patim od teske depresije moja mama ni nezna sve nemgu nikom da se izjadam moje trenutne dijagnoze su F41. 0 i dosordo panicus F43. 2 Disordo acomodation lecen sam sa Zoloftom koji nije pomagao ,kao ni Anafranil od koje sam plakao bez razloga i pokusavao da sa ubijem,od sedativa sam pio Rivotril,Klonazepam,bromazepoam,lorazepam,
sada sam na Zoloftu joji bas nista ne pomaze nego umiruje i lorazepamu ujutru i uvece,imam zelju da se ubijem,inace imam samo jednog druga, svaki dan sam u istoj sobi izlazim iz nje samo u trpezariju i wc,imao sam tesko detinstvo,svaki danpremlacen u skoli hitna bi intervenisala barem 2x nedeljno zato sam od psihijatra oslobodjen skole,nemogu normalno da izadjem na ulicu stavljam kapuljacu plasim se,jako tesko sklapam prijateljstva i cesto me pogresno ljudi shvataju,zelim sve da zapocnem ispocetka ali ne ovde da napomenem imam 15 godina,niko me ni nevoli,. . . moj drug kaze da bi mi litium karbonat najvise odgovarao molim vas za vase misljenje

Polako, samo polako i smireno, ne smesh da dopustish sebi da panichish toliko, pochnimo od osnovnih stvari 

Tvoja mama je tvoj najbolji drug. Nema razloga da ista postoji a da sa njom ne mozes da podelish. Ona te je rodila, voli te najvishe na svetu, i verovatno brine vishe o tebi nego i ti o sebi samom. Sigurno zasluzuje da joj das do znanja shta te sve muchi u zivotu. Gledajuci sa vedrije strane, ona je osoba koja je verovatno prosla sve te slichne ako ne i iste stvari u zivotu pa ce da ti ponudi neko dobro reshenje koje ti mozda ne vidish od silnog straha koji si sam sebi natovario na ledja 

A ako ti je lakshe, podeli to sve ovde, sa potpunim anonimcima, za pocetak, da bi neko od nas i mogao da ti pomogne, daj nam odgovore na neka osnovna pitanja:

Sta ti je psiholog rekao o tvom stanju specifichno?
Kada su svi ti strahovi pocheli da ti se javljaju?
U kakve sukobe si konkretno ulazio dok si isao u skolu?
Chega se bojish napolju da nemash zelju da napushtash sobu?

i najvaznije

Da li si svestan koliko je zivot vredna stvar i u kolikoj si ti prednosti shto imash i majku i tog jednog druga, da ne pominjem sobu, trpezariju i sopstveno kupatilo. Da li razmisljash nekada o tome koliko bi unishtio zivot drugima unishtavajuci ga sebi tim suicidalnim pokushajima. Kako bi to tvoja majka podnela? 

Mlad si dechko, zivot je pred tobom, svi smo se suocavali sa kojekakvim poteskocama, ali zivot sve namesti da se na kraju sve sredi maltene samo od sebe uz neka tvoja minimalna ulaganja u pogledu volje i zelje da problem reshish, a ne da popustish pod njim  Dogovorimo se u startu da nema suicidalnih namera, a za ostalo cemo polako, kada se malo vishe otvorish i isprichash svoju prichu 

Skidaj se sa Zolofta ako boga znas, to ce da te dovede do samoubistva pre.
Koliko miligrama Lorazepama?
Probaj Kantarion, to je prirodan antidepresant, skidaj se sa tih AMerickih sranja.

Pocni od ovoga i toga da je to samo tinejdzerski "trip". Vecina ljudi te verovatno i ne poznaje dovoljno dobro niti si im verovatno uradio ista lose da bi imali neko osecanje mrznje prema tebi. Verovatno su vise indiferentni zbog samog tvog stanja koje nije sjajno i koje se manifestuje kroz interakciju sa drugim ljudima. Cak i da je to istina(a kao sto rekoh sumnjam da jeste) imas porodici i imas i tog druga koji su uz tebe.

