Hvala na ponudi, nisam zainteresovan. Mislim da je u profil potrebno uvesti i seksualno oprijedjeljenje. 

Primi me vladika primiiiiiiiii me samo me primiiii

   :ambulance:

greška !

 ti koji su ubijali, nisu bili među tim nedužnim narodom.

U Srebrenici održana konferencije o stradanju Srba u Birču

Izvrtanje istorijskih činjenica, na osnovu kojih se srpski narod i Republika Srpska nastoje proglasiti genocidnim, najteži je zločin, ne samo prema nama danas, nego i prema generacijama koje dolaze, istakao Branislav Dukić

SREBRENICA - Na prostoru regije Birač, od 1992. do 1995. godine, ubijena su 3.262 Srbina, među kojima je više od polovine civila, koji su pobijeni na najsvirepiji način - odsijecanjem glave, klanjem i spaljivanjem. U Birču se dogodio zločin nad srpskim narodom i on je, zbog sljepoće međunarodnih i domaćih pravosudnih organa, ostao nekažnjen. Zločinci ne smiju živjeti nekažnjeni pored grobova svojih žrtava i zato ćemo, računajući na istorijsko pravo srpskog naroda na istinu i pravdu, tražiti od nadležnih republičkih i državnih institucija da ubrzaju istrage i kazne sve počinioce zločina nad srpskim narodom.

Ovo je zaključeno na kraju konferencije o stradanju Srba u Birču pod nazivom "Zločin bez kazne", koja je, u organizaciji regionalnog Udruženja logoraša i uz učešće naučnih radnika, istraživača, istoričara, predstavnika Tužilaštva BiH, književnika i ostalih, u subotu održana u Srebrenici.

Govoreći o stradanju Srba na ovim prostorima, predsjednik Saveza logoraša Republike Srpske Branislav Dukić istakao je da "poniženje, monstruozne laži i prikrivanje istine o stradanju srpskog naroda u Birču više bole od muka koje su pojedinci i porodice pretrpjeli".

- Izvrtanje istorijskih činjenica, na osnovu kojih se srpski narod i Republika Srpska nastoje proglasiti genocidnim, najteži je zločin, ne samo prema nama danas, nego i prema generacijama koje dolaze - rekao je Dukić, zaključujući da trovanje lažima, licemjerje i pristrasnost u krojenju pravde ne može biti osnov za izgradnju ravnopravnog društva, "očišćenog od svih prethodnih grijehova".

Osvrćući se na dokumentarni film o stradanju Srba u Srebrenici, Bratuncu i Milićima, koji je prikazan na ovoj konferenciji, direktor republičke Kancelarije za traženje nestalih Milan Bogdanić istakao je da se na žrtvama dobro vide tragovi brutalnosti i masakra, koje su počinioci, u najvećem broju slučajeva, željeli da prikriju.

- Činjenica da su od 54 ekshumirana tijela na ovom području svega dva bila kompletna potvrđuje da su počinioci tih nedjela preduzeli sve radnje da prikriju tragove zločina - naglasio je Bogdanić. On je iznio i podatak da je Kancelarija, nakon završetka rata, evidentirala 104 nestala lica, od kojih u Srebrenici 72, Bratuncu 25, Skelanima četiri i Milićima tri.

Govoreći o kategoriji nestalih lica u ovim opštinama, Bogdanić je naveo da su njih čak 70 bile civilne žrtve, a među njima je bilo 15 žena.

Ovaj podatak, prema njegovim riječima, potvrđuje procjene Kancelarije da je odnos civilnih i vojnih žrtava iz reda srpskog naroda približno jednak, što bošnjačka strana stalno minimizuje, navodeći da je taj odnos maksimalno deset odsto.

