14. 05. 2008. | 18:12
Zaštićeni svjedok u Haagu: 'Ma bježalo se kao 45-te pred partizanima'
izvor: vecernji.hr      
      
Nakon desetodnevne stanke, u utorak je pred Haškim sudom (ICTY) nastavljeno suđenje trojici hrvatskih generala Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermasku u predmetu "Gotovina i drugi" iskazom zaštićenog svjedoka, pa je rasprava zatvorena za javnost. Inače, po prvi put od početka suđenja, onemogućen je prijenos iz sudnice preko interneta.

Doznaje se, ipak, da je svjedok u svom iskazu imao i originalnih odgovora u kojima je vjerojatno rekao i više nego što je htio.

Na pitanje je li u Krajini prije Oluje bilo srpske vojske odgovorio da ih je naravno bilo tamo, ali ranije.
- Koliko ranije?
- Tjedan dana ranije, tri-četiri dana. Ali već su tada planirali bijeg, zapravo puteve kojima će krenuti ako bude bijega.

Tužitelj je ponovio:
- Bježalo se?
A svjedok odgovara:
- Ma bježalo se .... bježalo se ko 45.-te kad su dolazili partizani ....jebi ga.

Trojica generala su optužena da su zajedno s najvišim hrvatskim političkim i vojnim dužnosnicima predvođenim bivšim predsjednikom Franjom Tuđmanom sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu čiji je cilj u akciji Oluja bio etnički očistiti dijelove Hrvatske koji su tada bili pod kontrolom pobunjenih Srba.

(Hina, mmi)

16. 05. 2008. | 16:05
Na suđenju generalima drugi dan svjedočenja bivšeg pripadnika HV-a
Izvor: vecernji.hr      
      
Svjedočeći u petak drugi dan za redom na haškom suđenju trojici hrvatskih generala, Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču, bivši pripadnik HV-a Vladimir Gojanović nije se mogao sjetiti gotovo niti jednog imena relevantnog za događaje o kojima je svjedočio dan ranije, uključujući i ubojstvo zarobljenog srpskog vojnika.

Gojanovića, bivšeg pripadnika 4. splitske gardijske i 113. šibenske brigade te predsjednika Hrvatske udruge razvojačenih branitelja Domovinskog rata (HURBDR) u petak je protuispitivao Luka Mišetić iz odvjetničkog tima obrane generala Gotovine.

Osim imena zapovjednika 113. brigade Damira Kotlara, Gojanović nije znao reći tko je zapovijedao njegovom satnijom i vodom, a pri kraju svjedočenja nije više bio siguran ni je li bio pripadnik 2. bojne, kako stoji u njegovoj izjavi, ili 3. bojne koja je zapravo djelovala po pravcu koji je opisao.

Gojanović nije mogao reći tko je ubio pripadnika vojske pobunjenih Srba, tko su vojnici koji su skoro zapalili živu staricu niti tko su "zapovjednici koji se nisu ni uznemirili" zbog najave svojih vojnika da idu silovati.

"Ne znam o kome se radi" i "ne znam njihov identitet", odgovarao je Gojanović na pitanja Mišetića o sudionicima događaja o kojima je svjedočio.

Svjedok je također bio u nemogućnosti "imenovati pripadnike svog tima" s kojima je sa sedam dobrovoljaca otišao u Kistanje, kao ni "pripadnike svog tima" s kojima je "zarobio mirovnjake UNPROFOR-a".

Gojanović nije identificirao niti jednu osobu koja je sudjelovala u pljački i paležu na osvojenom području iako je u izjavi tužiteljstvu kazao da su se "zločine spremali počiniti ljudi s kojima sam živio i odrastao".

Mišetić je tijekom protuispitivanja ustvrdio da je zapovjednik Kotlar 21. kolovoza 1995. sastavio popis 2337 vojnika 113. brigade koji su sudjelovali u Oluji a na kojem nema njegova imena, na što je Gojanović odgovorio da "nije moja greška ako me nema u evidenciji".

Mišetić je u sudnici predočio dokumente iz kojih je vidljivo da je protiv Gojanovića četiri puta vođen stegovni postupak, potpisane od strane Damira Krstičevića.

Odvjetnik Mišetić je u sudnici III. ICTY-a predočio napadni plan generala Gotovine od 2. kolovoza 1995. s naredbom Odjelu za političku djelatnost u kojoj stoji da se "naređuje upoznavanje postrojbi za postupanje prema civilima, imovini i ratnim zarobljenicima sukladno Ženevskoj konvenciji".

Na pitanje da li je ta zapovijed stigla do njega, Gojanović je kazao da "nikada nije dobio knjižicu o Ženevskoj konvenciji", ali je potvrdio riječi od dana ranije da su tijekom akcije vojnici dobili naputke da "treba sačuvati sigurnost civila".

