadu dvesta pedeset redovnika.

Bio je praznik bijelog lotosa, veče punog mjeseca petnaestog dana u četvrtom mjesecu.[1] Vladar Magadhe, Ađatasattu, sin kraljevne iz Videhe, sjedio je na gornjoj terasi dvora okružen dvorjanima. U tom prazničnom raspoloženju kralj Ađatasattu izreče ovaj hvalospjev:

"Ah, kako je ugodna, gospodo, ova mjesečinom obasjana noć! Ah, kako je lijepa, gospodo, ova mjesečinom obasjana noć! Ah, kako je divna, gospodo, ova mjesečinom obasjana noć! Ah, kako je blaga, gospodo, ova mjesečinom obasjana noć! Ah, kako dobro znamenje, gospodo, nosi ova mjesečinom obasjana noć! Kojeg isposnika ili brahmana da posjetimo danas da nam razblaži duh?"

Kad je to izrekao, jedan dvorjanik oslovi vlada ovako:

"Veličanstvo, Purano Kassapo je poznat i slavan predvodnik zajednice brojnih sledbenika i učenika, vrlo ugledan, čuven nadaleko, odavno se odvratio od domaćeg života i dosegao duboku starost. Neka vaše veličanstvo posjeti toga Purana Kassapa, on će mu razblažiti duh."

Te je riječi kralj saslučao šutke. (Ostali dvorjanici istim riječima preporučuju vladaru da posjeti druge čuvene učitelje: Makkhalija Gosala, Ađita Kesakambala, Pakudha Kaććayana, Sauđaya Belatthiputta, Nigantha Nataputta.)

Tom je zgodom i dvorski liječnik Đivako sjedio blizu kralja Ađatasattua i šutio dok ga kralj ne upita:

"A zašto ti, dragi Đivako, šutiš?"

"Veličanstvo, u mojem mangovu gaju boravi Blaženi, usavršeni, potpuno budni, s velikom družinom svojega prosjačkog reda, hiljadu dvjesta pedeset redovnika. O tom se blaženom Gotami širi ovakav dobar glas: 'Doista, on je blažen i usavršen, potpuno probuđen; postigao je ispravno znanje i vladanje, dobro je upućen znalac svijeta, nenadmašivi vodič ljudi koje treba obuzdati, učitelj bogova i ljudi, učitelj bogova i ljudi, budan i blažen'."

"Onda, dragi Đivako, naredi da se opreme slonovi za jahanje."

"Da, veličanstvo", odvrati Đivako, pa naredi da se opremi petsto slonica i slon na kojem je vladar običavao jahati, te saopći kralju:

"Veličanstvo, slonovi su pripremljeni za jahanje. Ako želiš, možemo poći."

Tada kralj Ađatasattu naredi da se petsto žena[2] smesti na petsto slonica, a on uzjaše svog slona, pa praćen lučonošama s velikim kraljevim počastima otiđe iz Rađagahe u mangov gaj dvorskog lječnika Đivaka.

Kad se kralj približio mangovu gaju, obuze ga strah, trepet i jeza. Tako ustrašen , uzbuđen i naježen reče Đivaku:

"Da me ti, dragi Đivako, ne varaš i ne zavodiš? Da me ne nameravaš izdati neprijateljima? Kako to da se u tako velikoj družini prosjačkog reda od hiljadu dvesta pedeset redovnika ne čuje da ko kihne, niti da se zakašlje, niti da se bilo kako oglasi?"

"Ne boj se, maha-rađa! Ja tvoje veličanstvo niti varam, niti zavodim, niti ću ga izdati neprijateljima. Približi se, maha-rađa! Eno tamo u kružnoj vorani sjaju svetiljke."

I tako kralj Ađatasattu nastavi da jaše na slonu dokle je put bio prohodan za slonove, a zatim sjaše i pešice se približi vratima okrugle dvorane, pa upita Đivaka:

"A gde je Blaženi?"

"Blaženi je, maha-rađa, onaj što sedi pored središnjeg stupa, okrenut prema istoku, okružen družinom isposnika.

Tada kralj Ađatasattu pođe prema Blaženome, ali se zaustavi sa strane i zagleda se u družinu isposnika, tihu, potpuno tihu, kaobistro jezero, a zatim izusti u zanosu: "O, kad bi i moj sin Udayi Bhaddo mogao da doživi takav mir kao ova zajednica prosjaka!"

"Zanosiš li se to, maha-rađa, kud te srce vuče?" oslovi ga Buddho.

"Drag mi je, gospodine, kraljević Udayi Bhaddo. Želim mu da doživi takav mir kao ova zajednica prosjaka."

 

II

A zatim kralj Ađatasattu pozdravi Blaženoga, pa sklopljenim rukama oda počast prosjačkoj zajednici i sjedne sa strane.Sjedeći tako, oslovi Blaženoga:

"Želio bih, gospodine, da Blaženoga nešto upitam, ako Blaženi pristaje da mi odgovori."

"Pitaj, maha-rađo, šta god želiš!"

"Postoje, gospodine, raznovrsna zvanja kao što su vodiči slonova, goniči konja, vozači kola, strijelci, zastavnici, vojskovođe, komornici, velikaši, kraljevići, glasnici, veliki borci i ratnici, posluga, kuhari, brijači, kupališna posluga, cvijećari, perači rublja, tkalci, košaraši, tkalci, računovođe, blagajnici i druga slična zvanja. Oni koji ih vrše uživaju neposredno, već u ovom životu, vidljiv plo svoga rada za vlastitu korist i sreću, za korist i sreću svojih roditelja, žene i djece, prijatelja i drugova. Oni prinose darove isposnicima i brahmanima za duhovnu dobrobit, pa time ističu nebesko blaženstvo. A možeš li mi ti, gospodine, pokazati plod isposničkog života isto tako neposredno vidljiv u ovom životu!"

"Priznaješ li, maha-rađa, da si to pitanje postavljao i drugim isposnivima i brahmanima?"

"Priznajem, gospodine."

"Onda nam reci, maha-rađa, ako ti nije neugono, šta su ti na to odgovorili."

"Nije mi, gospodine, neugodno govoriti u prisutnosti Blaženoga i onih koji su mu dolični."

"Onda govori, maha-rađa."

"Jedanput sam, gospodine, posjetio Purana Kassapa. Pozdravio sam se s njim prijateljski, pa sam nakon prijaznog i učtivog razgovora sjeo sa strane (i postavio isto pitanje). Na to mi je Purano Kassapo odgovorio ovako: 'Onaj ko djelo izvrši ili naredi izvršenje, ko kolje ili naredi pokolj, ko pali ili naređuje palež, ko izaziva jad i nevolju, ko zastrašuje ili naređuje zastrašivanje, ko ubije živo biće, ko otima ono što mu ne pripada, ko je provalnik, pljačkaš, kradljivac, ko napada iz zasjede, ko je preljubnik, lažljivac, taj čineći tako ne počinja zločin. Ko bi točkom oštrim kao britva sasjekao sva živa bića na zemlji na jednu gomilu, time se ne bi ogriješio niti bi trebalo da ispašta. Ko bi išao južnom obalom Gange koljući i ubijajući, sjekući i naređujući sječu, paleći i naređujući palež, ni taj se ne bi time ogriješio niti bi trebalo da grijeh ispašta. A ako bi pošao sjevernom obalom Gangedijeleći darove, prinosćei žrtve i propisujući darivanje i žrtvovanje, time ne bi postao zaslužan niti bi stekao zasluge. Darežljivošću, obuzdanošću, suzdržljivošću, istinoljubivošću čovjekne postaje zaslužan niti stiče zasluge." -- Tako mi je, gospodine, Purano Kassapo, kad sam ga upitao zavidljiv plod isposničkog života, objasnio učenje o nedjelatnosti. Kao kad bi neko upitan za mangov plod objasnio šta je krušni plod ili obrnuto, isto je tako Purano Kassapoupitan za vidljiv plod isposničkog života objasnio učenje o nedjelatnosti. A ja sam tada pomislio: 'Kako bi čovjek na mojem položaju mogao i pomisliti da prigovori isposniku ili brahmanu koji boravi u njegovoj zemlji?' Zato nisam ni pohvalio ni prekorio riječi Purana Kassapa. Mada sam bio nezadovoljan, to nezadovoljstvo nisam izrazio, nego sam, ni prihvaćajući ni odbijajući njegov govor, ustao i otišao."[3]

Jedanput sam, gospodine, posjetio Makkhalija Gosala... i postavio mu isto pitanje..., a on je odgovorio ovako: 'Ne postoji, maha-rađa, ni uzrok ni povod izopačenosti bića. Bića su izopačena bez uzroka i povoda. Ne postoji ni uzrok ni povod pročišćenju bića. Bića se pročišćuju bez uzroka i povoda. Ne postoje ni vlastita djela, ni tuđa djela, ni ljudska djela. Ne postoji ni snaga ni moć, ni ljudska izdržljivost ni ljudski napor. Sva bića, životinje i biljke,[4] sve što živi, nema ni vlasti ni moći, ni snage, nego sudbina razvrstava i preobražava bića u šest postojećih rodova gdje doživljavaju radost i bol. Postoji 1.400.000 glavnih vrsta rođenja i još 6.000 i još 600. Postoji 500 vrsta djela i još 5 vrsta i još 3 vrste, a postoje i djela i poludjela. Postoje 62 postupka, 62 djela kosmičkih razdoblja, 6 ljudskih tipova[5], 8 stadija ljudskog života, 4.900 zanimanja, 4.900 vrsta beskućnika, 4.900 zmijskih boravišta, 2.000 sposobnosti, 3.000 čistilišta, 36 vrsta prašine, 7 vrsta maternica za svjesna bića, 7 vrsta maternica za nesvjesna bića, 7 vrsta maternica za nesputana bića[6], 7 vrsta bogova, 7 vrsta ljudi, 7 vrsta đavola, 7 velikih jezera, 7 ponora i 700 ponora, 7 vrsta snova i 700 vrsta snova, 8.400.000 velikih razdoblja nastanka i propasti svijeta. Prolazeći kroz ta razdoblja i preporađajući se u njima, budale će kao i mudraci dostići kraj patnje. Zato nije tačna tvrdnja: ovom vrlinom ili ovim obredom, ili ovom askezom, ili ovim isposničkim životom postići ću da mi dozrije još nedozreli plod djela, ili ću opreznim postupkom otklonitiposljedice djela. Isto tako, nije moguće ograničiti mjeru radosti i bola u toku preporađanja, niti je smanjiti niti povećati, ni uzvisiti ni poniziti. Kao što se klupko konca, ako se baci, kotrlja dok se ne razmota, isto tako će i budale kao i mudraci, prolazeći kroz ta razdoblja i preporađajući se u njima, doseći kraj patnje.' Tako mi je, gospodine, Makkhali Gosalo, kad sam ga upitao za vidljiv plod isposničkog života, objasnio učenje o pročišćenju putem preporađanja...

Jedanput sam, gospodine, posjetio Ađita Kesakambala... i postavio mu isto pitanje..., a on mi je odgovorio ovako: 'Ne postoji, maha-rađa, ni dar, ni žrtva, ni prinošenje žrtve; ne postoji dozrijevanje ploda ni dobra ni zla djela; ne postoji ni ovaj ni onaj svijet, ni otac ni mati, a ne postoje ni bićanastala sama od sebe. Ne postoje na sijetu ni isposnicini brahmani koji su idući uzvišenim putem dostigli uzvišeni cilj, koji su sami spoznali i prozreli ovaj i onaj svijet, pa ga objašnjavaju drugima. Čovjek se sastoji od četiri velika počela,[7] a kad proživi svoj vijek, ono što je zemlja u njegovu tijelu vraća se zemlji, voda vodi, toplota toploti, uzduh uzduhu, a osjeti se raziđu u prostoru. Četiri čovjeka, a nosila peta, odnose mrtvaca. Opijelo se vrši do lomače. Tamo od njega preostanu bjele kosti, a žrtveni darovi svrše u pepelu. Nauk o darivanju je zaglupljivanje, prazna je laž brbljanje onih koji propovijedaju učenje o smrti i svrsi. I budale i mudraci,kad im se raspadne tijelo, bivaju uništeni i stradavaju, poslije smrti višene postoje.' Tako mi je, gospodine, Ađito Kesakambalo, kad sam ga upitao za vidljiv plod isposničkog života, objasnio učenje o uništenju...

Jedanput sam, gospodine, posjetio Pakudha Kaććayana... i postavio mu isto pitanje..., a on mi je odgovorio ovako: 'Ovih sedam stvari, maha-rađa, nisu proizvedene niti spadaju u red proizvedenih stvari, nisu stvorene niti pripadaju nekom stvoritelju, jalove su, strše kao hridine, čvrste kao stupovi. Niti se pokreću, niti se mijenjaju, niti škode jedna drugoj, niti može jedna učiniti išta da drugu usreći, ili unesreći, ili i usreći i unesreći. Kojih je to sedam? Čvrsta tvar, tekuća tvar, toplotna stvar, plinovita tvar, radost i bol, a životni duh je sedmi. Zato nema ni ubojice ni onoga ko naređuje ubijanje,[8] ni onoga ko sluča ni onoga koga treba slušati, ni onoga ko shvaća ni onoga ko razjašnjava. Kad neko nekom britkom sabljom odsiječe glavu, time niko nikoga nije lišio života, a sablja samo propada kroz raspon između sedam tvari.' Tako mi je, gospodine, Pakudho Kaććayano, kad sam ga upitao za vidljiv plod isposničkog života, na drugi način objasnio nešto drugo..."

Jedanput sam, gospodine, posjetio Nigantha Nataputta... i postavio mu isto pitanje..., a on mi je odgovorio ovako: 'Nesputani (nigantho) je, maha-rađa, obuzdan četvorostrukom obuzdanošću. On je spriječio sve zapreke, stegnuo sve zapreke, stresao sve zapreke, zahvatio sve zapreke.[9] Budući da je tako obuzdan četvorostrukom obuzdanošću, zato se naziva nesputanim, zato se kaže da je nadišao sam sebe, da vlada sobom, da je sam sebe ustalio.' Tako mi je, gospodine, Nigantho Nataputto, kad sam ga upitao za vidljiv plod isposničkog života, objasnio četvorostruku obuzdanost..." Jedanput sam, gospodine, posjetio Sunđaya Belatthiputta... i postavio mu isto pitanje..., a on mi je odgovorio ovako: 'Da me pitaš postoji li drugi svijet, a ja da smatram da postoji, onda bih ti odgovorio da postoji. Ali ja ne smatram ni da je ovako ni da je onako, ni da je drukčije, ni da nije tako, ni da nije istina da nije tako. Da me pitaš ne postoji li drugi svijet ili da li drugi svijet i postoji i ne postoji, ili da li drugi svijet niti postoji niti ne postoji... postoje li bića nastala sama po sebi (autogenezom) ili ne, ili i da i ne, ili ni da ni ne,... postoji li dozrijevanje ploda dobrih i zlih djela ili ne... ili i da i ne, ili ni da ni ne,... postoji li usavršeno biće (tathagato, sinonim za buddhu) poslije smrti ili ne, ili i da i ne, ili ni da ni ne... odgovor bi uvijek bio isti (neodlučan).' Tako mi je, gospodine, Sunđayo Belatthiputto, kad sam ga upitao za vidljiv plod isposničkog života dao smušen odgovor.[10]

A sada pitam Blaženoga: ... Možeš li mi, gospodine, pokazati plod isposničkog života isto tako neposredno vidljiv u ovom životu (kao što je vidljiv plod rada u svjetovnim zvanjima nabrojanim na početku)?"

"Mogu, maha-rađa. Samo treba da i ja tebe nešto upitam, a ti mi odgovori kako želiš. Šta misliš, maha-rađa, o ovome: pretpostavimo da imaš slugu koji izvršava tvoja naređenja, koji ustaje prije tebe, a liježe kasnije, spreman da obavi sve što je potrebno, predusretljiv u djelu i riječi, pažljiv na svaki tvoj mig. A onda da taj sluga pomisli ovako: 'Dosta je neobičan i čudan tok dozrijevanja zaslužnih djela. Eto, ovaj gospodar Magadhe, Ađatasattu, sin kraljevne iz Videhe, čovjek je kao i ja. Pa ipak, on živi kao bog, obdaren i osposobljen da zadovolji užitke svih pet osjetila, a ja sam tek sluga koji izvršava njegova naređenja... A i ja bih želio da budem kao on, da postanem zaslužan. Kako bi bilo da obrijem kosu i bradu, da obučem požutjelu odeću, pa da se odvratim od domaćeg života i otiđem u beskućnike?' Nakon nekog vremena on odluči da zbilja tako učini i da kao redovnik živi obuzdavajući tijelo, riječ i misao, zadovoljan neophodnom hranom i skloništem, radostan što može da živi povučeno. A tebe da ljudi obavijeste: 'Neka Vaše Veličanstvo izvoli primiti k znanju da onaj čovek koji vam je ranije bio sluga i uzvršavao sva naređenja... sada živi kao isposnik i beskućnik... Bi li ti tada zahtevao da se taj čovjek vrati i da ponovo postane sluga koji će izvršavati tvoja naređenja (kao i ranije)?"

"Ne, gospodine, nego bih ja pošao da pozdravim njega, ustao bih sa sjedišta da mu izrazim poštovanje i da mu ponudim ruhi i hranu, smještaj i ljekove za slučaj bolesti i naredio bih da mu se obezbijedi propisna straža i zaštita.

"Ne smatraš li, dakle, maha-rađa, da je to neposredno vidljiv plod isposničkog života?"

"Sigurno, gospodine, da jeste."

"Tako sam ti, maha-rađa, pokazao prvi neposredno vidljiv plod isposničkog života."

"A možeš li mi, gospodine, pokazati još koji neposredno vidljiv plod isposničkog života?"

