Znam da u svakom zitu ima kukolja, ali znam i da su na kraju oni sa zvezdom na celu oslobodili ovu zemlju, i da iako mozda u pocetku rata uz korektnu politiku kasnije cetnicki pokret gubi svaki smisao.

Jao kad napišeš ovo trebali su.....pa to su upravo i pokušavali, ali im nije uspjelo.

Četnici (bilo Dražini, bilo Pećančevi, bilo Đurišićevi...) nisu "klasični" njemački saveznici (kao što su to bili ustaše koji nisu imali izbora da dođu na vlast nego da se prodaju Nijemcima,) ali su to postali zbog spleta okolnosti.
Četnici se razvijaju kao pokret otpora zapravo dosta slučajno. Naime Draža je odbio prihvatiti kapitulaciju Jugoslavije i sa grupom najbližih suboraca se uputio prema Ravnoj Gori, zaveden pričama o skupljanju tisuća i tisuća takvih kao on spremnih nastaviti borbu, da bi stigavši na Ravnu Goru bio porilično razočaran kada od velike vojske nije naišao ni na "v". Dapače, iako to nikada nije želio, postao je vođa pokreta otpora jer je bio najviši oficir po rangu. Ta je činjenica možda odlučujuće utjecala na kasniji razvoj četinčkog pokreta jer će Draža, iako je imao podosta osobnih kvaliteta, pokazati da nema karizmu vođe, a ni sposobnosti. Iako je po vokaciji bio zapravo obavještajac (nakon kiksa tijekom misije u Bugarskoj prekomandiran je u običnu vojsku gdje je napredovao uobičajenim tijekom, ne pokazujući neke izvanredne sposobnosti) kasnije će se pkazati prilično naivnim. Kao što je dolazeći na Ravnu Goru vjerovao ono što je htio vjerovati, tako će tijekom cijelog rata i kratkog razdoblja poraća isto vjerovati ono što želi, a ne što je istina i time svoj pokret i sebe odvesti u propast.

Draža je u početku i pokušao igrati na kartu borbe protiv Nijemaca, ali je brzo morao shvatiti da od te borbe neće biti ništa, a on nije dobio samo ulogu pukog borca/diverzanta. Njemu je na pleća pala daleko teža i veća uloga borca i maltene jednog od glavnih jamaca obnove Jugoslavije barem onakve kakva je bila prije 17. 4. 1941. Draža se hrabro (i naivno), ali odlučno prihvatio te uloge, međutim uza sve svoje mane ispostavio se kao jedan od sposobnijih boraca za navedenu vlast, međutim to nije bilo ni izdaleka dovoljno za uspješno ostvarenje njegovih ciljeva. Draža nikada neće uspostaviti punu kontrolu nad svojim pokretom, dapače često su mu vlastiti, formalno podređeni oficiri bili najveća smetnja, a jedan od njih će ga na kraju i izdati, spasivši time vlastitu kožu. Politička grupa koju je Draža vukao za sobom (Moljević i kompanija) bila je još nesposobnija od bilo koje predratne (a tu osim Pašića, Protića, donekle Pribićevića, Stojadinovića i Ljube Patka i nije bilo nekih blistavih umova, mada ni navedeni nisu bili baš neki primjeri državnika) i često je bila samo na smetnju, a nikada na korist.

Draža je dakle suočen s njemačkom premoću bio prinuđen čekati da posao obave drugi (Sovjeti i Amerikanci) a da onda on u posljednjim trenucima dovuče kralja natrag u Beograd i vrati sve na staro. I možda bi tako i bilo da nije bilo partizana. Iako obična banda, partizani su pokazali veliku žilavost i još važnije upornost u borbi protiv Nijemaca i tako postali direktna prijetnja Dražinom konceptu. Suočen s vlastitom nemoći da ih savlada okrenuo se suradnji s Nijemcima, koja nikada nije bila iskrena i nikada nije tekla bez problema. Koliko je Draža  bio antipartizanski nastrojen svjedoči i činjenica da je pred kraj rata pisao i nekim ustaškim dužnosnicima pozivajući na suradnju protiv crvenih.


Ovdje treba napomenuti jednu jako važnu stvar. Danas je u Srbiji primjetna značajna struja koja pokušava na svaki način opravdati Dražu (i Nedića; jedino još Ljotić nema tako utjecajne zagovornike i rehabilitatore), pokušavajući dokazati da Draža nije nikada izričito pristao na suradnju s Nijemcima, nego da su to učinili pojedini četnički komandanti na svoju ruku, kako je i on sam tvrdio na suđenju.
Doista je istina da ne postoji ni jedan njemačko-četnički dokument o suradnji s Dražinim potpisom (dok postoje mnogobrojni drugi), a postoje neki njemački dokumenti gdje se spominju pregovori njemačkih izaslanstava s Dražom, koji izričito govore o neuspjehu istih.
Međutim postoje Dražine upute njegovim zapovjednicima koji su potpisali suradnju s nacistima u kojima ih upućuje na istu gdje otvoreno kaže da sam ne smije na pristati na isto zbog čuvanja mita o sebi kao borcu protiv Nijemaca. Druga stvar su njemački dokumenti o Draži i četnicima općenito. Iako se u njima uvijek naglašava četnička nesposobnost i mala bojna vrijednost te nužnost obračunavanja s njima "kada prilike to dozvole" područja na kojima se Draža zadržavao gotovo nikada nisu bila područja njemačkih akcija iako je Gestapo znao da se Draža tamo nalazi, a nikada nisu bila napadana nakon početka "legalne" (u smislu potpisane) njemačko-četničke suradnje iako su Nijemci obračunali sa većinom četničkih komandanata i njihovim jedinicama koje nisu potpisale navedenu suradnju.