Obrana generala Gotovine nastavit će s protuispitivanjem svjedoka Gojanovića u ponedjeljak.

(Hina)

'Od straha nisam slala sina u školu' 

izvor: vecenji.hr
'Nismo imali pojma da će otkriti Vladimirov identitet. Ne znam kako će sve ovo završiti', kaže Sanja Gojanović

ŠIBENIK - Obitelj Vladimira Gojanovića, predsjednika Hrvatske udruge razvojačenih branitelja koji je  svjedočio pred Haaškim sudom kao svjedok Tužiteljstva, u šoku je od četvrtka uvečer kada su iz medijskih izvještaja shvatili da mu je otkriven identitet pa se boje za svoju sigurnost.

Gojanović se ne sjeća svojih zapovjednika

Njegovu suprugu Sanju jučer ujutro zatekli smo u obiteljskoj kući s dvoje malodobne djece, sa sinovima od sedam mjeseci i sedam godina. Otvorila nam je vrata samo zato što nas otprije poznaje. Inače, nikome se ne javlja na telefon, ne izlazi iz kuće...

‘Očekujem prijetnje’
Tog jutra nije poslala u školu niti svog sedmogodišnjeg sina jer se boji da bi se netko mogao iskaliti na njemu zbog očeva svjedočenja. Nije, na sreću, dobila nikakve prijetnje, ali svjesna je da ih može očekivati. Ispričala nam je da su je u četvrtak odmah zvali prijatelji i rodbina i da su svi bili uznemireni.

- Ne znam kako ću ovo što se dogodilo izdržati i kako će to sve završiti. Nismo imali pojma da će se otkriti Vladimirov identitet. Koliko znam, on to nije htio. Rekao mi je da će svjedočiti uz još 135 svjedoka. Ne mogu vam opisati kako sam se osjećala kada sam ga vidjela na televiziji i čula rečenice koje je izgovorio. Izvan sebe je i njegova majka, moja svekrva, koja inače boluje od angine pectoris. Pala je u nesvijest  nakon što je čula izvješće i od tada ne može ustati iz kreveta - ispričala je S.  Gojanović. Pred nama je pokušala stupiti u telefonsku vezu sa suprugom u Haagu, ali se nije javljao:

Morao se odazvati  sudu
- Ljudi misle da je on otišao dobrovoljno, ali to nije istina. Morao se ili odazvati ili platiti 5000 eura, što nemamo, ili ići u zatvor. Osim toga, on je svjedočio četiri sata, a ono što je prikazano izvučeno je iz konteksta tako da se stvorio dojam da je Vladimir svjedočio protiv hrvatske države. To nije istina. U Domovinskom ratu od prvog dana bila su i dvojica njegove braće. Kada je počela Oluja, Vladimir se sam javio u vojsku. Haaški sud jako dobro zna što se događalo u Oluji. To je ipak sud i on mora  govoriti istinu. Ali ljudi to ne shvaćaju. Strah me je i pomisliti kako će to sve protumačiti i što ćemo još  doživjeti - rekla je Sanja.

Tko je Gojanović

Šef Udruge razvojačenih branitelja
Djelatnik Vodovoda :
V. Gojanović (35) je zaposlen u Labaratoriju poduzeća Vodovod i odvodnja u Lozovcu gdje radi kao prikupljač  uzoraka vode za analizu

Angažman oko kredita:
U javnosti se počeo pojavljivati predstavljajući  šibenske razvojačene branitelje koji su od države dobili kredite za zapošljavanje, a nisu ih mogli vratiti.Angažirao se za prolongiranje otplate  kredita.

Osnivač HURDBR-a:
U Šibeniku je 1999. osnovao nacionalnu Udrugu hrvatskih razvojačenih branitelja Domovinskog rata (HURDBR), no na njih se gledalo kao na marginalce.

Povezivanje udruga:
Predložio je povezivanje braniteljskih udruga s područja bivše Jugoslavije i projekt “Istinom u budućnost”, čiji je cilj trebao biti nadvladavanje nacionalnih granica u priznavanju vlastitih ratnih zločina.

Zahtjev Haagu:
HURDBR je 2004.  uputio Haagu zahtjev za otvaranje istražnog postupka zbog ubojstava 16 građana srpske nacionalnosti u selima Varivode i Gošići 1995.

19. 05. 2008. | 14:40
Gotovinina obrana dovodi u pitanje Gojanovićevo sudjelovanje u Oluji
izvor: vecernji.hr      
      
Haaško suđenje trojici hrvatskih generala Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču nastavljeno je u ponedjeljak protuispitivanjem bivšeg pripadnika HV-a Vladimira Gojanovića. Ispitivao ga je Luka Mišetić, branitelj generala Gotovine, a tijekom ispitivanja Mišetić je nastavio dovoditi u pitanje sudjelovanje svjedoka u Oluji.