"Mogu, maha-rađa! Samo je opet potrebno da i ja pitam tebe, a ti da mi odgovoriš kako želiš. Šta misliš, maha-rađa, o ovome: pretpostavimo da je neki tvoj podanik zemljoradnik, da ima svoje domaćinstvo, da ispunja svoje obaveze dostavljajući ti dužni prinos. A onda da i on pomisli o svojem položaju (jednako kao i u prethodno slučaju)... Bi li ti zahtevao da se i taj čovek vrati (na svoj zemljoradnički posao i obaveze)...?

"Ne, gospodine, (nego bih i u njegovu slučaju postupio jednako kao u prethodnom)...

"Tako sam ti, maha-rađa, pokazao i drugi neposredno vidljiv plod isposničkog života."

"A možeš li mi, gospodine, pokazati još koji neposredno vidljiv plod isposničkog života, još primamniji i slađi od ovih?"

"Mogu, maha-rađa. Slušaj sad pažljivo, maha-rađa, šta ću ti reći.

"Hoću, gospodine," odvrati vladar Magadhe Ađatasattu, a Blaženi progovori ovako:

"Događa se, maha-rađa, da se pojavi u svijetu onaj koji je postigao krajnju svrhu (tathagato, naziv za buddhu), usavršeni, potpuno probuđeni, koji je postigao ispravno znanje i vladanje, dobro upućen znalac svijeta, nenadmašivi vodič ljudi koje treba obuzdati, učitelj bogova i ljudi, budan i blažen. Snagom vlastite spoznaje on je prozreo i zna da obajsni ovaj svijet, njegove dobre i zle duhove, božanstvo koje njim vlada, pokoljenja isposnika i svećenika, bogova i ljudi. On propoveda učenje slovom i duhom lijepo na početku, lijepo u sredini i lijepo na kraju, upućujući na potpuno savršen i pročišćen svetački život. To učenje čuje neki domaćin ili njegov sin, ili pripadnik bilo kojeg drugog roda i plemena. Kad čuje to učenje, stiče povjerenje u usavršenoga, pa obuzet tim povjerenjem razmišlja ovako: 'Domaći je život tijesan i pun prljavštine; slobodan se prostor otvara pred beskućnikom. Nije lako da čovjek koji živi u obitelji provodi svet život, potpuno usavršen i potpuno pročišćen kao glatka školjka. Trebalo bi da i ja obrijem kosu i bradu, da obučem požutjelu odeću, pa da otiđem od kuće u beskućnički život.' Nedugo zatim on napusti svoj dio imanja, malen ili velik, i porodičnu zajednicu, pa obrije kosu i bradu, obuče požutjelu odeću i otiđe od kuće u beskućnički život.

Kad je tako otišao u beskućnike, živi obuzdan pravilima redovničke disipline. Uzoran u načinu života i ophođenja, smatra opasnim i najmanji prestup. Trudi se da dosljedno sprovodi propise koje je usvojio. Dobronamjernost mu prožimlje djelo i riječ, život mu je čist, usklađen vrlinom, vrata osjetila dobro zaštićena. Pažljiv i promišljen živi zadovoljno.

 

III

A kako, maha-rađa, isposnik živi usklađen vrlinom? Isposnik je, maha-rađa, odustao od ubijanja dahom obdarenih (živih) bića, odvratio se od ubijanja. Okanio se štapa i mača, postao je skroman i milosrdan, i njeguje dobronamjernost prema svim živim bićima. -- To mu je udio u vrlini.

Odustao je od onoga što mu se ne daje, odvratio se od uzimanja; prima ono što mu se daje, očekuje da mu se dade, i tako živi od onoga što stiče čistotom vlastitog bića. -- I to mu je udio u vrlini.

Odustao je od razvratnog života i živi u svetoj suzdržljivosti. I to mu je udio u vrlini.

Odustao je od laganja, odvratio se od laži. Govori istinu, pridržava se istine. Pouzdan je i dosljedan, neće prevariti nikoga na svijetu. -- I to mu je udio u vrlini.

Odustao je od ogovaranja, odvratio se od ogovaranja. Šta čuje ovdje, ne prepričava tamo da ovdje ne izazove nesaglasnost, a što čuje tamo, ne prepričava ovdje da tamo ne izazove nesaglasnost. Tako združuje one koji su razdruženi i podržava one koji su složni. U slozi nalazi radost i veselje. -- I to mu je udio u vrlini.

Odustao je od uvredljivog govora, odvratio se od osornosti. Služi se riječima koje su bezazlene, koje se rado čuju, koje su ljubazne i sežu do srca, riječima učtivim i omiljenim kojima se ljudi vesele. -- I to mu je udio u vrlini.

Odustao je od brbljavosti, odvratio se od naklapanja. Govori kad je za to vrijeme, ozbiljno, smisleno, dosljedno istini i redovničkoj stezi. Riječi su mu dragocjene, izrečene u pravi čas i umjesno, odmjereno i s određenom svrhom. -- I to mu je udio u vrlini.

Odrekao se zatiranja sjemenja i bilja. Jede jedanput dnevno, suzdržava se od večernjeg obroka, jede samo u određeno vrijeme. -- Ne prisustvuje predstavama plesa, pjevanja, glazbe i igrokaza. Odrekao se nošenja vijenaca, upotrebe mirisa i kozmetičkih sredstava za uljepšavanje. -- Odrekao se visokih i udobnih ležaja. -- Ne pristaje da primi srebro i zlato. -- Ne pristaje da primi sirovo žito, sirovo meso; žene i devojke, sluge i sluškinje; ovce i koze, perad i svinje, slonove, goveda i konje; njive i polja. Ne pristaje da bude glasonoša ili posrednik. Ne pristaje da vrši kupovinu ili prodaju. Protivan je prevari u vaganju i mjerenju bakarnog novca. Protivan je nepoštenom postupku podmićivanja, prevare ili podvale. Protivan je sječi, pokolju, sužanjstvu, drumskom razbojništvu, ucjeni i nasilju. -- I to mu je udio u vrlini.

I talp, dok neka gospoda isposnici i brahmani, hraneći se jelom koje dobijaju od vjernika, nastavljaju da žive (prema ranijim lošim navikama), da zatiru sjemenje i biljke..., da gomilaju zalihe hrane, pića, odijela..., da prisustvuju predstavama..., da se zabavljaju kockanjem i sličnim igrama..., da pričaju dokone priče o kraljevima, razbojnicima, dvorjanima, o vojsci i strahotama rata, o hrani, piću, odijelu..., o selima, gradovima i zemljama, o ženama i muškarcima..., o onome što je bilo i što nije bilo..., da se svade i spore ovakvim izjavama: 'Ti ne razumiješ ovo učenje ni redovničku stegu, a ja razumijem'; 'Ti si zapao u zabludu, a ja slijedim pravi put'; 'Ja imam pravo, a ti nemaš'; 'Ti kažeš na kraju ono što je trebalo reći na početku, a na početku ono što je trebalo reći na kraju'; 'Govoriš nepromišljeno i naopako'; 'Tvoja je tvrdnja pobijena, poražen si'; 'Okani se te tvrdnje'; 'Ispetljaj se ako možeš!'... I dok neka gospoda isposnicii brahmani... nastavljaju da vrše poslove glasonoše i posrednika..., da varaju, da se hvale, da proriču sudbinu, da vračaju iz lakomosti za što većim dobitnkom..., i da se takvim nedostojnim znanjem i umijećem izdržavaju u životu..., naš se isposnik odvratio od takvih nedostojnih sredstava zazornog života. -- I to mu je udio u vrlini.

Kad je isposnik tako usavršen u vrlini, ne straši se više ničega od čega ga štiti vrlina, kao što se ni vladar, okrunjen pošto je svladao takmaca, više ne straši protivnika. Osposobljen u tom plemenitom ćudoređu, doživljava besprijekorno unutarnje zadovoljstvo. -- Tako, maha-rađa, isposnik postaje usavršen u vrlini.

 

IV

A kako, maha-rađa, isposnik postiže zažtitu pristupa osjetilima? Kad okom zamjeti neki lik, ne teži da mu zahvati ni opće ni posebno obilježje. Tako postupa zato da spriječi ono što bi pogodovalo pogrešnim i nepovoljnim utjecajima zanosa i razočaranja kad bi nadzor nad osjetilom vida (...sluha, njuha, okusa, dodira i mišljenja[11]) bio zanemaren. Osposobljen je u toj plemenitoj zaštiti osjetila, doživljava nepomućeno unutarnje zadovoljstvo. -- Tako, maha-rađa, isposnik sprovodi zaštitu osjetila.

A kako se, maha-rađa, isposnik osposobljava u pažnji i promišljenosti? Isposnik promišljeno odlazi i vraća se (kad ide prositi hranu), promišljeno gleda ispred sebe i oko sebe, promišljeno pruža i povlači ruku kad oblači odeću i uzima prosjačku zdjelu, promišljeno jede i pije, žvaće i guta, promišljeno obavlja veliku i malu nuždu, promišljeno hoda, stoji, sjedi i spava i bdije, govori i šuta. Takose, maha-rađa, isposnik osposobljava u pažnji i promišljenosti.

A čime se, maha-rađa, isposnik zadovoljava? Zadovoljan je s toliko odjeće koliko je potrebno da zaogrne tijelo i s toliko hrane koliko je potrebno da zasiti stomak. Kud god pođe, nosi sobom samo toliko. Kao ptica, maha-rađa, koja kud god poleti leti samo na svojim krilima, tako je i isposnik zadovoljan s toliko odjeće koliko je potrebno da zaogrne tijelo o s toliko hrane koliko je potrebno da zasiti stomak. Kud god pođe, nosi sobom samo toliko. -- Tim je, maha-rađa, isposnik zadovoljan.

 

V

Oplemenjen tom cjelinom vrline, oplemenjen zaštitom osjetila, oplemenjen pažnjom i promišljenošću, oplemenjen zadovoljstvom skromnosti, isposnik odabire osamljeno boravište u podnožju stabla u šumi, na obronku brijega, u planinskoj spilji, na groblju, na proplanku, pod vedrim nebom uz plast sijena. Poslije jela, kad se vrai iz prošnje hrane, tu sjedne skrštenih nogu, tijelo drži uspravno, a pažnju ustaljenu pred sobom.

Pošto se riješio čežnje za svijetom, ćud[12] mu ostaje odvraćena od čežnje, duh mu se pročišćava od čežnje.

Pošto se riješio mrzovolje, duh mu ostaje bez zlih namjera. Milosrdan prema svim živim bićima pročišćava duh od mrzovolje.

Pošto se riješio krutosti i učmalosti, ostaje istrgnut iz krutosti i učmalosti, razbistren, pažljiv i razborit; duh mu se pročišćava od krutosti i učmalosti.

Pošto se riješio nemira i brige, ostaje neouzbuđen; u unutarnjem spokojstvu duh mu se pročišćava od nemira i briga.

Pošto se riješio kolebljivosti, postaje nepokolebljiv, bez sumnje o onome što je dobro pročišćava duh od kolebljivosti.

Kao kad se, maha-rađa, neki čovjek zaduži da poduzme neki posao, pa mu taj posao uspije, te ne samo da može da otplati raniji dug, nego mu još i pretekne zarada, tako da može izdržavati i ženu,... pa se tom uspjehu raduje i veseli.

Ili, maha-rađa, kao čovek koji se razboli, muči ga teška bolest, ne može da jede, tijelo mu iznemogne; ali nakon nekog vremena se oporavi od te bolesti, hrana močne da mu prija, a tijelo mu ojača,... pa se tom oporavku raduje i veseli.

Ili, maha-rađa, kao kad čovjek zatvoren u tamnici nakon nekog vremena bude pušten na slobodu, živ i zdrav, a ni imanje mu nije pretrpelo štetu,... pa se tome raduje i veseli.

Ili, maha-rađa, kao čovjek u ropstvu, koji nije svoj gospodar, nego je pod tuđim gospodstvom i ne može da ide kudakuda želi; ali se nakon nekog vremena oslobodi ropstva i postanesvoj gospodar, i nezavisan od tuđeg gospodstva slobodno pođe kuda želi,... pa se toj slobodfi raduje i veseli.

Ili, maha-rađa, kao čovjek koji se uputi s novcem i i metkom na put koji vodi kroz pustinju gdje će teško doći do hrane i naići na razne opasnosti; ali u predviđenom roku prođe kroz tu pustinju i sretno stigne na odredište gdje se osjeća mirno i sigurno,... pa se tom uspjehu raduje i veseli:

Isto tako i isposnik smatra sam sebe dužnikom, bolesnikom, zatočenikom, robom, patnikom na opasnom putu tako dugo dok se ne riješi tih pet prepreka. Ali kad se riješi tih pet prepreka, onda se smatra nedužnim, zdravim, puštenim iz tamnice, slobodnim čovjekom na pouzdanom tlu.

 

VI

Kad uvidi da se riješio tih pet smetnji, osjeti radost. Iz te se radosti rađa prijatan osjećaj. Kad se duh osjeća prijatno, smiruje se i tijelo. Smireno tijelo oseća zadovoljstvo. Ko je zadovoljan, postiže i postojanu sabranost duha.

Tako razdružen od strasti, razdružen od neispravnih postupaka, postiže i zadržava prvi stepen zadubljenja (jhanam), na kojem (još) postoji zamišljanje i razmišljanje.[13]. To zadubljenje izvire iz osame, a obilježja su mu prijatnost i zadovoljstvo.

Tad upravo ovo tijelo biva oplahnuto, prožeto, ispunjeno i preplavljeno prijatnošću i zadovoljstvom iz izvora osame. Baš ništa od čitavog tog tela ne ostaje nedotaknuto tom prijatnošću i zadovoljstvom iz izvora osame.

To je, maha-rađa, usporedivo s postupkom vještog brijača ili njegovog pomoćnika kad u brončanu posudu naspe mirisni sapunski prah, pa ga malo-pomalo prska vodom dok ga ne umijesi u sapunavu kuglu natopljenu i prožetu vlagom iznutrai izvana, ovlaženu toliko da se ne cijedi...

I to je, maha-rađa, neposredno vidljiv plod isposničkog života, primamniji i slađi od ranije spomenutih.

A zatim, maha-rađa, kad isposnik savlada zamišljanje i razmišljanje, postiže i zadržava unutarnje smirenje, sažetost duha u jednu tačku, drugi stepen zadubljenja, na kojem (više) nema ni zamišljanja ni razmišljanja. To zadubljenjei zvire iz sabranosti[14], a obilježje su mu prijatnost i zadovoljstvo.

Tad upravo ovo tijelo biva oplahnuto, prožeto, ispunjeno i preplavljeno prijatnošću i zadovoljstvom iz izvora sabranosti. Baš ništa od čitavog tog tijela ne ostaje nedotaknuto tom prijatnošću i zadovoljstvom iz izvora sabranosti.

To je, maha-rađa, usporedivo s dubokim jezerom s podvodnim izvorom, u koje voda ne uvire ni s istoka ni sa zapada, ni s juga ni sa sjevera, pa kad ni bog ne bi to mjesto obdario povremenim pljuskovima, još bi uvijek to duboko jezero bilo oplahnuto i prožeto, ispunjeno i preplavljeno svježom vodom, tako da ni najmanji dio dubokog jezera ne bi ostao nedosegnut svježom vodom...

I to je maha-rađa, neposredno vidljiv plod isposničkog života, primamniji i slađi od ranije spomenutih.

A zatim se, maha-rađa, isposnik odvraća i od (osjećaja) prijatnosti, te boravi ravnodušan, pažljiv i promišljen. Tad doživljava ono tjelesno zadovoljstvo koje oplemenjeni obilježavaju riječima: 'Ravnodušan i pažljiv živi zadovoljno.' Tako postiže i zadržava treći stepen zadubljenja.

Tad upravo ovo tijelo biva oplahnuto, prožeto, ispunjeno i preplavljeno zadovoljstvom lišenim (čulne) prijatnosti, tako da baš ništa od čitavog tog tijela ne ostaje nedotaknuto tim zadovoljstvom lišenim (čulne) prijatnosti.

To je, maha-rađa, usporedivo s crvenim, bijelim ili plavim lotosovim svjetovima, od kojih se neki, iznikli pod vodom i narasli pod vodom, ne izdižu iznad vodene površine, nego crpu hranu iz dubine, tako da ih svježa voda oplahuje, prožimlje, ispunjava i preplavljuje od čaška do korijena, tako da nijedan od tih lotosa, crvenih, bijelih ili plavih, ne ostaje van dosega svježe vode.

I to je, maha-rađa, neposredno vidljiv plod isposničkog života, primamniji i slađi od ranije spomenutih.

A zatim se, maha-rađa, isposnik rješava i zadovoljstva i nezadovoljstva, dosadašnji ugodni i neugodni ugođaji iščezavaju. Tako postiže i zadržava četvrti stepen zadubljenja, ravnodušne pažljivosti pročišćene od zadovoljstva i nezadovoljstva.

Tada sjedi prožimljući upravo ovo tijelo pročišćenim i razbistrenim ugođajem, tako da baš ništa od tog tijela ne ostaje nedotaknuto tim pročišćenim i razbistrenim ugođajem.

To je, maha-rađa, usporedivo s čovjekom koji sedi prekriven od glave do pete čistim bijelim ogrtačem, tako da mu nijedan dio tijela nije nepokriven tim čistim bijelim ogrtačem.

I to je, maha-rađa, neposredno vidljiv plod isposničkog života, primamniji i slađi od ranije spomenutih.