Posvetivši, u svom izlaganju, posebnu pažnju stradanju žena u Birču, književnik i publicista Ljiljana Bulatović, pozivajući se na dokumentovane podatke beogradskog Centra za istraživanje zločina nad srpskim narodom, navela je da su u BiH od 1992. do 1995. godine od ukupnog broja ubijenih Srba 23 odsto bile žene.

- Od ukupnog broja ubijenih, tri puta je više žena koje su stradale od hladnog oružja. Zlikovci su ih najprije silovali, a potom masakrirali, klali i palili, računajući na to da stradanje žena ima ubitačnu posljedicu - uništavanje budućnosti jedne nacije - rekla je Bulatovićeva, podsjetivši da je na području Birča najveći broj Srpkinja stradao 1992. i 1993. godine. On je ocijenila da to ukazuje "na smišljeni proces genocidnog izgona srpskog naroda sa ovog područja".

Učestvujući u radu konferencije u Srebrenici, ruski akademik Jelena Guskova istakla je da je, radeći u Centru za izučavanje balkanske krize, upoznata sa stradanjem srpskog naroda.

- O tom stradanju mora da zna čitav svijet. Mi ćemo, zbog ratnih događaja na ovim prostorima, imati posla još sto narednih godina, jer čovječanstvo mora da zna da je na ovim prostorima stradao nevini srpski narod - istakla je Guskova, šaljući poruku Srbima da moraju istrajati na istini o svom stradanju i da ne smiju dozvoliti da im istoriju pišu "oni  koji su došli ovdje da vas uče demokratiji, ne znajući pritom srpski jezik i istoriju ovog naroda".

Osvrćući se na istorijske činjenice, prof. dr Mirko Zurovac naglasio je da srpski narod nikada nije vodio agresivne i osvajačke ratove.

- Poznato je da je srpski narod, u svojoj dugoj istoriji, često bio meta mnogih agresija, protiv kojih se morao boriti da bi opstao na ovim prostorima. Više puta pokazalo se da ovdje ništa nije jedanput, za svagda, izboreno i osigurano - kazao je Zurovac.

On je zaključio da je srpski narod, i prije izbijanja građanskog rata, unaprijed okarakterisan krivim za sva zla koja su se dogodila u građanskom ratu u BiH.

- Cilj je bio da se, nametanjem informativne blokade, izoluje srpski narod od ostalog dijela svijeta i započne njegovo sistematsko uništavanje - istakao je Zurovac.

Prije početka prekjučerašnje konferencije u Srebrenici, više od 300 učesnika posjetilo je Spomen-sobu u Bratuncu, u kojoj je do sada postavljeno 800 fotografija Srba stradalih na ovom području. Delegacija logoraša položila je cvijeće, a učesnici ovog skupa, sa mjesnim sveštenstvom, pomolili su se za duše nevino stradalih sunarodnika.

  K. ĆIRKOVIĆ

ISTRAGE

Savjetnik glavnog tužioca BiH Tobi Kedman upoznao je učesnike konferencije u Srebrenici da je pokrenuto nekoliko istražnih radnji, vezanih za zločine počinjene nad Srbima u Birču. On nije precizirao o kojim licima se radi, ali je poznato da je Okružno tužilaštvo u Bijeljini, od 49 osumnjičenih Bošnjaka, protekle sedmice saslušalo aktuelnog načelnika srebreničke opštine Abdurahmana Malkića, zamjenika ratnog komandanta Srebrenice Zulfu Tursunovića i ratnog načelnika policije u ovom gradu Hakiju Meholjića.

Rukovodilac Centra za istraživanje zločina nad srpskim narodom iz Beograda Milivoje Ivanišević naveo je na konferenciji u Srebrenici podatak da je na području Birča registrovano 1.213 lica odgovornih za zločine koje su počinili nad Srbima ove regije u periodu od 1992. do 1995. godine.