Gojanović je prvi Hrvat, svjedok tužiteljstva, koji svjedoči u postupku protiv hrvatskih generala optuženih za zločine počinjene tijekom vojno-redarstvene akcije Oluja, a u današnjem je iskazu u više navrata potvrdio da se njegova saznanja o situaciji na terenu temelje na glasinama.

Mišetić je Gojanovića suočio s izjavom Ratka Despota, vojnika srpske nacionalnosti koji je bio dragovoljac 1. pješadijske bojne 113. brigade, a koji je sa šestoricom vojnika za vrijeme akcije Oluja 5. kolovoza bio u selu Đevrske.

"Uvečer je nas sedam ušlo u Đevrske. Siguran sam da Vladimir Gojanović nije bio s nama. Tijekom operacije Oluja on nije bio pripadnik moje jedinice", piše u Despotovoj izjavi u kojoj su navedena imena njegovih suboraca, sudionika spomenutog događaja.

Gojanović je, naime, tvrdio da je s tom skupinom boravio u selu Đevrske koje je, kad su ušli u selo, "bilo u dobrom stanju, a tjedan dana kasnije potpuno razoreno i opljačkano".

I Tihomir Miš, dočasnik 2. satnije 1. pješadijske bojne 113. brigade, također sudionik spomenutog događaja, dao je pisanu izjavu u kojoj tvrdi da "Vladimir Gojanović nije bio s nama".

"Kao dočasnik satnije znao sam sve svoje ljude. U Đevrske smo stigli oko 21 sat sa zapovjednikom Josipom Elezom. Vladimir Gojanović nije bio s nama", piše u izjavi u kojoj su navedena istovjetna imena boraca koje spominje i Despot.

Mišetić se osvrnuo na njegovu izjavu iz 2005. godine u kojoj Gojanović navodi da su se u vojarni Bribirski knezovi uzimale zapljenjene stvari, "što je osramotilo 113. brigadu i HV" i upitao ga je li to osobno vidio, na što je Gojanović odgovorio da nije vidio što se nalazilo u vojarni te da se njegova saznanja temelje na "glasinama".

Potvrdio je također da svojim nadređenima nikada nije prijavio ubojstvo ratnog zarobljenika, namjeru silovanja dviju žena i pokušaj paljenja kuće u kojoj se nalazila jedna starica, a koje je on, kako tvrdi, spriječio.

Na pitanje je li točno da je te incidente "prijavio jedino ovom tribunalu", Gojanović je kazao da je to prijavio "Haaškom sudu i javnosti, ali javnosti ne na toliko konkretan način kao sudu".

Svjedočeći o paljenju pošte u selu Kistanje 5. kolovoza 1995., Gojanović je rekao da su mu to ispričali pripadnici 142. brigade, a ne Ivica Petrić, njegov prijatelj i glavni tajnik Hrvatske udruge razvojačenih branitelja Domovinskog rata (HURBDR) kojoj je Gojanović predsjednik.

Petrić, koji u Haagu prati suđenje, bio je pripadnik 15. domobranske brigade o čemu je Gojanović, prema vlastitim riječima doznao nakon Oluje. Odslužio je šestgodišnju kaznu zbog ubojstva srpskog civila u Zrmanji. Na suđenju je priznao krivnju, no kasnije je tvrdio da mu je cijeli slučaj "namješten".

Gojanovića su u nastavku procesa protuispitivali Gillian Higgins, iz odvjetničkog tima obrane generala Ivana Čermaka, i Goran Mikuličić, branitelj Ivana Markača. Higgins je tražila objašnjenje Gojanovićeve izjave iz 2005. u kojoj piše da je Čermak iz tvornice u Kistanju omogućio odvoženje sve opreme da bi u izjavi od prije dva tjedna kazao da se ne radi o Čermaku, nego da je mislio na "Čermakove ljude".

Higgins je ustvrdila da se radi o "prilično velikoj netočnosti". Gojanović je, kako tvrdi, informacije o pljački u Kistanju dobio poslije 2000. godine od pripadnika 142. bojne, istaknuvši da je "haaškim istražiteljima situaciju objasnio prema glasinama".

Osobnih saznanja o tome, kako je rekao, nema. Govoreći o spomenutoj pljački tvornice u Kistanju Gojanović nije znao reći o kojoj se radi, smatrajući da postoji samo jedna, a Higgins je navela da su postojale dvije, TVIK i Jadran.


