Sta su rekli o Hrvatima ... :: Politicki ~ Geopoliticki forum

Neke teorije o podrijetlu divljeg azijatskog plemena Hrvata

[b]Trpimir Macan: Povijest Hrvatskog naroda drugo izdanje strana 15

Kao sto vidimo oni ne znaju nista pouzdano o sebi, postoje samo neke predpostavke i teorije koje se svode na neke lingvisticke igrarije i to je u biti to.Ti divlji Azijati Kur-bati nisu nista iza sebe ostaili, ne postoje nikakva arheoloska nalazista proto-Hrvata, ponekad i povjerujem Srbima(Slugama) kada kazu da su oni jedna obicna Vatikanska izmisljotina, ni o Hrvatskoj drzavi nema nikakvih dokumenata u originalu, ama bas niti jedan. O playstation Hrvatima nema originalnih podataka ni u jednom arhivu cije postojanje je starije i od tzv stare Hrvatske iz perioda hrvatske narodne dinastije”, odnosno iz vremena prije, navodnog, njenog potcinjavanja od strane Madara ni u arhivu Vatikana, ni Venecije.... ama bas nigdje samo u prepisima citaj falsifikatima.Po meni oni su bili podivljalo pleme Turanskog podrijetla koje se je pomijesalo do te mjere sa Slavenima i domicilnim stanovnistvom da su izgubili svoj identitet, jezik koju su ti divlji Mongrili nekada imali.Ljudi koji sa ponosom danas nose Tursko tude ime koje asocira na jedan narod koji preziru iskljucivo radi veze sa Islamom. Hrvati su zapali u jedan trans i potpuno su izgubljeni u prostoru i vremenu, oni su o sebi izmislili toliko teorija da se danas ne mogu naci dva Hrvatska povijesnicara koji se slazu oko podrijetla Turk-Mongola Kur-Bata, desi se to kada ti historiju pise Vatikan i polupismeni fratri. Sa njihovim navodnim dolaskom podudara se poraz Avara po Carigradom 626, oni su vjerovatno organizovali Slavene u borbi proti Avara, i stopili se u Slavensku masu.Znate onu pjesmu "Ruzica si bila,sada vise nisi...",tako ti je to otprilike i sa iranskom teorijom o porijeklu Hrvata.
Iranska teorija,u biti,kaze da su neka plemena iz Irana naselila podrucje sjeverno od Crnog mora,i od njih se onda odvajaju Hrvati i sele na podrucje Poljske,tu slavoniziraju,i potom,u drugoj fazi dolaze na Balkan i formiraju se u hrvatski narod,ali historicari jos uvijek tragaju za cvrstim dokazima o toj selidbi iz Irana.Nikad se to nije maklo dalje od teorije.Imena brace i sestara,koje spominje Porfirogenet - Klukasa, Lobela, Kosenca, Muhla, Hrvata, te Tuge i Buge takoðer su turska.
Svaka druga interpretacija - slavenska, germanska, ilirska, iranska, latinska, grcka - nije pruzila uvjerljiva objasnjenja, dok s interpretacijom tih imena kao turskih, dakle, KŸlŸk, Alpel, Kšsenci, Mugel i Korvat te sestara Tugay i Buga, nema problema ni lingvisticki ni povijesno.I imena prvih hrvatskih vladara su po Karatayu turska: Porin ili Branos.Turski element tada vise nije bio brojan.Turci (Kurbati) su bili asimilirani slavenskom vecinom, koju su organizovali u borbi protiv Avara i kojoj su dali svoje ime, a zatim su, kad je osnovana zajednicka (hrvatska) drzava u Dalmaciji, postali njeni gradjani

Ti proto-Hrvati su izgledali oko prilike ovako: http://www.loc.gov/exhibits/empire/images/p87_7009__01476_.jpg

Hrvati su kroz cjelu svoju povijest usporedo sa razvojem situacije mjenjali ne samo svoje uverenje, vec i narodnost ako je to bilo potrebno. Ali, nešto u čemu su ostali konzekventni, to je bolest gusarenja po tuđim istorijskim baštinama i mana naturavanja svoga nepopularnog imena. Tako se sretamo sa jednim odlomkom iz novije hrvatske istorije („Hrvatski List” od 14. IV. 1939.) gde se ovo priznanje izražava u rečenici: „Došavši Hu-ur-vathi zajedno sa Hunima u Evropu, zavladali su nad slavenskim starosjediocima, s kojima su se slili u jedan organizam, kojemu su dali svoje ime, iako su bili u manjini”. Hrvati, dakle, po ovom svome priznanju dolaze u slavensko starosjedilacko, i donose sobom svoje ime, sa kojim se to slavensko starosjedelaštvo stoljecima sukobljuje.