 

VII

Kad mu je duh tako sabran, pročišćen, razbistren, bez natruha i smetnje, prilagodljiv, upotrebljiv, pouzdan i ustaljen, tada ga usmjerava i primjenjuje u uvidu i spoznaji. Tako isposnik spoznaje: 'Ovo je moje tijelo oblikovano od četiri gruba počela,[15] potječe od oca i majke, othranjeno je rižom i mlijekom. Tjelesna je pojava nepostojana, krhka, podložna vanjskim utjecajima, raspadu i propasti, a i svijest mi postoji tek u toj vezi i zavisnosti.'

To je, maha-rađa, usporedivo s draguljem berilom, sjajne zlatno-žute boje (kao bambus)[16], savršeno izbrušenim osmerobridnim kristalom iz čiste vode, bistrim i prozirnim, kojemu nema mane ni u kojem pogledu, a kroz njega da je provučena nit -- plava, ili žuta, ili crvena, ili bijela, ili narančasta. Da taj dragulj uzme u ruku oštrovidan čovjek, mogao bi jasno da razmotri (sva ta obilježja). Isto tako, maha-rađa, i isposnik, kad mu je duh sabran, pročišćen, razbistren, bez natruhe i smetnje, prilagodljiv, upotrebljiv, pouzdan i ustaljen, može da ga usmjeri prema uvidu i spoznaji.

I to je, maha-rađa, neposredno vidljiv plod isposničkog života, primamniji i slađi od ranije spomenutih.

Kad mu je duh tako sabran... i ustaljen, onda može da ga usmjeri i primjeni, i da tako proizvede tijelo koje će biti tvorevina duha. On iz ovog tijela proizvodi drugo tijelo čiji je oblik tvorevina duha, snabdjeveno svim dijelovima i udovima, pa i osjetnim sposobnostima.[17] To je, maha-rađa, usporedivo s čovjekom koji bi izvlačeći vlat trave iz rukavca razmišljao ovako: 'Ovo je vlat, a ovo rukavac. Pošto je vlat jedan dio, a rukavac drugi, moguće je vlat izvući iz rukavca.[18] -- Ili kad bi zmiju izvukao iz njene košuljice... ili mač iz toka...

I to je, maha-rađa, neposredno vidljiv plod isposničkog života, primamniji i slađi od ranije spomenutih.

Kad mu je duh tako sabran... i ustaljen, onda može da ga usmjeri i primjeni u svrhe drugih duhovnih moći. Ti su raznovrsni oblici koje može da ostvari duhovnim moćima ovi: da se iz jednog bića pretvara u mnoga, a iz mnogih opet u jedno, da se pojavljuje i iščezava prolazeći bez smetnje kroz ograde, zidove i bregove kao kroz prazan prostor, da uroni u zemlju i izroni iz nje kao da je voda, da hoda po površini vode kao po zemlji, da skrštenih nogu leti po zraku kao ptica na krilima, pa čak i da Mjesec i Sunce, koji su tako moćni i veličanstveni, dotakne i pogladi rukom, te da tjelesno dosegne sve do Brahmina svijeta.

To je, maha-rađa, usporedivo s vještinom lončara ili njegova pomoćnika da od dobro pripremljene gline proizvede posudu u kojem god obliku želi,... ili s vještim rezbarom slonovače... ili zlatarom...

I to je, maha-rađa, neposredno vidljiv plod isposničkog života, primamniji i slađi od ranije spomenutih.

Kad mu je duh tako sabran... i ustaljen, onda može da ga usmjeri i primijeni, i da tako ovlada sredstvom božanskog sluha.[19] Tad istančanim božanskim sluhom, koji nadilazi ljudsku sposobnost, može da sluša i božanske glasove kao i ljudske, izbliza i izdaleka.

To je, maha-rađa, usporedivo sa čovjekom koji na dalekom putu odnekle začuje glazbu velikih i malih bubnjeva i školjki, pa može razlikovati zvuk svakog od tih glazbala...

I to je, maha-rađa, neposredno vidljiv plod isposničkog života, primamniji i slađi od ranije spomenutih.

Kad mu je duh tako sabran... i usklađen, onda može da ga usmjeri i primijeni, i da tako shvati ljudsku ćud. Shvativši tako svojim duhom duh drugih bića, drugih osoba, on razumije:

-- kad je duh strastven, da je strastven,

-- kad je duh bez strasti, da je bez strasti,

-- kad je duh srdit, da je srdit,

-- kad je duh bez srdžbe, da je bez srdžbe,

-- kad je duh u zabludi, da je u zabludi,

-- kad je duh bez zablude, da je bez zablude,

-- kad je duh sabran, da je sabran,

-- kad je duh rastresen, da je rastresen,

-- kad je duh širok, da je širok,

-- kad je duh skučen, da je skučen,

-- kad je duh nadmašiv, da je nadmašiv,

-- kad je duh nenadmašiv, da je nenadmašiv,[20]

-- kad je duh staložen, da je staložen,

-- kad je duh nestaložen, da je nestaložen,

-- kad je duh oslobođen, da je oslobođen,

-- kad je duh neoslobođen, da je neoslobođen.

To je, maha-rađa, usporedivo sa ženom ili muškarcem u mladoj dobi, nježnim i dopadljivim, kad ogleda odraz svog lica u čistom i bistrom zrcalu ili u posudi s vodom, pa kao ima madež na licu da primijeti da ga ima, ako nema, da primijeti da ga nema...

I to je, maha-rađa, neposredno vidljiv plod isposničkog života, primamniji i slađi od ranije spomenutih.

Kad mu je duh tako sabran... i ustaljen, onda može da ga usmjeri i primijeni da se sjeti ranijih boravišta[21] -- jednog prethodnog života, dvaju, triju... deset... stotinu... tisuću... i stotina tisuća ranijih života u toku mnogih razdoblja nastanka i propasti svjetova,... kako mu je gdje bilo ime, prezime i rodoslovlje, hrana[22], sretni i nesretni doživljaji i kako dugo je živio... sve do svoga sadašnjeg života. Tako se sjeća raznih ranijih boravišta s pojedinostima i okolnostima.

To je, maha-rađa, usporedivo s čovjekom koji iz svog sela otiđe u drugo selo, pa u još neko dalje selo, a zatim se vrati u svoje selo, pa se podseća kako je iz ovog sela išao u ono i još dalje, gdje se zaustavljao i odsjedao, gdje je šta rekao i prešutio, dok se nije vratio u svoje selo...

I to je, maha-rađa, neposredno vidljiv plod isposničkog života, primamniji i slađi od ranije spomenutih.

Kad mu je duh tako sabran... i ustaljen, onda može da ga usmjeri i primijeni na spoznaju uspona i pada bića. Nadljudskom bistrinom božanskog vida promatra kako se bića uzdižu i padaju i kako dosljedno posljedicama svojih djela bivaju ponižena i uzvišena, blistava i mračna, dobra i zla. (Tada može da ustvrdi:) 'Ova su bića, gospodo, sklona zlom tjelesnom vladanju i zlonamjerna u riječi i misli; pogrdno se izražavaju o oplemenjenim bićima; zastupaju pogrešna gledišta i snose posljedice svojih pogrešnih pretpostavki, a poslije smrti, kad im se tijelo raspadne, čeka ih propast na stranputici i zla kob u paklu.[23] -- (Nasuprot tome) ona su (druga) bića, gospodo, sklona dobrom tjelesnom vladanju i dobronamjerna u riječi i misli, ne izražavaju se pogrdno o oplemenjenima, zastupaju ispravna gledišta i postižu posljedice svojih ispravnih pretpostavki, a kad im se tijelo raspadne, poslije smrti, čeka ih na dobru putu preporod u nebeskom svijetu...

To je, maha-rađa, usporedivo s kulo nasred raskršća, na kojoj stoji oštrovidan čovjek pa motri ljude kako ulaze u kuću i izlaze iz nje, voze se cestom i hodaju ulicom ili sjede nasred trga...

I to je, maha-rađa, neposredno vidljiv plod isposničkog života, primamniji i slađi od prethodnih.

Kad mu je duh tako sabran... i ustaljen, onda može da ga usmjeri i primijeni tako da spozna dokončanje izlijeva strasti.[24] Tada spoznaje onako kako to doista jeste[25]: 'ovo je patnja'; 'ovo je nastanak patnje'; ovo je prestanak patnje'; 'ovo je put koji vodi do prestanka patnje'. Spoznaje, kako to doista jeste: 'ovo su izljevi strasti'; 'ovo je nastanak izljeva strasti'; 'ovo je prestanak izljeva strasti'; 'ovo je put koji vodi do prestanka izljeva strasti'. I dok to tako spoznaje-i-uviđa, duh mu se oslobađa prianjanja uz požudu, prianjanja uz biće i prianjanja uz neznanje. U oslobođenome se spoznaja da je oslobođen očituje ovako: 'Iscrpljeno je rađanje, iživljen je isposnički život, učinjeno je što je trebalo učiniti, tako da više ništa ne preostaje.'

To je, maha-rađa, usporedivo s jezerom u planinskom klancu, bistrim, prozirnim, čostim, gdje oštrovidan čovjek stojeći na obali može da promatra sedefne školjke, šljunak i pijesak, ribe kako se jate, kreću i miruju...

I to je, maha-rađa, neposredno vidljiv plod isposničkog života, primamniji i slađi od prethodnih. Od svih neposredno vidljivih plodova isposničkog života, maha-rađa, nijedan nije uzvišeniji ni slađi od ovog posljednjeg."

 

VIII

Kad je Blaženi tako završio govor, vladar Magadhe Ađatasattu, sin kraljevne iz Videhe, oslovi Blaženog ovako:

"Izvrsno, gospodine, izvrsno! Kao da je neko podigao ono što je srušeno ili razotkrio ono što je skriveno ili pokazao put onome ko je zalutao, ili unio luč u tamu pa da onaj ko ima oči može da vidi prisutne likove -- isto je tako Blaženi pokazao meni istinu s raznih strana. I ja se, gospodine, utječem u Blaženoga, u njegovo učenje i u prosjačku zajednicu. Smatraj me, gospodine, svojim sljedbenikom[26] i budi mi utočište od danas do kraja života. -- Podlegao sam grijehu, gospodine, u svojoj slabosti, u svojoj ludosti, u svojoj zlonamjernosti, kad sam iz vlastoljublja lišio života svog oca,[27] koji je bio ispravan čovjek i pravedan vladar. Neka Blaženi primi ovu ispovijed moga grijeha kao obavezu da ću se ubuduće suzdržavati."

"Doista, maha-rađa, podlegao si grijehu kad si u svojoj slabosti, u svojoj ludosti, u svojoj zlonamjernosti iz vlastoljublja lišio života svog oca, koji je bio ispravan čovjek i pravedan vladar. A ukoliko si, maha-rađa, uvidjeo da si počinio grijeh i ukoliko si spreman da zadovoljiš pravdu, mi prihvatamo tvoju ispovijed. Doista, maha-rađa, plemićki se poredak[28] utvrđuje time da onaj ko počini grijeh zadovolji pravdu i obaveže se da će se ubuduće suzdržavati."

Nakon tih riječi vladar Magadhe Ađatasattu reče Blaženome:

"A sada, gospodine, treba da idemo. Čekaju nas mnoge obaveze i poslovi."

"Učini, maha-rađa, što smatraš da je umjesno."

Tad vladar Magadhe Ađatasattu, zadovoljan i obradovan govorom Blaženoga, ustade, pozdravi Blaženoga, obiđe ga s desne strane, pa otide.

A Blaženi, nedugo poslije njegova odlaska, oslovi redovnike ovako:

"Vladar je, redovnici, bio duboko dirnut i potresen. Da nije lišio života svoga oca, koji je bio ispravan čovjek i pravedan vladar, otvorilo bi mu se, još dok je ovdje sjedio, neokaljano i neotrunjeno oko ispravnog uvida."

Tako je rekao Blaženi, a redovnici su se oduševljeno radovali govoru Blaženoga.

Beleške:

1. Kattika, mjesec koji slijedi razdoblje monsunskih kiša u sjevernim i srednjim dijelovima Indije (od polovice oktobra do polovice novembra). Dan mladog Mjeseca u tom mjesecu slavi se i danas u Indiji kao praznik svetiljaka, dipa-vali, sveta noć, koja podsjeća na kršćanski Božić. U to doba, poslije monsunskih kiša, počinju cvjetati bijeli lotosi (kumudam).

2. Pretpostavlja se da su tih petsto žena sačinjavale vladarevu vojsku amazonki. Razlog njegova opreza i straha i na ovako kratkom putu bit će razjašnjen u maha-rađinoj ispovijedi na završetku razgovora s Buddhom.

3. Ista se završna formula ponavlja i na kraju izvještaja u razgovoru sa slijedećih pet učitelja. (Tačkice u tekstu uvijek naznačuju ponavljanje ranije formule.) Neki su od tih učitelja historijski dobro poznate ličnosti i iz drugih savremenih izvora, osobito đainskih, iako je prikaz njihova učenja ovdje tendenciozno sažet, pa i karikiran. Na identitet važnijih među njima osvrnut ćemo se u slijedećim bilješkama.

4. Makkhali Gosalo [plemensko ime (gotram) Gosalo potječe od "štala za goveda" kojima je to pleme obilovalo], jedan od najistaknutijih učitelja iz ove skupine, poznat osobito po tome što je dugo bio drug i takmac Nigantha Nataputta (Mahaviro), reformatora prastare đainske religije. H. Jacobi, u uvodnom komentaru uz svoj prijevod đainskog teksta Sutra-kritanga (u zbirci Jaina Suttras, Part II, str. XXV i d., novo izdanje Sacred Books of the East Series, Vol. XLV, M. Banarsidas, Delhi, 1964), gdje se spominje i M. Gosalo, citira i ovaj dio našeg teksta kao učenje tipično za đainsku klasifikaciju živih bića u četiri kategorije, čija je složena razrada bila teško prilagodljiva modernim shvaćanjima prirode.

5. Na osnovu Buddhaghosinih komentara Buddhinih govora (5. v. n. e.), a i iz usporedbi s đainskim tekstovima, neke su od ovih klasifikacija razjašnjene u novijim prijevodima. Vidi T. W. Rhys Davids, engleski prijevod našeg teksta u Dialogues of the Buddha, Sacred Books of the Buddhists, Vol. II, London, 1899. Tako se npr. pet vrsta djelatnosti odnose na pet osjetnih organa, tri vrste na tjelesni čin, riječ i misao, a šest vrsta ljudskih tipova i slijedećih osam stadija ljudskog života na kanonsku formulaciju đainskih hagiografija "proroka" (tirthankara).

6. Nigantha, naziv za đainske učitelje, redovni naslov Mahavire u buddhističkim tekstovima.

7. Zemlja, voda, vatra i uzduh, kako se vidi iz nastavka. Uz to "grubo" tijelo (sthula-šariram) čovjek posjeduje i "istančano" tijelo (suksma-šariram), prema učenju koje je osobito tipično za školu samkhyah, čija je teorija postala neposredan osnov yoge. Na tom općem indijskom vjerovanju u "istančano tijelo" osnivaju se i teorije o magičnim sposobnostima opisane u odsječku VII ovog govora, koje Buddho postepeno svodi i usmjerava prema duhovnim sposobnostima spoznajnog i moralnog uvida u pojave "kakve doista jesu".

8. Ova je teorija preuzeta u popularni religijski epos Bhagavad-gitu, čiji je autor odobrava zato da bi njome opravdao kastinsku dužnost borbe i rata:

"Tko misli: jedan ubija, a drugi gine ubijen,
taj se vara. Nit ubija itko, niti je ubijen." (II, 19)

9. Usp. moj raniji prijevod ovog uvodnog dijela Samanna-phala sutte u Filozofiji istočnih naroda I, str. 273-277. Bilješka na kraju, uz ovaj odlomak o učenju Nataputta (Mahavire) odnosi se na retoričku dvoznačnost i neprevodiv efekat ove tvrdnje, u očevidno karikiranom prikazu najvažnije protivničke nauke.

10. Imena, odn. nazivi šestorice učitelja nabrojanih u ovom dijelu govora sadrže i neka od njihovih karakterističnih obilježja. Prvi, Kassapo, se jednostavno naziva "starcem" (purano). Naziv Makkhalija, o čijem životu i učenju je navedeno više podataka (u bilj. 4), je Go-salo, ili posjednik staja za goveda, vjerovatno obilježje obiteljskog blaga. Slijedeći, Ađito, se naziva Kesa-kambali po kosmatom gunju, jednom od tipičnih vrsta oporih i neugodnih asketskih odijela. (Usp. naziv sufi za islamske mistike po odjeći slične vrste). -- Nigantho ("nesputani"), Natin sin, u kasnijoj đainskoj tradiciji naziva se "velikim pobjednikom" (maha-viro)[. V. bilj. 6. Posljednji, Sanđayo, naziva se jednostavno potomkom ili sinom (putto) svog roda Belatthi. On je jedan od tipičnih predstavnika agnosticizma, koji Buddho odrešito odbija, nazivajući ga "stanovištem jegulje", često u ovoj istoj formulaciji, ali ne kao učenje specifično samo za ovog učitelja.

11. Mišljenje ili razumijevanje (sposobnost kategorizacije) je, po Buddhinu shvaćanju (koje nije općeindijsko), šestoosijetilo, koordinirano, a ne nadređeno ostalim vrstama osjetne spoznaje ili gnozije.Za svako je osjetilo (indriyam) svojstveno da se sastoji od osjetnog organa, od specifičnog predmeta i od isto tako specifične vrste spoznajne svijesti o osjetnoj zamjedbi.

12. Ćeto, riječ iz istog korijena kao i ćittam (misao). Već u ranim abhidhamma tekstovima izraz ćittam zamjenjuje u značenju prvobitniji izraz mano (lat. mens), čije je značenje obuhvatilo intelektualnu svijest u širem smislu nego samu misao (ćittam). Ćeto, za razliku od toga, obuhavta i ostala psihička stanja svijesti.