Kako je Gojanović na početku današnje rasprave kazao da je tijekom vikenda dobio dodatne dokumente od Ivice Petrića koji bi mogli pomoći u utvrđivanju njegova statusa kao pripadnika 113. šibenske brigade, Mikuličića je zanimalo navodi li se u njegovoj važećoj vojnoj iskaznici (prethodna je poništena), ime 113. brigade. Gojanović je kazao da se navodi samo šifra jer se radi o vojnoj tajni, potvrdivši da "kod predavanja dokumenata nije tražio razrješenje vojne tajne".

Kada ga je branitelj pitao o zaslugama za koje je Gojanoviću dodijeljena medalja Oluja, svjedok je rekao da nije riječ o njegovoj medalji:
"Ja sam u Oluji bio pripadnik 113. brigade, a ne 4. gardijske. Budući da mi je medalja Oluja dodijeljena kao pripadniku 4. brigade, a ne 113 brigade, ja tu medalju iz moralnih razloga nisam ni uzeo niti sam podigao ikakvu medalju Oluje".

Suočen s fotografijom koja je objavljena u Večernjem listu na kojoj se vidi da mu je na prsima medalja Oluja, Gojanović je rekao da je to medalja njegova suborca, a on ju je nosio kao znak solidarnosti.

Navedene dokumente, uključujući i odgovor Carle del Ponte od 18. studenoga 2003., Gojanović je predao sudskom vijeću. Na pitanje obrane odakle mu dokumenti, rekao je da ih je počeo prikupljati nakon izlaska iz zatvora Ivice Petrića. Obrana i tužitelj nemaju prigovora da ih Vijeće usvoji uz prethodno utvrđivanje autentičnosti i ti se dokumenti vode kao dokazni predmet Sudskog vijeća.

Gojanović je na početku današnje rasprave izrazio zabrinutost za sigurnost svoje obitelji u Šibeniku zbog svjedočenja na Tribunalu. Haaško tužiteljstvo, međutim, nije tražilo nikakve zaštitne mjere za Vladimira Gojanovića o čemu odluku donosi sudsko vijeće.

Haaško suđenje Gotovini (52), Čermaku (58) i Markaču (52) počelo je 11. ožujka ove godine, šest i pol godina nakon podizanja prve optužnice u predmetu.

Pri kraju rasprave tužiteljstvo je uvelo novog svjedoka Aleksandra Černjickog, promatrača UN-a u sektoru Jug u mjestu Potkonje, koji je, kako piše u izjavama, tužiteljstvu iz svibnja 2002. i prosinca 2007., svjedočio o pljački i paležu nakon Oluje. Tijekom Oluje, u razdoblju od 2. do 8. kolovoza nalazio se na godišnjem odmoru. Njegovo svjedočenje nastavit će se u utorak, a nakon njega bi, uz zaštitne mjere, pseudonim i izobličenje lika, trebao svjedočiti "svjedok 69" - Srbin iz Hrvatske.

(ri)

21. 05. 2008. | 16:35
Černjicki: UNMO nije imao pristup skladištima oružja krajinskih Srba
Izvor: vecernji.hr      
      
Na suđenju hrvatskim generalima pred Haškim sudom (ICTY) u srijedu su branitelji nastojali dovesti u sumnju svjedočenje promatrača Ujedinjenih naroda za kojega se pokazalo kako mu pobunjeni Srbi nisu dopuštali pristup vojnim objektima tako da i nije mogao znati što se stvarno događa.

Vojnim promatračima UN-a nije bio dopušten pristup vojnim skladištima krajinskih Srba, a ni mjestima za prikupljanje oružja predviđenim mirovnim sporazumom, zbog čega je UNMO vlastima krajinskih Srba višekratno prosvjedovao, rekao je u srijedu, svjedok Tužiteljstva Aleksandar Černjicki, promatrač UN-a u sektoru Jug u mjestu Potkonje, na suđenju generalima Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču.

Černjicki je od lipnja do prosinca 1995. bio vojni promatrač UN-a te je, kako stoji u izjavama Tužiteljstvu iz svibnja 2002. i prosinca 2007., svjedočio pljački i paležu nakon Oluje. Tijekom Oluje, u razdoblju od 2. do 8. kolovoza, nalazio se na godišnjem odmoru.

U srijedu je Černjicki trećeg dana davanja iskaza bio podvrgnut protuispitivanju Gotovininog odvjetnika Gregoryja Kehoea, kojim je završio davanje iskaza.

Na pitanje jesu li krateri od granata koje su Černjicki i njegov tim istraživali u srpnju u području u kojem, kako je rekao u utorak, nije bilo vojnih ciljeva, mogli nastati gađanjem pokretnih meta kao što su tenkovi, oklopni transporteri ili višecjevni raketni bacači, Černjicki je odgovorio kako oni nisu primijetili tragove ikakvih vozila potvrdivši potom opasku predsjedavajućeg sudskog vijeća Alphonsa Oriea da to što nisu primijetili tragove ne znači da pokretnih meta zaista nije bilo.