Svoje neslavensko porjeklo, uostalom, ne krije ni u praskozorju pritajenog ustaštva prvi hrvatski ministar spoljnih poslova dr. Mladen Lorković, koji u knjizi „Narod i zemlja Hrvata” na strani 34 kaže : „Čitava stara hrvatska povijest shvatljiva je samo uz pretpostavku, da su vladajući Hrvati bili neslavenska naslaga, koja je prekrila i organizirala slavenske mase”.

Prihvatimo li stanovište dr. Lorkovića da Hrvati nisu slavenskog porjekla, što se poslje događaja iza 6. aprila 1941. godine samo po sebi razumje, postaje neobjašnjivo, kako da došljačko plemce Hrvata gubi sva svoja obilježja sa kojima je došlo, pa čak i svoj materinji jezik, a da ipak tobože osigurava prestiž svoga nepopularnog imena, koje je docnije pretrpjelo modifikaciju od Hu-ur-vatha u Hrvate. Ne bi li bilo prirodnije smatrati da narodi gube svoja obilježja i materinje jezike samo onda, kada se utope u jače i kulturnije sredine kojima, razumje se, nije potreban „organizatorski smisao” i takvih poludivljih došljaka, koji nisu u stanju ni da svoj materinji jezik održe. Pa ipak, Hrvati sa rezultatima naturanja svoga imena Bosnjackom nacionalnom i etnografskom prostoru do prošloga vjeka nisu bili zadovoljni.

Kao što god postoji oprečnost o vlastitom porjeklu među samim Hrvatima, (jer „suvremena hrvatska povijest” u djelu štampanom 15. IV. 1939. tvrdi, za razliku od dr. Lorkovića, da su Hrvati gotskog porekla), tako su različiti i datumi njihovog doseljenja unešeni u njihovoj „povijesti”. Tako je o dolasku zabilježio vizantijski car Konstantin Porfirogent, kako su se od „Bijelih Hrvata” odvojila petorica braće, među kojima i jedan po imenu Hrvat, te došli u Dalmaciju, gdje su zatekli Avare („Hrvatski List” od 15. IV. 1939.). Za ovu istorijsku tvrdnju izgleda nam da je Hrvatima primarni momenat bio zaposjedanje Primorja. Međutim, vremenski je pozivanje na Porfirogenta dovelo u pitanje datum hrvatskog doseljenja, pošto je Porfirogent živio, odnosno vladao od 912. do 959. godine. Hrvatski istoričar Pavle Vitezović (1652. - 1714.) pomjera ovaj datum doseljenja unazad i kaže da se onih petorica braće doselilo 640-te godine poslje Hrista i da su se nastanili u gornjem primorju. Za razliku od Tadije Smičiklasa, koji hrvatsko ime izvodi iz pojma nekog brdskog junaštva, Vitezović kaže da ime Hrvata potiče od onoga među petoro braće, koji se zvao Hrvat. Novijoj hrvatskoj istoriji bilo je malo ono Vitezovićevo pomjeranje hrvatskog doseljenja unazad, pa je ovo doseljenje pomjerila još za daljnjih 100 godina unazad. („Hrvatski List” od 14. IV. 1939). Ko zna, neće li se naći koji od Starčevićevih učenika koji će pronaći da su Hrvati doselili još u ledeno doba.

Slavonski istoričar Matija Katančić (1750. - 1825.), iako katolički sveštenik, ne smatra sve stanovnike katoličke vjere na teritoriji koja je 1941. godine prozvana „Nezavisnom državom Hrvatskom” Hrvatima. O naturanju hrvatskoga imena Katančić piše. „Uvjerit ćeš se, najzad, da se hrvatsko ime u Dalmaciji, Bosni i Srbiji naročito propagiralo, ali se ilirski narodi u ovom predjelu nikada nijesu tim imenom nazivali”. Stoga, kad govorimo o Hrvatima, imamo pred očima one Hrvate u uskoj Hrvatskoj, odakle su vekovima pokušavali da nature svoje ime bosanskim, slavonskim i dalmatinskim, pa čak i Srbima u Srbiji.

Antun Radic u „Domu” od 10.11.1904.