Danas je i samo odrastanjetesko a kamoli u situaciji u kakvoj si ti i gde se "kljukas" sa lekovima po ceo dan ne bi li to stanje popravio tako da shvatam donekle ali nema mesta panici. Moras da shvatis da je zivot jedna velika borba kroz koju ti dolaze iskusenja i da moras da prolazis kroz ista i teras dalje a ne da padas i ostajes tu gde jesi ili jos gore, nazadjujes. Tako da, glavu gore i teraj dalje sa zivotom.  

Odgovori na ova pitanja sto ti je Dzobi postavio da znamo sta je tacan problem i zbog cega tolike terapije pa da mozemo i podrobnije da popricamo...

Pazljivo sam procitao sta si nam napisao i znam tacno kako ti je. Poslusaj.
Moras imati vjeru u sebe i vjeru kojoj pripadas.
Nijedna vjera ne dozvoljava suicid. To je zlocin.
Na svijet si dosao iz volje i zelje nekoga i taj neko se napatio da bi te imao. Ne mozes da ga iznevjeris.
Na svijet si dosao voljom i Boga. Svoj put imas. Ne smijes ga narusavati i prekrajati kako ti zelis.
Smireno i bez imalo straha porazgovaraj sa nekim dobrim starim svestenikom ili starim covjekom. Stari ljudi mnogo znaju. Vjeruj im. Oni ce ti najbolje reci sve. I ti ces jedan dan biti star i moces da pomognes nekome. Nemas pravo da se unistis.
Izadji vani u majici kratkih rukava. Niko te ne prezire i ne mrzi. Vjezbaj, bavi se sportom, vozi bicikl, jacaj svoj duh, jacaj organizam, idi u prirodu hodaj po prirodi. Sve ti je na dohvat ruke.
Kada susretnes komsiju, stare dobre ljude, fino ih pozdravi, ispricajte se.
Ne razdiri srce svoje majke, to nije tvoja misija zbog koje se ona patila dok te radjala, cuvaj porodicu, to je svetinja.
Voli djecu, igraj se, cini im zadovoljstvo, stiti ih i brani.
Pomozi onome kome treba pomoc, ti ima da oraspolozis ljude kad ih vidis da imaju problem.
Ostavi tablete, ne diraj to vise.
I dok ovo pisemo, postoje ljudi koji umiru a zele da zive, njih bolovi razdiru, oni trpe bol i zele da zive, ne zele da umru. Imaj na umu to.
Radi sklekove svaki dan, slusaj dobru muziku, izadji van i slikaj lijepe stvari, skupljaj te fotografije u kompjuter i slozi po hronologiji, svaki mjesec, sve po redu. Voli ljude, voli prirodu.
Posjeti neki manastir zamoli ih da rucas sa njima, slobodno im reci sta te muci, dobro upamti sta ti govore.
Imaces zenu i djecu, nemas pravo da njima unistis zivot.
Imao si tezak zivot, stavljen si na iskusenje, vrijeme koje je pred tobom je ono koje si dobio nakon iskusenja. Moras ga pobjediti, zato si i prezivio sve to. Sad pocinje novi zivot.
Taj prijatelj sto te voli je poslan da te stiti od zla, zato i postoji. Nece ti dati da se unistis. Nista na ovom svijetu nije slucajno.
Upisi se na neki sport ili neki trening. U ponedeljak odmah! Ne postoji opravdanje da sebi reknes ne mogu ja to. O tome necemo raspravljati.
Svaki dan pojedi malo meda. Znaces za koju godinu zasto.
Kad god imas mogucnost lijezi da spavas na vrijeme. U 11 navece, oporavljaj organizam, zdravlje na prvom mjestu.
Cigare i alkohol ne smiju da postoje u tom zivotu. Ne postoje ni u mom.
Ne postoje idoli, bogatsva ni lijepe zene. To je samo stanje duha u koje se covjek dovede iz nekog razloga. Za neke ljude je nista sve a za neke sva bogastva nista. Ti si sebe doveo da si ti nista. Odakle ti to? Za majku si sve. I za nas si sve. I za mene si sve. Kako to sad objasnjavas?
Ti sad vodis borbu izmedju dobra i zla. Rascisti na koju ces stranu. Ako se odlucis na zlo, svojim unistenjem nisi zavrsio probleme nego ih tim cinom tek zapocinjes. Ako mislis da se covjek fizickim nestankom brise iz stvarnosti, varas se.
Sutra ces da budes covjek, da budes neciji oslonac, da nekome donosis radost, da dijete osjeti toplinu i sigurnost kad je uz tebe, da postojite jedno za drugo... Zar bi sad majci mogao nesto tako uciniti....