Černjicki je rekao kako tijekom cijelog boravka na području pod nadzorom krajinskih Srba nije vidio nijedan VBR, na što je Kehoe ustvrdio kako je razlog tome možda u činjenici da promatračima UN nije bio dopušten pristup skladištima oružja snaga krajinskih Srba.

"Je li vam (UNMO-u) bilo dopušteno ići u skladišta oružja vojske RSK", upitao je Kehoe svjedoka.

"Nije nam bilo dopušteno ići na mjesta gdje su bila vojna skladišta", odgovorio je Černjicki.

Na pitanje odvjetnika o tome gdje su bila mjesta na kojima se, prema sporazumu krajiških Srba i Hrvatske, prikupljalo oružje, Černjicki je rekao da su takva mjesta bila dva, jedno u Kninu i jedno "negdje prema Drnišu", ali nije znao točnu lokaciju.

"Ta su mjesta trebala biti pod nadzorom vojnih promatrača UN, ali nam pristup nije bio dozvoljen, zbog čega smo uputili brojne prosvjede srpskim vlastima", rekao je Černjicki.

Kehoe se u protuispitivanju služio dijelovima iskaza koji je u istom postupku već dao Mihail Ermolajev, jedan od nadređenih Černjickom u UNMO-u, u kojem je rekao kako su pripadnicima UNMO-a krajinski Srbi ograničili kretanje.

"Ne mogu to ni potvrditi ni negirati. Ja osobno nisam imao nikakvih ograničenja kretanja", rekao je Černjicki.

Također je, suprotno Ermolajevu, ustvrdio kako vojni promatrači nisu morali dobiti dopuštenje od časnika za vezu u Kninu kad su htjeli ići u pregled terena, već da su dopuštenje i pratnju morali tražiti samo kad su išli pregledavati položaje krajinskih Srba na crti bojišnice ili kad bi željeli pregledati vojna vozila poput tenka.

Na pitanje Kehoea je li područje koje je na karti obilježio kao granatirano područje oko Strmice bez vojnih ciljeva zapravo bio put za opskrbu od Knina do Grahova, Černjicki je rekao kako je Grahovo u BiH i "nije bilo obuhvaćeno mandatom promatrača UN" pa nije vidio vojsku krajinskih Srba ni kako ulazi ni kako izlazi iz tog grada i zato ne može odgovoriti na pitanje.

Černjicki je negativno odgovarao i na pitanja o tome da li zna da je u Strmici civilna policija krajinskih Srba imala skladište, o tome da li zna da je vojska krajinskih srba krajem srpnja 1995. planirala napad na položaje HV-a jer nije primijetio većih pokreta njihovih snaga te o tome da li je ikad vidio ijedan tenk na području koje je pokrivao.

Kehoe se na kraju usprotivio Černjickovljevoj kvalifikaciji "ubojstva" dvaju nepoznatih muškaraca čija je tijela UNMO pronašao u Kninu, pozivajući se na nalaz obdukcije i izvješće promatrača civilne policije UN s mjesta događaja u kojima se navodi kako je "nemoguće utvrditi uzrok smrti", zbog čega se, kako je naglasio Kehoe, ne može govoriti o ubojstvu.

(Hina)

23. 05. 2008. | 15:05
Svjedok tužiteljstva Elleby nastavio svjedočenje na suđenju trojici generala
izvor: vecernji.hr      
      

Svjedok tužiteljstva Jan Elleby, koji je svjedočio u petak na suđenju hrvatskim generalima Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču pred Haškim sudom (ICTY), izjavio je da je primijetio početak gomilanje pripadnika vojske krajiških Srba u prvom ili drugom tjednu srpnja 1995. u Kninu, te da je bilo tenkova u tom gradu.

Nagomilavanje vojske trajalo je do kraja srpnja, rekao je Elleby, visoki dužnosnik civilne policije UN-a koji je boravio u Kninu prije i za vrijeme akcije Oluja. On nije znao kuda ide ta vojska, ali se kretala prema sjeveru, odnosno prema Strmici.

Na pitanje je li bilo pokreta vojne opreme, rekao je da ne zna, ali da je bilo tenkova u Kninu.

Elleby, kojeg je u petak protuispitivao Gotovinin odvjetnik Gregory Kehoe, također je izjavio da je vidio razorene kuće i prije operacije Oluja.