13. Vitakka-vićaro, logičke i umne funkcije, od čijeg suzdržavanja (epohe) polaze vježbe zadubljenja.

14. Sam-a-dhi, "skupa čvrsto držati", središnji pojam, a i opći naziv u indijskoj filosofiji uopće za sve oblike meditativnog zadubljenja, yoge u duhovnoj (a ne tek gimnastičkoj) primjeni i sl.

15. V. bilj. 7.

16. Velu-riyam, ime ovog dragulja je izvedeno iz naziva za bambus (velu).

17. Ovaj posljednji dio govora je posvećen sticanju magijskih moći (iddhi) prema općim indijskim vjerovanjima tog vremena. Osobito je vjera u tzv. "istančano tijelo" (sukšma-šariram) ili vjera u aveti (potpuno različita od vjere u dušu), po načinu kako se ovdje opisuje identična s mnogo starijim tradicijama i opisima koje nalazimo u drugim sistemima, u samkhya-yogi i u najstarijim upanišadima. Karakteristično je za Buddhu da u standardne opise vidovitosti ("božanskog vida" i "božanskog sluha") i sjećanja na ranije živote (vidi bilj. 22) uključuje odlomke s dubljim smislom pronicanja u strukturu čovjekove moralne prirode i, konačno, u posljednja filozofska pitanja o smislu i vrijednosti egzistencije, tako da završava govor i u ovom slučaju izlaganjem svoga bitnog učenja ("koje je dostupno samo mudracima, i to svakome samom za sebe i pojedinačno" -- paććattam veditabbo vinnuhi) -- o patnji, o moralnom pročišćenju i odlobođenju od patnje ukorijenjene u zabludu kojoj su jednako podložni vidovitiji bogovi i zasljepljenija ljudska bića.

18. Jedna od najstarijih verzija ovog opisa u vedskim tekstovima može se naći u Satapatha-brahmana (ili pouci o "stotinu puteva" duhovnog razvoja), pogl. IV, 3, 3, 16. Isti se opis ponavlja u upanišadima.

19. Dhatu, objektivni "element" osjeta. Vjera u atomsku strukturu iskustva, u paralelizam materijalnih prapočela i osjetnih organa i njihovo sintetiziranje, osniva se na prastarom indoiranskom mitosu o božanskoj prirodi tvarnih počela(voda, vatra, zemlja, uzduh i eter) i osjetila, koja se jednostavno nazivaju "bogovima" (deva). Zarathuštrina reforma se osniva na ukidanju idolatrije tvarnih počela i zamjeni tog kulta materije kultom istog broja moralnih vrlina. [Usp. kritiku mitološke pozadine moderne atomističke teorije iskustva kod Maxa Webera i Maxa Schelera, koji je svode na kršćansko ("protestantsko") nepovjerenje u neposrednu iskustvenu datost primarnog doživljaja.]

20. Sa-uttaram i an-uttaram; prvi izraz ističe mogućnost dostizanja još daljih dostignuća, a drugi da je dostignut krajnji i nenadmašiv vrhunac (ne nužno u apsolutnom, nego u neposrednom doživljajnom smislu).

21. Pubb-nivasa, "ranija boravišta", ne izražavaju u buddhizmu vjeru u ranija "utjelovljenja" ili "reinkarnacije" supstancijalno identičnog duha ili duše, nego tek vjeru u kontinuitet razvojnog procesa u "strujiživota", koja se ne završava smrću, ali ni ne teče u vječnost, nego je izraz raznorodno određenih doživljajnih cjelina čija se uzročna povezanost tradicionalno (iz predbuddhističkih vremena) naziva "dozrijevanjem ploda djelatnosti" (kamma-vipako) ili jednostavno karma. (Usp. upotrebu istog izraza "dozrijevanje ploda" u modernoj filosofiji, osobito kod Bergsona i Heideggera.)

22. Izraz "hrana", dosljedno indijskoj biološkoj koncepciji kauzaliteta (spomenutoj u prethodnoj bilješci), ima mnogo šire značenje nego u našim modernim jezicija. Četiri osnovne vrste "hrane", prema budističkoj kanonskoj kategorizaciji, jesu: tjelesna hrana, "dodirna" hrana osjetila ili objekti osjetnih doživljaja (tačnije, fizioloških "nadražaja" specifičnih za svaki osjetni organ), hrana voljnih pobuda i hrana svijesti.

23. Pojam pakla u indijskim religijama odgovara pojmu čistilišta u kršćanskoj mitologiji. Ne postoji ni vječna sreća ni vječna nesreća. Postoje jedino eonske cikličke mijene u toku zbivanja i izuzetna mogućnost konačnog utrnuća osviještene egzistencije (nibbanam, nirvanam). "Život vječni" je kontradikcija in adjecto. Pred pomisli na takvu mogućnost, tradicionalni religiozni Indijac može jedino da se zgrozi.

24. U standardnoj formuli (uz neke varijacije) te su strasti obično svedene na tri: požudu (pozitivnu strast), mržnju (negativnu strast) i zabludu (metafizičku strast). Pročišćenje i prestanak tih "izljeva" (asava) identificira se sa postignućem "utrnuća" ili nirvane (nibbanam). Tim dostignućem, a ne smrću, završava se ciklus pseudoindividualne egzistencije (čovjeka koji, po Sartreovoj definiciji, "nije ono što jeste, nego je ono što nije").

25. Yatha-bhutam, uvid u zbiljnost, nasuprot spekulativnim teorijama (ditthi, doxa), kako to Buddho uvijek uporno ovim riječima naglašava, odgovara u potpunosti značenju koje Heidegger pridaje grčkoj riječi aletheia.

26. Upasako, naziv za laičkog vjernika ili pristalicu buddhizma.

27. Bimbisaro, vladar Magadhe, bio je prvi oduševljeni zaštitnik Buddhe, još prije nego je učitelj postigao duhovno probuđenje.

28. Riječ ariyo, koja je u prvom redu historijsko obilježje indoiranskog plemstva i kaste kojoj je i Buddho pripadao po rođenju, znači, u njegovu kasnijem učenju, duhovnu oplemenjenost, pa je tim izrazom inače, u suvislom kontekstu redovno prevodim.

Izvor: Budizam

Digha nikaya 11

Kevadda sutta

Razgovor sa Kevadom

Prevod Čedomil Veljačić

Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi boravio u gradu Nalanda [1], u Pavarikinu mangovu gaju. Tu Kevado, sin građanske porodice, posjeti Blaženoga, pozdravi ga i sjedne po strani, a zatim ga oslovi ovako:

-- Moćan je i bogat, gospodine, ovaj grad Nalanda, a mnogi su od njegovih brojnih stanovnika odani Blaženome. Bilo bi dobro kad bi Blaženi uputio nekog redovnika koji ima nadljudske sposobnosti da duševnom moći proizvede čudo. Tada bi Nalanda postala još odanija Blaženome.

A Blaženi mu odgovori:

-- Ja, Kevado, ne poučavam redovnike da nadljudskim moćima proizvode čuda za građane u svečanim bijelim odijelima.

(A Kevado ponovi svoju molbu po drugi i po treći put, moleći Blaženoga da to ne shvati kao prigovor. Blaženi mu konačno odgovori ovako:)

-- Ima tri vrste čuda, Kevado, koja ja mogu da objasnim pošto sam se o njima osvjedočio i razumio ih. To su čuda duševne moći, čuda vidovitosti i čuda pouke.

Koje je, Kevado, čudo duševne moći? To je slučaj redovnika koji je stekao vještinu raznovrsne primjene duševne moći: iz jednog se bića pretvara u mnogobrojna, a iz mnogobrojnih opet u jedno; iz vidljivog bića se pretvara u nevidljivo; nesmetano prolazi kroz zidove, bedeme i bregove kao kroz vazduh; uranja u zemlju i izranja kao iz vode; hoda po vodi a da je ni ne ustalasa, kao po zemlji; kreće se zrakom skrštenih nogu kao ptica na krilima, pa rukom dotiče i gladi Mjesec i Sunce, iako su tako moćni i veliki; tjelesno se uzdiže u svijet boga Brahme. Ako to vidi neki oduševljeni vjernik, pa saopći nekom drugom ko u to niti vjeruje niti se oduševljava... taj može da mu kaže: "Postoji čarolija koja se zove gandhari. Služeći se tom čarolijom redovnik dočarava sve te pojave..." Što misliš, Kevado, je li moguće da nevjernik vjerniku tako govori?

-- Moguće je, gospodine.

-- Zato, Kevado, predviđajući tu opasnost, ja čudo proizvedeno duševnom moći smatram neumjesnim, stidim ga se i gadim.

A šta je sa čudom vidovitosti? To je slučaj redovnika kojemu se očituje misao, namjera ili razmišljanje drugih bića, drugih ljudi, pa može da im kaže što misle i o čemu razmišljaju. I to može da vidi neki oduševljeni vjernik, pa da saopći drugome... (kao u prethodnom poglavlju, a taj može da to nazove čarolijom proizvedenom pomoću dragulja). Zato ja i čudo vidovitosti smatram neumjesnim, stidim ga se i gadim.

A šta je, Kevado, čudo pouke? To je slučaj redovnika koji poučava ovako: "Razmišljajte na ovaj način, a ne na onaj. Usmjerite svoj razum ovako, a ne onako. Napustite ovo da biste postigli i održali ono." To se, Kevado, naziva čudom pouke.

[Sem toga, to je slučaj kada se Tathagata pojavi u ovome svetu, dostojan poštovanja i samoprobuđen. On podučava Dhammi, divnoj na početku, divnoj u sredini, divnoj na svom kraju. On objavljuje svetački život i u pojedinostima i u suštini, potpuno savršen, nenadmašan u čistoti.

A domaćin ili domaćinov sin, saslušavši Dhammu, stiče poverenje u Tathagatu i razmišlja: "Domaćinski život je uzan, prašnjav put. Svetački život je poput širokog polja. Nije lako, živeći kod kuće, praktikovati svetački život potpuno savršen, potpuno čist, nalik uglačanoj školjki. Šta ako bih obrijao kosu i bradu, obukao narandžasti ogrtač i napustivši domaćinski život otišao u beskućnike?"

I tako on posle izvesnog vremena napusti svoje blago, veliko ili malo, napusti krug svojih rođaka, veliki ili mali, obrije svoju kosu i bradu, obuče narandžasti ogrtač i napustivši domaćinski život ode u beskućnike.

Tako učinivši, živi on obuzdan monaškim pravilima, uviđajući opasnost i u najmanjem prekršaju. Usavršen u vrlini, stražari on na vratima svojih čula, postojane pažnje i budnosti, zadovoljan.

 
(Manje poglavlje o vrlini)

"A kako je monah usavršen u vrlini? Odustavši od uzimanja života, on se uzdržava od uzimanja života. Živi on odloživši na stranu svoj štap, odloživši na stranu svoj nož, obazriv, milosrdan, želeći dobrobit svim živim bićima. To je deo njegove vrline.

Odustavši od uzimanja onoga što mu nije dato, on se uzdržava od uzimanja onoga što mu nije dato. Uzima samo ono što mu je dato, ne živi od krađe, već zahvaljujući tome što je pročišćen. To je, takođe, deo njegove vrline.

Odustavši od necelibata, on živi životom celibata, po strani, uzdržavajući se od seksualnog čina, koji upražnjavaju svetovnjaci. To je, takođe, deo njegove vrline.

Odustavši od laganja, on se uzdržava od laganja. Govori istinu, drži se istine, čvrst je, pozudan, ne obmanjuje svet. To je, takođe, deo njegove vrline.

Odustavši od spletkarenja, on se uzdržava od spletkarenja. Što je čuo ovde ne govori tamo da bi izazvao razdor među ljudima. Što je čuo tamo ne govori ovde da bi izazvao razdor među ljudima. Tako, mirivši posvađane ili učvršćujući one koji su zajedno, voli on slogu, uživa u slozi, govori stvari koje stvaraju slogu. To je, takođe, deo njegove vrline.

Odustavši od uvredljivog govora, uzdržava se on od uvredljivog govora. Govori on reči koje su umirujuće za tuđe uši, koje su dobronamerne, koje dopiru do srca, koje su učtive, koje podstiču i prijaju svim ljudima. To je, takođe, deo njegove vrline.

Odustavši od naklapanja, uzdržava se on od naklapanja. Govori kad treba, govori ono što zaista jeste, što je u skladu sa ciljem, Dhammom i Vinayom. Govori reči vredne da se sačuvaju, odmerene, razumne, povezane sa ciljem. To je, takođe, deo njegove vrline.

Uzdržava se od oštećivanja semena i biljke.

Jede samo jednom dnevno, uzdržavajući se od večere i od uzimanja hrane u nepropisno vreme.

Uzdržava se od plesa, pevanja, instrumentalne muzike i posmatranja predstava.

Uzdržava se od nošenja nakita i ulepšavanja mirisima i kozmetikom.

Uzdržava se od visokih i luksuznih ležajeva i sedišta.

Uzdržava se od uzimanja zlata i novca.

Uzdržava se od uzimanja nekuvanih žitarica... presnog mesa... žena i devojaka, muških i ženskih robova... koza i ovaca... kokoši i svinja... slonova, stoke, konja i magaraca... zemlje i imanja.

Uzdržava se on od prenošenja poruka... kupovanja i prodavanja... varanja na kantaru... podmićivanja, obmanjivanja i podvala.

Uzdržava se od sakaćenja, izvršenja smrtne kazne, zatvaranja, pljačke i nasilja.

To je, takođe, deo njegove vrline.

 
(Srednje poglavlje o vrlini)

I dok su neki sveštenici i pustinjaci, živeći od dobijene hrane, skloni da uništavaju seme i biljke kao što su: biljke iznikle iz korena, izdanaka, kore, pupoljaka i semena -- on se uzdržava od uništavanja semena i biljaka kao što su te. To je, takođe, deo njegove vrline.

Dok su neki sveštenici i pustinjaci, živeći od dobijene hrane, skloni da koriste za kasniju upotrebu sačuvane stvari kao što su ove: uskladištenu hranu, uskladištena pića, uskladištenu odeću, uskladištena prevozna sredstva, uskladištenu posteljinu, uskladištene mirise i uskladišteno meso -- on se uzdržava od korišćenja stvari sačuvanih za kasniju upotrebu. To je, takođe, deo njegove vrline.

Dok su neki sveštenici i pustinjaci, živeći od dobijene hrane, skloni da posmatraju predstave kao što su ove: ples, pevanje, instrumentalna muzika, drama, recitovanje pesama, pljeskanje, cimbala i bubnjevi, slike, akrobate i mađioničari, borbe slonova, borbe konja, borbe bikova, borbe jaraca, borbe ovnova, borbe petlova, borbe ćurana, borbe štapovima, boks, rvanje, ratne igre i borbene smotre -- on se uzdržava od posmatranja predstava kao što su ove. To je, takođe, deo njegove vrline.

Dok su neki sveštenici i pustinjaci, živeći od dobijene hrane, skloni da u dokolici igraju: šah, školice, mice, razne igre sa kockama, dominama i loptom, da duvaju u trube, premeću se preko glave, da se zabavljaju raznim igračkama, pogađaju slova ili misli, imitiraju druge -- on se uzdržava od igranja u dokolici. To je, takođe, deo njegove vrline.

Dok su neki sveštenici i pustinjaci, živeći od dobijene hrane, skloni da koriste visoke i luksuzne ležajeve i drugi nameštaj kao što je ovaj: ogromne otomane, otomane ukrašene duborezima, prekrivačima sa dugim resama, prekrivačima u više boja, belim vunenim prekrivačima, vunenima prekrivačima ukrašenim vezenim cvetovima ili figurama životinja, debelim jorganima, prekrivačima sa resama, svilenim prekrivačima ukrašenim draguljima; zatim koriste velike vunene tepihe i prostirke, ležaje sa baldahinima, sa crvenim jastučićima za glavu i noge -- on se uzdržava od korišćenja visokih i luksuznih ležajeva. To je, takođe, deo njegove vrline.

Dok su neki sveštenici i pustinjaci, živeći od dobijene hrane, skloni da koriste mirise, kozmetiku i sredstva za ulepšavanje kao što su ovi: trljanje tela prahom, masiranje uljima, kupanje u namirisanoj vodi, gnjavljenje udova, korišćenje ogledala, pomada, ogrlica, mirisa, krema, praha za lice, maskari, narukvica, traka za glavu, dekorisanih štapova, ukrašenih posuda za vodu, mačeva, kitnjastih suncobrana, dekorisanih sandala, turbana, dragog kamenja, kratkih bičeva od jakovog repa, belih ogrtača sa dugim resama -- on se uzdržava od korišćenja mirisa, kkozmetike i sredstava za ulepšavanje. To je, takođe, deo njegove vrline.

Dok su neki sveštenici i pustinjaci, živeći od dobijene hrane, skloni da govore o stvarima nedostojnim razgovora, kao što su ove: razgovor o kraljevima, pljačkašima, ministrima; armijama, uzbunama i bitkama; hrani i piću; odeći, nameštaju, vencima i mirisima; rođacima; vozilima; selima, varošima, gradovima, unutrašnjosti; ženama i herojima; glasinama; pričama o mrtvima; pričama o raznolikosti [filozofskim raspravama o prošlosti i budućnosti], stvaranju zemlje i mora, o tome da li stvari postoje ili ne postoje -- on se uzdržava od govora o stvarima nedostojnim razgovora. To je, takođe, deo njegove vrline.

Dok su neki sveštenici i pustinjaci, živeći od dobijene hrane, skloni debatama kao što su ove: 'Ti razumeš ovo učenje i praksu? Ja sam taj koji razume ovo učenje i praksu. Kako ti možeš razumeti ovo učenje i praksu? Ti pogrešno vežbaš. Ja vežbam ispravno. Ja sam dosledan. A ti nisi. Ono što treba reći na početku ti kažeš na kraju. Ono što treba reći na kraju ti kažeš na početku. Ono za šta ti je trebalo toliko vremena da smisliš je pobijeno. Tvoje učenje je opovrgnuto. Poražen si. Hajde pokušaj da spaseš svoje učenje, izvuci se iz ovoga ako možeš!' -- on se uzdržava od debata kao što su ove. To je, takođe, deo njegove vrline.