Pocni sa ovim sto sam ti napisao, znaci nista tablete, nista bolnica i psihijatri... Bolest je kad se organizam raspada, a nije bolest kad se duh raspada... To stanje duha se ne rijesava hemijom. Hemijom se samo jos vise unistava. Duh se pravi vrlinama a vrline su svuda oko tebe... Pocni cim se probudis ispocetka. Zelim ti svu srecu ovoga svijeta.

osnovna stvar je da pocnes raditi na umnom, fizickom, i  duhovnom razvicu milsim da je to u svkom slucaju dobra investicija. mislim da se trebas ostaviti tih tableta  iostalih gluposti, malo sporta nebi bilo na odmet...
trebao bi se javiti psihijatru oni se srecu sa takvim slucajevima svaki dan.

Много добар фазон је лечење озбиљних болести малолетника без знања родитеља... да нема безалтернативних еу закона и прописа, тотално бисмо се погубили.

Ne mogu da kazem da znam u potpunosti kako ti je (jer stvarno ne mogu da znam), ali mislim da imamo nekih dodirnih tacaka. Kao mladji ni ja nisam bio posebno socijalan, imao sam nekih zdravstvenih problema, a i izgubio sam clana porodice prije manje od 2 godine, tako da mogu da kazem da sam bio na nekim mracnim mjestima. Opet, nikad nisam ozbiljno razmisljao o samoubistvu. Bez dodatnih informacija mogu ti samo reci sto i ostali. Znaci, vjeruj mami, nema osobe koja ce te manje osudjivati i vise razumjeti od nje. Nema veze na ovoj planeti kao sto je ona izmedju majke i djeteta. Drugo, smanji kolicinu pilula koje uzimas. Pomoc koju ti one pruzaju je privremena i vjestacka, one ti nece popraviti zivot i nece rijesiti probleme koje imas. Posavjetuj se sa strucnjakom (psiholog, pedagog, psihijatar...) oko drugih nacina borbe sa depresijom. Takodje, budi otvoren i sa tim strucnjakom oko svojih problema. To ti je jos jedna osoba koja ce te saslusati, ponuditi savjet i nece drugima pricati o onome sto mu kazes. U tome nema nista nenormalno ili lose, sta god ti okolina govorila. Trece, izadi iz te sobe i idi napolje. Sport je ono sto ti treba. Ako zazires od grupa i grupnih sportiva, uclani se u teretanu ili idi negdje na trcanje,voznju bicikla. Osjecaces se jace, zdravije, spavaces bolje, imaces veci protok kiseonika i endorfina(''hormon srece'') kroz tijelo, pa ces imati i vise energije. Bolje ces biti i fizicki i psihicki, pa ces imati i vise samopouzdanja. Mnogo bolje od lijekova i bez losih efekata. Samo budi uporan! I na kraju, ne zaboravi da ti imas 15. Ovo vjerovatno zvuci otrcano, ali zivot ti je stvarno tek poceo. Svako tvojih godina nekad osjeca da je zivot sranje, ali to je samo faza. Ljudi ne gledaju u tebe i ne misle o tebi kada ides ulicom. Ako ti je neugodno u tvom okruzenju, idi na druga mjesta, djelove grada gdje inace ne ides. Uclani se u biblioteku (jos jedan razlog da izadjes iz kuce). Sresces nove ljude, mozda i napraviti neka nova prijateljstva. Ne gubi vrijeme u samoanaliziranju i razmisljanju sta nije u redu s tobom. Niko nije savrsen. Jednostavno radi sto i svi drugi, nadji neku vanjsku zanimaciju da ti odvrati misli od toga. Vjeruj mi, stvari postaju bolje nakon 15-e.

Zoloft....


Gde su ovi strucnjaci...

potpisujem