Izvor Glas Srpske

Poslije Abdurahmana Malkića, policija saslušala i Zulfu Tursunovića

Tursunović svojevremeno osuđen na smrtnu kaznu, kasnije preinačenu na dvadesetogodišnju robiju zbog dvostrukog ubistva. Uprkos tome, 1992. godine imenovan za sudiju Prijekog vojnog suda u Srebrenici

NAKON saslušanja načelnika opštine Srebrenica Abdurahmana Malkića, policija je dan kasnije, u petak, u svojstvu osumnjičenog za ratne zločine nad srpskim civilima 1992. i 1993. godine, saslušala i Zulfu Tursunovića, "desnu ruku" ratnog komandanta srebreničkih Bošnjaka Nasera Orića.

Kako je za "Glas Srpske" nezvanično potvrđeno u Policijskoj stanici u Srebrenici, Tursunović se sumnjiči za ratne zločine nad srpskim stanovništvom.

Ko je, zapravo, čovjek koji je svojevremeno osuđen na smrtnu kaznu, kasnije preinačenu na dvadesetogodišnju robiju zbog dvostrukog ubistva i koji je 1992. godine imenovan za sudiju Prijekog vojnog suda u Srebrenici?

Turusnovića, poljoprivrednika iz Sućeske kod Srebrenice, rat je zatekao iza rešetaka u zatvoru u Foči gdje se upoznao sa svojim budućim komandantom Alijom Izetbegovićem.

To mu je, prema mišljenju istražnih organa, omogućilo brz napredak u "ratnoj karijeri", u vojnim snagama srebreničkih Bošnjaka.

Tursunović je bio komandant 281. istočnobosanske lake brigade Armije BiH, a na teret mu se stavlja i organizacija napada na srpska sela Osredak, Zagone i Kravice.

Njegovo ime spominje se i u krivičnoj prijavi protiv 49 srebreničkih Bošnjaka, koje je Okružno tužilaštvo Bijeljina posredstvom republičkog Sekretarijata za odnose sa Haškim tribunalom u februaru 2004. godine proslijedilo Hagu.

Ovaj predmet je, kao i mnogi drugi, ustupljen nadležnim organima u BiH. 

Jednog od najstarijih pripadnika bošnjačkih snaga u Srebrenici dobro su zapamtili Srbi zatvarani i mučeni u brojnim srebreničkim zatvorima.

Na dušu mu ide i samoubistvo Ljubice Gagić koja je prije tog čina priznala da više ne može podnijeti njegova mučenja i zlostavljanja u zatvoru.

U krivičnoj prijavi koju je u julu 1993. godine nadležnima podnijela Stanica javne bezbjednosti u Bratuncu, navodi se da je Turusnović sa Orićem organizovao i vodio napad na srpska sela Ježesticu kod Bratunca i Jaglići kod Srebrenice. Četiri godine kasnije, Centar javne bezbjednosti Zvornik podnio je nadležnom tužilaštvu u Bijeljini prijavu protiv Tursunovića zbog napada na selo Međe 15. maja 1992. godine...

 G. KLEPIĆ

"Zlatni ljiljani"

Naser Orić je 1994. godine predložio Vrhovnoj komandi Armije BiH da odlikuje njegovog tadašnjeg zamjenika Zulfu Tursunovića "Zlatnim ljiljanima".

- Kao najstariji pripadnik Oružanih snaga Srebrenice Tursunović ide prvi u borbu i tako daje visok moral ostalim borcima. Posebno se istakao 2. maja 1992. godine kada je neprijatelj pokušao iz pravca Milića kod Žutice da upadne u Sućesku - napisao je tada Orić. 

Izvor Glas Srpske

a gdje je bio Tadic na tom sastanku? kako nije dosao da oda pocast?

..........................

a ovo mu je bilo sitno, ne bi ga pustali u novinama, a nije ni popularno kao kod muslica u potocanima. bolja meza, sta li...