Lako vam je danas govorit moj gospodine! Ali da ste vi jos prije 20 godina dosli tamo dalje u Hrvatsku, npr u Vinkovce, pa da ste rekli da ste Hrvat i da su oni ljudi tamo Hrvati- vi biste sretni bili kad bi vam se sav svijet smijao, jer biste lako bili dobili i batina. Ali nije tako bilo samo medu gospodom, nego jos vise među seljacima: i to su bili ”Rasci„ i ”Sokci„- a Hrvatima kakovim ni traga. A tko je to učinio, da su danas i gospoda po Slavoniji većinom Hrvati, te ime i seljaka, koji ponosno kažu da su Hrvati, hrvatski seljaci? Tko je to učinio?
Tko je te Hrvate tako rekuc stvorio?
To je učinila Stranka prava. Nauka Ante Starcevica ona je od nesvjesne mase stvorila Hrvate! Tako je to moj gospodine, a lako vama danas govoriti!”

Antun Radic u „Domu”od 3.12.1903 objašnjava kako su Slovenci pretvoreni u Hrvate.

„U staro vrijeme, i još pred 300 do 400godina nije oko Zagreba, Krizevaca,Siska, Pozege itd uopce u Hrvatskoj s druge strane gore Velebita do mora, u cijeloj toj zemlji nije bilo ni jednog Hrvata: Hrvati su bili preko Velebita, blize moru, a oko Zagrba itd pa na zapad sve preko Ljubljane i dalje dolje uza Savu sve su to bili Slovinci ili Slovenci. a DANAS SU TU HRVATI! A GDJE SU SLOVENCI? JESU LI SLOVENCI PROPALI? SUDITE, jesu li propali: kad je hr vlada i država preko Velebita pri moru propala, preselili su se hravstki bani među Slovence, u Zagreb ali su se svejdeno zvali hr bani, i vlada se njihova zvala hrvatska. I tako su Slovenci imali hr bana, ali to njima nije bio tudji ban, jer su Slovinci govorili slično, ili posve jednako kao i Hrvati. Ali kad imadu hr bana i hr valdu, poceli su ljudi sve po malo govoriti da je to i narod hrvatski. I tako su se Slovenci sve po malo provzali Hrvatima - izgubili su svoje ime, tako da danas ni 1 seljak oko Zagreba ne zna sto je to slovenac ili slovinac, nego kaže da je hrvat.

These documents from 1102 to about 1340, which we have examined, contain many references to Croatia and to its nobility; but I have not uncovered a single reference to Croats as a possible ethnic label, unless one should construe in that way Thomas’ mention of the two sons of Butkov, who attacked the village of Ostrog.” (J. Fine, When Ethnicity Did Not Matter in the Balkans - Slavonia, Dalmatia and Velebitia after 1102, page 109)

„Prvi historijski utvrđeni dokumenat kojim se imena Hrvat i Hrvatska pojavljuju u povijesti, jeste glasovita povelja Kneza Trpimira od 4. marta 852. godine, u kojoj knez potvrđuje svome prijatelju i kumu – splitskom nadbiskupu Petru – neke njegove posjede u Lazanima i Tugarima, a u kojoj se Trpimir naziva ”Dux Croatorum„, a njegova zemlja ”Regnum Croatorum„ (kraljevstvo hrvatsko), dakle kao organizovana država.” („Hrvatski List” od 16. IV 1939.). Jedna mala nesmotrenost dovoljna je da upropasti čitav snop brižljivo skrojenih istorijskih falsifikata. Tako je ovaj odlomak uhvatio u laži onu hrvatsku priču o dolasku polovicom VII. stoljeća ili ranije, o nekom naturavanju hrvatskog imena, a još manje o „organizatorskom smislu”, jer kao što im ovde nehotice izlete, nije se pre druge polovice IX. stoljeća niti znalo za ime Hrvata, a još manje za njihovu – nazovi – državu.

Poznato je kao sto vidimo da su Hrvati cesto tražili sebe kroz Slovene, Ilire, Gote, Indo-Arijevce, itd. No šta je ustvari istina?Ko su zapravo tzv.'Hrvati"?

Prema nekim novijom istrazivanjima Hrvati su porijeklom Turci (taènije tursko pleme nižeg reda,KURBATI),a ne kako se vecinom do sada mislilo da su porijeklom od iranskog plemena pristiglog sa Kavkaza,s èim se slažu danas vodeæi turski historièari poput dr Osmana Karataya, specijalistu za Balkan.Kasnijim razvojem Hrvata kao naroda njihova etnicka struktura je znatno izmijenjena,prije svega od strane Avara, Ilira,Slavena,a mnogo kasnije Talijana,Bosnjaka i drugih.

