Ne možeš popraviti ono što je bilo, možeš samo popraviti ono što će biti. Znači kao roditelj i čovek treba da se ugledaš na strpljenje svoje majke. I još nešto, kod dece se upravo kad ih vaspitavaju batinama javlja potpuno suprotna reakcija, povećana agresivnost i nevaljalstvo. Ili se slomi duh tog mladog čoveka što ima još gore posledice.

Pričali smo već nekad da li decu treba tući

http://forum.burek.com/vecina-decu-vaspitava-batinama-t245299.imode.html

Smatram da roditelj koji bije dete nema ono sto je potrebno da objasni detetu da ne treba da cini stvari zbog kojih ga inace bije  Samim tim roditelj lose vaspitava dete.

Nikad nisam dobiJo batine.Fak jea. 

To objasnjava dosta toga...

Moguce je objasniti detetu dosta stvari i smatram da u vecini slucajeva nema potrebe za batinama. Naravno, mora da postoji neki vid kazne ukoliko dete uradi nesto lose kako bi ono dobilo smernice po kojima uci svoje buduce ponasanje. Previse slobode je ipak nesto sto roditelji ne bi trebali da dozvole u vaspitanju dece.

Izvini Rambo 

Ne znam... ja nikada ne bih mogao da bijem dete ali valja se malo onako varjačom po dupetu... čisto da zapeče malo...

Aha... a kad krene da gura prste u uticnicu, ti ces mu objasniti princip kako deluje dvosmerna struja..

каква струја?

dvosmerna...

O, je... bagujem od jutra.... 

Pa objasnis mu leba mu kako to ne treba da radi i da je stetno po zdravlje isto ko sto ja nikad nisam gutao pastu za zube jer sam mislio da je otrovno

prvo sami naslov i uvodni post...
strah i stiid-strah osjećaš zbog demona iz prošlosti,u vidu osobe obično,ili jednostavno nekog dogadjaja...stid,a i strah da se ne otkije nešto sa čim si možda i završio,ali može da ti utiče na sadašnjost ili budućnost.
šta je bilo i sad nam je samo dio sjećanja,ne treba držati kao izvor straha ili stida.se priča nastavlja i danas,sem ako  nisi uspio da pobjegneš od nečega.
prošlost služi kao opomena,podsjetnik...ali joj treba dozvoliti da dolazi samo u kratkim epizodama,ne da se zadržava previše i na bilo koji način nas muči,zadržava ili troši vrijeme.
iz gore navedenog,čovjek bi stekao utisak da se na prošlost gleda kao na nešto negativno,što nije tačno. ako je naša prošlost bila lijeoa,vrijedna spominjanja....i nju treba prizivati epizodno i težiti da se povrati nekadašnji sjaj ili da nam na  neki drugi način bude dobro. priče-eh,kako je nekad bilo...su bespotrebne,jer svako danas je prilika da postane dan kog ćemo se sjutra rado ili pak nerado sjećati.

što se mene lično tiče,imam 22 godine,u mojoj prošlosti nema ničeg čega me posebno  sramota. sve su to sitne stvari sa kojima mogu da živim,pošto ne mogu da ih promijenim,logično. imala sam lijepo djetinjstvo,koje bih opet proživjela,jer kad pomislim na njega,prodju mi sve one lijepe  slike svih onih rodjendana,mog sela,društva...
period od 13-te do 16-te godine ne bih opet proživjela jer sam imala kretensku svijest. e toga me sramota,svih tih misli i raznih pokušaja...koji hFala bogu nisu uspjeli možda i dan danas pravim grešku što dopuštam nečemu od ranije što niti mogu da promijenim niti izbrišem,a nije do mene,stvarno..da utiče na neke moje odluke i da mi uliva neku vrstu straha i nepovjerenja. ali radim na tome,suzbijam taj uticaj polako.

a to sa roditeljima,šta znam...imam majku koju ne bih mijenjala nikad,koju obožavam jer,osim što je sjajna majka,ona je sjajan čovjek,prijatelj. ali bože moj,kad sam bila mala,dobila sam batine u par navrata. jer sam bila djavo od djeteta,psovala sam,svadjala se stalno sa nekim,znala da slažem kao dijete,ali onako..baš i dobila bih batine. jedino što joj zamjeram je to što sam u par navrata dobila  batine zbog drugih,zbog sestara najviše,jer tad nisam bila kriva. a onda ,ne da nisam plakala,negoo... tad mi ponos nije dao,ma kolika da sam bila.  e tad se tek ne bih pomirila sa 'krivcima',nego sam ih tiho mučila

moj ujak ima 2 sina,mali su...i sa obojicom radim isto,tamo do neke treće,četvrte godine mogli su da dobiju batine,ali onako sitno,a od tad samo pričamo...i imam autoritet i slažemo se super,jer sam uspjela da doprem do njih riječima. a daleko su od mirne djece,vjerujte.
i tako..treba pričati,ali ne baš uvjek.
i ne treba se bojati onog što je bilo juče,sve dok smo sposobni da ne napravimo isto ili veće sra*e. ako toga nema,ako smo u stanju da idemo naprijed,stvaramo bolje i veće stvari,ako smo bolji i veći ljudi nego juče....e tad možemo mirno da spavamo.