To je najveca sramota za Srbiju. Vazno da Tadic svaku put dodje kada se odaje muslimanima tj. bosnjacima dok kada su Srbi u pitanju onda posalje nekog svog petog zamenika.
Pa sta ces, voli da se slika a ovde nema te prilike. Mozda ceka kada se muslimanima opet bude davala pocast, jer ne jede svinjsko meso i uzeleo se ovcijeg.

Godišnjica stradanja Srba u Požeškoj dolini

NI POSLIJE 15 godina nije pokrenuta istraga za etničko čišćenje 26 srpskih sela u Požeškoj dolini, podno Papuka i Psunja, i ubistvo najmanje 52 njihovih mještana, saopšteno je iz Dokumentaciono-informacionog centra "Veritas".

"Tada su potpuno uništena 23 sela po pisanoj naredbi hrvatskih državnih organa o evakuaciji tih sela. Najviše srpskih civila ubijeno je u 'čišćenju nepokornih sela', koja su odbila da se evakuišu. Tako su samo u jednom danu, 10. decembra 1991. godine, u Šnjegoviću i Vučjaku Čečavskom ubijena 34 lica od 26 do 90 godina, od čega 19 žena", podsjeća se u saopštenju "Veritasa", u kojem se dodaje i to da je iz jedne masovne grobnice, na rubu sela Šnjegović, u decembru 2000. godine ekshumirano 13 leševa, najvjerovatnije stanovnika tog sela.

Tijela su prebačena u Zavod za sudsku medicinu u Zagrebu, gdje se i danas nalaze, dok većina stradalih još nije pronađena.

Istraga o tim ubistvima, pokrenuta u martu 2000. godine, nije daleko odmakla, a Tužilaštvo u Požegi još čeka odgovore hrvatskog Ministarstva odbrane o jedinicama koje su u to vrijeme djelovale na tom području, obdukcione nalaze i identitet ekshumiranih žrtava.

Čekanje odgovora na ovako jednostavna pitanja, ocjenjuju u "Veritasu", može da se dovede u vezu sa izjavom tadašnjeg šefa Kriznog štaba Slavonske Požege, a odnedavno i župana Požeško-slavonske županije Ante Bagarića, da se ne radi o civilima, već pripadnicima Banjalučkog korpusa bivše JNA.

U pisanoj naredbi Kriznog štaba ove opštine iz oktobra 1991. godine navedeno je da "u posljednje vrijeme četničke terorističke snage i jedinice Jugoslovenske armije sve više ugrožavaju svojim borbenim djelovanjem civile u zapadnom djelu opštine Slavonska Požega".

U ovoj naredbi stoji i da se evakuacija sprovodi "radi zaštite njihovih života i omogućavanja uspješnije odbrane odbrambenih položaja hrvatskih snaga na tom području".

U selima, koje je trebalo evakuisati u roku od 48 časova, prema popisu iz 1991. godine živjelo je 2.120 lica, uglavnom Srba, dok evakuacijom nisu bila obuhvaćena hrvatska sela sa tog područja.

Većina Srba napustila je svoje kuće, a kada su se vratili zatekli su opljačkanu, spaljenu i miniranu imovinu, iako im je bilo obećano da će sve zateći kako su ostavili...

Izvor: Glas Srpske

Stradanje pripadnika JNA, srpskih boraca i civila u minulom ratu - "Tuzlanska kolona"

U napadu na kolonu vozila JNA, koja se iz kasarne "Husinska buna" izvlačila ka Majevici, Ugljeviku i Bijeljini, 15. maja 1992. godine na Brčanskoj malti u Tuzli ubijeno oko 200 vojnika... Da su pripadnici "Zelenih beretki" i Teritorijalne odbrane detaljno isplanirali čitavu akciju, najbolje pokazuje činjenica da je tuzlanska Televizija FS 3 prenosila sve što se tada dešavalo na ulici

NEPUNE dvije sedmice poslije masakra vojnika i rezervista bivše Jugoslovenske narodne armije u sarajevskoj Dobrovoljačkoj ulici 2. maja 1992. godine, sličan scenario je primijenjen i u Skojevskoj ulici, u Tuzli.