Dok su neki sveštenici i pustinjaci, živeći od dobijene hrane, skloni da prenose poruke i izvršavaju naloge za ljude kao što su ovi: kraljevi, ministri, plemeniti ratnici, sveštenici, domaćini ili mladići [koji im kažu]: 'Idi ovamo, idi onamo, odnesi ovo tamo, donesi ono ovamo' -- on se uzdržava od prenošenja poruka i izvršavanja naloga za ljude kao što su ovi. To je, takođe, deo njegove vrline.

Dok su neki sveštenici i pustinjaci, živeći od dobijene hrane, skloni da se upliću u zavere, ubeđivanja, savetovanja, omalovažavanja i traženje usluge za uslugu, on se uzdržava od uplitanja u zavere i ubeđivanja [nedozvoljenih načina da se izmami materijalna pomoć od darodavaca] kao što su ova. To je, takođe, deo njegove vrline.

(Veliko poglavlje o vrlini)

Dok se neki sveštenici i pustinjaci, živeći od dobijene hrane, izdržavaju baveći se nedozvoljenim zanimanjima, tako prezrenim veštinama kao što su:

    čitanje belega na udovima [npr. gledanje u dlan]
    tumačenje znamenja i znakova
    tumačenje nebeskih događaja [pad zvezda, kometa]
    tumačenje snova
    čitanje znakova na telu [npr. frenologija]
    čitanje znakova na tkanini koju je izgrizao miš
    prinošenje vatrenih žrtava, žrtava iz velike kutlače, žrtava u ljusci, pirinčanog praha, pirinčanog zrna, ghija i ulja
    prinošenje žrtava iz usta
    prinošenje krvavih žrtava
    proricanje na osnovu otisaka prstiju
    geomantija
    prizivanje demona na groblju
    bacanje čini
    recitovanje mađija za zaštitu kuće
    bajanje zmijom, otrovom, škorpijom, pacovom, pticom, gavranom
    proricanje sudbine na osnovu vizija
    davanje zaštitnih formula
    tumačenje krikova ptica i drugih životinja --

on se uzdržava od bavljenja nedozvoljenim zanimanjima kao što su ova.

Dok se neki sveštenici i pustinjaci, živeći od dobijene hrane, izdržavaju baveći se nedozvoljenim zanimanjima, tako prezrenim veštinama kao što su: određivanje srećnih i nesrećnih dragulja, odeće, stvari, mačeva, kopalja, strela, lukova i drugog oružja; žena, dečaka, devojčica, robova, robinja; slonovo, konja, bizona, bikova, krava, koza, ovnova, živine, prepelica, guštera, dugouhih glodara, kornjača i drugih životinja -- on se uzdržava od bavljenja nedozvoljenim zanimanjima kao što su ova.

Dok se neki sveštenici i pustinjaci, živeći od dobijene hrane, izdržavaju baveći se nedozvoljenim zanimanjima, tako prezrenom veštinom kao što je predskazivanje:

    vladari će odmarširati
    vladari će odmarširati i vratiti se
    naši vladari će napasti i njihovi vladari će uzmaći
    njihovi vladari će napasti i naši vladari će uzmaći
    našim vladarima predstoji trijumf i njihovim vladarima poraz
    njihovim vladarima predstoji trijumf i našim vladarima poraz
    takav će biti trijumf, takav će biti poraz --

on se uzdržava od bavljenja nedozvoljenim zanimanjima, tako prezrenom veštinom kao što je ova.

Dok se neki sveštenici i pustinjaci, živeći od dobijene hrane, izdržavaju baveći se nedozvoljenim zanimanjima, tako prezrenom veštinom kao što je predskazivanje:

    biće pomračenje Meseca
    biće pomračenje Sunca
    biće naročita konstelacija zvezda
    Sunce i Mesec će se kretati svojim uobičajenim putanjama
    Sunce i Mesec će se kretati neuobičajenim putanjama
    zvezde će se kretati svojim uobičajenim putanjama
    zvezde će se kretati neuobičajenim putanjama
    predstoji kiša meteora
    nebo će se zamračiti
    predstoji zemljotres
    biće grmljavine iz vedrog neba
    predstoji izlazak, zalazak, tamnjenje i posvetljenje Sunca, Meseca i zvezda
    takav će biti rezultat Mesečevog pomračenja... izlaska, zalaska, tamnjenja i posvetljenja Sunca, Meseca i zvezda --

on se uzdržava od bavljenja nedozvoljenim zanimanjima, tako prezrenom veštinom kao što je ova.

Dok se neki sveštenici i pustinjaci, živeći od dobijene hrane, izdržavaju baveći se nedozvoljenim zanimanjima, tako prezrenom veštinom kao što je predskazivanje:

    biće obilna kiša; biće suša
    biće rodna godina; biće glad
    biće mir i sigurnost; biće opasnosti
    biće bolesti; neće biti bolesti
    ili zarađuju za život vođenjem knjiga, proračunavanjem, pisanjem pesama ili podučavanjem hedonističkim veštinama i učenjima --

on se uzdržava od bavljenja nedozvoljenim zanimanjima, tako prezrenom veštinom kao što je ova.

Dok se neki sveštenici i pustinjaci, živeći od dobijene hrane, izdržavaju baveći se nedozvoljenim zanimanjima, tako prezrenom veštinom kao što je:

    izračunavanje povoljnih dana za sklapanje braka, veridbu, razvod; za naplatu dugova ili investiranje i davanje pozajmice; da se bude privlačan ili neprivlačan; lečenje žena koje su se podvrgle pobačaju ili su prerano rodile; recitovanje mađija da se čoveku veže jezik, da mu se parališu vilice, da izgubi kontrolu nad sopstvenim rukama ili da ogluvi; za dobijanje proročkih odgovora na pitanja upućenih ogledalu, mladoj devojci ili medijumu; za obožavanje Sunca, obožavanje velikog Brame, izbacivanje plamenova iz usta, zazivanje boginje sreće --

on se uzdržava od bavljenja nedozvoljenim zanimanjima, tako prezrenom veštinom kao što je ova.

Dok se neki sveštenici i pustinjaci, živeći od dobijene hrane, izdržavaju baveći se nedozvoljenim zanimanjima, tako prezrenom veštinom kao što je:

    obećavanje darova božanstvima u zamenu za uslugu; ispunjavnje takvih obećanja
    demonologija
    podučavanje mađija za zaštitu kuće
    izazivanje povećanje potencija ili impotencije
    osvećivanje mesta za igradnju
    obavljanje ritualnog ispiranja usta ili kupanja
    nuđenje žrtvenih vatri
    pripremanje sredstava za povraćanje, purgativa, sredstava za iskašljavanje, diuretika, sredstava protiv glavobolje
    pripremanje ušnih kapi, očnih kapi, sredstava za ispiranje očiju i za katarakt
    praktikovanje hirurgije, lečenje dece, propisivanje lekova i terapija --

on se uzdržava od bavljenja nedozvoljenim zanimanjima, tako prezrenom veštinom kao što je ova. To je, takođe, deo njegove vrline.

Monah tako usavršen u vrlini ne vidi bilo kakvu opasnost od svoje obuzdanosti vrlinom. Baš kao što i posvećen plemeniti ratnik koji je porazio svoje neprijatelje ne vidi bilo kakvu opasnost od svojih neprijatelja, isto tako monah tako usavršen u vrlini ne vidi bilo kakvu opasnost od svoje obuzdanosti vrlinom. Obdaren tim plemenitim sastojkom vrlinom, on je u sebi osetljiv na zadovoljstvo što mu niko ništa prebaciti ne može. Tako se monah usavršava u vrlini.

 
(Obuzdanost čula)

A kako on stražari na vratima svojih čula? Kad vidi oblik okom, ne poseže on za celinom ili za delom jer bi ga -- ukoliko ne obuzdava svoje čulo vida -- rđave, loše stvari kao što su pohlepa ili grozničavost mogle preplaviti. Kad čuje zvik uhom... Kad oseti miris nosom... Kad oseti ukus jezikom... Kad oseti dodir telom... Kad prepozna ideju razumom, ne poseže on za celinom ili za delom jer bi ga -- ukoliko ne obuzdava svoje čulo razuma -- rđave, loše stvari kao što su pohlepa ili grozničavost mogle preplaviti. Tako on stražari na vratima svojih čula.

 
(Pažljivost i budnost)

A kako je on  postojane pažnje i budnosti? Kad odlazi i dolazi, on to čini s pažnjom. Kad gleda blizu i daleko... kad se savija i kad ispruža svoje udove... kad nosi svoj spoljašnji ogrtač, svoj gornji ogrtač, svoju posudu... kada jede, pije, žvaće i guta... kada prazni bešiku i creva... kad hoda, stoji, sedi, leže, ustaje, govori i kad ćuti, on to čini s pažnjom. Tako je on postojane pažnje i budnosti.

 
(Zadovoljenost)

A kako je on zadovoljan? Baš kao što ptica, gde god da ide, leti svojim krilima kao jedinim teretom, tako je i on zadovoljan ogrtačem kojim pokriva svoje telo i isprošenom hranom kojom utoljuje glad. Gde god da ide, samo najnužnije sa sobom nosi. Tako je on zadovoljan.


(Izbegavanje prepreka)

Tako usavršen u vrlini, tako obuzdanih čula, tako pažljiv i budan i tako zadovoljan, traži on osamljeno mesto, u šumi, u hladu drveta, u planini, u dolini, u pećini, na groblju, u džungli, na otvorenom, u plastu sena. Posle obroka, vraćajući se iz prošenja hrane, on seda, prekrštenih nogu, uspravnih leđa i usredsređene pažnje.

Napuštajući gramzivost prema ovome svetu, boravi on svesti lišene gramzivosti. On čisti svoj um od gramzivosti. Napuštajući zlovolju i ljutnju, boravi on svesti lišene zlovolje i ljutnje, osetljiv za dobrobit svih živih bića. On čisti svoj um od zlovolje i ljutnje. Napuštajući lenjost i tromost, boravi on svesti lišene lenjosti i tromosti, sabran, budan, prijemčiv za svetlost. Napuštajući uznemirenost i napetost, boravi on neuznemiren, uma stišanog. On čisti svoj um od uznemirenosti i napetosti. Napuštajući neizvesnost, boravi on prevladavši neizvesnost, bez ikakve dileme u pogledu povoljnih mentalnih kvaliteta. On čisti svoj um od neizvesnosti.

Zamislite čoveka koji, pozajmivši novac, uloži ga u posao. I posao mu uspe. On otplati dug i još mu ostane da izdržava ženu. I tad pomisli: 'Ranije sam, pozajmivši novac, investirao u posao. I posao je dobro krenuo. Otplatio sam dug i još mi je preostalo da izdržavam ženu.' Zbog svega toga on bi doživeo radost i sreću.

A sad zamislite da se čovek razboli -- muče ga bolovi i ozbiljna bolest. Ne uživa u jelu, a u telu nema nimalo snage. Kako vreme prolazi on se polako oporavi od te bolesti. Sada uživa u jelu i u telu ima snage. I tad pomisli: 'Ranije, bio sam bolestan... Sada sam se oporavio od bolesti. Uživam u jelu i u telu imam snage.' Zbog svega toga on bi doživeo radost i sreću.

A sad zamislite da je čovek u zatvoru. Kako vreme prolazi, on jednog dana bude pušten, živ i zdrav, bez ikakve štete po svoju imovinu. I tad pomisli: 'Ranije, bio sam u zatvoru. Sada sam pušten, živ i zdrav, bez ikakve štete po svoju imovinu.' Zbog svega toga on bi doživeo radost i sreću.

A sad zamislie da je čovek rob, potčinjen drugima, ne sam svoj gospodar, nije slobodan da ide kud mu je volja. Kako vreme prolazi, on jednog dana bude oslobođen ropstva, postane sam svoj gospodar, a nije potčinjen drugima, slobodan je da ide kud mu je volja. I tad pomisli: 'Ranije, bio sam rob... A sad sam oslobođen ropstva, postao sam svoj gospodar, a nisam potčinjen drugima, slobodan sam da idem kud mi je volja.' Zbog svega toga on bi doživeo radost i sreću.

A sad zamislite da čovek, noseći novac i robu, ide putem kroz nenastanjen predeo. Kako vreme prolazi, on na kraju prođe taj nenastanjen predeo, živ i zdrav, bez gubitka imovine. I tad pomisli: 'Ranije sam, noseći novac i robu, išao putem kroz nenastanjen predeo. A sad sam prošao taj nenastanjen predeo, živ i zdrav, bez gubitka imovine.' Zbog svega toga on bi doživeo radost i sreću.

Na isti način, kada tih pet prepreka nije u sebi napustio, monah na to gleda kao na dug, bolest, zatvor, ropstvo, put kroz nenastanjen predeo. Ali kada je tih pet prepreka napustio u sebi, on na to gleda kao na odsustvo dugova, zdravlje, izbavljenje iz zatvora, slobodu, sigurno mesto. Videvši da ih je napustio u sebi, biva mu drago. Kad mu je drago on postaje ushićen. Kad je ushićen telo mu je sve mirnije. Kad mu je telo sve mirnije, prijemčiv je za zadovoljstvo. Kad oseti zadovoljstvo, njegov um postaje skoncentrisan.

 
(Četiri zadubljenja)

Potpuno odvojen od telesnih zadovoljstava, odvojen od štetnih mentalnih sadržaja, ulazi on i boravi u prvom zadubljenju: ushićenju i zadovoljstvu rođenim iz osame, praćeni usmerenom mišlju i vrednovanjem. On prodire i prožima, preplavljuje i ispunjava upravo to telo ushićenjem i zadovoljstvom rođenim iz osame. Baš kao kad bi vešt kupališni majstor ili njegov pomoćnik sipao prah za pranje u bronzanu posudu i izmešao ga, postepeno dosipajući u njega vodu, sve dok sapunjava lopta ne upije vlagu, ne postane promočena i zasićena vlagom spolja i iznutra, ali tako da se voda ne cedi iz nje -- isto tako monah napaja i oplahuje, ispunjava i prožima celo svoje telo tim prijatnim osećajem zadovoljstva rođenim iz osame, tako da mu nijedan deo tela ne ostaje nezahvaćen tim osećajem.

To se naziva čudom pouke.

A zatim, smirivanjem usmerene misli i vrednovanja, ulazi on i boravi u drugom zadubljenju: ushićenju i zadovoljstvu rođenim iz sabranosti, usmerenosti svesti na jednu tačku, a oslobođene usmerene misli i vrednovanja, rođenim iz samopuzdanja. On prodire i prožima, preplavljuje i ispunjava upravo to telo ushićenjem i zadovoljstvom rođenim iz sabranosti. Kao jezero ispunjeno vodom koja u njemu izvire, a nema priliva vode ni s istoka ni sa zapada, ni sa severa ni sa juga, pa ako ni kiša ne padne s vremena na vreme, ipak će u tom jezeru sveža voda strujati, napajati ga i prožimati, preplavljati i ispunjavati ga, tako da nijedan deo jezera ne ostane izvan dosega sveže vode; isto tako monah prodire i prožima, preplavljuje i ispunjava upravo to telo ushićenjem i zadovoljstvom rođenim iz sabranosti.

To se, takođe, naziva čudom pouke.

A zatim, odvraćajući se i od osećaja ushićenja, boravi ravnodušan, pažljiv i sabran, pa telesno doživljava zadovoljstvo. Ulazi on i boravi u trećem zadubljenju, koje oplemenjena bića opisuju rečima: 'Ko je ravnodušan i pažljiv, živi zadovoljno.' On prodire i prožima, preplavljuje i ispunjava upravo to telo zadovoljstvom, oslobođen ushićenja. Kao što u jezeru s belim, crvenim ili plavim lotosovim cvetovima neki beli, crveni ili plavi cvetovi, iznikli pod vodom, ne izlaze na površinu, nego cvetaju pod vodom, pa ih sveža voda napaja i oplahuje, ispunjava i prožima od korena do vrha latica, isto tako monah napaja... celo svoje telo zadovoljstvom, oslobođenim ushićenja.

To se, takođe, naziva čudom pouke.

A zatim, napušta zadovoljstvo i nezadovoljstvo. Kad tako iščeznu dotadašnje radosti i žalosti, monah ulazi i boravi u četvrtom zadubljenju. To je stanje bez zadovoljstva i nezadovoljstva, pročišćeno ravnodušnom pažnjom. On sedi prožimajući telo čistom, sjajnom svesnošću. Kao da neki čovek sedi zaogrnut belim platnom od glave do pete, tako da mu nijedan deo tela ne ostane neogrnut tim belim platnom, tako i monah sedi prožimajući telo čistom, sjajnom svesnošću. Nema nijednog delića njegovog tela neprožetog čistom, sjajnom svesnošću

To se, takođe, naziva čudom pouke.