Reći da je Draža bio izdajnik, pretjerano je, ali poricati da je surađivao s Nijemcima je još više pretjerano. Jesu li mu ciljevi bili opravdani ili ne, beskonačna je rasprava. Draža se da tako kažemo kockako i izgubio. Krivnja više leži na onima koji su mu uvalili zadatak kojem nije bio dorastao, nego li na njemu što je bio nesposoban. Pitanje je je li ju mogao odbiti.

Ako na taj nacin gledamo, onda bi trebali i Karadjordja kriviti sto nije uspeo u Prvom srpskom ustanku...

Kad Karađorđe nije uspeo, tad niko nije uspeo i pri tom je sav narod bio na njegovoj strani, a kad Draža nije uspeo uspeo je Tito i pri tom okupio mnogo naroda uz sebe pa čak i pojedine sveštenike SPC npr. Vladu Zečevića koji je iz četnika u partizane sa kompletnom jedinicom prešao još na početku rata kad je video šta isti rade, a posle rata je bio sekretar (tj. ministar) da li u Jugoslaviji ili u Srbiji, toga se više ne sećam. Uglavnom Vladi Zečeviću novi fašisti ukidaju ulicu.

Još jedna stvar kod četnika. Daraža je hteo da se jebe a da ostane nevin. Hteo je da sarađuje sa Nemcima protiv partizana a da ta saradnja bude skrivena od naroda. Hteo je da se i protiv Nemaca okrene "kad za to dođe vreme", a da to Abver i Gestapo ne provale. Kakva budala. Osim toga on je bio predstavnik vlade Jugoslavije, njen ministar, komandant njene vojske a opet je insistirao na srpskom nacional-šovinizmu. Bio je nesposoban oficir pa nije nikada uspeo da disciplinuje podređene. Pećanca je na kraju morao da zakolje da bi ga izdisciplinovao.

Druga stvar je što je Daraža po definiciji veleizdajnik i visio bi i da se kralj kojim čudom vratio u zemlju. Vlada mu je naredila da se prikloni partizanima a on je to naređenje odbio. Draže su mu bile i ustaše nego partizani. Do te naredbe oni su i mogli da se sakivaju iza imena Jugoslovenska vojska u otadžbini ali posle toga su bili obični dezerteri i izdajnici.

Jedini pravi pripadnici JVO su bili Slovenci koji naravno nisu napadali druge Slovence, već Nemce i Italijane i oni danas primaju boračku penziju kao da su bili u partizanima. Oni se sigurno nisu ložili na srpki nacional-šovinizam, na duge brade, odbranu srpatva i ostale gluposti. Slovenci su imali Oslobodilnu frontu koja je okupljala sve borce za oslobođnje bez obzira na njihove ideološke poglede. Neki od pripadnika te JVO su bili Leon Štukelj, čuveni olimpijac u gimnastici i Aleksandar Bajt, najveći jugoslovenski ekonomista posle 2. sv. rata.2

Ratovanje za mir ti je ko jebanje za nevinost sto kaze srpska narodna
Veliki problem predstavlja poistovecivanje KPJ and Partizana ili Monarhije and Chetnika. Ljudi to niti jesu niti su ikad bili niti ce ikad biti slicni pojmovi. I medju partizanima i medju cetnicima bilo je postenih ljudi i oni koji su se u tom ratu kao i u svakom drugom pokusali okoristiti. Licemerno je hvaliti samo "svoje" i pljuvati sve ostale. Draza nas nije oslobodio od tudje vlasti, niti bi sa onim stavom i ljudstvom to ikad mogao.

Samo da neko zbog tebe ne pomisli da su Makedonske komite stvarno bili makedonci. Rec jo oficirima Kraljevine Srbije( Srbima ) koji su se u Makedoniji borili protiv Bugara pod laznim imenima, i krili su svoj indentitet zbog zastite svojih porodica. I da ne dovedu Kraljevinu Srbiju u direktnu vezu sa tim akcijama protiv Bugara.

Aurelije je veovatno ucio istoriju kod Borke Pavicevic ili Natase Kandic. Ako se u nesto ne razumes bolje o tome ne razgovaraj. Sve ovo sto ti pricas su polu istine ili totalne neistine. Kako mozes uopste da pricas o saradnji Cetnika i ustasa. Jesi li ikada citao o "martovskim pregovorima" tj. o dogovorima partizana i ustasa. Pa ko je ubio Vojvodu Pavla Djurisica?! Znam da ti iz glave nije lako isterati anti-Srpstvo, ali bar ne lupetaj!

ако ово "знаш", онда дефинитивно о истом ништа не знаш


или потомак црногорских комуниста, то су они што су писали "историју" 50 година, а сад њихови потомци пишу "историју" у једном малом америчком протекторату јужно од Матице

I onda su nam ti sa zvezdom jebali milu majku narednih 50 godina trudeci se da iskorene sve sto je srpsko a kao neke od najvecih grehova smatrali su slavljenje slave, bozica, uskrsa i srpske nove godine. O krstenju i vencanju u crkvi da i ne pricamo. Sa danasnjeg aspekta gledano, definitivno smo se zajebali sto nismo stali na stranu nemaca, cini mi se da je neko vec spomenuo, gde je danas nemacka, gdeje italija, gde je japan. A sve to se vec '43 pokazalo tako, kada su nas saveznici bombardovali i naneli nam vise stete i ljudskih zrtava nego nemci '41.

jel ovo četnik?



ko diže ove teme iz naftalina i raspravlja postajući dvije za redom