U tom napadu ubijeno je 200 vojnika, a od tog broja stotinjak ranjenih, bez milosti, likvidirano je po trotoarima i na putu prema bolnici.

Nažalost, više od četrnaest godina poslije tog stravičnog zločina još se ne zna prava istina o sudbini 44 vojnika, koji se od tada vode kao nestali.

Podsjetimo, pet dana prije isteka zvaničnog roka o povlačenju bivše JNA iz BiH, odnosno 15. maja 1992. godine oko 19 časova, vojna kolona sa oko 200 vozila i 600 vojnika, prema ranije postignutom sporazumu sa vlastima u Tuzli, krenula je iz kasarne "Husinska buna" prema Majevici, Ugljeviku i Bijeljini.

Niko od vojnih komandanata tada nije ni posumnjao da bi tuzlanske vlasti, koje su se kitile epitetima "najtolerantnije sredine i najmultietničkog grada u BiH", mogle da izigraju prethodno potpisani dogovor o mirnoj evakuaciji.

A da je sve bilo detaljno isplanirano, najbolje pokazuje činjenica da je tuzlanska Televizija FS 3 prenosila sve što se tada dešavalo na ulici. Njene kamere prethodno su postavljene na soliterima "Momo i Uzeir", kao i na raskrsnici Brčanska malta.

Kolonu je, prema vojnim saznanjima, napalo oko tri hiljade naoružanih pripadnika "Zelenih beretki", Teritorijalne odbrane Tuzle, Lukavca i Živinica. Odluka o napadu donesena je po naređenju tadašnjeg predsjednika opštine Tuzla Selima Bešlagića.

Prema istom izvoru, naredbu za napad na kolonu izdao je komandant Mehmed Bajrić, poslije čega je otvorena paljba iz svih oružja sa okolnih zgrada.

Vojna vozila ubrzo su pretvorena u plamene buktinje, a na Brčanskoj malti odjekivale su snažne detonacije do dugo u noć. Sutradan, svi ubijeni vojnici odvučeni su na tuzlansku gradsku deponiju, gdje je preko njih nabacana zemlja, koju su potom poravnali buldožeri.

Najveći broj ubijenih vojnika iz "Tuzlanske kolone", čiji posmrtni ostaci ni do danas nisu pronađeni, rodom je iz Tuzle, Kalesije, Lukavca, Gračanice, Zavidovića, Kaknja, Lopara, Srebrenika, Banje Luke i Jajca.

Jedan od malobrojnih, koji je imao sreću da preživio pakao Brčanske malte, Miodrag Vujanović o tom događaju je rekao:

- To ne može riječima da se opiše, a ni shvati šta se tamo dogodilo. Ne može ni da se ublaži, ni zaboravi. Da li su to počinili isti oni ljudi koji su do toga dana bili naši drugovi, prijatelji, zemljaci? Pucano je na kolonu JNA sa svih strana, a u plamenu su nestale desetine mladih ljudi.

Takođe, jedan od preživjelih iz "Tuzlanske kolone" Slavko Novaković prisjeća se napada u kojem je teže ranjen:

- Vojska ničim nije izazvala ovaj napad. Naše povlačenje počelo je na osnovu dogovora između komandanta kasarne Mile Dubajića i Selima Bešlagića. Primijetili smo da se pripadnici Teritorijalne odbrane grupišu duž cijelog puta, ali nismo vjerovali da će nas napasti. Povlačili smo se maršrutom koju su nam odredile tuzlanske vlasti. Prvih osam vozila je pušteno, potom je kolona prekinuta, a sva ostala vozila su napadnuta i ubrzo gorjela u plamenu. Ja sam se nalazio u dvanaestom vozilu...