 
(Znanje uvida)

Uma tako sabranog, pročišćenog i razbistrenog, neukaljanog, oslobođenog nečistoća, prijemčivog, lišernog krutosti, postojanog i spokojnog, on ga tada usmerava i primenjuje u saznavanju i sagledavanju. On uviđa: 'Ovo moje telo ima oblik, sačinjeno je od četiri osnovna elementa, rođeno od oca i majke, hranjeno pirinčem i mlekom, podložno je prolaznosti, trenju, stiskanju, rastvaranju i razlaganju. A i svest mi postoji tek u toj vezi i zavisnosti. To je uporedivo s draguljem berilom, sjajne zlatno-žute boje, savršeno izbrušenim osmorostranim kristalom, bistrim i prozirnim, kojemu nema mane ni u kojem pogledu, a kroz njega da je provučena nit -- plava, ili žuta, ili crvena, ili bela, ili narandžasta. I taj dragulj uzme u ruku oštrovid čovek, pa jasno vidi: 'Ovo je dragulj beril, sjajne zlatno-žute boje, savršeno izbrušen osmorostrani kristal, bistar i proziran, kojemu nema mane ni u kojem pogledu, a kroz njega je provučena nit -- plava, ili žuta, ili crvena, ili bela, ili narandžasta. Isto tako i monah, kad mu je um sabran, pročišćen i razbistren, neukaljan, oslobođen nečistoća, prijemčiv, lišern krutosti, postojan i spokojan, on ga tada usmerava i primenjuje u saznavanju i sagledavanju. On uviđa: 'Ovo moje telo ima oblik, sačinjeno je od četiri osnovna elementa, rođeno od oca i majke, hranjeno pirinčem i mlekom, podložno je prolaznosti, trenju, stiskanju, rastvaranju i razlaganju. A i svest mi postoji tek u toj vezi i zavisnosti.'

To se, takođe, naziva čudom pouke.


(Telo od uma stvoreno)

Uma tako sabranog, pročišćenog i razbistrenog, neukaljanog, oslobođenog nečistoća, prijemčivog, lišenog krutosti, postojanog i spokojnog, on može da ga tada usmerava i primenjuje, i da tako proizvede telo koje će biti tvorevina uma. On iz ovog tijela proizvodi drugo telo čiji je oblik tvorevina uma, snabdeveno svim delovima i udovima, pa i osetnim sposobnostima. To je uporedivo s čovekom koji bi izvlačeći vlat trave iz njezinog omotača, razmišljao ovako: 'Ovo je vlat, a ovo omotač. Pošto je vlat jedan deo, a omotač drugi, moguće je vlat izvući iz omotača.' Ili kad bi čovek izvlačio mač iz korica, razmišljao ovako: 'Ovo je mač, a ovo su korice. Pošto je mač jedan deo, a korice drugi, moguće je mač izvući iz korica.'  Ili kad bi čovek izvlačio zmiju iz košuljice, razmišljao ovako: 'Ovo je zmija, a ovo je košuljica. Pošto je zmija jedan deo, a košuljica drugi, moguće je zmiju izvući iz košuljice.' Na isti način i monah, uma tako sabranog, pročišćenog i razbistrenog, neukaljanog, oslobođenog nečistoća, prijemčivog, lišenog krutosti, postojanog i spokojnog,  može da ga tada usmerava i primenjuje, i da tako proizvede telo koje će biti tvorevina uma. On iz ovog tijela proizvodi drugo telo čiji je oblik tvorevina uma, snabdeveno svim delovima i udovima, pa i osetnim sposobnostima.

To se, takođe, naziva čudom pouke.

 
(Natprirodne moći)

Uma tako sabranog, pročišćenog i razbistrenog, neukaljanog, oslobođenog nečistoća, prijemčivog, lišenog krutosti, postojanog i spokojnog, on može da ga tada usmjeri i primjeni u svrhu drugih natprirodnih moći. Sposoban je za mnoge natprirodne moći: da se iz jednog bića pretvara u mnoga, a iz mnogih opet u jedno, da se pojavljuje i iščezava prolazeći bez smetnje kroz pregrade, zidove i bregove kao kroz prazan prostor, da uroni u zemlju i izroni iz nje kao da je voda, da hoda po površini vode kao po zemlji, da skrštenih nogu leti kao ptica na krilima, pa čak i da Mjesec i Sunce, koji su tako moćni i veličanstveni, dotakne i pogladi rukom, te da telesno dosegne sve do Braminog sveta. To je uporedivo s veštinom grnčara ili njegovog pomoćnika da od dobro pripremljene gline proizvede posudu kojeg god oblika želi, ili s veštinom rezbara slonovače ili njegovog pomoćnika da od dobro pripremljenog komada slonovače proizvede ukras od slonovače kojeg god oblika želi, ili s veštinom zlatara ili njegovog pomoćnika da od dobro pripremljenog komada zlata proizvede nakit kojeg god oblika želi; na isti način -- uma tako sabranog, pročišćenog i razbistrenog, neukaljanog, oslobođenog nečistoća, prijemčivog, lišenog krutosti, postojanog i spokojnog -- monah ga usmerava i ovladava natprirodnim moćima. Uticaj svoga tela proširuje i na Bramin svet.

To se, takođe, naziva čudom pouke.

 
(Vidovitost)

Uma tako sabranog, pročišćenog i razbistrenog, neukaljanog, oslobođenog nečistoća, prijemčivog, lišenog krutosti, postojanog i spokojnog -- monah ga usmerava i ovladava moći božanskog sluha. On čuje -- uz pomoć božanskog sluha, pročišćenog i superiornog u odnosu na ljudski -- obe vrste zvukova: božanske i ljudske, bilo da su blizu ili daleko. Kao što čovek koji ide putem čuje zvuk zvona predvodnika stada, malih bubnjeva, školjki, cimbala i drugih instrumenata. I on zna: 'Ovo je zvuk zvona predvodnika stada, ovo je zvuk malih bubnjeva, ovo je zvuk školjki, ovo je zvuk cimbala i ovo je zvuk drugih instrumenata.' Na isti način -- uma tako sabranog, pročišćenog i razbistrenog, neukaljanog, oslobođenog nečistoća, prijemčivog, lišenog krutosti, postojanog i spokojnog -- monah ga usmerava i ovladava moći božanskog sluha. On čuje -- uz pomoć božanskog sluha, pročišćenog i superiodnog u odnosu na ljudski -- obe vrste zvukova: božanske i ljudske, bilo da su blizu ili daleko.

To se, takođe, naziva čudom pouke.

 
(Čitanje misli)

Uma tako sabranog, pročišćenog i razbistrenog, neukaljanog, oslobođenog nečistoća, prijemčivog, lišenog krutosti, postojanog i spokojnog -- monah ga usmerava i ovladava moći čitanja misli drugih bića. On zna misli drugih bića, drugih pojedinaca, obujmivši njihovu svest svojom svešću. On um ispunjen strašću vidi kao um ispunjen strašću, a um bez strasti kao um bez strasti. On um ispunjen odbojnošću vidi kao um ispunjen odbojnošću, a um bez odbojnosti kao um bez odbojnosti. On ograničen um vidi kao ograničen um, a rasejan um kao rasejan um. On rasplinut um vidi kao rasplinut um, a nerasplinut um kao nerasplinut um. On skoncentrisan um vidi kao skoncentrisan um, a neskoncentrisan um kao neskoncentrisan um. On oslobođen um vidi kao oslobođen um, a neoslobođen um kao neoslobođen um. Baš kao što devojka -- ili mladić -- koja voli ukrase, posmatra odraz svog lica u ogledalu ili u posudi punoj čiste vode i zna da je ono 'ružno' ako je ružno ili 'nije ružno' ako nije ružno. Na isti način -- uma tako sabranog, pročišćenog i razbiistrenog, neukaljanog, oslobođenog nečistoća, prijemčivog, lišenog krutosti, postojanog i spokojnog -- monah ga usmerava i ovladava moći čitanja misli drugih bića. On zna misli drugih bića, drugih pojedinaca, obujmivši njihovu svest svojom svešću. On um ispunjen strašću vidi kao um ispunjen strašću, a um bez strasti kao um bez strasti... oslobođen um vidi kao oslobođen um, a neoslobođen um kao neoslobođen um.

To se, takođe, naziva čudom pouke.


(Sećanje na prošle živote)

Uma tako sabranog, pročišćenog i razbistrenog, neukaljanog, oslobođenog nečistoća, prijemčivog, lišenog krutosti, postojanog i spokojnog -- monah ga usmerava i ovladava moći sećanja prošlih života (dosl. prošlih domova). On se seća mnoštva svojih prošlih života, tj. jednog rođenja, dva rođenja, tri rođenja, četiri pet, deset, dvadeset, trideset, četrdeset, pedeset, stotinu, hiljadu, sto hiljada, mnogih eona skupljanja kosmosa i mnogih eona širenja kosmosa, mnogih eona skupljanja i širenja kosmosa, [prisećajući se]: 'Tu sam se ovako zvao, pripadao toj porodici, tako izgledao. tako sam se hranio, doživljavao takva zadovoljstva i bol, tako okončao svoj život. Iščezavajući iz tog stanja, pojavio sam se onamo.' Tako se on seća mnoštva svojih prošlih života u detalje. Baš kao kada bi čovek napustivši rodno selo otišao u drugo, a onda iz tog sela u treće, pa se iz njega vratio nazad u rodno selo. I onda pomisli: 'Napustio sam rodno selo i otišao u drugo. Tamo sam ovako stojao, ovak osedeo, ovako razgovarao i ovako ćutao. A onda sam iz tog sela otišao u treće. Tamo sam ovako stojao, ovako sedeo, ovako razgovarao i ovako ćutao. Pa sam se iz toga sela vratio kući.' Na isti način -- uma tako sabranog, pročišćenog i razbistrenog, neukaljanog, oslobođenog nečistoća, prijemčivog, lišenog krutosti, postojanog i spokojnog -- monah ga usmerava i ovladava moći sećanja prošlih života. On se seća mnoštva svojih prošlih života... u detalje.

To se, takođe, naziva čudom pouke.

 
(Umiranje i ponovno rađanje bića)

Uma tako sabranog, pročišćenog i razbistrenog, neukaljanog, oslobođenog nečistoća, prijemčivog, lišenog krutosti, postojanog i spokojnog -- monah ga usmerava i ovladava moći uvida u beskrajno umiranje i ponovno rađanje bića. On vidi -- uz pomoć bođanskog oka, pročišćenog i superiornog u odnosu na ljudsko -- bića kako umiru i ponovno se rađaju i uviđa kako su inferiorna ili superiorna, lepa ili ružna, srećna ili nesrećna u skladu sa svojom kammom: 'Ta bića -- opterećena lošim postupcima telom, govorom i mišlju, koja su psovala plemenite, zastupala pogrešne stavove i postupala vođena takvim pogrešnim stavovima -- posle razlaganja svog tela, posle smrti, preporodila su se na nižem nivou egzistencije, na lošem odredištu, u paklu. Ali ona bića -- unapređena dobrim postupcima telom, govorom i mišlju, koja nisu psovala plemenite, koja su zastupala ispravne stavove i nisu postupala vođena pogrešnim stavovima -- posle razlaganja svog tela, posle smrti, preporodila su se na višem nivou egzistencije, na dobrom odredištu, u nebeskom svetu.' Tako -- uz pomoć božanskog oka, pročišćenog i superiornog u odnosu na ljudsko -- on vidi bića kako umiru i ponovno se rađaju i uviđa kako su inferiorna ili superiorna, lepa ili ružna, srećna ili nesrećna u skladu sa svojom kammom. Baš kao da u sred grada postoji jedna visoka kula i čovek oštra oka stoji na njenom vrhu, gde može da vidi ljude kako ulaze u kuću, izlaze iz nje, hodaju duž ulice i sede na glavnom trgu. I onda on pomisli: 'Ovi ljudi ulaze u kuću, izlaze iz nje, hodaju duž ulice i sede na glavnom trgu.' Na isti način -- uma tako sabranog, pročišćenog i razbistrenog, neukaljanog, oslobođenog nečistoća, prijemčivog, lišenog krutosti, postojanog i spokojnog -- monah ga usmerava i ovladava moći uvida u beskrajno umiranje i ponovno rađanje bića. On vidi -- uz pomoć božanskog oka, pročišćenog i superiornog u odnosu na ljudsko -- bića kako umiru i ponovno se rađaju i uviđa kako su inferiorna ili superiorna, lepa ili ružna, srećna ili nesrećna u skladu sa svojom kammom...

To se, takođe, naziva čudom pouke.

 
(Prestanak mentalnih nečistoća)

Uma tako sabranog, pročišćenog i razbistrenog, neukaljanog, oslobođenog nečistoća, prijemčivog, lišenog krutosti, postojanog i spokojnog -- monah ga usmerava i ovladava moći znanja o prestanku mentalnih nečistoća. On uviđa, u trenutku dok se javlja: 'Ovo je patnja... Ovo je nastanak patnje... ovo je prestanak patnje... Ovo je put koji vodi do prestanka patnje... Ovo su mentalne nečistoće... Ovo je nastanak mentalnih nečistoća. Ovo je prestanak mentalnih nečistoća... Ovo je put koji vodi do prestanka mentalnih nečistoća.' Sa takvim znanjem, sa takvim uvidom, njegovo srce je oslobođeno od nečistoće senzualnosti, nečistoće nastanka, nečistoće neznanja. Sa oslobađanjem dolazi saznanje: 'Oslobođen sam.' On uviđa: 'Nema više preporađanja, proživljen je svetački život, izvršen je zadatak. Ništa više ne preostaje na ovom svetu da se učini.' Baš kao kada bi u planinskoj dolini postojalo jezero -- bistro, prozračno i nezamućeno -- tako da čovek oštra oka koji stoji na obali može da vidi školjke, pesak i kamenčiće na dnu, a isto tako i jata riba kako plivaju tamo-amo i onda pomisli. 'Ovo jezero je bistro, prozračno i nezamućeno. Eno tamo su školjke, pesak i kamenčići na dnu, a onamo jata riba plivaju tamo-amo.' Isto tako -- uma tako sabranog, pročišćenog i razbistrenog, neukaljanog, oslobođenog nečistoća, prijemčivog, lišenog krutosti, postojanog i spokojnog -- monah ga usmerava i ovladava moći znanja o prestanku mentalnih nečistoća. On uviđa, u trenutku dok se javlja: 'Ovo je patnja... Ovo je nastanak patnje... ovo je prestanak patnje... Ovo je put koji vodi do prestanka patnje... Ovo su mentalne nečistoće... Ovo je nastanak mentalnih nečistoća. Ovo je prestanak mentalnih nečistoća... Ovo je put koji vodi do prestanka mentalnih nečistoća.' Sa takvim znanjem, sa takvim uvidom, njegovo srce je oslobođeno od nečistoće senzualnosti, nečistoće nastanka, nečistoće neznanja. Sa oslobađanjem dolazi saznanje: 'Oslobođen sam.' On uviđa: 'Nema više preporađanja, proživljen je svetački život, izvršen je zadatak. Ništa više ne preostaje na ovom svetu da se učini.'

To se, takođe, naziva čudom pouke.

To su tri vrste čuda, Kevado, koja ja mogu da objasnim pošto sam se o njima osvedočio i razumeo ih.]


(Razgovori sa bogovima)

"Jednom se, Kevado, neki redovnik u ovoj prosjačkoj zajednici upustio u ovakvo razmišljanje: "Gdje ova četiri velika počela nestaju bez ostatka, tj. počelo zemlja, počelo voda, počelo vatra i počelo vazduh." Tada se taj prosjak toliko zadubio u meditaciju da se pred njegovom zadubljenom sviješću otvorio put kojim kroče bogovi.

[Tako se on zaputi bogovima područja Četiri velika kralja i, stigavši, upita ih: "Prijatelji, gde ova četiri velika počela -- počelo zemlja, počelo voda, počelo vatra i počelo vazduh -- nestaju bez ostatka?"

Kad ovo bi izrečeno bogovi područja Četiri velika kralja rekoše monahu: "Mi takođe ne znamo gde četiri velika počela... nestaju bez ostatka. Ali postoje Četiri velika kralja, koji su iznad nas i uzvišeniji od nas. Oni bi trebalo da znaju gde četiri velika počela... nestaju bez ostatka."

Tako se monah zaputi ka Četiri velika kralja i, stigavši, upita ih: "Prijatelji, gde ova četiri velika počela... nestaju bez ostatka.?"

Kad ovo bi izrečeno Četiri velika kralja rekoše monahu: "Mi takođe ne znamo gde četiri velika počela... nestaju bez ostatka. Ali postoje Trideset tri boga, koji su iznad nas i uzvišeniji od nas. Oni bi trebalo da znaju ..."

Tako se monah zaputi ka Trideset tri boga i, stigavši, upita ih: "Prijatelji, gde ova četiri velika počela... nestaju bez ostatka.?"

Kad ovo bi izrečeno Trideset tri boga rekoše monahu: "Mi takođe ne znamo gde četiri velika počela... nestaju bez ostatka. Ali postoji Saka, vladar bogova, koji je iznad nas i uzvišeniji od nas. On bi trebalo da zna..."

Tako se monah zaputi ka Saki, vladaru bogova, i, stigavši, upita ga: "Prijatelju, gde ova četiri velika počela... nestaju bez ostatka.?"

Kad ovo bi izrečeno Saka, vladar bogova, reče monahu: "Ja takođe ne znam gde četiri velika počela... nestaju bez ostatka. Ali postoje Jama bogovi, koji su iznad mene i uzvišeniji od mene. Oni bi trebalo da znaju ..."

Jama bogovi rekoše: "Mi takođe ne znamo... Ali postoji bog po imenu Sujama... On bi trebalo da zna...

Sujama reče: "Ja takođe ne znam... Ali postoji bog po imenu Santušita... On bi trebalo da zna...

Santušita reče: "Ja takođe ne znam... Ali postoje Nimanarati bogovi... Oni bi trebalo da znaju ..."

Nimanarati bogovi: "Mi takođe ne znamo... Ali postoji bog po imenu Sunimita... On bi trebalo da zna...

Sunimita reče: "Ja takođe ne znam... Ali postoje Paranimitavašavati bogovi... Oni bi trebalo da znaju ..."

Paranimitavašavati bogovi rekoše: "Mi takođe ne znamo... Ali postoji bog po imenu Paranimita Vašavati... On bi trebalo da zna...