Elleby je od sredine svibnja do kraja rujna 1995. radio u sjedištu civilne policije UN-a (CIVPOL) u Kninu, najprije kao zamjenik načelnika, a potom i kao načelnik ureda. Elleby je 4. i 5. kolovoza bio u Kninu i, kako tvrdi tužiteljstvo, svjedočio granatiranju grada te paležu i pljački koje su provodili pripadnici HV-a nakon završetka Oluje kao i ograničavanju kretanja pripadnicima CIVPOL-a.

Elleby je rekao da je u Knin došao početkom svibnja 1995. i da se u to vrijeme loše postupalo s lokalnim hrvatskim stanovništvom.

"Tretman nas je jako brinuo, a posebice na seoskim područjima gdje su živjeli stariji ljudi", istaknuo je dodajući da je to stanovništvo teško dolazilo do hrane i liječničke pomoći.

Prema njegovim riječima, odnosi CIVPOL-a i vlasti tzv. RSK u srpnju 1995., uoči Oluje, bili su vrlo loši. Vlasti tzv. RSK ograničavale su slobodu kretanja CIVPOL-a.

Na pitanje je li stanovništvo u Kninu bilo naoružano, on je rekao da ne zna, ali da su "možda neki civili imali oružje".

Lokalno srpsko stanovništvo bilo je neprijateljski raspoloženo prema UN-u, a vlasti još više, u vrijeme kada se moglo čuti da HV napreduje i da je imao više ofenziva uz Dinaru, kazao je. Na pitanje zašto su vlasti bile neprijateljski raspoložene odgovorio je da su "možda htjeli sakriti kretanje vojske".

U to vrijeme, nastavio je Elleby, bilo je teško razlučiti funkcije policije i vojske krajiških Srba, a policija je u nekoliko navrata "mijenjala uniforme iz plavih u borbene".

Čuo je da je bilo širenja propagande o tome što će biti ako Hrvati zauzmu Knin te da se navodno govorilo da će to biti jako loše za srpsko stanovništvo.

Nakon Oluje vladalo je bezakonje i kaos, u Kninu je bilo prilično nesigurno, ali dio hrvatskih vlasti se trudio da se uspostavi red, kazao je Elleby.

U izvješću Ellebya od 16. 8. navodi se da je 10 dana nakon Oluje većina vojnika HV-a, koji su došli 5.8., udaljena iz grada Knina. Bilo je izvješća o tome da HV pokušava pomoći preostalom srpskom stanovništvu, potvrdio je Elleby.

Što se tiče pljački i paljenja kuća, svjedok je u protuispitivanju potvrdio da su u pljačkama nakon Oluje sudjelovali uz vojnike, odnosno osobe u vojnim uniformama, i civili, kao i da je u nekim slučajevima UNMO vjerovao da se radi o povratnicima koji su se osvećivali susjedima.

Tužiteljstvo tvrdi da su palež i pljačka u kojoj su sudjelovali pripadnici HV-a nakon Oluje bili organizirani.

Elleby je potvrdio tezu Kehoea da vojna odora na ljudima zatečenima u nekim incidentima nije bila dovoljna za zaključak da se radi o vojnicima.

Upitan o krađi automobila svoje stanodavke, incidentu kojem je svjedočio, on je rekao da su tu bila umiješana četiri vojnika s amblemima pume na odjeći te da misli da su oni "krali na svoju ruku".

Nakon Oluje CIVPOL je krajem kolovoza dobio slobodu kretanja po sektorima, ali nije mogao ići na određena područja koja su se nalazila sjeverno od Knina prema Strmici u pravcu BiH, rekao je Elleby.

Po završetku njegova svjedočenja izveden je novi svjedok tužiteljstva koji svjedoči uz pune mjere zaštite identiteta, uključujući svjedočenje iza zaslona, skrivena lika i iskrivljena glasa. Vodi se pod brojem 56.

Svjedok broj 56 prije početka svjedočenja je izrazio sućut generalu Gotovini zbog smrti njegova oca.

On je govorio o događajima 4. i 5. kolovoza i granatiranju Knina tijekom kojeg se nalazio u podrumu stambene zgrade. Prema njegovim riječima, civili su bili preplašeni i bojali su se za život. Nije mogao reći je li bilo stradalih.

Svjedok 56 ustvrdio je da su svi Srbi koji su živjeli u Dalmaciji pokušavali napustiti to područje 5. kolovoza nakon što su "probijene linije obrane". Nisu se osjećali sigurnima jer su nakon operacija Bljesak 1. i 2. svibnja 1995. u zapadnoj Slavoniji vidjeli na televiziji svjedočanstva ljudi koji su pričali da su jedva sačuvali svoj život.

Svjedočenjem svjedoka 56 suđenje trojici hrvatskih generala nastavlja se u ponedjeljak.