U jednoj od rijetkih izjava bivši komandant kasarne "Husinska buna" u Tuzli, potpukovnik Mile Dubajić je rekao:

- S ciljem izbjegavanja ratnog sukoba na području Tuzle sa najodgovornijim ljudima iz Tuzle: Selimom Bešlagićem, predsjednikom Izvršnog odbora Seadom Avdićem, načelnikom Stanice javne bezbednosti Mehmedom Bajrićem i komandantom Opštinskog štaba TO Enverom Delibegovićem održao sam više sastanaka na kojima je postignut dogovor da se ne upućuju provokacije prema kasarni i pripadnicima JNA i obrnuto...

Dubajić je dodao da je na zahtjev Opštinskog štaba TO da se formira jedinica od 100 vojnika od istog broja muslimana, Srba i Hrvata, koja bi obezbeđivala javni red i mir u Tuzli, komanda kasarne za opremu te jedinice izdala 100 pušaka.

Međutim, ta jedinica nije formirana na paritetnoj, već na nacionalnoj osnovi, bez Srba, i stavljena je pod komandu Štaba TO Tuzle.

Nažalost, to za potpukovnika Dubajića nije bio dovoljan znak za sumnju, pa je - uvjeren da je dobro obavio posao - otišao u Višu komandu, koja je bila izmještena u Ugljevik. Za to vrijeme počeli su napadi na kasarnu "Husinska buna" i skladište "Kozlovac".

- Kada sam čuo za napad, hitno sam se vratio iz Ugljevika. Na Brčanskoj malti sam, u povratku, vidio njihov oklopni transporter i vojnike, pripadnike TO i Stanice javne bezbjednosti u zaklonima, kao i kamere za snimanje - svjedočio je svojevremeno Dubajić.

Kao najodgovorniji za zločin na Brčanskoj malti najčešće se spominje Selim Bešlagić.

- JNA nije ispoštovala dogovor i počela je da puca po građanima Tuzle, nakon čega su branioci grada odgovorili na vatru. Od te vatre nije stradalo ni deset vojnika, već je većina poginula od granata koje su prevozili u koloni, kada su se one zapalile i eksplodirale - izjavio je, bez imalo griže savjesti, Selim Bešlagić jednoj stranoj agenciji.

Međutim, u Biltenu Skupštine opštine Tuzla iz maja 1992. godine Bešlagić se hvalisao "velikom pobjedom".

"Za dobru pripremu bilo je potrebno vrijeme, a to smo obezbijedili zavlačenjem jugo-armije svakodnevnim iscrpljujućim pregovorima, uz istovremenu pripremu naše akcije. Odložili smo stavljanje znakova 'ljiljana' na uniforme, već smo imali grb Tuzle, kako bi u JNA i dalje vjerovali našim pregovaračima", naveo je, između ostalog, Bešlagić u jednom svom pismu Aliji Izetbegoviću.

GROBNICA

Službenik republičke Kancelarije za traženje nestalih i zarobljenih lica Goran Krčmar kazao je da je iz masovne grobnice na groblju "Trnovac" kod Tuzle ekshumirano 31 tijelo ubijenih vojnika iz "Tuzlanske kolone".

- Sva tijela bila su spaljena, a pronađena su na dubini od tri metra. Da bi se prikrio ovaj zločin, iznad masovne grobnice formirani su pojedinačni grobovi - kazao je Krčmar, napominjući da su ova tijela, uz saglasnost porodica, pohranjena na groblju "Počilima" u Bijeljini 2002. godine.

On je dodao da se još ne zna identitet ovih tijela, ali da se očekuju rezultati DNK analize, kako bi porodicama mogli saopštiti čiji se posmrtni ostaci nalaze na ovom groblju.

Posmrtni ostaci 13 ljudi iz "Tuzlanske kolone" predati su nadležnoj komisiji iz Srbije.

Izvor: Glas Srpske