Na ovoj mapi Karatay daje prikaz selidbe turskog plemena Kurbati (Bijelih Ogura),od kojih su nastali Hrvati:

Slicno,kao i Sluge tzv.(Srbi) Hrvati su samo jedan konglomerat razlicitih naroda i plemena kojima je jedino zajednicko ime (koje je turskog porijekla),cak i dan danas da se jasno primjetiti ta izrazita nehomogenost Hrvata kao naroda sto se najasnije moze uociti ako se osmotri njihov narodni jezik,koji je i vise nego nehomogen.Ako bi smo sastavili zajedno Dalmatinca,Zagorca,Istrana i Slavonca i dali im zadatak da govore narodnim jezikom,tu niko nikog ne bi nista razumio. Smile

Prije Karataya, to azijsko porijeklo Hrvata nazreli su mnogi historicari,a posebno hrvatski historièari i etnopsiholozi.

Poznati hrvatski historièar Niko Županiæ je napisao djelo "Prvobitni Hrvati", gdje kaže:

"Prvobitni Hrvati, mislim, nisu bili Sloveni, veæ tuðe pleme iz Azijske Sarmatije, koje je u oluji Seobe Naroda udes bacio u transkarpatsku slovensku domovinu, pa je sebi podvrglo neki dio puka, a taj se poèeo nazivati Hrvatima".

Nada Klaiæ, poznati hrvatski historièar, nalazi da su Avari èinili veliki dio prve zajednice Hrvata:

"Hrvati su našli Avare u posjedu te pokrajine (Dalmacije). Pošto su neko vrijeme meðusobno ratovali, pobijedili su Hrvati, neke su od Avara poklali, ostale prisilili da se pokore. Otada su u toj pokrajini zavladali Hrvati. I sada još ima u Hrvatskoj potomaka Avara i vidi im se da su Avari".

Mladen Lorkovic:

"Citava stara hrvatska povijest shvatljiva je samo uz pretpostavku da su vladajuæi Hrvati bili neslovenska naslaga koja je prekrila i organizovala slovenske mase."[/b]

Katolicki svecenik Matija Katancic:

"Uvjeriæeš se najzad da se hrvatsko ime u Dalmaciji, Bosni i Srbiji naroèito propagiralo, ali se ilirski narodi u ovom predjelu nikada nijesu tim imenom nazivali".

Bošnjak katolièke vjeroispovijesti Ivan Frano Jukiæ æe zabilježiti da u Bosni, u 19. stoljeæu, "katolici ne znaju šta znaèi rijeè Hrvat, a kamoli da se oni oseæaju pripadnicima hrvatske nacije".

Govoreci o padu Salone i Dalmacije Konstantin Porfirogenet kaže da su Avari „vidjevši da je to najbolja zemlja, naselili su se u njoj”. Porfirogent piše u svojim spisima da su se Hrvati i Avari (turskom-mongolska plemena) meðusobno miješali (ženili).

Hrvatski etnolog Vladimir Dvornikoviæ piše u knjizi "Karakterologija Jugoslovena" o azijatskim odlikama Zagoraca i o njihovoj BRAHIKEFALIJI (okrugloglavosti).

Poznati turski historicar, dr Osman Karatay smatra da su Hrvati èisto tursko pleme, te da "iranska" i "kavkaska" teorija pada u vodu,jer nema nikakvog naucnog uporista. Za razliku od toga, on navodi sijaset dokaza u svojoj knjizi "U potrazi za izgubljenim plemenom", što se može proèitati i na "Globusovoj" stranici,vidi sljedeci link:

www.globus.com.hr/Clanak.aspx?BrojID=37&ClanakID=516&Stranica=2

"U potrazi za izgubljenim plemenom"

Osman Karatay u svojoj knjizi "U potrazi za izgubljenim plemenom" opisuje kako su tursko pleme, Kurbati (Bijeli Oguri), u drugoj polovici 6. stoljeæa Avari protjerali iz njihove tadašnje postojbine na sjeveru Kaspijskog mora, pa su oni došli u Galiciju, na jugu današnje Poljske. Nekoliko godina kasnije Avari su ih opet poceli ugrožavati s juga, iz današnje Maðarske i Slovacke. Kurbati Oguri, koji su, da bi vladali brojnijim Slavenima, morali primiti neke njihove obicaje i jezik, organiziraju Slavene u borbi protiv Avara, a posljednja etapa tog otpora bio je prodor u Dalmaciju, iz koje su tada cak i protjerali Avare, u zajednickoj akciji s Bizantom i Francima. Ti malobrojni Turci, Oguri, s vremenom su se sasvim poslavenili, ali su svoje tradicionalno ime - Kurbat - "dali" novostvorenom narodu, tzv."Hrvatima".

veliki pozdrav za onog ko je ovo napisao Smile