Tako se monah zaputi ka Vašavati bogu i, stigavši, upita ga: "Prijatelju, gde ova četiri velika počela... nestaju bez ostatka.?"

Kad ovo bi izrečeno Vašavati bog reče monahu: "Ja takođe ne znam gde četiri velika počela... nestaju bez ostatka. Ali postoje bogovi koji čine pratnju boga Brahme, koji su iznad mene i uzvišeniji od mene. Oni bi trebalo da znaju gde ova četiri velika počela... nestaju bez ostatka."

Tada se taj monah toliko zadubio u meditaciju da se pred njegovom zadubljenom sviješću otvorio put ka bogovima koji čine pratnju boga Brahme. Tako se on zaputi bogovima koji čine pratnju boga Brahme i, stigavši, upita ih: "Prijatelji, gde ova četiri velika počela -- počelo zemlja, počelo voda, počelo vatra i počelo vazduh -- nestaju bez ostatka?"

Kad ovo bi izrečeno bogovi koji čine pratnju boga Brahme rekoše monahu: "Mi takođe ne znamo gde četiri velika počela... nestaju bez ostatka. Ali postoji Brahma, Veliki Brahma, vrhovni, moćni, sveznajući, vladar, gospod, ustroitelj, stvoritelj, rukovodilac, otac svega što je bilo i što će biti. On je iznad od nas i uzvišeniji od nas. On bi trebalo da zna gde četiri velika počela... nestaju bez ostatka."

"Ali gde je, prijatelji, Veliki Brahma sada?"

"Monaše, mi takođe ne znamo gde Brahma jeste i na koji način Brahma jeste. Ali kada se pojave znaci, svetlost zablista, kada se pojavi sjaj, Brahma će se pojaviti. Jer to su nagoveštaji Brahminog pojavljivanja: svetlost zablista i pojavi se sjaj."

I ubrzo zaista se pojavi Brahma.

Tako se monah zaputi ka Velikom Brahmi i, stigavši, upita ga: "Prijatelju, gde ova četiri velika počela -- počelo zemlja, počelo voda, počelo vatra i počelo vazduh -- nestaju bez ostatka?"]

Kad ovo bi izrečeno Veliki Brahma reče monahu: "Ja sam, prosjače, Brahma, Veliki Brahma, vrhovni, moćni, sveznajući, vladar, gospod, ustroitelj, stvoritelj, rukovodilac, otac svega što je bilo i što će biti"

A onaj prosjak i po drugi puta... i po treći puta oslovi Velikog Brahmu ovako:

"Ja te, prijatelju, ne pitam jesi li ti Brahma, Veliki Brahma, svemoćni..., nego te pitam gdje ova četiri počela nestaju bez ostatka..."

Napokon, Kevado, Veliki Brahma uzme tog prosjaka za ruku, pa ga odvede na stranu i reče mu:

"Ovi su bogovi, koji su utjelovljenje Brahme, uvjereni da nema ništa što Brahma ne vidi, ne zna i ne može. Zato ti ja u njihovoj prisutnosti nisam odgovorio. No ja, prosjače, ne znam gdje ova velika četiri počela nestaju bez ostatka... A ti si, prosjače, loše postupio i pogriješio kad si, ne mareći za Blaženoga, pošao na drugu stranu da tražiš odgovor na to pitanje. Nego se vrati, prosjače, Blaženome, pa ga to upitaj i pridržavaj se onoga što ti on odgovori.

Tada, Kevado, taj prosjak iščezne iz Brahmina svijeta (tako brzo) kao kada bi snažan čovjek ispružio stisnutu šaku i kao kad bi ispruženu stisnuo, pojavi se preda mnom. Pozdravi me i sjedne po strani, pa me upita (isto što i Brahmu), a ja mu tada rekoh ovako:

"U starim su vremenima, prosjače, moreplovci prije nego što bi isplovili uzimali na brod pticu za izviđanje obale. Kad bi brod isplovio izvan dogleda kopna, onda bi pustili pticu izviđačicu. Ona bi letjela na istok, na jug, na zapad, na sjever, prema zenitu, pa na četiri sporedne strane svijeta. Ako bi igde ugledala obalu, uputila bi se tamo, a ako ne vratila bi se natrag na brod. Isto si tako i ti, prosjače, išao da tražiš odgovor na ovo pitanje sve do Brahminog svijeta, ali ga nisi našao, pa si se vratio meni. To pitanje, prosjače, ne valja postavljati ovako: "Gdje ova četiri velika počela nestaju bez ostatka...?" To pitanje treba postaviti na ovaj način:

    Gdje voda i zemlja, vatra i vazduh nemaju oslonca?
    Gdje dugo i kratko, sitno i krupno, lijepo i ružno,
    gdje ime-i-lik (ili duh i tijelo) bivaju dokinuti bez ostatka?

    Na to pitanje odgovor glasi:
    Tamo gdje svijest nije usmjerena ni omeđena,
        nego je potpuno odsutna,
    tamo ni voda, ni zemlja, ni vatra, ni vazduh
        nemaju oslonca,
    tamo dugo i kratko, sitno i krupno, lepo i ružno,
        tamo ime i lik bivaju dokinuti bez ostatka.
    S prestankom svesti i to se sve dokida.

Tako reče Blaženi. A Kevado, sin građanske porodice, oduševljen se obradova govoru Blaženoga.


[1] Nalanda, u blizini Rađagahe, prestolnice Magade, bila je već u Budino doba veliki kulturni centar. Od početka srednjeg vijeka, pa do izumiranja budizma u Indiji (oko 12. v.) Nalanda je bila čuveni budistički univerzitetski grad. Iskopine Nalande, polovinom 20. v., još uvijek svjedoče o ljepoti budističke arhitekture i skulpture toga vremena. Pokret za obnovu budizma u Indiji doveo je u doba oko 2500. godišnjice Budine smrti i do obnavljanja međunarodnog budističkog univerziteta u Nalandi, čija je djelatnost otpočela izdavanjem Tipitake ili kanonskih djela o Budinu učenju na izvornom pali jeziku.

Digha nikaya 16

Maha-parinibbana sutta

Veliki govor o konačnom utrnuću

(Poslednji Budini dani)


Uvod

Od tridest četiri govora (sutta) koji čine Digha nikayu (Zbirku dugih govora) ovaj, šesnaesti, najduži je, te otuda spada u najduže tekstove celokupnog pali kanona.

On odslikava osnove osobine budističke sutte, s jedne strane, a sa druge je, kao i ostali, izlaganje događaja kojima je onaj ko ih opisuje bio i svedok. Međutim, zahvaljujući svojoj jedinstvenoj kompoziciji, ova sutta je, više nego ijedna druga, u stanju da ne samo zadobije naklonost odanih budista, već da privuče i prosečnog čitaoca, pošto je reč o zaista retkom dragulju duhovne literature.

Ona, takođe, pruža dobar opšti pregled Budinog učenja i pored toga što jedva da nudi išta što se već ne nalazi -- često i podrobnije razjašnjeno -- u drugim suttama.

Na kraju života, posle skoro pola veka propovedanja, Učitelj je bio skoro sve objasnio što je potrebno za dostizanje ideala. Tako je u poslednjoj fazi života njegova prvenstvena briga bila da svojim sledbenicima skrene pažnju na važnost praktične primene upravo tog učenja. I taj apel, naravno, kao poslednji, imao je sve izglede da nadahne njihova srca više nego ijedan do tada.

Sangha se zaista okupila da bude svedok najvećeg događaja u istoriji i potpuno je bila svesna toga, pogotovo što je Učitelj svoju parinibbanu najavio tri meseca unapred. Utisak koji je on ostavljao na monahe bio je ogroman i otuda se živo odslikava u usmenom izveštaju o čitavom događaju. (Budistički kanon je, kao što je dobro poznato, u prvim vekovima posle Budine smrti prenošen isključivo usmenim putem.) Zbog svoje izuzetne važnosti i obimnosti, čitav ovaj materijal se vrlo brzo formirao u jedinstven korpus i na taj način se formirala naša sutta.

S tim u vezi teško je ne prisetiti se sa zahvalnošću poštovanog Anande. Njegova uloga u očuvanju Učiteljevih reči veća je od bilo kojeg drugog bhikkhua i njegova figura neodvojiva je od ovog teksta. Zapravo, čitava Maha-parinibbana sutta nezamisliva je bez njega. Jer Ananda je taj kome se Učitelj obraća, pošto je dvadeset pet godina isprobavao njegovo razumevanje i briljantnu memoriju, kao i njegovu nepokolebljivu ličnu predanost. Ali Ananda takođe, ovde više nego bilo gde drugde, svojim stalnim pitanjima, nedoumicama i oduševljenjima, i protiv svoje volje postaje centralna figura, pored samoga Učitelja, koja bez sumnje uvećava privlačnost ovoga teksta. Tako je Ananda, blag i prijatan kao samo njegovo ime, a ipak tokom čitavog svog monaškog života izložen i prekorima ostalih monaha, načinjen besmrtnim zajedno sa svojim voljenim Učiteljem i to -- možemo dodati -- i pored svog čudnog položaja između pohvale i pokude, imajući na umu mistički karakter u trećem poglavlju.

To treće poglavlje je, skoro u celini, posvećeno opisivanju okolnosti u vezi sa Učiteljevim odustajanjem od života, što je dramska kulminacija čitavog događaja. Ono snažno ukazuje i na čisto metafizički značaj parinibbane, ili bi bar to trebalo da čini. Jer Buda nije podlegao svojoj fatalnoj bolesti, niti je popustio pred izazovima Mare (što je identično ne-izazovu Anande), već se nadmoćno odrekao egzistencije kada je došlo vreme za to, baš kao što je četrdeset pet godina pre toga, postavši potpuno prosvetljen, pravovremeno na sebe preuzeo breme podučavanja ljudi. Ova činjenica najviše podstiče na razmišljanje i konzekventno vodi do zaključka da je Buda svojom parinibbanom dao poslednje i najviše moguće svedočanstvo o svome učenju, a sve to bez i trunke sklonosti ka stvaranju ličnog kulta i samoproduženja, već naprotiv predstavlja potpuno samoponištenje. Učiteljeva parinibbana je otuda jedan od najtužnijih događaja u istoriji budizma, koji se, svojim pravim značenjem, preobraća u najblagosloveniji događaj.

Sestra Vađira

Šri Lanka
maj 1961.

Maha-parinibbana sutta

 
Deo prvi

U Magadi

1. Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi [1] boravio u Rađagahi, na brdu koje zovu Lešinarev vrh. U to vreme kralj Magade Ađatasatu, sin kraljice Videhi, [2] požele da krene u rat protiv naroda Vađi. Pretio je: "Napašću te Vađije, makoliko da su snažni i moćni, uništiću ih, iskoreniti, neće od njih ostati ni traga ni glasa."

2. Na to se Ađatasatu, kralj Magade, obrati svom glavnom savetniku, bramanu Vasakari, sledećim rečima: "Idi, bramane, do Blaženog, odaj mu počast u moje ime, poželi mu dobro zdravlje, snagu, prijatne dane, bodrost i udobnost, pa mu ovako reci: O gospodine, Ađatasatu, kralj Magade, želi da krene u rat protiv naroda Vađi. On ovako preti: 'Napašću te Vađije, makoliko da su snažni i moćni, uništiću ih, iskoreniti, neće od njih ostati ni traga ni glasa.' I šta god da ti Blaženi na to odgovori, dobro to zapamti i obavesti me, jer Tathagate [3] ne govore neistinu."

3. "Vrlo dobro, gospodine," reče braman Vasakara u znak saglasnosti sa Ađatasatuom, kraljem Magade. I naredi da se pripremi veliki broj svečanih kočija, pope se na jednu i praćen ostalima odveze se iz Rađagahe ka Lešinarevom vrhu. Išao je kočijama dokle je mogao, a onda siđe i peške otide do Blaženoga. Pošto razmenili učtive pozdrave, zajedno sa mnoštvom lepih reči, sede on sa strane i obrati se Blaženom ovako: "Poštovani Gotama, Ađatasatu, kralj Magade, odaje počast poštovanom Gotami i želi mu dobro zdravlje, snagu, prijatne dane, bodrost i udobnost. On želi da krene u rat protiv naroda Vađi. pa ovako preti: 'Napašću te Vađije, makoliko da su snažni i moćni, uništiću ih, iskoreniti, neće od njih ostati ni traga ni glasa."

Uslovi dobrobiti jednog naroda

4. Dotle je poštovani Ananda [4] stajao iza Blaženog, hladio ga lepezom, pa se Blaženi obrati poštovanom Anandi ovako: "Jesi li čuo, Ananda, da se Vađi redovno okupljaju u veću i to u velikom broju?"

"Čuo sam, gospodine, da je tako."

"Sve dotle, Ananda, dok je tako treba očekivati da Vađi jačaju, a ne da slabe.

A jesi li čuo, Ananda, da Vađi složno većaju i složno odluke donose?"

"Čuo sam, gospodine, da je tako."

"Sve dotle, Ananda, dok je tako treba očekivati da Vađi jačaju, a ne da slabe.

A jesi li čuo, Ananda, da Vađi ne ozakonjuju ono što je nezakonito i ne krše ono što je zakon, već žive u skladu sa zakonima starog poretka?"

"Čuo sam, gospodine, da je tako."

"Sve dotle, Ananda, dok je tako treba očekivati da Vađi jačaju, a ne da slabe.

A jesi li čuo, Ananda, da Vađi poštuju i cene svoje starešine i misle da vredi saslušati ih?"

"Čuo sam, gospodine, da je tako."

"Sve dotle, Ananda, dok je tako treba očekivati da Vađi jačaju, a ne da slabe.

A jesi li čuo, Ananda, da se Vađi uzdržavaju od otmica devojaka i žena i prisilnog držanja u svojim porodicama?"

"Čuo sam, gospodine, da je tako."

"Sve dotle, Ananda, dok je tako treba očekivati da Vađi jačaju, a ne da slabe.

A jesi li čuo, Ananda, da Vađi poštuju, cene i održavaju svoja svetilišta, kako ona u gradu, tako i u okolini, i ne uskraćuju im darove koje su im i ranije donosili?"

"Čuo sam, gospodine, da poštuju, cene i održavaju svoja svetilišta, kako ona u gradu, tako i u okolini, i ne uskraćuju im darove koje su im i ranije donosili."

"Sve dotle, Ananda, dok je tako treba očekivati da Vađi jačaju, a ne da slabe."

A jesi li čuo, Ananda, da Vađi pomno štite i čuvaju arahante, tako da oni koji još nisu dostigli taj stupanj mogu to da učine, a oni koji jesu žive među njima u miru?"

"Čuo sam, gospodine, da je tako."

"Sve dotle, Ananda, dok je tako treba očekivati da Vađi jačaju, a ne da slabe.

5. Onda se Blaženi obrati bramanu Vasakari sledećim rečima: "Jednom sam, bramane, boravio u gradu Vesali, u Sarandada svetilištu, i tu sam podučavao Vađije ovih sedam uslova dobrobiti jednog naroda. [5] Sve dotle dok oni postoje među Vađijima i oni su po njima čuveni,  treba očekivati da Vađi jačaju, a ne da slabe."

Na to braman Vasakara ovako dogovori Blaženom: "Sve i kad bi se, Vađiji, pridržavali samo jednog od tih pravila koji vode ka dobrobiti, trebalo bi očekivati da Vađi jačaju, a ne da slabe. A tim pre kad ih ima sedam! Kralj Magade Ađatasatu ne može pobediti Vađije ratom, već samo spletkom ili unošenjem razdora. A sada, poštovani Gotama, moramo da krenemo, jer nas čekaju mnogi poslovi i mnoge obaveze."

"Učini kako misliš da treba, bramane." A braman Vasakara, glavni savetnik na magadskom dvoru, odobravajući reči Blaženog i ushićen njima, ustade sa svoga sedišta i otide.

Dobrobit monaha

6. I uskoro pošto je Vasakara otišao, obrati se Blaženi poštovanom Anandi sledećim rečima: "Idi, Ananda, i okupi u sali koliko god možeš više monaha koji žive oko Rađagahe."

"Dobro, gospodine." I Ananda učini kako od njega bi zatraženo, pa obavesti Blaženog: "Monaška zajednica je okupljena, gospodine. Neka sada Blaženi postupi onako kako je naumio."

Na to Blaženi ustade sa svoga sedišta, otide do sale, sede na unapred pripremljeno mesto i obrati se monasima ovako: "Monasi, izložiću vam sedam uslova koji vode ka dobrobiti. Dobro me slušajte i zapamtite šta ću vam reći."

"Neka tako bude, gospodine."

"Monasi, treba očekivati da monasi jačaju, a ne da slabe, sve dotle dok se redovno okupljaju u veću i to u velikom broju; sve dok složno većaju i složno odluke o Sanghi donose; sve dok ne ozakonjuju ono što je nezakonito i ne krše ono što je zakon, već žive u skladu sa starim pravilima vežbanja (Vinaya); sve dok poštuju i cene od sebe starije monahe, one koji su pre njih otišli u beskućnički život, uzore i predvodnike Sanghe i misle da vredi saslušati ih; sve dok ne potpadnu pod vlast želje, što vodi novom rođenju; sve dok cene samoću šume kao svoje boravište; sve dok su postojani u sabranosti, tako da oni njihovi saputnici u monaškom redu koji još nisu takvi mogu to da postanu, a oni koji su već postojani mogu i dalje živeti u miru; sve dok, monasi,  dok ovih sedam uslova što vode ka dobrobiti postoje među monasima i oni su po njima čuveni, treba očekivati da monasi jačaju, a ne da slabe."

7. "Monasi, još sedam uslova koji vode ka dobrobiti izložiću vam. Dobro me slušajte i zapamtite šta ću vam reći."

"Neka tako bude, gospodine."