Kako je priopćio Haški sud suđenje će biti prekinuto u tjednu od 16. do 20. lipnja.

(Hina)

27. 05. 2008. | 16:05
Policajac UN-a: Na Knin u Oluji pale stotine granata
izvor: vecernji.hr      
      
Na početku operacije Oluja, 4. i 5 kolovoza 1995. na Knin je palo stotine granata, najviše rano ujutro i kasno navečer, posvjedočio je u utorak Jeffrey Hill iz Kanade, novi svjedok tužiteljstva na suđenju hrvatskim generalima Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču pred Haškim sudom (ICTY).

U rezimeu tužiteljstva rečeno je kako je Hill bio zapovjednik vojne policije UN-a u sektoru jug i kako je 4. i 5. kolovoza bio u Kninu te osobno svjedočio napadu na grad i ponašanju pripadnika Hrvatske vojske i policije u tom razdoblju.

Prema Hillovu svjedočenju, on uoči Oluje nije vidio teško naoružanje vojske krajinskih Srba u Kninu niti bilo kakve mjere pripreme za obranu grada, a onda su 4. kolovoza u 5 sati ujutro na Knin, kako je rekao, "počele padati stotine i stotine i stotine granata". On je napad pratio iz bunkera u bazi UN, koja je bila na uzvisini s koje se dobro vidio grad, pa je na svoje oči gledao "narančasti plamen od eksplozija projektila".

Također je rekao kako je nakon oko 30 minuta jako intenzivnog granatiranja napad oslabio, da je kroz dan bilo "uznemirujuće" topničke vatre te da je granatiranje vrhunac opet doseglo iza 23 sata.

Govorio je i o lokalnom stanovništvu koje je, kad je počeo napad, došlo pred bazu UN, želeći se tamo skloniti te o tome kako je sa svojim ljudima na raskrižju u blizini baze pronašao mrtve pripadnike vojske krajinskih Srba, poginule u granatiranju.

Njihova su trupla on i njegovi ljudi stavili u crne vreće i premjestili ih pokraj ceste, a u jednom obilasku poslije tog dana vidio je kako je u te vojnike pucano i nakon što su bili mrtvi te je na njih obavljana velika i mala nužda.

Također je svjedočio da su, pri ulasku u Knin, pred bazu UN stigla tri tenka, od kojih je jednim upravljao Kanađanin.

Hill ga je upitao što namjeravaju činiti, a on mu je, napomenuo je Hill, odgovorio kako će "pobiti sve Srbe".

Hill je i među pješaštvom koje je stiglo pred bazu UN pronašao sunarodnjaka koji mu je rekao kako se iz Kanade vratio u Hrvatsku "da bi se borio protiv Srba i da to čeka od 1945. godine". "A bile su mu oko 22 godine", dodao je Hill, napomenuvši, nakon tužiteljevog upita o tome o kojoj se postrojbi HV-a radilo, kako misli da je bila riječ o Pumama.

Hill, koji sutra nastavlja svjedočenje, iskaz je počeo davati pred kraj današnje rasprave, čiji je veći dio zauzeo iskaz zaštićenog svjedoka broj 56, zbog čega je taj dio sjednice bio u potpunosti zatvoren za javnost.

(Hina)

Idemo dalje....


    

28. 05. 2008. | 15:40
Haag: Obrana generala narušila vjerodostojnost svjedoka Hilla
Izvor: Vecernji.hr      
      
Obrana hrvatskih generala Ante Gotovine, Ivana Čermaka i Mladena Markača, kojima se sudi u Haaškom sudu (ICTY), u srijedu je u protuispitivanju uspjela narušiti vjerodostojnost svjedoka tužiteljstva Jeffreya Hilla, suočivši ga s njegovim izjavama iz kolovoza 1995., koje se ne poklapaju s iskazom što ga je u utorak dao sudskom vijeću.

Kanađanin Hill bio je zapovjednik vojne policije UN-a u sektoru jug i prema navodima tužiteljstva 4. i 5. kolovoza bio je u Kninu te osobno svjedočio napadu na grad i ponašanju pripadnika Hrvatske vojske i policije u tom razdoblju.

Hillov jučerašnji iskaz osobito je u sumnju doveo Gregory Kehoe, odvjetnik generala Gotovine. Hill je u utorak, između ostalog, ustvrdio da su mu neki pripadnici HV-a, nakon ulaska u Knin 5. kolovoza 1995., rekli kako će "pobiti sve Srbe".

Kehoe je potom Hilla upitao jesu li hrvatski vojnici kod ulaska u Knin 5. kolovoza sa sobom u bazu UN-a doveli Srbe koji su željeli u nju ući, na što je on odgovorio da nisu.