"Monasi, treba očekivati da monasi jačaju, a ne da slabe, sve dotle dok se ne oduševljavaju, dok nisu ushićeni i skloni zabavi, razgovoru, prekomernom spavanju i druženju; sve dok ne neguju i ne postanu opsednuti lošim željama; sve dok nemaju loše prijatelje, saputnike ili drugove; sve dok se ne zaustave na pola puta radi nekog beznačajnog postignuća. Sve dotle, monasi, dok ovih sedam uslova što vode ka dobrobiti postoje među monasima i oni su po njima čuveni, treba očekivati da monasi jačaju, a ne da slabe."

Sedam dobrih osobina [6]

8. "Monasi, još sedam uslova koji vode ka dobrobiti izložiću vam. Dobro me slušajte i zapamtite šta ću vam reći."

"Neka tako bude, gospodine."

"Treba očekivati da monasi jačaju, a ne da slabe, sve dotle dok budu imali poverenje; sve dok budu imali moralnog zazora i straha od nemorala; sve dok su prijemčivi u učenju, odlučni, sabrani i mudri. Sve dotle, monasi, dok ovih sedam uslova što vode ka dobrobiti postoje među monasima i oni su po njima čuveni, treba očekivati da monasi jačaju, a ne da slabe.

Sedam faktora prosvetljenja [7]

9. "Monasi, još sedam uslova koji vode ka dobrobiti izložiću vam. Dobro me slušajte i zapamtite šta ću vam reći."

"Neka tako bude, gospodine."

"Treba očekivati da monasi jačaju, a ne da slabe, sve dotle dok neguju sedam faktora prosvetljenja, a to su: sabranost, istraživanje pojava, istrajnost, ushićenost, vedrina, koncentracija i ravnodušnost. Sve dotle, monasi, ok ovih sedam uslova što vode ka dobrobiti postoje među monasima i oni su po njima čuveni, treba očekivati da monasi jačaju, a ne da slabe."

Sedam opažaja

10. Monasi, još sedam uslova koji vode ka dobrobiti izložiću vam. Dobro me slušajte i zapamtite šta ću vam reći."

"Neka tako bude, gospodine."

"Treba očekivati da monasi jačaju, a ne da slabe, sve dotle dok neguju opažaj prolaznosti, nepostojanja sopstva, (telesne) nečistoće, (telesne) odvratnosti, odricanja, obestrašćenosti i utrnuća. Sve dotle, monasi, dok ovih sedam uslova što vode ka dobrobiti postoje među monasima i oni su po njima čuveni, treba očekivati da monasi jačaju, a ne da slabe."

Šest uslova koje treba zapamtiti [8]

11. "Monasi, još šest uslova koji vode ka dobrobiti izložiću vam. Dobro me slušajte i zapamtite šta ću vam reći."

"Neka tako bude, gospodine."

"Treba očekivati da monasi jačaju, a ne da slabe, sve dotle dok se jedni prema drugima ophode blagonaklono, delom, rečju i mislima, javno i privatno; sve dok iz poštovanja prema onome što dobiju kao dar, čak i sadržaj svojih prosjačkih zdela za hranu, ne uzimaju to za sebe, već dele sa vrlim članovima monaške zajednice; sve dok, u društvu drugih monaha, vežbaju sebe, javno i privatno, u skladu sa pravilima ponašanja, koja su potpuna i savršena, neokaljana i čista, oslobađajuća, predmet pohvale mudrih, neokrznuta (ovozemaljskim stvarima) i povoljna za koncentrisanje uma; i dok u društvu drugih monaha čuvaju, javno i privatno, uvid koji je plemenit i oslobađajući, a one koji deluju u skladu sa njim vodi do sikorenjivanja patnje. Sve dotle, monasi, dok ovih sedam uslova što vode ka dobrobiti postoje među monasima i oni su po njima čuveni, treba očekivati da monasi jačaju, a ne da slabe."

Savet monasima

12. Blaženi je, živeći u Rađagahi, na brdu zvanom Lešinarev vrh, često ovako savetovao monahe:

"Takva i takva je koncentracija, takva i takva je mudrost. [9] Velik je plod, velika je dobit od koncentracije kada je potpuno razvijena putem ponašanja ispunjenog vrlinom; velik je plod, velika je dobit od mudrosti kada je potpuno razvijena putem koncentracije, sasvim je lišen mrlja [10] požude, bivanja i neznanja um koji je potpuno razvijen u mudrosti."

13. A kad je Blaženi proboravio u Rađagahi koliko je želeo, obrati se on poštovanom Anandi sledećim rečima: "Hajde, Ananda, da odemo u Ambalatiku."

"Neka tako bude, gospodine."

I smesti se Blaženi u Ambalatiki, zajedno sa velikom zajednicom monaha.

14. U Ambalatiki je Blaženi boravio u kraljevoj kući za odmor i tu je, takođe, često ovako savetovao monahe:

"Takva i takva je koncentracija, takva i takva je mudrost. Velik je plod, velika je dobit od koncentracije kada je potpuno razvijena putem ponašanja ispunjenog vrlinom; velik je plod, velika je dobit od mudrosti kada je potpuno razvijena putem koncentracije, sasvim je lišen mrlja požude, bivanja i neznanja um koji je potpuno razvijen u mudrosti."

15. A kad je Blaženi proboravio u Ambalatiki koliko je želeo, obrati se on poštovanom Anandi sledeći mrečima: "Hajde, Ananda, da odemo u Nalandu."

"Neka tako bude, gospodine."

I smesti se Blaženi u Nalandi, zajedno sa velikom zajednicom monaha, i to u Pavarika mangovom gaju.

Sariputin lavovski rik [11]

16. Tada poštovani Sariputa otide do Blaženog, pozdravi ga s poštovanjem, sede sa strane i reče:

"Takvo mišljenje, gospodine, imam o Blaženom da nikada nije bio, ne postoji sada, niti će postojati asketa ili braman više uznapredovao u prosvetljenju nego što je Blaženi."

"Uzvišene su tvoje reči, Sariputa, i dostojanstvene! Odlučan izraz, pravi lavlji rik! Ali šta misliš, Sariputa? Oni arahanti, potpuno prosvetljeni u prošlosti -- da li ti lično znaš sve te Blažene, njihovu vrlinu, njihovu meditaciju, [12] njihovu mudrost, njihovo boravište i njihovu oslobođenost?" [13]

"Ne, gospodine."

"A šta misliš, Sariputa? Oni arahanti, potpuno prosvetljeni u budućnosti -- da li ti lično znaš sve te Blažene, njihovu vrlinu, njihovu meditaciju, njihovu mudrost, njihovo boravište i njihovu oslobođenost?"

"Ne, gospodine."

"A šta misliš, Sariputa? Ja koji sam arahant sada, potpuno prosvetljen, da li ti lično znaš sve o mojoj vrlini, mojoj meditaciji, mojoj mudrost, mom boravištu i mojoj oslobođenosti?"

"Ne, gospodine."

"Tada je jasno, Sariputa, da ti lično ne znaš arahante, potpuno prosvetljene iz prošlosti, budućnosti i sadašnjosti. Pa kako se onda usuđuješ da govoriš tako uzvišeno i dostojanstveno, odlučno, pravi lavlji rik: 'Takvo mišljenje, gospodine, imam o Blaženom da nikada nije bio, ne postoji sada, niti će postojati asketa ili braman više uznapredovao u prosvetljenju nego što je Blaženi'."

17. "Zaista nemam takvo znanje, gospodine, o arahantima, potpuno prosvetljenima iz prošlosti, budućnosti i sadašnjosti, a ipak znam zakonitosti Dhamme. Pretpostavimo, gospodine, da je tvrđava nekog kralja dobro utvrđena, sa visokim grudobranima i kulama, da ima samo jednu kapiju i na njoj vratara, inteligentnog, iskusnog i opreznog, koji će sprečavati ulaz nepoznatima, a propuštati prijatelje. I dok tako patrolira oko tvrđave, ne vidi nijednu rupu ili pukotinu u grudobranima, čak ni toliku da se kroz nju može provući mačka. Otuda on zaključi: 'Bilo šta krupnije što hoće da uđe ili da napusti ovaj grad mora to učiniti jedino kroz kapiju.' Na isti način sam ja upoznao zakonitosti Dhamme.

Jer, gospodine, svi Blaženi, arahanti, potpuno prosvetljeni u prošlosti napustili su pet prepreka [14], mentalne nečistoće koje slabe mudrost; dobro su učvrstili svoje umove u četiri temelja sabranosti; [15] prilježno su negovali sedam faktora prosvetljenja i do kraja uznapredovali u nenadmašnom, vrhovnom prosvetljenju.

Isto tako, gospodine, svi Blaženi, arahanti, potpuno prosvetljeni u budućnosti napustiće pet prepreka, mentalne nečistoće koje slabe mudrost; dobro će učvrstiti svoje umove u četiri temelja sabranosti; prilježno će negovati sedam faktora prosvetljenja i do kraja uznapredovati u nenadmašnom, vrhovnom prosvetljenju.

Isto tako i Blaženi, gospodine, kao sadašnji arahant, potpuno prosvetljeni, napustio je pet prepreka, mentalne nečistoće koje slabe mudrost; dobro je učvrstio svoj um u četiri temelja sabranosti; prilježno je negovao sedam faktora prosvetljenja i do kraja je uznapredovao u nenadmašnom, vrhovnom prosvetljenju."

18. Takođe je u Nalandi, u Pavarika mangovom gaju, Blaženi savetovao monahe sledećim rečima:

"Takva i takva je koncentracija, takva i takva je mudrost. Velik je plod, velika je dobit od koncentracije kada je potpuno razvijena putem ponašanja ispunjenog vrlinom; velik je plod, velika je dobit od mudrosti kada je potpuno razvijena putem koncentracije, sasvim je lišen mrlja požude, bivanja i neznanja um koji je potpuno razvijen u mudrosti."

19. A kad je Blaženi proboravio u Nalandi koliko je želeo, obrati se on poštovanom Anandi sledećim rečima: "Hajde, Ananda, da odemo u Pataligamu."

"Neka tako bude, gospodine."

I smesti se Blaženi u Pataligami, zajedno sa velikom zajednicom monaha.

20. Tada njegovi sledbenici iz Pataligame dočuše: "Blaženi je, kažu, stigao u Pataligamu." I otidoše oni do Blaženog, iskazaše mu poštovanje, sedoše sa strane i obratiše ovim rečima: "Molimo Blaženog da poseti našu gradsku skupštinu." A Blaženi ćutke prihvati poziv.

21. Shvativši da je Blaženi prihvatio poziv, sledbenici iz Pataligame ustadoše sa svojih mesta, pozdraviše ga s poštovanjem i obišavši ga s desne strane otidoše do gradske skupštine. Tada pripremiše gradsku skupštinu potpuno prekrivši pod, pripremivši sedišta, vodu i svetiljke. Pošto tako uradiše, otidoše ponovo do Blaženog, pozdraviše ga s poštovanjem i stojeći sa strane objaviše: "Gospodine, gradska skupština je spremna, podovi su prekriveni, pripremljena sedišta, voda i svetiljke. Neka Blaženi dođe kada mu bude odgovaralo."

22. A Blaženi se pripremi, uze ogrtač i prosjačku zdelu i otide do gradske skupštine praćen monasima. Pošto je oprao noge, Blaženi uđe u skupštinu i sede blizu srednjeg stuba, okrenut ka istoku. Monasi, pošto su oprali noge, takođe uđoše u skupštinu i posedaše blizu zapadnog zida, okrenuti ka istoku, tako da je Blaženi sedeo ispred njih. A sledbenici iz Pataligame, pošto su oprali noge i ušli u skupštinu, sedoše blizu istočnog zida, licem okrenuti ka zapadu, tako da je Blaženi sedeo okrenut ka njima.

Plodovi nemoralnog i moralnog života

23. Potom se Blaženi obrati sledbenicima iz Pataligame sledećim rečima: "Besmrtan čovek, domaćini, odustavši od vrline, susreće se sa pet opasnosti: veliki gubitak bogatstva zbog nepromišljenosti; loša reputacija; nesiguran i nepovoljan prijem u svakom društvu, bilo da je reč o plemićima, bramanima, domaćinima ili asketama; smrt u pometenosti i, posle raspada tela, posle smrti, preporađanje u svetu patnje, u nesrećnom stanju, u nižem svetu, u paklu.

24. Pet je blagoslova, domaćini, koji obasipaju ispravnog čoveka u njegovom praktikovanju vrline: veliko imanje zahvaljujući njegovoj marljivosti; dobra reputacija; srdačan prijem, bez zazora, bilo da je reč o plemićima, bramanima, domaćinima ili asketama; spokojna smrt i, posle raspada tela, posle smrti, preporađanje u srećnom stanju, na nebesima."

25. I provede Blaženi dobar deo noći upućujući sledbenike iz Pataligame u Dhammu, bodreći ih, podučavajući i ohrabrujući ih, a potom se oprostio sa njima rečima: "Noć je već poodmakla, domaćini. Možete sada ići ako želite."

"Neka tako bude, gospodine." I sledbenici iz Pataligame se digoše sa svojih sedišta, s poštovanjem pozdraviše Blaženog i obišavši ga sa desne strane otidoše. A Blaženi se, uskoro pošto oni odoše, povuče u osamu.

 26. U to vreme su Sunida i Vašakara, glavni ministri u Magadi, podizali utvrđenja oko Pataligame kako bi je odbranili od napada naroda Vađi. A božanstva, njih na hiljade, okupiše se u Pataligami i unaokolo. Na mestima gde su prevlađivala božanstva velike moći, dvorjani na visokom položaju bili su skloni podizanju utvrđenja; a gde su prevlađivala božanstva srednje i male moći, dvorjani na srednjem i niskom položaju bili su skloni podizanju utvrđenja.

27. A Blaženi vide božanskim okom, čistim i superiornim u odnosu na ljudsko, božanstva, njih na hiljade, kako se okupiše u Pataligami i okolini. I ustavši pre no što se završila noć, pre zore, Blaženi se obrati poštovanom Anandi ovim rečima: "Šta to, Ananda, zidaju u gradu Pataligami?"

"Sunida i Vašakara, glavni ministri u Magadi, podižu utvrđenja oko Pataligame kako bi je odbranili od napada naroda Vađi."

28. "Izgleda kao da su se Sunida i Vašakara posavetovali sa božanstvima neba Trideset tri božanstva. Jer opazih, Ananda, božanskim okom, čistim i superiornim u odnosu na ljudsko, božanstva, njih na hiljade, kako se okupiše u Pataligami i okolini. Na mestima gde su prevlađivala božanstva velike moći, dvorjani na visokom položaju bili su skloni podizanju utvrđenja; a gde su prevlađivala božanstva srednje i male moći, dvorjani na srednjem i niskom položaju bili su skloni podizanju utvrđenja. Zaista, Ananda, sve dok se Arijevci budu širili i proširivali svoje trgovačke puteve postojaće ovaj izvanredni grad Pataligama kao centar trgovine. [16] A Pataliputu će, Ananda, opustošiti tri zla -- vatra, voda i nesloga."

29. Onda Sunida i Vašakara otidoše do Blaženog i pošto učtivo pozdraviše Blaženog i razmeniše sa njim mnoge prijatne reči, stadoše sa strane i obratiše mu se sledećim rečima: "Molimo poštovanog Gotamu da, zajedno sa svim monasima,  prihvati naš poziv za sutrašnji ručak." A Blaženi ćutke prihvati taj poziv.

30. Shvativši da Blaženi prihvata poziv, Sunida i Vašakara se zaputiše kući i narediše da se za sutra pripreme razna jela. A kada sve bi spremno, oni obavestiše Blaženog: "Vreme je, poštovani Gotama, ručak je spreman."

Tako se Blaženi pripremi i uzevši ogrtač i zdelu otide praćen monaškom zajednicom do kuće u kojoj su živeli Sunida i Vašakara; tamo on sede na unapred pripremljeno mesto. Njega i ostale monahe posluživali su lično Sunida i Vašakara i to najprobranijim jelima. Kad Blaženi završi svoj obrok i odloži prosjačku zdelu, sedoše oni sa strane.

31. A Blaženi im se zahvali sledećim stihovima:

    "Gde god da boravi, mudar čovek
    stara se o onome ko čestit je i vrlina pun;
    i darujući zasluge svoje deli s božanstvima lokalnim.

    A ona, time počastvovana, uzvraćaju,
    o njemu brinu poput majke o
    sopstvenom sinu jedincu;
    pred onim koji tako uživa u milosti bogova,
    koji je njihov miljenik, sreća stoji."

Zatim Blaženi ustade sa svoga sedišta i otide.

Prelaženje Ganga

32. Tada Sunida i Vašakara, prateći u stopu Blaženoga, rekoše: "Na koju kapiju danas prođe asketa Gotama, tu ćemo nazvati Gotaminom kapijom  i na kojem mestu pređe reku Gang to mesto ćemo nazvati Gotaminim gazom." I tako on prođe kroz jednu od kapija.

33. Ali kada Gotama dođe do reke Gang, ona beše nadošla do ivice nasipa, tako da su vrane mogle iz nje da piju stojeći na njemu. A neki ljudi koji su hteli preko tragali su za čamcem, dok su drugi pravili splav. Ali Blaženi, hitro kao što bi snažan čovek ispružio savijenu ruku ili savio ispruženu ruku, nestade sa ove obale reke Ganga i pojavi se na drugoj strani.

34. I Blaženi pogleda ljude koji su hteli preko, te tragaju za čamcem, dok drugi prave splav. Tada Blaženi, gledajući ih, izgovori sledeće stihove:

    "Oni što premostiše okean nepregledni
    Ostavljajući nizinu daleko za sobom,
    Dok drugi još vezuju svoj splav krhki,
    Spašeni su mudrošću nenadmašnom."