Potom mu je Kehoe pokazao izvješće koje je 5. kolovoza 1995. sastavio sam Hill, u kojem je napisao kako su "tijekom dana vojnici HV-a doveli brojne srpske izbjeglice čiji je broj narastao do 700".

"Jesu li te Srbe k vama dovodili isti ti vojnici koji su vam rekli da će pobiti sve Srbe", upitao je Kehoe svjedoka.

"Prihvaćam ispravak da su vojnici HV-a dovodili Srbe", rekao je Hill, dodavši kako vojnici HV-a na tenkovima, koje je spomenuo jučer, sa sobom nisu prevozili izbjeglice.

Na to mu je Gotovinin branitelj pokazao dokument koji je 6. kolovoza sastavila djelatnica za ljudska prava Peggy Hicks nakon razgovora sa srpskim izbjeglicama u Kninu, a u kojem piše kako ti razgovori "jasno pokazuju da su barem neki hrvatski vojnici imali jasne upute da se prema izbjeglicama ponašaju na odgovarajući način".

"To ne bih komentirao", replicirao je na to Hill.


Kehoe je potom u sumnju doveo i dio Hillova iskaza kako je vidio mrtva tijela pripadnika vojske krajinskih Srba u koje se pucalo iz vatrenog oružja nakon što su već bili mrtvi i na kojima se obavljala velika i mala nužda, dokazavši kako je Hill rekao da se to dogodilo 8. kolovoza, a u izvješću danom 6. kolovoza 1995. ustvrdio da ga je iznenadilo kako je šteta u gradu (Kninu) mala i kako "su čak i svi leševi uklonjeni".

Osim toga, upozorio je branitelj, ni u jednoj od četiriju izjava koje je Hill u međuvremenu davao o tim danima, nije ni spomenuo obavljanje nužde po leševima, a takve zabilješke nema ni u njegovu dnevniku koji je vrlo precizno vodio svaki dan i na koji se često pozivao u iskazu.

Hillov dnevnik bio je ključan i pri dovođenju u sumnju dijela iskaza u kojem je svjedok u utorak rekao da je među pješaštvom, koje je 5. kolovoza stiglo pred bazu UN-a, pronašao sunarodnjaka koji mu je rekao kako se iz Kanade vratio u Hrvatsku "da bi se borio protiv Srba i da to čeka od 1945. godine". "A bile su mu oko 22 godine", rekao je jučer Hill.

U dnevniku toga dana Hill je zabilježio razgovor s hrvatskim vojnicima, ali i napisao kako su rekli "da su na to čekali četiri godine".

Kehoe je potom razjasnio da četiri godine znači da su čekali od 1991. godine, "znači, od trenutka kad su krajinski Srbi protjerali Hrvate".

"O 1945. nema ni spomena", kazao je Kehoe, na što je Hill odvratio kako je o 1945. govorio Kanađanin i da to nema veze s ostalima koji su spominjali četiri godine.

Kehoe je zaključio kako "dnevnik govori sam za sebe", ali se uključio i predsjedavajući sudskog vijeća Alphonse Orie, zatraživši od svjedoka objašnjenje.

"Želi li svjedok reći kako je on govorio o jednoj osobi koja je spominjala 1945., a da su svi ostali - dakle govorimo o skupini ljudi - rekli kako čekaju četiri godine?", upitao je Orie, na što je Hill odgovorio: "Da, tako je".

Hillovoj izjavi kako su 4. i 5. kolovoza na Knin pale "stotine i stotine i stotine" granata Kehoe je parirao njegovim izvješćem od 6. kolovoza, nakon obilaska grada automobilom, u kojem navodi da je "iznenađen malom štetom koja je počinjena" te izjavom danom 23. kolovoza, u kojoj kaže da je "Hrvatska vojska znala što radi, jer je bila iznimno precizna" u granatiranju ciljeva.

Obrana je također prikazala i snimak HTV-a s Kninske tvrđave 5. kolovoza u kojem se, uz panoramu grada, zumiraju ulice i pojedini objekti u centru koji nisu u plamenu, iako je Hill u iskazu rekao da je tijekom obilaska 6. kolovoza, dan poslije snimaka, vidio kako gore brojne kuće i objekti baš u tom dijelu Knina.

Suđenje generalima nastavlja se u četvrtak izvođenjem novog svjedoka tužiteljstva.

(Hina)



Za sada ovo je smijesno kakve svjedoke ima sudstvo...

 Počeo sam da čitam teks i naišao na izraz razvojačenih branitelja, i odustao.

Kako god Perudji ti odustao ili ne ali ovo do sada je bilo sve u korist Gotovine i ostalih, do sada ni ti jedan svjedok je jedno pricao 95. a danas nesto drugo...